zajedničko (ne)spavanje

Sa mnom su u krevetu 4-godišnjak i 1-godišnjak. Obojica naravno zaljepljeni za mene, mlađi se budi 500 puta po noći i sisa, no to mi čak i nije problem jer znam da će proći. Problem mi je stariji koji ne pokazuje apsolutno nikakvu volju da napusti moj krevet. No čak ni to nije najgore. Zapravo me najviše muči što oko 9,30 svako večer ga ja moram uspavati. Dopusti tati da mu ispriča priču, ali ne želi s njim ići leći. Već uvijek i jedino sa mnom. I tako ja svako večer odlazim s njim i naravno zaspim i prije njega. To ujedno znači da nemam gotovo nikakavu komunikaciju sa suprugom, da ne stignem posremit navečer, eventualno skuhat, a o omiljenim filmovima ili čitanju knjiga mogu sanjati...Ok, znam da će i ta faza proći, no zanima me kada su vaša djeca otišla iz roditeljskih kreveta

Nisu ni ušla, he he he.... Bili su doduše jako jako blizu, ali nikad noću u našem krevetu. Ja spavam tako da bi me bilo strah imati malo dijete uza sebe noću, da ga ne nagnječim ili izbacim (a i krevet nije preširok). Danju je bila druga priča, ali noćno spavanje - isključivo krevetić koji je bio odmah do našeg kreveta, ali odvojen. Kasnije je bio malo odmaknut. Još kasnije se rodilo drugo dijete pa je njegov krevet bio uz naš. Kako su se odlijepili? Kupili smo im standardne krevete. Mlađi je tada imao neke 2 godine. JOš je 6 mjeseci dolazio pred jutro u naš krevet, a onda je prestao. Nakon još 2 godine odselili smo se u drugu sobu, a djecu ostavili gdje su i bila.

A sad se mičem da ostavim mjesta pravim zajedničkim spavačima.

moj prvi je spavao u kimbaču od početka u dobi od 4 godine dobio veći krevet, ali smo spavali svi skupa u sobi
klinka je spavala u početku u kimbaču, pa onda kad se počela jaaako grebati došla k meni u krevet, iz kojeg je izašla s 4 i nešto sitno
najmanji je isto počeo spavati u kimbaču dok se nije počel grebati, i sad spava s menom, on je malo mlađi od tvojeg starijeg deteta.

Obe spavaju samnom u krevetu, a stiže i treća, zadnjih 5 dana je ludilo, meni se bliži termin, a one se naizmjenice bude i plaču. Na proljeće konačno širimo kuću, jer ovako više ne mere

L. je otisao u svoj krevet (u istoj sobi) sa skoro 3 godine kad smo se preselili u veci stan... a sa 3,3 u svoj krevet u svoju sobu... pa se sad kad je dobio brata vraca po noci k nama...
T. spava u kinderbetu bez jedne stranice prislonjenom pored mene na krevet...

Vrlo jednostavno, starijem sam objasnila da će njega uspavati tata, jer ja moram dojiti mlađeg da ga uspavam. Premjestila sam ga u njegov krevet, jer zajedničko spavanje ne bi išlo. Odnosno, išlo bi, ali uz velike žrtve tijekom noći. Meni nije imalo smisla da se patimo. Je li bilo otpora ? Bilo je malo, ali brzo je prošlo. Što se mora mora se. Neće mu propasti život jer je morao napraviti taj ustupak da bi cijela obitelj lakše funkcionirala. Kada tako posložiš stvari, bit će ti lakše mijenjati situaciju.

Moj straiji ima 4.5 god i ja jos spavam s njim u krevetu(samo legnem, kao ustat ću se kad zaspi, al ja zaspim prije njega). Ima jako razvijenu maštu pa neće sam spavat jer se boji čudovišta. Rekla sam mu da ga pokrivač štiti od svega al ne djeluje. Dok mlađeg (2,8 od) sam odmah stavila u kinderbet i naučio se je sam spavat, još me tjera iz sobe van.

moja ima 6.5 i još spava sa mnom
nemam srca da je isteram, zapravo ne smeta mi ništa kod našeg zajedničkog spavanja
imamo dovoljno mesta
a posebno bi mi bilo žao da imam bebu/drugo dete koje spava sa mnom a da starije premestim
i da, još uvek ležim sa njom dok ne zaspi, ali to je stvarno minimalno, nekih 10-tak minuta
s tim da ona nema problem da ja na tabletu čitam knjigu ili gledam u laptop, pomazimo se, i odmah spava
i postepeno sam je navikla da tako može i sa tatom, pa i sa njim bez problema zaspi, jedino duže traje jer on naseda na njene fazone "samo još ovo da ti kažem" (sa tatom zaspiva negde od treće godine, do tad je tražila samo mene)

Citiraj:

---

anamix prvotno napisa

Sa mnom su u krevetu 4-godišnjak i 1-godišnjak. Obojica naravno zaljepljeni za mene, mlađi se budi 500 puta po noći i sisa, no to mi čak i nije problem jer znam da će proći. Problem mi je stariji koji ne pokazuje apsolutno nikakvu volju da napusti moj krevet. No čak ni to nije najgore. Zapravo me najviše muči što oko 9,30 svako večer ga ja moram uspavati. Dopusti tati da mu ispriča priču, ali ne želi s njim ići leći. Već uvijek i jedino sa mnom. I tako ja svako večer odlazim s njim i naravno zaspim i prije njega. To ujedno znači da nemam gotovo nikakavu komunikaciju sa suprugom, da ne stignem posremit navečer, eventualno skuhat, a o omiljenim filmovima ili čitanju knjiga mogu sanjati...Ok, znam da će i ta faza proći, no zanima me kada su vaša djeca otišla iz roditeljskih kreveta

---

Imala sam identicnu situaciju. Sve je jos nekako funkcioniralo dok smo bili u krevetu od 180 i ja nisam radila, no kad smo se vratili nas cetvero u krevet od 160 i ja pocela raditi postalo je prilicno neizdrzivo :mrgreen: Pa smo cetverogodisnjakinji kupili krevet i s 4,5 je napokon pocela spavati u njemu. Prvih par noci smo je morali vracati, ja spavati s njom, ali nakon par dana je ipak pocela tamo spavati veci dio noci, dodje nam pred jutro ponekad. Taman sam tad uspjela da i mali vise ne doji po noci, i od onda sam se preporodila sto se spavanja tice :-D

Najstariji se definitivno iselio s 5,5 godina. Srednji s 5,5 još uvijek dolazi k nama oko ponoći, a malena je u krevetiću koji je spojen s bračnim. Malo je kod mene, malo u njemu.

Jedino mi je žao što nismo uzeli bračni 2x2.

Svi su oko cetvrte godine otisli u svoj krevet. Ali jos dugo nakon toga imali smo vecernje i nocne promenade po kuci. Ili bi dolazili u nas krevet,ili bi im caca bio s nekim od njih u krevetu ili bi on spavao na kaucu,koji je blizu njihove sobe,jer su tako bili sigurniji. Jos ne spavamo ko ljudi jer je mala s nama u krevetu a i stariji spavaju jedni s drugima,svakako. Znam da cu imati mir kad se svi pozene i poudaju,do onda svakako

Da, to neuredno spavanje je koma. D. je dobio svoj krevet u našoj sobi kad sam ja bila trudna s I. (imao je skoro 3 godine) I većinu vremena spava u njemu. Ali je dolaskom bebačice tata preuzeo smirivanje klinca po noći. I bar polovicu uspavljivanja. Nas dvije uvijek spavamo u krevetu. A oni svakako i posvuda. Neki puta ga uspavam dojeći u dnevnom pa ga ukipam u njegov krevet i ako smo sreće, tu i ostane. Neki puta se probudi po noći jer nešto sanja pa ili on dođe k nama (pored tate, pa se stišćemo nas 4 na 160) ili tata ode k njemu (pa se stišću na 90) ili ode k tati koji je još budan u dnevnu i tamo obojica zaspu na garnituri. Kao i Trina, ne očekujem normalizaciju situacije još dugoooo.

isteko mi edit
I da, patimo jer ako ga ja uspavljujem redovito zaspim s njim. I događa se sve što navodiš. I onda se ustanem oko 1, pol 2 dovršit poslove. Koma. A sa mužem se vidim u prolazu :unsure: Zato inzistiram da ga on uspavljuje. Neki puta ih uspavljujemo skupa.
Nemam ti ništa pametno za reći. Muči me ista stvar. Ako želim ostat budna, uspavam ga u dnevnoj dok gledam TV ili prčkam po kompu i onda ga samo premjestim u krevet. To ili da ga tata uspava. Trećeg nema, inače mi ode svaka večer.

Kamo sriće da smo kupili krevet od 2m...situacija poprilično kritična.
Nekim noćima svo četvero spavamo u krevetu od 160cm...sin 3ipo god užasno nemirno spava s moje desne strane a s moje live je malecka...tako da ja ležim ukipljeno jer mi nema ni tamo ni vamo...a i malena se budi na svaki moj trzaj i traži sisu x-puta u noći.
Noćima kad malecka spava u svom krevetiću koji je direkt uz moj sa spuštenom stranicom već se donekle komodamo.
Tata slabo podnosi tu situaciju iako uvik dobije najveći dio kreveta pa se nerijetko pribaci u dnevni boravak i fino se komoda sam.

Šta se starijeg tiče čini mi se da tog nikad neću istirat van iz kreveta. Strašljiv je tip tako da neće sam ni da zaspi pa ta procedura traje nekad i po uru vrimena, a ako primjeti da sam izašla iz sobe nakon šta je zaspa eto ti ga na po mene...to mi je veća muka nego manjak mista i zajedničko spavanje, jer doslovno ne stignem ništa!

Ugl. iako intimni dio bračnog života snosi posljedice, iako se budim sva utrnuta, iako bude nekontroliranih udaraca od strane mog sina...ja zapravo volim to zajedničko spavanje al se ozbiljno pitam oću li se ikad naspavat ka Čovik!

Mi imamo jednu spavacu sobu. Uselili ovo ljeto i bratec je spavao sam na svom 90 cm krevetu s malom drvenom ogradom. Kad je dosla seka morali smo od zida do zida spojiti jedan do drugog njen krevetic, bracni i bratov. Buduci da malu nisam nijednom ni probala stavit u njen krevetic muz ga je jedan dan samo sklopio. Ogradicu sa bratovog kreveta stavili smo na bracni. Sad fino imamo spojen nas bracni od 180 i sinov od 90. Znaci 270 cm za nas cetvero. Ja i muz u sredini, djeca sa strana :) svi sretni.

Sent from my GT-I9195 using Tapatalk

Citiraj:

---

S2000 prvotno napisa

Mi imamo jednu spavacu sobu. Uselili ovo ljeto i bratec je spavao sam na svom 90 cm krevetu s malom drvenom ogradom. Kad je dosla seka morali smo od zida do zida spojiti jedan do drugog njen krevetic, bracni i bratov. Buduci da malu nisam nijednom ni probala stavit u njen krevetic muz ga je jedan dan samo sklopio. Ogradicu sa bratovog kreveta stavili smo na bracni. Sad fino imamo spojen nas bracni od 180 i sinov od 90. Znaci 270 cm za nas cetvero. Ja i muz u sredini, djeca sa strana :) svi sretni.

Sent from my GT-I9195 using Tapatalk

---

Zavidim!

Na cemu? Na jednom sobicku? Haha! Pa mozes li tiiprivuci kakav krevetac uz vas?

Sent from my GT-I9195 using Tapatalk

Kao što rekoh spavamo nas 4 na krevetu od 160cm..pored nas krevetić od E. u kojem samo ponekad noći...a mista za dodatni krevet nema...pa kako ti neću zavidit kad vi spavate na 270cm

Ja sam starijeg bila izbacila iz kreveta ovo ljeto dok sam bila trudna, i to bez ikakvih problema. A onda u 2 tjedna dok sam bila u bolnici moj predragi suprug ga je vratio, jer mu je eto bilo žao da spava svaki sam u svom krevetu/kinderbetu kad već mogu zajedno :roll: i onda sam ja došla kući sa smotuljkom, i nisam mogla starijeg vratiti u kinderbet jer bi to značilo da ga tjeram iz kreveta zbog brata ( a to sam upravo htjela izbjeći ) i tako sad smotuljak, stariji i ja spavamo zajedno, a tata u drugoj sobi na kutnoj jer nam je malo gužva. I tako i ja čekam da mi se maknu iz kreveta, uglavnom, ništa pametno za savjetovat nemam... 8-)

Citiraj:

---

Onavi prvotno napisa

Kao što rekoh spavamo nas 4 na krevetu od 160cm..pored nas krevetić od E. u kojem samo ponekad noći...a mista za dodatni krevet nema...pa kako ti neću zavidit kad vi spavate na 270cm

---

A ima li mjesta da izbacis djecji krevetic i ubacis krevet od 90? To je 30 ak cm vece od krevetica, a vi bi dobili 90 cm zajednickog prostora. Mozda si to vec razmotrila...znam, carobno je zivjeti nabijen... nas spasava namjestaj po mjeri i kreveti s bunkerima pa stan ne izgleda pretrpan.

Sent from my GT-I9195 using Tapatalk

Citiraj:

---

S2000 prvotno napisa

Mi imamo jednu spavacu sobu. Uselili ovo ljeto i bratec je spavao sam na svom 90 cm krevetu s malom drvenom ogradom. Kad je dosla seka morali smo od zida do zida spojiti jedan do drugog njen krevetic, bracni i bratov. Buduci da malu nisam nijednom ni probala stavit u njen krevetic muz ga je jedan dan samo sklopio. Ogradicu sa bratovog kreveta stavili smo na bracni. Sad fino imamo spojen nas bracni od 180 i sinov od 90. Znaci 270 cm za nas cetvero. Ja i muz u sredini, djeca sa strana :) svi sretni.

---

Ovako smo i mi prije, ali MM je odvojio D. krevet i ne želi ni čuti da ga opet spojimo s našim. Uvjeren je da moramo biti uporni. Ali čini mi se da je D. uporniji.

Citiraj:

---

S2000 prvotno napisa

A ima li mjesta da izbacis djecji krevetic i ubacis krevet od 90? To je 30 ak cm vece od krevetica, a vi bi dobili 90 cm zajednickog prostora. Mozda si to vec razmotrila...znam, carobno je zivjeti nabijen... nas spasava namjestaj po mjeri i kreveti s bunkerima pa stan ne izgleda pretrpan.

Sent from my GT-I9195 using Tapatalk

---

nema mista ni za tu opciju, jer je u razini sa dječjim krevetićem dječja komoda koju nemam di drugo strpati.

Namještaj po mjeri bi rješija sve probleme, al kriza je,nema se para :no:

...

Zalutala sam na krivi topic. Sorry!

Da...
Ja sam komodu izbacila na balkon i nakon par mjeseci poklonila. Jednostavno za nju nije bilo mjesta.

Kad smo bili u pretproslom stanu i dok sam jos imala taj dj krevetic kojem je jedna strana bila spustena i spojen s mojim krevetom, uspjela bi nekad malog natjerati da spava u njemu kroz igru. Stavila bi plahtu odgore i napravila kucicu ili sator. Bi li ti tako stariji mogao spavat u njemu ili je prevelik?

Sent from my GT-I9195 using Tapatalk

ja sam starijeg iselila s 2,5 god iz našeg kreveta, ali vratio se par mjeseci nakon što je došla beba. prvo pred jutro, a kako muž često radi navečer pa ga nije imao tko uspavati onda i navečer. sve je to meni okej i znam da će otići kad-tad...samo se pitam kad :D i da, za razliku od većine vas, ja sam mudro kupila krevet 2x2 :)

Ja da sam bila pametna kupila bi jedan od 3 metra i 2 ogradice sa svake strane :) ako za par godina budemo u ovom stanu kupit cu im krevet na kat.

Sent from my GT-I9195 using Tapatalk

Citiraj:

---

S2000 prvotno napisa

Da...
Ja sam komodu izbacila na balkon i nakon par mjeseci poklonila. Jednostavno za nju nije bilo mjesta.

Kad smo bili u pretproslom stanu i dok sam jos imala taj dj krevetic kojem je jedna strana bila spustena i spojen s mojim krevetom, uspjela bi nekad malog natjerati da spava u njemu kroz igru. Stavila bi plahtu odgore i napravila kucicu ili sator. Bi li ti tako stariji mogao spavat u njemu ili je prevelik?

Sent from my GT-I9195 using Tapatalk

---

E DA NEMAM TE KOMODE NEBI IMALA DI POTRPAT SVU ONU ROBICU KOJU TEBI PROSLJEĐUJEM;)
Stariji ne paše u baby krevetić...predug je sa svojih 114cm za 3ipo god

Samo ti trpaj u komodu :) mi cemo rado oppet trgovati :)

Sent from my GT-I9195 using Tapatalk

nemam vam šta pametno za dodati...stariji skoro 6, mlađi skoro 3. Stariji ima svoju sobu ali ga ja još uspavljujem i dolazi nama kad god mu se prohtije, mlađi u krevetiću do našeg kreveta, isto ga uspavljujemo....ja sam stava da uspavljivnaje uz plač ne dolazi u obzir i mantram da će nam jednoga dana kada svi napuste naše krevete biti jako žao...

moj 3,5 godišnjak je još s nama
krevetić je koristio najčešće ljeti jer se zimi strašno vrti i otkriva pa je meni lakše bilo da je s nama i da ga pokrivam
onda je prerastao krevetić i sad je još s nama iako ima svoju sobu i ponekad bi znao popodne odspavati u njoj
još pregovaramo o njegovoj seobi

Pozdrav svima!
nova sam na forumu, ali mama sa dugogodišnjim iskustvom s troje muške djece...
uglavnom ispada da nisam dosljedna...
najstariji(13 g.)nikad nije s nama u krevetu proveo niti jednu jedinu minutu, od uvijek sam u krevetu, dolazio u jutro na maženje
srednji(10 g.) ponekad znao doći tijekom noći,ali uredno smo ga vraćali u njegov krevet
a onda stiže treći, "svima će nam zapapriti"...do treće godine suprug je spavao u dnevnoj jer u sobu nije smio ni u šali, to je kao bila" naša"soba
jednostavno se desilo uslijed bolesti da ga je kao bebu bilo lakše ostaviti kraj mene ali poslije neće ni da čuje da je tata kraj nas,
braća ne smiju ni pomisliti doći na maženje.
kad je prošao tri inzistirala sam da kupimo dodatni krevet u dječju sobu s velikom braćom, napričali smo mu svašta kako bi ga ohrabrili...i uspjelo uz malo negodovanja
sve bilo super do lani kad smo preselili u novu kuću, svatko dobio svoju sobu, veselje kod svih osim malog...te on će se izgubiti, tko će ga čuvati i sl.
sad zaspe u mom krevetu, prenesem ga u njegovu sobu, traje nekoliko sati, ali evo ga u dva tri u jutro, potapša po ramenu ja se skočim iz sna, a on meni evo ja došo (sad je 6,4 g.), uvuče se pa do jutra zajedno
nadam se da ćemo do jeseni i polaska u školu to uspjeti riješiti, uvjeravam ga da je veliki, hrabar,da ga neće cure htjeti jer spava s mamom....
valjda mora kliknuti

Moje imaju 4. Od rođenja su spavale s nama. Onda smo im s 27 mj. kupili velike krevete. Prelazak u vlastitu sobu/krevet je prošao je bez ikakve drame, čak su ga njih dvije inicirale (morale su isprobati nove krevete). Bila je zima i ja sam htjela čekati da zatopli pa da onda pokušamo s operacijom preseljenja, no kćeri su me preduhitrile. Od tada u pravilu zaspu u svojoj sobi, ali često dolaze u naš krevet. Neki put se ujutro iznenadim kad otkrijem da su obje s nama. Ako po noći ništa ne primijetim, znači da čvrsto spavam i da nam 160 cm još uvijek nije tijesno. Ne znam kad će prestati dolaziti, ali znam kad sam ja - s početkom puberteta.

Kod nas krevet 2x2 m, a ipak se mm žali i što je jedan sincic uvijek sa nama, kad sr pokuša drugi uvaliti nastaje drama. Ja volim spavati sa djecom, uživam u toj bliskosti

Moja ima 2,5, ima svoju sobu, svoj krevet I od rođenja spava s nama. Nema naznaka da će se to tako skoro promijeniti. Ne smeta mi zajedničko spavanje jer smo to htjeli I uživamo u tome. Najčešće je MM na terenu pa nas dvije spavamo same, a kad je kod kuće onda uspije koju noć zaspati u svojoj sobi, ali s nekim od nas. Kad se u toku noći probudi zove nas da dođemo po nju ili kod nje u krevet.