Imate li se s kime igrati?

Volim kazalište. Gledati predstave, komentirati ih i raspravljati o njima. (isto i s knjigama)

Za dramu mogu naći društvo, ali uvijek moram sama inicirati, predlagati, organizirati...

Balet, manje, ali ajde, ima i tu nešto, isto uvijek moram orati i kopati.

Opera - nemoguća misija. MM ide sa mnom kad je u Hrvatskoj (mora, jelte, nije da bi), a ostali idu po jednom, ali neko stalno društvance koje bi bilo zainteresirano, veselilo se tome - nemam.

U petak sam odlučila otići sama na Ivicu i Maricu jer mi se NE DA ponovno okretati sve moguće brojeve telefona i nagovarati nevoljke na nešto što bi trebalo s radošću i zanimanjem pratiti. Idem zbog tebe. Ma bolje ne idi, onda!

Opera je samo primjer, ali vidim da je slično drugim ljudima s njihovim interesima i područjima. Prijateljica je dugo godina aktivizirala u Rodi, ja bih malo slušala, i brzo zaboravila, druga radi volonterski u udruzi koja pomaže braniteljima, nju to zanima, ja sam jednom došla (kad je društvo organiziralo karte za kazalište:oops:) i tak...

Nema smisla kukati nad time, zar ne?

Sve se svodi na to da bih ja da to netko za mene, a ja da samo željno uprem prstom - uuuu, ja bih ovu predstavu, i onu, i ovu! I još bih i inteligentno zainteresirano društvo, umova brzih i smjelih poput živog potoka i dubokih poput jezera u koje se potok u konačnici slijeva, i još bih se lijepo obukla i šljaštila i da se svi lijepo obuku i šljašte i mi smo carevi svog malog svijeta!

Ali eto, idem sama, nešljašteći (kom se šljašti solo, samo mi je neugodno, uredni poluuredski stil will do) i sjedit ću u loži br. 5 desno jer tu kartu mogu dobiti preko dede u penziji u pola cijene (i cijena je faktor ofskroz).

Ali idem. I bit ću dobre volje. Jer nisam ostala doma.

Kak se vi snalazite s srazu idealnog i materijalnog svijeta?

Uzmi dijete sa sobom. Anu, ako dobro desi ritam potpis.

S djecom idem na orašara, nije ovo predstava za njih.

Radi se o sličnosti u različitosti i načinima reagiranja na situacije. Ja cijeli život imam problema sa svojom pasjom naravi - želim da me se vodi u šetnju i moram raditi na tome da sama odem u šetnju.

I pitam kako se vi curke nosite sa svojim igrama kad "prijatelji odu"?

Joj, podsjetila si me na mene, i tako ja godinama tražim društvo za ples pod maskama, šljašt-šljašt of kors, a moji su svi rok-đir :)))). Neke stvari odem sama, neke mi je i gušt sama, a neke propustim, stoje na nekoj "to do listi" za bolja vremena. I nisu u pravu ovi koji tvrde da neće nikad doći - dođu, vidim po okolini, a i za nešto po sebi. I nisam niti za tlačenje ekipe, mene bi isto neke njihove zanimacije tlačile i ono... ma, nema šanse, ne idem ni na što samo zbog nekoga - jer kakav je tome gušt što je dobio takvo mrtvo puhalo kao neku polumrtvu dosasdno-otpuhujuću pratnju.

Citiraj:

---

chris blue prvotno napisa

I pitam kako se vi curke nosite sa svojim igrama kad "prijatelji odu"?

---

Zbog obveza oko djece i nepostojanja kvalitetne logistike ja sam trenutno ta koja je out, no sad ću opisati ono što je inside, tj. ono što ja jesam, a i što ću opet biti, ako bog da, kad ova najmanja malo stasa.
Solo igrač. Nije mi problem biti sama u bircu, kava, novine, knjiga, ja, sama u kinu, sama u kazalištu, sama na tribini...bilo gdje. Još bolje, ne moram misliti kako je kome, hoće li doći na vrijeme, gdje bi poslije, kad će poći, a kad doći...
Dok sam bila studentica, imala sam frendove koji su bili veliki ljubitelji filmova, zajedno smo obilazili sva ona mjesta-rupe gdje su se onda prikazivali klasici i kultni filmovi, i standardna kina također, ali nisam ovisila o njima. Ako se meni išlo pogledati dva, tri dnevno, popodne, na matineju, nikoga nisam čekala, uživala sam sama. Tako bih i sad da mogu. Često i netko naiđe koga čovjek ne bi ni očekivao, a i kad ne naiđe, ne ovisi tvoja igra o prijateljima.

Citiraj:

---

Nena-Jabuka prvotno napisa

Često i netko naiđe koga čovjek ne bi ni očekivao, a i kad ne naiđe, ne ovisi tvoja igra o prijateljima.

---

Hoću ti reći - odi, a nisu niti zanemarive šanse da upoznaš novu ekipu kojoj je to tvoje zanimljivo - ta jezerca i potočiće. I ubaci makar malo šljašta, čisto da se izmakneš iz zone udobnosti. Sretno i guštaj :)! NIšta nije monolitna kategorija, pa ni frendovi, možeš malo novih ubacit.

Neki put može i mrtvo puhalo, samo da se ide. Neki put ne.

Pozitivno u mom solo odlasku:
- cijena je mala - 43 kn samo za mene s popustom koji deda ima kao penzioner (problem je jedino što sam mora po kartu)
- angažirala sam se i organizirala :velkacura:
- bit ću tamo gdje želim biti
- kazalište jest mjesto gdje čovjek može sam

Loše:
- neću imati s kim pričati i popiti cugu :stidljivismajli:

Ina, tvoj ples je teža kategorija jer traži društvo, ono, plešeš u dvoje i to.

Citiraj:

---

Nena-Jabuka prvotno napisa

Solo igrač. Nije mi problem biti sama u bircu, kava, novine, knjiga, ja, sama u kinu, sama u kazalištu, sama na tribini...bilo gdje. Još bolje, ne moram misliti kako je kome, hoće li doći na vrijeme, gdje bi poslije, kad će poći, a kad doći...
Dok sam bila studentica, imala sam frendove koji su bili veliki ljubitelji filmova, zajedno smo obilazili sva ona mjesta-rupe gdje su se onda prikazivali klasici i kultni filmovi, i standardna kina također, ali nisam ovisila o njima. Ako se meni išlo pogledati dva, tri dnevno, popodne, na matineju, nikoga nisam čekala, uživala sam sama. Tako bih i sad da mogu. Često i netko naiđe koga čovjek ne bi ni očekivao, a i kad ne naiđe, ne ovisi tvoja igra o prijateljima.

---

Nisam nikad bila sama u kinu, u kazalištu jesam jednom, bilo je na brzinu i spontano i ajd, upadaj.

Kava, da, to je ok, popiti solo i gledati ljude.

Ne bih se nazvala solo igračem. Ali sve više idem ka tome jer nemam izbora.

chris, od kad imam djecu i frendice se raselile po svijetu, jednostavno sam shvatila da mogu sama, na dosta mjesta jer me veseli.
A mrtvo puhalo ako imam pored sebe, mi je najgora stvar na svijetu. to mrtvo puhalo ne mora biti ni njurgalo, ali kad fali onog entuzijazma, one srece koje bi ja podjelila, mi unisti sve. kao djetetu kad uzmes igracku.

ja volim balet, ali ljudi oko mene i ne bas. ne znam zasto, ali mislim da nije najgora stvar otici sam u kazaliste. a cuga, pa je ugodno je poslije i na cugu, ali korak po korak. kreni, nauci uzeti za sebe najbolje, a onda ce se naci i partner koji se voli igrati s tobom.

edit: prvi odlazak bilo gdje samom je zastrasujuci, a poslije se naviknes. ja u kino odalzim redovito sama. kao sto si rekla veliki plus je i usteda.

Chris, pa ako odeš sama, postoji i mala mogućnost da upoznaš nekoga koje je također došao sam. A možda se i s vremenom navikneš, pa ti neće biti bed ići sama.
Ja idem sa mužem ili kćeri, ako netko od njih ne može, iznazivam par prijateljica, ako i one ne mogu. Odem sama. To sam par puta napravila i bilo mi je ok.

što se tiče knjiga, imam svoje virtualno društvance, s kojima izmjenjujem preporuke i komentiram
i MM rado čita, iako zbog posla ne stigne puno

za kino i kazalište skoro uvijek nađem nekoga
iako, za ovotjedni festival izraelskog filma nisam našla društvo (tj. možda za jedan dan)
ali u kino i kazalište mi nije problem otići sama
MM je većinom zainteresiram, ali zbog djece najčešće izlazimo odvojeno

ja odem sama, ali to sam radila i kao mlađa. naravno da bih radije išla s nekim, ali ako ne ide, oda sama. sama sam išla na neke koncerte ovdje, sama sam iz Zadra doputovala na Future Shock. sama sam išla na neki koncert u sloveniju pa sam upoznala ljude u vlaku. nije mi problem sama sjediti u kafiću i gledati uokolo.
MD u zadnje vrijeme jednom tjedno karta s dečkima kod nas doma pa ja idem van. dosad se uvijek našlo društvo, a kad se ne nađe onda mogu i sama.

Nemam.

I nije mi baš bitno. Još kao studentica naučila sam hodati okolo sama, pa mi to sasvim dobro paše i danas. Treba mi vrijeme koje je samo moje, pa tako spojim i neke svoje želje s tom potrebom.

Citiraj:

---

rossa prvotno napisa

sama sam išla na neke koncerte ovdje, sama sam iz Zadra doputovala na Future Shock. sama sam išla na neki koncert u sloveniju pa sam upoznala ljude u vlaku. nije mi problem sama sjediti u kafiću i gledati uokolo.

---

Fascinantno mi je to i pomalo s druge planete. Ja se moram hrabriti, razgovarati sama sa sobom, napraviti liste pro/con i na kraju ću si (majkemi) oko vrata staviti zlatnu medalju za hrabrost, inicijativu i poduzetništvo.

Hoću reći, meni je to kao kuća veliko, a tu puno njih, ono, aha, ma da, idem ja već godinama sama autostopom u Indiju turistički.

ja mogu otic i sama, al bas da stalno idem sama ne bi, nije mi to to

u zadnje vrijeme tesko nadem drustvo, pa onda nigdje ni ne idem, ne da mi se ni pokusavat

a najgore mi je sto ima bas ljudi kad se slucajno vidimo navali da kad cemo se vidjet, i onda kad ja zovem da ajmo negdje nula bodova

sad sam i dislocirana i bas se moram dogovarat i to mi je jos veca frustracija

mm voli izac, al ne da mi se stalno s njim bit, puno smo skupa, i zajedno i s djetetom i bas mi treba neki odmak

Kao srednjoškolka i studentica često sam sama išla na koncerte ili na nekakve lijeve kino-projekcije za koje sam znala da nikog živog ne zanimaju. Nije mi bio nikakav problem izaći sama, iako se mama blago zgražala nad time što svukud idem sama.
Sad imam drugi problem - išla bih svakamo, ali nemam vremena. Ono, da me netko pozove i kaže "idemo u petak tamo i tamo", išla bih, ovako, kad sve moram sama organizirati, brzo izgubim volju. Na sreću, sin mi je taman dorastao do uzrasta kad može na koncert ili u HNK (dapače, on mene cima da idemo gledati opere, neke čak želi gledati dvaput), a nije još došao do uzrasta kad se srami pokazivati u javnosti s mamom :mrgreen: pa trebam to iskoristiti dok mogu...

Citiraj:

---

chris blue prvotno napisa

Fascinantno mi je to i pomalo s druge planete. Ja se moram hrabriti, razgovarati sama sa sobom, napraviti liste pro/con i na kraju ću si (majkemi) oko vrata staviti zlatnu medalju za hrabrost, inicijativu i poduzetništvo.

Hoću reći, meni je to kao kuća veliko, a tu puno njih, ono, aha, ma da, idem ja već godinama sama autostopom u Indiju turistički.

---

pa nije ni meni to prvi izbor, ali ako nitko neće, pa neću ja valjda ostati kući. istini za volju, to je uglavnom bilo prije nego sam rodila, tad sam puno više skitarala, ali i sad mi nije problem sjesti negdje sama ili otići.

ah.... nemam se s kim igrati. želim otići na rafting (bio je već jedan sličan topic), nemam s kim. sjedila sama u kafiću nisam nikad (osim ako sam nekog čekala). kino, kazalište, koncert - još uvijek nisam krenula sama, osjećam neku nelagodu u vezi toga da idem sama, ne znam zašto je to tako, ali jest... :-/

Citiraj:

---

rossa prvotno napisa

ali ako nitko neće, pa neću ja valjda ostati kući

---

Evo, o ovome govorim - o onom trenutku kad sami sebi kažete - pa neću valjda ostati doma samo zato što drugi ne idu.

A ako to još napravite bez ljutnje, durenja i jauvijeksvimameninikadnitkoništa ili nišnevrijedimnitkomeneće dobijete još i set noževa.

Meni je to teško, još teže bez ovog gore navedenog i silno se trudim mentalnom vježbom doći do uvjerenja da je ok i ako nitko neće jer mogu i sama.

Hoću reći, jasno je meni da je to ok i to sve, ali ima jedan crvić koji uvijek svrdla.

chris najteze je prvi put, probaj, vidjet ces nista strasno.

Uf, sad sam kao moja Ana kad sam je prvi put vodila na njemački jezik kad je stala i skoro u suze ispred učionice jer se nije usuđivala ući i suočiti se s djecom prvi put, a ja je tapšala i hrabrila :taps:

Dok sam bila mlađa, nisam nigdje mogla sama. Ako nemam društvo - ne idem, koliko god da mi se išlo. To mi je bilo nezamislivo, sjesti na kavu sama... užas.

Sad kad imam malo dijete, nekad mi baš treba biti sama sa sobom u nekoj aktivnosti. Ne idem na takve aktivnosti o kojima pišete (kino, koncerti...), ali otići na kavu, besciljan dan u šopingu (pa i da ništa ne kupim), sport navečer, baš mi je gušt solirati.

Ja imam nekoliko skupina prijateljica s kojima radim ono što mi se sviđa.

Pa tako imam svoje prijateljice iz djetinjstva/škole. S njima mi je, naravno, najljepše jer smo zajedno cijeli život. S njima odem na večeru, palačinke, u kino, shopping, na večernji izlazak... Većina ih je neudana i bez djece pa me doslovno pomlade, vrate u tinejdžerske dane, ismijemo se i napričamo. Seks i grad ekipa.

Onda imam "obiteljske" prijateljice, odnosno supruge muževih prijatelja. S njima pijem kave, slavim dječje rođendane, djeca nam se igraju zajedno, u prijevodu - desperate housewives :mrgreen: S njima sam također na istoj valnoj dužini jer možemo pričati o svakodnevnici i problemima kao što su zagoren ručak i dječja kakica.

Onda su tu povremena druženja s onim ljudima koje poznaješ i dobri ste, pa odete na piće tu i tamo malo popričati, vidjeti što se dogodilo u zadnjih godinu dana otkad ste niste vidjeli i tako.

Za sve ono što se ne sviđa mojem društvu ili iz bilo kojeg razloga ne mogu sudjelovati sa mnom, nije mi problem otići i zabaviti se sama. Prilično sam druželjubiv tip, tako da sam bez problema sama putovala u razne zemlje, sama se upisivala u kojekakve škole i uvijek bih prvi dan sklopila poznanstva i našla si ekipu za druženje.

Jutros mi se, npr., pila omiljena bijela kava (mlijeko sa zrncem kave i hrpom šećera :mrgreen:) u omiljenom kafiću, u sekundi sam to poželjela. Bez problema sam otišla sama i uživala u mirnih pola sata, pogledu na jesen i lišće koje opada i ugodnim zvucima smooth jazza.

Dakle, ponekad poželim uživati i sama sa sobom, bez ikakvog društva i opet se osjećam ispunjeno i nisam usamljena.

Hoću reći, Chris, samo se moraš odvažiti. Nije glupo da se urediš sama za sebe. Sa užitkom stavi na sebe šljokice, crveni ruž, kovrče na kosu i odi na taj balet. Uživaj u sebi, svojoj ljepoti, svom parfemu i sjajnoj predstavi, u prekrasnoj jesenskoj noći dok ideš kroz grad. Otkrit ćeš sasvim nov način uživanja i osobnog ispunjenja. Samo idi!

Ma idem, ne baš s tako puno entuzijazma kako bi jedna prirođeno sretna i druželjubiva osoba išla, ali idem.:yes:

:lol:

Probaj... ja sam s 14 završila sama u kinu, jer nije nitko htio ići gledati Ratove zvijezda :) i skužila sam da je to zapravo super osjećaj. Nakon toga mi je neko vrijeme, prvi izbor za kino bila samoća, tek onda društvo. :)
Sad slabo izlazim jer je Smjehuljica mala, pa mi teško pada vrijeme koje ne provodimo zajedno... ali prije njenog dolaska, uredno sam išla sama i na koncerte i u kino... u kazalište igrom slučaja nisam, ali bi išla... bez beda.

I... obožavam sama sjediti u nekom bircu kojeg volim i čitati.

Moje najbolje putovanje je bilo solo u Atenu.ja sam odlucila ici jedno ljeto na faksu, lovu sam imala ali ne i drustva.i otisla sam solo.busom do Beca,landrala pola dana po gradu pa popodne na avion za Atenu.bila u hostelu,upoznala gomilu ljudi.ludi provod.a uzivancije kada solo obilazis grad i ne ovisis o nikome.u arheoloski muzej sam isla dva dana .jela u lokalnim restranima...ma mrak.i solo nazad avionom do rima pa trsta.i onda od trsta s milion presjedanja do zadra gdje me je cekalo drustvo na moru.i bilo mi je super sama sa sobom.odlicnih 10 dana

Sent from my GT-I8190N using Tapatalk

Ja sam se naucila izlaziti sama silom prilika, od kad smo po vani. Kava, rucak, setnja, shopping :) kino i kazaliste ipak ne jer uvijek imam jedan privjesak sa sobom (bebu naime).
Trenutno sam ja ta koja je party breaker, odbijam vecernje izlaske s prijateljicama jer sam preumorna, jer znam da ce se mala probuditi cim maknem pete, jednostavno jos nije vrijeme.
Ali zato se s prijateljicom spremam na tecaj kuhanja - to je recimo nesto na sto bih otisla i sama.

Citiraj:

---

chris blue prvotno napisa

U petak sam odlučila otići sama na Ivicu i Maricu jer mi se NE DA ponovno okretati sve moguće brojeve telefona i nagovarati nevoljke na nešto što bi trebalo s radošću i zanimanjem pratiti. Idem zbog tebe. Ma bolje ne idi, onda!

---

chris jesi kupila kartu vec? predstava je prlicno rasprodana.
idi uzivat ces, vjeruj mi.

Jesam, karta je v zepu, loza br 5.

Citiraj:

---

bella77 prvotno napisa

Dok sam bila mlađa, nisam nigdje mogla sama. Ako nemam društvo - ne idem, koliko god da mi se išlo. To mi je bilo nezamislivo, sjesti na kavu sama... užas.

---

X ja sam onda jos uvijek mlada.

vrhunac moje samoce je piti kakao u parku dok se dijete ljulja.
sve ostalo cu lakse otkazati/odgoditi.

Budi sretna da živiš u Zg-u i da imaš tolike mogućnosti izbora, pa mi manji problem izgleda što na neka događanja trebaš ići sama. Kod nas u manjem mjestu i događanja je manje. Predstave su obično za širu publiku i na te nemam volje ići, a kad se desi neka kvalitetnija, onda se nađe i netko tko bi išao samnom.
Meni nije problem otići sama i na književne večeri i na otvaranja izložbi. Ako me interesira, a MM ne želi ići i radije je kući sa djetetom, ja odem sama, ponekad sa nekim iz društva. Često i na odabranom događanju sretnem nekoga poznatog pa ispadne dobro.

Citiraj:

---

chris blue prvotno napisa

Jesam, karta je v zepu, loza br 5.

---

:sing:

Možda da sam išla na Zrinskog bi bilo više zainteresiranih:rock:

Čuj, ja na Ivicu i Maricu idem sa svekrvom, pa ti vidi .. :mrgreen:

Citiraj:

---

chris blue prvotno napisa

Možda da sam išla na Zrinskog bi bilo više zainteresiranih:rock:

---

Ja i dalje ne kužim zašto ti uopće netko treba??!!! Pa bolje sam nego u lošem društvu.

Ja imam srecu sto je moj muz vise zainteresiran za kulturu od mene i oboje pratimo sto se dogadja, dogovaramo i kupujemo ulaznice. Imamo i vezu u svijetu kulture koja nam ponekad nabavi karte besplatno. Jedan jako dragi bracni par. Jednom mjesecno izadjemo s njima, al cesce u dvoje. Izlazak se obicno sastoji od predstave i cuge. Imamo slican interes svi cetvero. Nisu to bas opere i drame. Gledali smo Stravinskog lani, al u biti idemo na izlozbe, u kino, obicno Europa, Tuskanac, MSU, suvremeni ples. Muz i ja odemo u Lisinski ili na neki rock koncert. Meni nema boljeg drustva od mog muza. Nije da smo stalno vani.
Danas su cak dva otvorenja izlozbi na koje bismo otisli. Idemo na jedno.

Kad odem u inozemstvo na sluzbeni put i imam priliku izaci van, odem solo. Nekad ne stignem, ali uglavnom da. Ne da mi se s kolegama s kojima sam cijeli dan i izlaziti, ako nije bas nesto organizirano. Osim toga moji strukovni kolege nemaju interese kao ja, a glupo mi trositi vrijeme ako sam u Kopenhagenu na nesto sto mi je dosadno. Dovoljno se u avionu i na sastancima napričam s tim ljudima. Malo moram pustit mozak na pašu.

Pošto sam pretežno u muškom društvu, veseli me kad jednom mjesečno izadjem s prijateljicama. Al onda je samo cuga poslije posla u centru u pitanju.

Al ja sam mislila da ti pitas zbilja za igre. Mi smo vani imali ekipu za ne preteske strateske igre. Ovdje se nitko ne igra toga :( Igramo i u dvoje, al vec znamo tko ce pobijediti kad u nekim igrama ja pobjedjujem u nekima moj muz.

Jednom mi je netko rekao da brakovi gdje su ljudi slicne struke nisu dobri. Evo ja opovrgavam javno :) Mi uistinu slicne stvari volimo. Dva matematicko-kulturna mozga :)

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Ja i dalje ne kužim zašto ti uopće netko treba??!!! Pa bolje sam nego u lošem društvu.

---

Uvijek mi je netko trebao. Meni je to teško i baš trebam duboko udahnuti i ohrabrivati se.

Citiraj:

---

Jelena prvotno napisa

Al ja sam mislila da ti pitas zbilja za igre. Mi smo vani imali ekipu za ne preteske strateske igre. Ovdje se nitko ne igra toga :( Igramo i u dvoje, al vec znamo tko ce pobijediti kad u nekim igrama ja pobjedjujem u nekima moj muz.

Jednom mi je netko rekao da brakovi gdje su ljudi slicne struke nisu dobri. Evo ja opovrgavam javno :) Mi uistinu slicne stvari volimo. Dva matematicko-kulturna mozga :)

---

Potpis na ovo! Cak i za igre... ali bas ne stizemo koliko bi nam bilo po volji (djeca i stariji clanovi obitelji nas trebaju). No, djeca su nam sad velika, taman u dobi za strateske igre, pa je ok.