Psić i ljubomorno dijete - pomoćććććććććć!!!!

Drage mame i tate trebam pomoć,

prije mjesec dana udomili smo štene, problem je moj 3,5 godišnji dječačić koji ju nikako ne može prihvatiti (jedinac je). Viče na nju, želi ju udariti, ako ju želi podragati gleda kako bi to bilo grubo, kada mu dam da ju šeta namjerno ju želi povući i to je popračeno smijehom, kad ju želim približiti da legne pored njega i da ju pomazi gura ju nogama od sebe. Strašno. Sada je prošlo mjesec dana... Isnaprobala sam apsolutno uključivanje, znači on ju hrani, dajem mu da ju šeta. Pokušala sam da se zajedno igramo...ali njemu je zabavno kada ona zacvili jer joj vuče kost (igračku iz usta)... Visim kao kobac nad njima...u strahu da štene ne izraste puno trauma od njega.
Pokušala sam se postaviti i tako da svaki put kad ju pokuša udariti mora otići u sobu na razišljanje i to da ukoliko joj nanosi bol ju moram tješiti dok se prestane plašiti, a mogli smo se zajedno družiti. Nikada nije dijete bilo zapostavljano radi psa, svaki put kad ju vodim vani, povedem i njega. Ja jednostavno više ne znam kako da se adaptira. Razumijem da ju je shvatio kao konkurenciju i da je razmaženi ljubomorko, ali...Ima li netko slična iskustva? Šta da radim? :-(

Nemam iskustva.
Možda da pokušaš na ovoj temi?

hvala

Jesi ti sigurna da se tu radi o ljubomori? Nikad nisam čula za to, naobično mi je da dijete sebe i psa može stavljati na istu razinu, pa i razviti ljubomoru.

Ne znam što se tu može napraviti osim razgovora sa djetetom i nadzora dok ne shvati (kao da ima malog brata ili sestru).

Btw. moja devetogodišnja kćer koja već pet godina neprestano tupi da želi psa je pokazivala znakove ljubomore kad je psić konačno stigao, ne na način da bi naudila psu (tu je stvarno vrhunski nježna, i očito prirodno ima 'žicu' za dobar odnos sa životinjama) - ali je povremeno imala neke ispade u stilu starije sestre kojoj smeta što je netko drugi sad u centru pažnje. No, ona je velika, mi smo se tome smijali, i brzo je prestalo.

eh, i ja bi se voljela smijati... ovo nalikuje hororu. Nadam se da ce brzo proći...

trina: Oh, naravno da je moguce. Djeca u toj dobi znaju biti i ljubomorna na novopridoslou bebu. Isto tako i psa.

To je bas nezgodno vrijeme (u toj dobi djeteta) za uzeti psa. Klinci ne razumiju kako se zivotinje ponasaju, i ne razumiju interakciju s njima. Ja bi ti savjetovala da dijete ne ostavljas nikad, nikad samo sa psom! Razvijanje osjecaja odgovornosti djeteta prema psu mi se isto cini malo prerano, ali OK.
Ja bi probala aktivno ignorirati djetetove lose reakcije na psa. Npr. nista mu ne reci kad ju povuce, udari...nego ga samo isti trenutak maknuti od psa, ili sprijeciti da to ucini (kad zamahne, odmaknuti ga prije nego uspije udariti psa).
A potkrepljivala bi djetetove mirne i "dobre" reakcije na psa (kad je pomazi, kaze joj lijepu rijec, itd).

I strpljenja! Vazno je da i dijete i pas ne dobiju traume od novog nacina suzivota. Dijete ce se polako priviknuti na psa. Mozda nije onako kako si zamislila da ce biti sa psom (idilicne slije psa i bebe koje su najbolji prijatelji), ali s vremenom ce postati bolje.

Sretno!

Probaj nazvati u KOSSP (klub trenera) za neki korisniji savjet. Doduse oni se bave odgojem pasa, ali vjerovatno imaju nekog iskustva i sa djecom :mrgreen:
A mozda mozes doci na klub sa klincem dok su druga djeca tamo, da on vidi druge kako su "dobri" prema svojim psima. Mozda mu bude lakse uciti od nekog role-modela, ugledati se na nekog...ne znam..sad nabacujem ideje...

lulu mama hvala ti na razumijevanju i dobrim savijetima... probati cu ignorirati i reagirati na taj nacin. Nije lako al vjerujem da cemo uspijeti! Em sam non stop s krpom i domestosom, em ka kobac nadgledam...em po ovoj buri vucem za jednu ruku malca za drugu nju svaka dva sata. No uspijet ćemo mi to! Bit ce to veliko prijateljstvo! Oprostite na greskama. Pisem s moba. Ivana

ivana, znam kako ti je!
mi smo prije dva mjeseca nabavili mačku, i moj četverogodišnji sin jedinac je imao klasična ponašanja djeteta ljubomornog na brata/sestru. Iako je tu macu on jako htio, izabrao je, smislio joj ime, pripremio joj stvari..
u početku je bilo grozno, znao ju je i udariti, i to nam je bio prvi fokus: apsolutno se ne smije nikoga tući. To je prestao nakon par dana. I dalje ju ponekad plaši, tjera, pogotovo ako vidi da mi ona leži u krilu, obavezno će je potjerati. Ali je sve veća količina i pozitivnih interakcija s njom, on joj obavezno daje jest, vodu joj donosi, ujutro kad se probudi je obično srdačno pozdravi i pomazi, tek se kasnije sjeti da mu ide na živce :mrgreen:
Ignoriranje prakticiram samo kod malih stvari, ali ako je maltretira i plaši, ja kažnjavam oduzimanjem legica. Samo možda da probaš smanjit motrenje ko kobac, jer se tako i ti više naživciraš, a i daješ na jedan način dodatnu pažnju time, i podsjetiš možda dijete nekad svojim pogledom "aha, da, mama sad očekuje da ja maltretiram psa".

i bitno je da životinja ima neko svoje sigurno mjesto gdje može otići i gdje je sigurna od djeteta.

To da sam na rubu živaca nije daleko od istine. Ruku na srce u zadnjih par dana pokazuje i pozitivne emocije spram nje al su ove negativne izraženije. Sutra opet ide u vrtić pa ce bit pinkicu lakse. Uf... tesko je ostat smiren kad ni na wc ne mogu u miru. No svima nam je sve novo...trebat ce vjerojatno vise vremena ali vjerujem da cemo uspujeti. Hvala Vam.

Uh Ivana.. ma nemam neki pametan savet... ja bih pre pricala s psihologom, nego s trenerom pasa (ne kazem da treba, pojma nemam, nego ne znam kako bi trener pasa mogao pomoci, mada ovo za KOSSP deluje kao super ideja!)...

ono sto bih ja radila s tim je da odvojim vreme za dete nasamo, i da mu ne guram psa (bebu...) kao prijatelja. Ne mora dete da ima bas nikakav kontakt sa psom, ne mora da ga hrani, da ga seta, da ga mazi, samo ne sme da ga maltretira. Mozda ce mu to vise prijati?

Moj stariji nije voleo da mu stene prilazi jer je dosadno i lize ga. Nije ga mrzeo, ali je izbegavao svaki kontakt - osim hranjenja, koje je uvek zabavno. Zato je stenetu bio zabranjen ulazak u njegovu sobu prvih mesec dana - da bi dete imalo mirno mesto za sebe, ako mu zatreba... posle to vise nije bilo potrebno. mozda nije ni tad, ali je meni delovalo logicno.

Od pocetka je govorio da je stariji pas njegov, jer je pametan i sve zna, kao i on :D a stene je od mladjeg brata...

Sada, kad stene ima 2god je voli, jer je velika, pametna i najbitnije - ne lize ga!

Ova dva savjeta mi se jako svidjaju
prvo za dobrobit psa :lol:

Citiraj:

---

i bitno je da životinja ima neko svoje sigurno mjesto gdje može otići i gdje je sigurna od djeteta.

---

a onda za dijete:

Citiraj:

---

ono sto bih ja radila s tim je da odvojim vreme za dete nasamo, i da mu ne guram psa (bebu...) kao prijatelja. Ne mora dete da ima bas nikakav kontakt sa psom, ne mora da ga hrani, da ga seta, da ga mazi, samo ne sme da ga maltretira. Mozda ce mu to vise prijati?

---

Ja djete ne bi vodila psihologu. Mislim, malac je normalan u odnosu sa psom. Sad raditi bauk od toga samo ce jos naglasiti problem. Na kraju ce "imati psa" = "imati problema".
Odvoji djete i psa. Ne nameci im da moraju biti prijatelji. Pusti da se odnos razvija svojim tokom.

Jos imam jednu ideju: sad kad vec pocinju ovi dani blagdana, mozda da dodje sinu djed mraz/Nikola i da ga usput pita za psa (izmedju ostalih pitanja o poklonu, je li bio dobar, itd), mozda da mu kaze kako se on brine za svoje jelene i druge zivotinje. Nemam pojma, mozda bude klinac pod dojmom djeda mraza :mrgreen:

bez veze sam se izrazila, mislila sam da mama pita psihologa za savet/ideje kako postupati, ne da dete ide.

Hej curke, što se tiči vremena za igru stvarno se maksimalno trudim, danas smo se igrali plastelinom, radili karton robota, bojali od kartona srčeka, pravio je samnom pizzu (nije da se hvalim samo navodim pr.), ma ne bih ja njega silila na nov odnos sa psom da ju hoće pustiti na miru. Uh, pa bila bih presretna. Ja njega pitam "hoćeš li ju ti nahraniti", bude sretan zbog toga.... Ne može se opustiti u smislu da bi ju pomazio, sav bude ukočen, ona mu se sirotica namjesti na leđa da joj podraga trbuh...e on bi joj dirao njuškicu, oko, zube.... eh al on bi to na svoj način, poput plastelina....pa sam opet tu ja "Neeee, mili ona je mala beba, živo biće, s njom treba biti nježan kako ne bi plakala jer ju boli"...i onda ide onaj podrugljivi njegov smiješak "hehehe" (sad ću ju ja). Sad spava, ja pijem kavu, psić spava i miiiiiiiiiiiiiir je, miiiiiiiiiiiir :-) Volim miiiiiiiiiiir :-)

:-) a bude se uhodao. Ne kuži, i to je problem. A koja je vrsta psa? Veliki? Mali pasmina?

čistokrvni mješanac, spašen iz azila, mala mrvica, vet. kaže neće više od 10kg.

Minijatura :-) ah, onda se ne bu spasila kad „poraste” :lol:

Da vidiš kad zalaje kak se malac povuče :-)

Hehehe! Bude ona našla svoje mjesto u „čoporu”. Još bude i glavna faca doma :-)

:lol: