Ponasanje prema stranim osobama

Lori ce u 2. mjesecu napuniti 4 god. Prema stranim osobama (pricam o odraslima) je jako otvorena i svi su joj dragi, na cesti svakoga pozdravlja, u lokalu prica sa svakim. Danas samo otisli na kavu sa kupcima stana koje je ona prvi puta vidjela. "Sminkat"ih je pocela odmah, a kad smo nakon 20 min. sjeli na kavu, uvalila se tipu u krilo. Prosli tjedan smo dosli kod sveki. Tamo su bilo neki njeni prijatelji. L. se ravno nakon 5! min dosla maziti sa tom zenom. Lijepo je i pohvalno sto je otvorena, sto pozdravlja i prihvaca sve obrasce lijepog ponasanja i ne srami se primjeniti ih tj. ponoviti zamnom. Procvjetam ko poriluk na mjesecini kad idemo od bake, a ona kaze: Book baka, hvala na knjigama i hvala na igranju! Ali to njena razdragana ljubav se usmjerava i na potpuno strane osobe i to me plasi. Ne znam kako da joj pojednostavljeno objasnim kome se je u redu obracati, kada se moze biti otovren,a kada zatvoren. Mislila sam da to za sada ogranicim na "ne pricam sa ljudima Koje ne poznajes". Zasto? Zato sto nisu svi ljudi dobri? A zasto su zlocesti mama?! Kako ste vi to rijesavale? Duze "lekcije", opsirna objasnjavanja....? Kako objasnjavate? Ima negdje na forumu to-do-list?

Moja ima još malo pa 5godina i radi isto. Sada ne stignem.pisati, ali cu kasnije i pratim. :)

osobno, djetetu od 4 godine nikad ne bih objašnjavala da svi ljudi nisu dobri, da ima i zločestih i da zato ne smije pričati s nepoznatim ljudima. još je mala i tako nikud ne ide sama. sprečavala bih ju u tome jedino ako prekrdaši mjeru i dosađuje nepoznatim ljudima. ono, možda netko ne želi piti kavu dok mu je tvoja mala u krilu :mrgreen:
i išla bih na tu pristojnost. a ne na strah od nepoznatih ljudi.

starija je od progovaranja i sa crnim vragom pričala i mazila se. svojedobno sam joj čitala slikovnicu "ne pričaj s nepoznatima" pa sam doživjela ista pitanja: kako ne smijem pričati s nepoznatima, baš nikako? a kako ti pričaš u parku s nepoznatim ženama? pa smo se ostavili slikovnice.
i danas je s 10g. vrlo društvena i jezičava, pitati bilo koga bilo što ne predstavlja joj problem, ali je kroz godine naučila razlikovati potencijalno opasne situacije od bezazlenog čavrljanja, kao i suzdržati se od tjelesne prisnosti s nepoznatima (tj. naučili smo je).

mlađa bi prije umrla nego progovorila s bilo kime više, manje ili potpuno nepoznatim, a pokušaj ulaskau njen osobni prostor sasiječe u startu.

tako da mi se iz ove perspektive prva varijanta čini manje loša.

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

osobno, djetetu od 4 godine nikad ne bih objašnjavala da svi ljudi nisu dobri, da ima i zločestih i da zato ne smije pričati s nepoznatim ljudima. još je mala i tako nikud ne ide sama. sprečavala bih ju u tome jedino ako prekrdaši mjeru i dosađuje nepoznatim ljudima. ono, možda netko ne želi piti kavu dok mu je tvoja mala u krilu :mrgreen:
i išla bih na tu pristojnost. a ne na strah od nepoznatih ljudi.

---

Slažem se. Ako se djetetu izazove strah od nepoznatih, to može biti veći problem od ovog sada.

Nisam imala tih problema, moj stariji je dosta zatvoren, mlađi ne baš toliko, ali ugledao se na brata pa s nepoznatim ljudima komunicira s distance, ali njemu smo morali tumačiti da ne smije otvarati vrata bilo kome dok je sam ili sam s bratom. Meni osobno je to teško klincima objasniti jer i ja otvaram svakome bez provjere i nikad u životu me nije bilo strah, pa ne znam jesam li uspjela efikasno objasniti. Moja svekrva ih je zastrašivala pričama o zločestim ljudima i to sam morala prekinuti jer mi se nisu sviđale ni priče ni posljedice. Ono što je doprlo do moje djece je istinita priča o facebooku - objava datuma ljetovanja, što su lopovi iskoristili i poharačili kuću.

Joj i mi imamo isti problem s K. stvarno je preotvorena, priča sa svima u dućanu, sve komentira, nema ograde prema nikome. Isto smo ko Čokolada čitali knjigicu Winie Pooh ne pričaj s nepoznatima (i još ju uvijek čitamo), s tim da sam ja na pitanja koja je postavljala slična kao kod Čokolade odgovarala da je u redu da priča s nepoznatima kad je netko od odraslih s njom (tata, ja, baka) jer onda mi pazimo na nju, ali kad je sama (npr. sljedeće godine kreće u školu) da onda ne smije pričati s nepoznatima, jer je još mala i nema nikog odraslog s njom tko bi joj pomogao u slučaju da taj nepoznat baš i nije dobar.

Citiraj:

---

Roko_mama prvotno napisa

Joj i mi imamo isti problem s K. stvarno je preotvorena, priča sa svima u dućanu, sve komentira, nema ograde prema nikome. Isto smo ko Čokolada čitali knjigicu Winie Pooh ne pričaj s nepoznatima (i još ju uvijek čitamo), s tim da sam ja na pitanja koja je postavljala slična kao kod Čokolade odgovarala da je u redu da priča s nepoznatima kad je netko od odraslih s njom (tata, ja, baka) jer onda mi pazimo na nju, ali kad je sama (npr. sljedeće godine kreće u školu) da onda ne smije pričati s nepoznatima, jer je još mala i nema nikog odraslog s njom tko bi joj pomogao u slučaju da taj nepoznat baš i nije dobar.

---

E vidis, do toga sam i ja dosla...Ovako bi i ja srocila odgovore na sva njena zacudjena "zasto???", ali mi se takvo objasnjavanje tj. pravila kad se sta smije, a kad ne, cine malo preslozena za njenu dob. Mislim da bi je samo zbunila. Sta da joj kazem? Draga, nepoznate ljude na cesti nemoj pozdravljati. Zasto? Zato sto oni to mozda ne zele i zato sto ih ne poznajes. A zasto ne zele? Pa lijepo je reci hallo!

Boljim se da ne napravim vise stete od koristi...ovo o cemu pise Cvijeta, a s druge strane, mislim da bi trebali polako poceti raditi na tome, da prije skole dobro sjedne. Onako, na faze, u malim koracima, da joj ne srusim cijeli njen rozi svijet u jednoj komprimiranoj lekciji sa a), b), c) ...itd:-).

Moja ćerka je isto jaaako komunikativna. Ali na žalost/sreću? otvorila se kafana desetak kuća od naše ulice, gde silom prilika često prolazimo. Pa je dete videlo lokalne pijance kako se teturaju i spavaju u jarku u više navrata. I nekako dete samo zaključilo da nisu svi ljudi u svakoj prilici pogodni za komunikaciju. Tja, možda je to i dobro, ne znam ni sama šta bih rekla.
A pre toga, i ja sam išla na varijantu pristojnosti-možda ne želi svako da mu priđeš/pitaš/pozdraviš itd. Pošto joj je brat s vremena na vreme popriličan namćor-iliti ne voli da mu zalaze u lični prostor, kako kaže Čokolada :), poslužio je kao primer nekoga ko nije uvek raspoložen za njenu komunikativnost.

čitam vaše kamilica probleme i ne znam što ću sa svojom malom. za desetak dana će imati četiri godine. totalno neselektivna, svakom u krilo ide. ima medenjački osmjeh, zarazan i svi ljudi misle da su se baš oni njoj dopali kada im je došla i počela bunariti po hrani koju oni imaju na stolu. nakon što bi obrstila što se obrstiti dalo, bez riječi ode kod nekog drugog i uvali mu se. i ista priča. počelo me malo jako zabrinjavati.

pa zašto joj dozvoljavate da nepoznatim ljudima brsti po tanjuru? ne kužim :?:

vjerojatno je u meni problem i krivo čitam, al ne kužim niti što te tu ima zabrinjavati :?:

svako ima svoje vidjenje problema. meni je najveci bio kad su nam u posjetu dosli dragi prijatelji koje nismo vidjeli cca 6 mjeseci i BC se sakrio ispod kreveta, dok nisu otisli :roll:. napominjem da imaju i djete koje je starije od mojih, ali uvijek se s njima igrao bez obzira na razliku.

Slažem se s cvijetom. Pa zašto pustiš dijete kod druge osobe za stol (tanjur)?

Kad bolje razmislim, mi smo sustavno učili djecu tko je to poznata osoba, a tko nepoznata, sve nekako pomalo kroz svakodnevne aktivnosti.

Nismo imali problema sa selektivnošću, više je bilo situacija s nepovjerenjem prema npr. nama poznatim osobama koje su djeca s pravom smatrala nepoznatima (rođaci koji žive daleko pa se rijetko vidimo i slično). Nije me bilo briga - ako netko od rodbine želi da ga djeca smatraju poznatom osobom, neka izvoli dolaziti češće! :mrgreen:

Učili smo djecu ako se npr. izgube u gradu ili u gužvi da potraže policajca, zaštitara ili bilo koju poznatu osobu (roditelje svojih prijatelja) a ako takvih nema, mamu s djecom, pa njih pitaju za pomoć.

Upozoravali smo djecu da od nepoznatih osoba ne uzimaju nikakvu hranu, slatkiše i slično, ali ne znam kako bih djetetu koje ne razlikuje poznate od nepoznatih objasnila tko je to poznata osoba. Mislim da je to ključno - naučiti djecu koja to samostalno ne prepoznaju kako raspoznati tko je poznata osoba (znaš mu ime ili prezime, znaš da je to mama ili tata od tog-i-tog prijatelja - lupam bezveze) a tko nepoznata.

Dobna granica - pa... do škole bi mi bilo ok da dijete nauči ta neka pravila sigurnosti i sigurno ponašanje. Prije toga dijete je u pravilu uvijek s nekim odraslim.

tko kaže da pustim? jednostavno zapali, nestane. dok je nađem, rošta... nemirna je.

Ja bi vam preporucila
Medvjedići uče o neznancima / Stan i Jan Berenstein. - Za dob od oko 4 godine. Autori imaju problemskih slikovnica na puno tema i mi smo ih sve procitali, i ponovno ih posudjujemo, i jako ih volimo, hvala gk zagreb ;)

Citiraj:

---

Anemona prvotno napisa

Slažem se s cvijetom. Pa zašto pustiš dijete kod druge osobe za stol (tanjur)?

---

Ona jednostavno ode, ljudima se 99 % svidi, pričaju s njim, ispituju je .. nude je nečim, dozivamo je, dolazimo po nju .. ona ne želi i ne želi maknuti od njih, uglavnom ju još i potiču da ostane ... neki dan je ženi za susjednim stolom sjedila u krilu, na odlasku se s njom grila i ljubila ... nemoguće je s njom otići u javnost a da ona nekom ne priđe.
Nije stvar u tome da joj to dozvoljavamo, isto kao što je slučaj na drugim temema gdje se roditelj pita kako da se odmori jer se dijete cijeli dan ne želi odvojiti ni sekunde od nje/njega ... naravno da joj objašnjavamo da "tete/stričeki sjede i piju kavu jer žele pričati u miru i nije pristojno da ih prekidaš i smetaš ... i tra la la", nadali smo se da će s vremenom ona prestati ali jednostavno se ne da .. mora i mora .. kao da je jače od nje! Inače je prilično poslušna!

Ovo i ja moram pratiti jer moj 4,5 godišnjak je ful otvoren prema svima situacija:
- ide u vrtić i svim živim kaže kako mu je tata kupio gaće na lavića
- na moru ide sa tetom u dućan ispred kojeg sjede lokalni pijanci a on njima bok dečki kaj delate? (mislim em su ljudi cugoš em im neki purger kajka)
Uglavnom strašno je komunikativan i otvoren također prema svima. Živimo u kvartu sa kućama i ove domaće bakice cvatu kako on njih lijepo pozdravlja, razgovara sa njima i meni je to stvarno lijepo ali on je takav prema svima. Hodamo gradom on pozdravlja sve žive i ima potrebu sa svima nešto podijeliti od informacija od doma.
Ta neselektivna preotvorenost prema svima me brine, krenula sam polako objašnjavati da ne smije prema svima tako biti otvoren, da ne smije od nepoznatih uzimati ništa što mu nude itd.
Sa druge strane ne bih bila sretna niti da se skriva od svih koji mu se obrate ili da mi se drži skuta.
Moram ga početi učiti razliku poznati/nepoznati.

Kao i kod Uh-puh i Androgen, identično i kod nas, isto ima 4 godine, to je izgleda neka faza u toj dobi, pojma nemam, ali nije baš bome ugodno.

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

pa zašto joj dozvoljavate da nepoznatim ljudima brsti po tanjuru? ne kužim :?:

vjerojatno je u meni problem i krivo čitam, al ne kužim niti što te tu ima zabrinjavati :?:

---

Ja uvijek kazem iz pristojnosti da ne smeta ljudima, na sto oni gotovo uvijek kazu da im ne smeta i kraj kurtoazije. Pa to je dijete... Naravno da mu necu dozvoliti sve, ali ne vidim sto je lose da pridje ljudima koji su mu simpaticni.

Volim sto mi je dijete otvoreno, kao i tata mu. MM je oduvijek takav, on valjda zna sve prodavace i konobare u kvartu, super je s postarom itd. Na prvu sa svima pocne pricati i svi ga vole. Tako da otvorenost vidim iskljucivo kao prednost dalje u zivotu i nikad je ne bih ni pokusala zatomiti. Posebno iz moje perspektive prilicno introvertirane osobe.