Pozdrav!
Beban ima punih 10 mjeseci. Do 6 mj. isključivo dojen, dalje dojimo najnormalnije, uz dohranu. Ja sam se s njegovih 6,5 mj vratila na posao i momak je protestirao tako što je zadržavao stolicu, odbio dudu, odbio bocu na kljun (pije otad samo iz čaše), ispočetka je cicao po cijele noći. Nakon mjesec dana prestao je nacicavati cijelu noć i stolicu smo regulirali uz tutu.
Radim u školi pa nije nikad bez mene duže od 5 sati. Za to vrijeme čuva ga tata, mislim da imaju super odnos.
Nakon povratka s ovih praznika, nakon što je bio 3 tjedna stalno sa mnom, opet je počeo protestirati (barem mislim da je u tome stvar). Naime, ne jede ništa od dohrane. Odnosno, otvara usta samo na kruh, rižine krekere i bebi kekse (koje koristim izuzetno rijetko u cilju kupovanja mira), na vitamin D i na cicu. Probala sam miksati kašice, samo ih gnječiti, ostaviti u većim komadima, hraniti ga žlicom, svojim prstima, pustiti da sam "jede". Ništa ne pali, momak neće ništa da jede. Trenutno živi od cicanja jer mu ovih "gluposti" (kruh, keksi, krekeri) dajem malo jer neću da se na to navikava i ne mislim da je hranjivo bez ostalih stvari.
Noćas je cijelu noć, ali doslovno cijelu noć bio na prsima i/ili plakao. Nema temperaturu, ne vidim da ga išta boli, sumnjam da su zubi, ali ne isključujem. Ja nekako mislim da imam malog žifka emotifka i da je u tome stvar.
Da li se trebam brinuti da:
1. ne dobiva dovoljno kvalitetnu hranu?
2. će prestati jesti što je dosad tako dobro jeo (povrće, žitarice, voće, meso)?
3. će mi stradati san i kičma od noćnog nacicavanja?
I sve ostalo što mi imate za reći, savjetovati i pomoći. Tenjku unaprijed!
