Moje iskustvo - možda nekome pomogne

Evo nakon skoro 9 mjeseci odlučila sam napisati svoje iskustvo s dojenjem jer mi je početak ostao u jako ružnom sjećanju, a možda nekome pomogne da se ne osjeća kao ja.
Rodila sam curicu (3720g) u Vinogradskoj. Od samog početka dojenje nije išlo, pa čak niti divno osoblje nije uspjelo namjestiti bebu da cica. Imam malo uvučene bradavice, te sam čak prema uputi jedne sestre kupila šeširiće, ali nije išlo. Naravno, mlijeka nije niti bilo, dijete gladno, meni već nakon dva dana jako bolne i ispucale bradavice, više nisam mogla podnjeti to vrištanje moje bebe, a ne mogu joj pomoći. Skoro cijele dane i noći sam provodila pokušavajući je dojiti. Naravno, valjda niti one nisu mogle slušati gladni plač pa su joj dale AD. Već u bolnici nisam osjećala podršku već forsiranje i osjećala sam se jadno jer nisam uspjela. Dolaskom doma muke su se nastavile, a dijete je i dalje dobivalo dohranu jer mi je mlijeko nadošlo tek 6 dan (uz jakeee bolove). Bradavice su bile raspucane, te je desna krvarila. I dalje sam se trudila i nisam odustajala. Kupila sam električn izdajalicu, te budući da desnu bradavicu nisam niti ja smjela dotaknuti,a kamoli dijete staviti da doji moje noći su izgledale ovako: podoj na lijevu dojku koji je trajao oko sat vremena, beba bi zaspala na pola sata a ja bih u međuvremenu izdojila desnu dojku, dijete bi se probudilo, dala bih izdojeno i tako u krug samo da bih izbjegla dohranu. Uz silno divljanje hormona, jako težak oporavak nakon poroda najgore od svega je bilo što sam se osjećala kao najgora mama na svijetu. A zašto? Samo zbog silnih komentara da je dojenej najbitnije na svijetu i da je najgore što mogu dati djetetu AD. To su komentirali svi, od sestara u bolnici, od patronažne sestre do susjeda. Svaki put kad bih joj dala AD plakala sam satima kao da joj dajem otrov, a morala sam jer je bila gladna i naviknula se na bočicu:-( Na kraju mi je pomogla tko drugi nego moja mama koja me u svemu podržavala, a kupila mi je bočicu s kojom se dijete mora pomučiti da bi se najelo, više nego na cici, te je odbacila bočicu i htjela je samo cicu. Ne smijem reklamirati bočice, ali ova je mene spasila. Cicamo već skoro 9 mjeseci bez šeširića, bez AD, bez ičega. Mama, hvala:love2:
Možda sam odužila ali zašto sam ovo sve napisala. Umjesto da uživam u djetetu ja sam mjesec dana plakala, koliko zbog hormona toliko zbog glupog stava okoline oko dojenja. Slažem se da je dojenje bitno ali nije smak svijeta ako dijete dobije dohranu i mislim da bi to trebalo također govoriti kako se ne bi drugi osjećali kao ja. Trudila sam se dojiti zbog svog djeteta, ali ovo silno forsiranje od strane bolnice na dalje dovelo me do ruba živaca, pa čak i razmišljanja da odustanem jer nisam dobra mama budući da nisam uspjela.
Ovo sam napisala jer bih voljela da mi je netko rekao da se trudim, da ću uspjeti kroz mjesec, dva, ali da nije loše niti dati AD i da zbog toga nisam najgora mama na svijetu!

Draga Zmaja, u POTPUNOSTI te razumijem jer sam još uvijek u istoj situaciji i kad čitam tvoje iskustvo kao da čitam sebe. S tim da ni ja nisam odustala od isključivog dojenja. I bome se mučim i mučim i ide nam-polako ali sigurno. Beba napreduje i to mi je jedino bitno. Sretno!

Svaka čast i držim fige. I mene je tješilo što je super napredovala. Evo sa skoro 9 mjeseci imamo preko 9 kg :-)
Sretno

zmaja :hug:
žao mi je što se promocija dojenja shvata pogrešno, naročito među medicinskim radnicima
prijateljica je letos rodila i isto kao i tebe, svi su je kritikovali zbog ne dojenja i dodavanja AD (predugo su ostali u bolnici koja nije prijatelj dece i ne podržava dojenje, tako da se mali navikao na bočicu dok se mama oporavljala od komplikacija posle poroda)
dakle, svi su je kritikovali a niko nije ponudio nikakvu konkretnu pomoć niti pravi savet (tu pre svega mislim na medicinsko osoblje u bolnici i domu zdravlja)
to je još pojačalo njen osećaj neuspeha

oni na žalost nisu uspeli, ali ona se izdajala dok je išlo a ostatak dodavala AD. mali jednostavno do sada uopšte nije hteo da prihvati dojku.

tako da skidam kapu svim upornim mamama koje su se borile za svoje dojenje uprkos svemu

Znam kako ti je bilo i ja sam se osjećala grozno kad sam posustala i dodala malo AD nakon što mi je dijete predveče plakalo od gladi, kad bi pojeo malo smirio bi se i zaspao. Silno sam željela dojiti i mislila sam da to neće biti nešto teško kao što se na kraju pokazalo da je, još plus toga on je gubio na težini pa onda nas je patronažna svaki dan dolazila vagati i vršila presing itd. i meni je došlo skoro da zaplačem kad sam mu dala tu prvu bočicu AD što zbog umora što zbog tog osjećaja da sam nemajka koja nije uspjela (mislila sam da ću postupno izgubiti mlijeko čim počnem s tim) ali evo na sreću to se nije dogodilo jer smo i dalje ostatak dana dojili i uspjeli izbaciti i tu nadohranu nakon mjesec dana, sad je pravi mali buco od 4,5 mj i ja mislim oko 7 kg

Vissnja žao mi je zbog prijateljice pogotovo zato što se na početku tako namučila. Kažu da su cure upornije,a dečki malo lijeni pa im je lakše na bočicu. Moja cura je bila uporna kao i ja :-)

Mali Mimi čestitam i drago mi je što ste uspjeli. I da,pravi mali buco :-). Tako su najslađi,zbog toga se muka na kraju isplati!

Kod mene je bila suprotna situacija....pedijatrica i patronažna su mi trpali AD...da nemam dovoljno mlijeka, da dijete slabo dobiva. Meni samopouzdanje nikakvo s obzirom da nikad nisam mogla izdojiti više od 20ml, nikad nije kapalo iz dojke samo od sebe, nikad nisam osjetila kako "struji" mlijeko a beba nikad nije bljucnila nakon podoja. I sve to usprkos činjenici da sam je stalno stavljala na dojku, navijala sat po noći i kada je ona spavala i slično. Usprkos tome, tek sada kad je mlijeka uistinu nestalo i sad kad sam ipak pametnija kužim da sam ga imala dovoljno za svoju bebu. Užasno mi je žao i ne mogu nikako prebolit to da nisam imala dovoljno hrabrosti maknut joj tu nadohranu. To je stvarno grozan osjećaj...kada joj ne daš mučiš se i misliš jeli gladna, da je ipak najvažnije da dijete napreduje.....onda kada joj daš grizeš se jer si joj dala to mlijeko, jer joj je možda dojka bila dovoljna....

To sam baš i ja mislila. Dojim svoju treću bebu i već sam navikla na komentare tipa pa što još uvijek samo dojis? Beba je sigurno gladna, daj vode, daj čaja, dodaj flašu navečer, zašto jede svaka 2 sata, koliko je još misliš dojit...
Eto, meni se čini da se više ljudi čude mamama koje doje nego ovima na ad.

ja ne kužim logiku tih ljudi... da ih dijete od godinu dana traži svako malo nešto jesti - svi bi odmah bez razmišljanja dali jer "fino je da dijete puno papa"... a ako bebi od par mjeseci daješ svako malo cicu - zašto joj toliko daješ jesti?
morala sam uletit jer mi je palo na pamet...

Bravo Zmaja! :-D Veliki aplauz za tebe, tvoju bebu i mamu! Super je kad netko "uleti" sa drugačijim stavom i voljan pomoći, za razliku od ovog, ne znam kako nazvati, "sistema" - doji, doji, doji... (bez ikakvog savjeta i pomoći) ili daj AD i bok! U oba slučaja ispadaš nemajka, meni se osobno desio ovaj drugi i osjećala sam se grozno, nemoćno, prvu bočicu adaptiranog našoj curici dao je muž, a ja sam iznad njih stajala i plakala :-( Naravno da to nije smak svijeta, sve ovisi o situaciji,ali teško je kad želiš dojiti, imaš mlijeka, ali nemaš podršku okoline i samo te uvjeravaju u suprotno zbog vlastitog neznanja ili im je tako, eto, lakše. Ne mogu dan danas prežaliti što se u onom silnom "ludilu" nisam obratila pravim osobama, na vrijeme, kao npr. tu na Rodu jer bi sigurno dobila podršku i korisne savjete.
Zato mi je jako drago kad čitam i vidim da se netko izborio za dojenje, to mi nekako unaprijed daje podršku za dojenje drugog dijeteta.. ;-)

Hehehehe Lukab, odlična ti je usporedba!!! Joj kakve sam ja "savjete" dobivala kad sam na početku često dojila - "stalno ti je na cici, nemaš mlijeka, pa zar ne spava po cijelu noć (beba od par dana?!?!), stavi joj šećera u vodu, daj joj meda" :evil: Nemam komentara.
Sad kad ima 16 mjeseci, svi bi je hranili svakih 5 minuta. Kad je imala 16 dana, valjda joj je bilo dovoljno pocicat jednom dnevno i to u 5 minuta! :-P Ni ja ne kužim logiku, al dobro...

Matt123 i Unadomina žao mi je što niste uspjele. Držim fige za drugo dijete,sigurno ćete uspjeti jer ste sad iskusnije i sigurno nećete dati da vas drugi obeshrabre.

Unadomina ti si istaknula ono najbitnije. Niti treba forsirati dojenje niti tjerati mamu da da AD. Onaj tko želi pomoći neka pomogne,ima puno strpljenja i neka da podršku, a drugi neka šute,pogotovo oni koji žele kritizirati.
Ja sam svoju dojila svakih pola sata, dan,noć i tako 2 mjeseca jer je ona tako htjela.Opet imam drugačije iskustvo od vas. Samo su mi govorili: samo ti doji, daj djetetu kad god želi, zaboravi da ćeš spavati :-) pa čak kad god bi dijete zaplakalo rekli bi da dam cicu. Zato je i dobila drugi mjesec 1700 :-)

Znam kako je kad je forsiranje u pitanju, bilo da je to dojenje ili nagovaranje na AD i bočicu, doživjela sam i jedno i drugo. u bolnici forsiranje dojenja, a kod kuće forsiranje bočice.Najgore je blo to što je i muž bio jedan od onih koji su me svakodnevno nagovarali da maloj dam bočicu, čak je htio da joj dam kravlje mlijeko, jer sam uporno odbijala da kupim adaptirano. ja sam bila uvjerena da mogu dojiti, imala sam mlijeko i hjela sam dojiti. Cura je dobila mliječac , pa je na prvom pregledu pedijatrica dala gel protiv gljivica. I tek sad znam zašto je dojenje u prva dva mjeseca bilo teško, zašto su me pekle bradavice i zašto je beba svaki put prekidala nakon deset minuta iako je još bila gladna i zašt je stolica bila neredovita i često puta zelenkasta. Razlog svemu tome bile su glivice koje su joj smetale i zbog njih nije mogla normalno jesti. Kad je to prošlo, dojenje je postalo pjesma, i nasavilo se sve do njene 2. godine
Ne znam zašto me pedijatrica nije upozorila da gljivice smetaju kod hranjenja, nego je samo rekla da u slučaju nedovoljnog prirasta na težini, uvedem dohranu.
Da li se možda nekoj od vas to desilo i kako ste riješile problem?

Citiraj:

---

vissnja prvotno napisa

zmaja :hug:
žao mi je što se promocija dojenja shvata pogrešno, naročito među medicinskim radnicima
prijateljica je letos rodila i isto kao i tebe, svi su je kritikovali zbog ne dojenja i dodavanja AD (predugo su ostali u bolnici koja nije prijatelj dece i ne podržava dojenje, tako da se mali navikao na bočicu dok se mama oporavljala od komplikacija posle poroda)
dakle, svi su je kritikovali a niko nije ponudio nikakvu konkretnu pomoć niti pravi savet (tu pre svega mislim na medicinsko osoblje u bolnici i domu zdravlja)
to je još pojačalo njen osećaj neuspeha

oni na žalost nisu uspeli, ali ona se izdajala dok je išlo a ostatak dodavala AD. mali jednostavno do sada uopšte nije hteo da prihvati dojku.

---

Da, poznato mi je to, čak 2x na našem Sv.Duhu, ista priča....

Kao da je AD najveći otrov, a ako majka samo pomisli na bočicu, treba je streljati...to se ne kaže tako, ali stav i ono neizgovoreno je upravo to.

Sa mnom u sobi je bila cura, 3. dijete, imala silikone, prva 2 nije dojila, sada dolazi sa med. dokumentacijom da radi položaja silikona nije moguće dojiti - zgražanje, iščuđavanje...i najjadnije - morala je bebu hraniti u posebnoj sobi, da ne bi ostale majke na odjelu vidjele da se djetetu daje bočica.

A pomoć se svodi na: morate dojiti, svi mogu dojiti, morate dojiti...valjda misle da ako nešto izgovore milijon puta da se i ostvari.

A ako ih pozoveš da ti pomogu namjsetiti dijete na dojku, živčane su jer ih se smeta, živčano zgrabe dijete, divljački mu razjape usta i glavu fizički pritišću na dojku i viču: pa evo, vuče, šta hoćete! Mogu samo reći Fuj fuj fuj za SD.

Jedva sam čekala da dođem doma i dam malom bočicu.

Ajme strašno! Smjestili je u drugu sobu da nahrani dijete bočicom, a šta oni rade kad uzmu dijete na "intenzivnu", ako je dijete npr. nemirno ili sl...?! - NAHRANE GA ADAPTIRANIM MLIJEKOM!!! Joj joj joj!!!
Mene je u bolnici najviše smetalo upravo ovo što je Deaedi opisala: Doji, doji, doji, moraš dojiti, plakati o dojenju na sve strane, a pomoći ni otkuda. Prvi puta kad ih pitaš za pomoć možda i prođeš dobro, ali već drugi puta...hm...

Meni se čini da je problem u tome što je jako malo medicinskih radnica, zapravo dojilo svoje dete i jednostavno im nedostaje to iskustvo. Mogu one naučiti teoriju, ali bez ličnog iskustva to je prazna priča. Zato je većina njih nesposobna da pomogne. Pa, i rodine savetnice moraju imati neki minimum ličnog iskustva (čini mi se godinu dana dojenja?) da bi mogle da pohađaju edukaciju.
Praksa bez teorije je suviše ograničena, a teorija bez prakse neprimenjiva.

da, minimalno devet mjeseci iskustva, 6 mjeseci isključivog dojenja

Treba imati barem osnovnu pristojnost i mrvicu ljudskosti, umjesto ispranog mozga, za pocetak.

ti to o našim savjetnicama?

O sestrama na SD-u.

Citiraj:

---

apricot prvotno napisa

da, minimalno devet mjeseci iskustva, 6 mjeseci isključivog dojenja

---

Hvala, znala sam da postoji neki minimalni staž, i mislim da je to potpuno opravdano.
Kad sam rodila drugi put, doslovno sam mogla prepoznati koja od sestara je i sama dojila, a koja samo prodaje pamet. Ali kad rodiš prvi put, onda je strašno, misliš da one znaju više, bolje od tebe, a u stvari često je obrnuto.
Ja na primer, volim da sasvim malu bebu namestim na dojku tako sto njenu glavicu držim u šaci, a telo na podlaktici (mislim da to zovete obrnuta kolevka). Kad je to videla jedna od sestara, krenula je na mene s pričom: ne drži se tako beba. Odmah mi je bilo jasno s kim imam posla...

Citiraj:

---

Deaedi prvotno napisa

Treba imati barem osnovnu pristojnost i mrvicu ljudskosti, umjesto ispranog mozga, za pocetak.

---

E, tu stvarno krivim kuću koja dozvoljava da se njeno osoblje bahato ponaša.

Citiraj:

---

zmaja prvotno napisa

ali nije smak svijeta ako dijete dobije dohranu i mislim da bi to trebalo također govoriti kako se ne bi drugi osjećali kao ja.
...
Ovo sam napisala jer bih voljela da mi je netko rekao da se trudim, da ću uspjeti kroz mjesec, dva, ali da nije loše niti dati AD i da zbog toga nisam najgora mama na svijetu!

---

žao mi je zbog svega što si prošla, znam da nije lako imati osjećaj neuspjeha i osjećati se bespomoćno... dok okolina nema razumijevanja :heart:

ali, moram se osvrnuti na ovo što sam citirala...

ti si ta koja ne smije dopustiti da je takvi komentari "diraju"
naravno, nitko nema pravo reći ti da si loša majka ako dojiš, ne dojiš, kupaš, ne kupaš, nosiš, ne nosiš... svoje dijete
ali, ako takvi ljudi već postoje, na tebi je da njihove opaske odbaciš kao zlonamjerne, nepristojne...

ali, nemoj očekivati da govorimo na početku, nakon tri, četiri, pet dana pokušaja... kako nije smak svijeta ako dijete dobije dohranu
naravno da nije, ima puno, puno gorih stvari u životu
ali, ako to počnemo u startu govoriti... pa tko će se boriti za dojenje?
mi ne govorimo ni da je to jako loše, niti da nije
samo ponavljamo kako je dojenje najbolje
a na majkama ostavljamo da s tom informacijom rade što žele

ako se osjećaju krivima... bojim se da to nije naša greška; mi nikada nismo rekle kako je nedojeća majka - lošija majka

ma, nismo niti pomislile, a kamoli rekle

Ja sam na SD imala oba puta dobra iskustva. Kad god mi je trebalo zvonila sam sestrama i pitala da mi pomognu namjestiti bebu, provjerile su mi imam li kolostruma i kad sam vidjela tu dragocjenu kapljicu dobila sam strasno krila.
Mozda je koja i bila sluzbena, onak ne bas srdacna, ali uvijek su dosle i pokazale, i ja se nisam zbog toga istrucavala opet zvonit ako mi je trebalo.
Nakon prvog poroda jedna me je sestra spasila izmasiravsi mi kvrge, ja sam si sama bila hematom napravila prije toga zbog krive masaze (a procitala sam sve na temu i pogledala slike i bila u skolici dojenja; ipak je drugo kad ti netko pokaze).
Nakon drugog poroda nije mi trebala pomoc, osim jednom za probudit bebu da bih ju mogla nahraniti...
Pisem ovo ne da omalovazim vasa (losa) iskustva, nego zbog buducih mamica koje mozda citaju, da vide da postoje i pozitivne price s podrskom dojenju na SD.

A ovo je zanimljivo:na SD nakon drugog poroda 2010. dobila sam neki upitnik da popunim koliko sam zadovoljna rodilištem, od čega se 90% pitanja odnosilo na dojenje i podršku oko dojenja. Dala sam najlošije ocjene i iskreno napisala primjedbe. Sestra je uzela anketu, i kad se za nekih 10 tak minuta vratila, točno sam vidjela da je pročitala. Ali baš me bilo briga, tada sam se već pakirala za odlazak doma. No, 2 mjeseca nakon dolaska doma, zvoni meni telefon, zove lokalna patronažna iz Doma zdravlja - da nisam ispunila upitinik i da su je iz bolnice kontaktirali da mi ga donese! Zanimljivo, kako je upitnik sa negativnim komentarima izgubljen - no, bez brige, ponovila sam ih...ovaj put sam imala i više vremena pa sam ga još detaljnije napisala.

Citiraj:

---

IvanaR prvotno napisa

E, tu stvarno krivim kuću koja dozvoljava da se njeno osoblje bahato ponaša.

---

Kuća to podržava, sve je dopušteno u promicanju dojenja. A najgori su pedijatri, nađe se koja sestra koja bi nešto i pomogla, ali sve su u strahu od prodojećeg pedijatra.

Ne razumijem, kako prodojecem pedijatru moze smetati da sestre pomazu oko dojenja? Kuci bi trebalo biti u ineresu da je osoblje ljubazno, ako vec ne iz altruizm onda zato jer se njihove usluge ocjenjuju i o tom se prica, izlazi van...

Pa zato jer svako pitanje oko dojenja smatra neprimjerenim, kao čim si nešto pitao, dakle sumnjaš u sveto dojenje...nema se šta razmišljati, pitati...vadi sisu, doji i šuti. To je stav koji vlada na SD, doživjela sam ga 2x, u razmaku od 5g se apsloutno ništa nije promijenilo - lažem - promijenilo se je na gore, sa forsiranjem rooming-a.

Ne znam...ja nisam imala takvo iskustvo niti jedan put. Stogod sam pitala, dobila sam odgovore/demonstraciju, nekad vise nekad manje ljubazno ali nikad me nitko nije poklopio da kaj pitam ili sl. Isto i cimericama.

Koliko god moje iskustvo bilo pozitivno, puno se pise o tom pritisku s dojenjem i neljubaznosti. Ne sluzi im bas na cast tako se ponasati niti s tim promoviraju dojenje, ocito - upravo suprotno.

Citiraj:

---

apricot prvotno napisa

žao mi je zbog svega što si prošla, znam da nije lako imati osjećaj neuspjeha i osjećati se bespomoćno... dok okolina nema razumijevanja :heart:

ali, moram se osvrnuti na ovo što sam citirala...

ti si ta koja ne smije dopustiti da je takvi komentari "diraju"
naravno, nitko nema pravo reći ti da si loša majka ako dojiš, ne dojiš, kupaš, ne kupaš, nosiš, ne nosiš... svoje dijete
ali, ako takvi ljudi već postoje, na tebi je da njihove opaske odbaciš kao zlonamjerne, nepristojne...

ali, nemoj očekivati da govorimo na početku, nakon tri, četiri, pet dana pokušaja... kako nije smak svijeta ako dijete dobije dohranu
naravno da nije, ima puno, puno gorih stvari u životu
ali, ako to počnemo u startu govoriti... pa tko će se boriti za dojenje?
mi ne govorimo ni da je to jako loše, niti da nije
samo ponavljamo kako je dojenje najbolje
a na majkama ostavljamo da s tom informacijom rade što žele

ako se osjećaju krivima... bojim se da to nije naša greška; mi nikada nismo rekle kako je nedojeća majka - lošija majka

ma, nismo niti pomislile, a kamoli rekle

---

Žao mi je ako krivo citiram ali nova sam na forumu...:)

Mislim da je pticama na grani jasno da je dojenje najbolji izbor za dijete....Osim toga, ne mogu uopće zamisliti da bi postojala majka koja NE ŽELI dojiti jer nema apsolutno ničeg ni boljeg, ni jednostavnijeg ni praktičnijeg u hranjenju na bočicu. Ali vi se postavljate kao da je dojenje isključivo stvar izbora i da sve žene koje ne doje su u nekom trenutku odustale i odlučile prestati. Ja sad ne govorim o nekome tko je probao par dana....vjerujem da je većina žena bila u situaciji kao i ja. Nije mi palo na pamet da ću svoje dijete hraniti na bočicu...ali to jednostavno nije išlo kako sam ja htjela usprkos činjenici što sam dijete stavljala na dojku stalno: prvo dijete, nula iskustva, nisam bila sigurna jede li uopće, ja ne mogu izdojiti više od 20ml, pa malo dobiva na vagi, pa pritisak od strane patronažne i pedijatrice, pa nadohrana i istovremeno pokuštavala stvoriti više mlijeka, navijala sat po noći za izdajanje i tako u krug ...ali jednostavno nisam uspjela. Nisam odustala, stavljam dijete na dojku ali neće da sisa, cijedim nešto malo mlijeka i dajem joj, ali zapravo više ne dojim. Ona sada ima 4 i po mjeseca. I što sada, uistinu sam se trudila i užasno mi je žao....ali sada mi treba netko da kaže da je to sve u redu. Da mi je dijete zdravo, dobro i da će odrasti uz bočicu kao i milijuni dijece do sada...da joj ništa ne fali. Međutim, gdje god da idete potražiti savjet vezan uz bočicu i prehranu, izgleda kao da to ne postoji...koju god da stranicu otvorim samo dojenje, dojenje isključivo dojenje do 6 mjeseci...valjda zato što je zabranjeno više uopće spominjati bočicu?? Ne kažem da je itko rekao da su žene koje ne doje manje majke, ali je činjenica da se prije 20god kada se o dojenju nije toliko govorilo i kada se mnogo djece hranilo na bočicu (uključujući mene) žene koje iz nekog razloga nisu dojile nisu se osjećale kao lošije majke kako se mi danas osjećamo. prvenstveno radi pritiska koji dolazi sa svih strana.

A pomoć se svodi na: morate dojiti, svi mogu dojiti, morate dojiti...valjda misle da ako nešto izgovore milijon puta da se i ostvari.

A ako ih pozoveš da ti pomogu namjsetiti dijete na dojku, živčane su jer ih se smeta, živčano zgrabe dijete, divljački mu razjape usta i glavu fizički pritišću na dojku i viču: pa evo, vuče, šta hoćete! Mogu samo reći Fuj fuj fuj za SD.

Sve potpisujem, osim jedne divne sestre iz Našica, čini mi se ili Sl. Broda koja ima dijete s posebnim potrebama i koja je jedina bila podrška.

Plakala sam poskrivećki, a i sad kad se sjetim tog pressinga.

Doma smo, mlijeko kapka, ja visim nad djetetom s cicom, dodajem svoje izdojeno ili adaptirano po potrebi, ali ne odustajem, nadam se da će poteći u slapovima:-)

Perla5 nije ni potrebno da curi u slapovima. Ako imaš neke nedoumice ili probleme, pitaj savetnice bilo na forumu ili preko telefona dobićeš dobre savete.

Citiraj:

---

perla5 prvotno napisa

A pomoć se svodi na: morate dojiti, svi mogu dojiti, morate dojiti...valjda misle da ako nešto izgovore milijon puta da se i ostvari.

A ako ih pozoveš da ti pomogu namjsetiti dijete na dojku, živčane su jer ih se smeta, živčano zgrabe dijete, divljački mu razjape usta i glavu fizički pritišću na dojku i viču: pa evo, vuče, šta hoćete! Mogu samo reći Fuj fuj fuj za SD.

Sve potpisujem, osim jedne divne sestre iz Našica, čini mi se ili Sl. Broda koja ima dijete s posebnim potrebama i koja je jedina bila podrška.

Plakala sam poskrivećki, a i sad kad se sjetim tog pressinga.

Doma smo, mlijeko kapka, ja visim nad djetetom s cicom, dodajem svoje izdojeno ili adaptirano po potrebi, ali ne odustajem, nadam se da će poteći u slapovima:-)

---

Glavno da ste došli doma i maknuli se iz te zatrovane atmosfere, sve će krenuti na bolje, bez pritiska.

perla cestitam!
i jako mi je zao sto si to dozivjela
zalosno je da oni koji bi ti najvise trebali pomoci u samom pocetku, nemaju ni razumijevanja, niti volje
i tko zna koliko su zapravo dojenja na taj nacin upropastili
ti, draga, samo polako, i ako imas ikakve nedoumice, nazovi SOS - cure su odlicne!

Jako mi je drago čuti ovako pozitivno iskustvo i kako se upornošću ipak uspije. Ovakve priče me guraju dalje nekad kada se pitam da li nam dobro ide, kad slušam komentare o kojima i vi pričate... Zašto hranim dijete svakih sat, dva, pola sata, možda je dijete gladno... Kada sam u sebe počneš sumnjati ovakvi komentari nikako ne pomažu. Ali ovakve priče me uvijek potaknu da idem dalje. :)

I kad već spominjemo bolnice, ja zaista mogu pohvaliti sestre u KB Merkur, dolazile su svaki put kada bi zvonila, masirale me pola noći i idućeg dana kada mi je navrlo mlijeko, ali nije išlo van... A što se tiče AD, kada je mala počela previše gubiti na težini jer mlijeko nije baš išlo, a ona nije vukla, dali su joj sve skupa jedno 4 puta AD, uvijek su me obavijestile o tome, a jednom sam i ja tražila kad sam vidjela da stvarno ne ide... Ne koriste bočicu nego daju na špricu kako ne bi stvarali konfuziju... Jako su se trudili oko dojenja no kad su vidjeli da ne ide nisu me gledali kao čudovište nego su djetetu ipak malo pomogli jer je stvaaarno bilo gladno i dalje opet rekli da probam dojiti... Meni se pristup jako svidio i otkad smo doma AD nije dobila niti jednom. :)