Opsesivno-kompulzivni poremecaj kod djece

Moj 10-godisnjak mi se pozalio da ga nesto primorava da ponavlja odredjene radnje ili da mora nesto raditi ili izbjegavati. Primjerice kvaku mora uhvatiti 3x, umivaonik nakon umivanja dotaknuti na nekoliko odredjenih mjesta, sestru poljubiti 10x inace ce se dogoditi zlo, tamne plocice su vrazje, svijetle Isus (uopce ga ne odgajamo religiozno niti bogobojazno, ali ide na vjeronauk), mora se dotaknuti na licu na odredjenim mjestima, a da ne govorim o ritualima tipa da navecer jede tocno istu hrani svaki dan, na isti nacin rasporedjenju, nakon cega slijedi nekoliko radnji od kupaone do kreveta koje imaju tocan i nikako drukciji slijed.

Ima li tko iskustva s time??
Da li je to opsesivno kompulzivni poremecaj?
Zna tko dobrog psihologa (CK, VZ..ako nema onda idemo u ZG)....

moja je prijateljica još prije 10-tak godina otišla u klaićevu, klinac je opsesivno prao ruke..

i prošlo je :)

držite se!

Same here.
Jedino što se nama te opsesije izmjenjuju, nisu uvijek iste. Ali se. iste vraćaju u određenim situacijama, kao leitmotiv.
Ono što sam uočila je da dođu kad ima neku situaciju provariti emocionalno, odu kad to napravi.

Za sad ga ne mislim voditi nigdje.

Da to izleda kao okp.
odvela bih ga psihologu , obzirom da sam primjecuje da njegova potreba za odredenim radnjama nije uobicajena, te ga to muci.

ne znam da li se u toj dobi baš dijagnosticira poremećaj (mislim da ne), i ne znam koliko traje, ali ja bih definitivno odvela psihologu.
okp se zna razmahati jako gadno, a i kako mu je podloga velika anksioznost, dakle osoba se zbilja muči, bilo bi mi važno olakšati djetetu da se nauči nositi sa tom anksioznosti. Pogotovo s obzirom na dob, ako ga vršnjaci počnu zezati zbog nekih radnji, to može samo još povećati problem.
potražila bih nekog terapeuta sa kognitivno-bihevioralnim pristupom, dakle ne mora se baviti nekom dubokom psihoanalizom, nego da je orijentiran baš na taj problem, koliko znam oni su u tome najučinkovitiji, a i ne mora sve skupa dugo trajati. Ne znam nikoga na području Vž ni Čk, ali u Zagrebu postoji ovaj centar: http://www.klinicka-psihologija.hr/, možda bi oni znali i preporučiti nekog kolegu.

Imala je kolegica problema sa sinom, riješilo se relativno brzo uz pomoć psihologa. Ako sam dobro upamtila, trebalo je otkriti postoji li kakav problem u pozadini (škola, prijatelji, ostalo...) i što dijete na taj način pokušava kontrolirati.

Ont. nije to neobično. Sjećam se ja sebe - kad sam morala točno na određeni način prolaziti putem pločnikom prema školi - trebalo je stati na puknute ploče, ali ne i na pukotine. Ako bih uspjela - taj dan je bio sretan, ako ne - garantirano bi se dogodilo neko sr*nje... Ne znam kako je prestalo, vjerojatno za vrijeme praznika, ali i danas se toga sjetim kad prolazim tom ulicom u rodnom gradu.
Sjećam se i drugih pajdaša iz tog vremena (osnovna škola) - pranje ruku 100 puta dnevno, točno u određeno vrijeme i slično. Moja prijateljica je pazila da uvijek ustane na desnu nogu, pa smo imali još tih trikova - hodanje po određenoj strani ulice donosilo je sreću itd. Do kad je trajalo? Nemam pojma, bit će da je prestalo kad sam shvatila da treba učiti ako ne želiš da se u školi dogodi sr*nje i da postoje učinkovitiji načini da utječeš na svoj život.

Razgovor s psihologom sigurno bi dobro došao djetetu da se lakše izvuče iz petlje. Sretno!

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

Da to izleda kao okp.
odvela bih ga psihologu , obzirom da sam primjecuje da njegova potreba za odredenim radnjama nije uobicajena, te ga to muci.

---

e da, to je ono što nas najviše muči... to što se on sam požalio... drago mi je da je on sam osvijestio taj problem, i mislim da je to nešto pozitivno u svemu tome...

dobila sam preporuku danas da se javimo marini grubić - ona je psiholog u klaićevoj, pa sad potežem neke veze da dođemo do nje...
malo sam i guglala i ona mi se čini kao ok izbor...

sjećam se i ja da sam ko klinka imala te neke kompulzivne radnje... ali mene to nikad nije opterećivalo u bilo kojoj mjeri, nikad nisam osjetila potrebu požalit se starcima ili frendici na to... meni je to nekak bilo normalno.. onak, moji neki rituali koji su mi možda davali sigurnost u nekim situacijama, kaj ja znam... ali njega baš to opterecuje i tu mislim da je to ipak nešto više... nemam pojma u biti uopće što da mislim...
ali hvala vam puno što ste se javile i podijelile svoja iskustva... nekako se nadam da je to samo faza u odrastanju, i da će proći... no, ne mogu sve to ostaviti samo na tome i čekati...

Marina Grubic je jos prosli mjesec bila na Rebru. Mislim da se ceka oko mjesec-mjesec i pol.

Marina Grubnic je na rebru i dobar je djecji psiholog.

Da, ja sam ocito negdje nekaj krivo pohvatala kad sam mislila da je ona u Klaicevoj...
hvala vam na preporuci, bas pokusavamo dogovoriti pregled kod nje :)

Moja curica , 3 godine, u zadnje vrijeme ima određene rituale bez kojih ne može, a ako ih pokušam izbjeći, histerično počne plakati i ne smiruje se. Npr., navečer obično spremamo dnevnu sobu- krenemo od kauča, pa ugasimo komp, pa počistimo stolić i idemo spavati- e, sad, ako ja taj dan ne želim poravnati prekrivač na kauču, već kažem da ćemo to sutra- urla, ako sve to napravimo drugim redoslijedom, ona sve vraća u prvobitno stanje i hoće sve ispočetka, a sve popračeno urlanjem, i da, ono najvažnije- ja moram biti uz nju stalno- ako je tata ili seka- opet histerično urla :-/ . Mislim da je za psihologa premala, jedino što radim je brain gym vježbe( kao preventiva mucanju i za razvoj motorike) u kojima uživa, a čak i njih mora imati pod kontrolom. Molila bi ako se netko našao u ovakvoj problem da mi odgovori ili pošalje pp .

...u ovakvoj situaciji... :-)

Citiraj:

---

naniluc prvotno napisa

Moja curica , 3 godine, u zadnje vrijeme ima određene rituale bez kojih ne može, a ako ih pokušam izbjeći, histerično počne plakati i ne smiruje se. Npr., navečer obično spremamo dnevnu sobu- krenemo od kauča, pa ugasimo komp, pa počistimo stolić i idemo spavati- e, sad, ako ja taj dan ne želim poravnati prekrivač na kauču, već kažem da ćemo to sutra- urla, ako sve to napravimo drugim redoslijedom, ona sve vraća u prvobitno stanje i hoće sve ispočetka, a sve popračeno urlanjem...Mislim da je za psihologa premala....

---

moj malac od 3 godine je identično takav, on ne urla, ali jasno i glasno protestira...
trenutno nemam rješenja, jednostavno mu se za određene stvari prilagodim, ali da me zna izluditi, o da...

joj, to je imala moja sestra.
bilo je još epizoda, ali sjećam se tih njenih brisanja nogu, npr. imala je negdje 3-4 godine - ona, nona i ja vraćale smo se iz grada, ušle smo u našu zgradu, popeli se na peti kat i nona je prva obrisala noge na otiraču ispred ulaznih vrata. ona je zamislila da brišemo noge redoslijedom ja, ona pa zadnja nona. i onda je natjerala nonu i mene da se spustimo nazad po škalama, popnemo opet na peti kat, zaprljamo cipele i obrišemo ih ispravnim redoslijedom.
toliko je urlala ispred vrata i tantrumirala da nam nije bilo druge. nakon toga smo itekako pazile ko će prvi brisat noge :lool:

U dobi od 3-4 godine je to sasvim uobičajeno, kod nekog više kod nekog manje. Tu vam treba samo strpljivosti.
S deset godina, ako se dijete samo žali na to i svjesno je da te radnje izvodi prisilno, već bi trebalo posvetiti nešto pažnje. Premda, nadam se da će i to proći, svi smo i kasnije kao djeca imali neke takve fiksacije, možda ne baš toliko izražene. Najčešći primjer je onaj s preskakivanjem pukotina na popločenju.

Citiraj:

---

U dobi od 3-4 godine je to sasvim uobičajeno, kod nekog više kod nekog manje. Tu vam treba samo strpljivosti.

---

potpisujem
sjecam se za oboje mojih, takvih faza i epizoda
ali uglavnom samo kad su bili umorni, pospani, gladni, pa zbog toga i nervozni

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

joj, to je imala moja sestra.
bilo je još epizoda, ali sjećam se tih njenih brisanja nogu, npr. imala je negdje 3-4 godine - ona, nona i ja vraćale smo se iz grada, ušle smo u našu zgradu, popeli se na peti kat i nona je prva obrisala noge na otiraču ispred ulaznih vrata. ona je zamislila da brišemo noge redoslijedom ja, ona pa zadnja nona. i onda je natjerala nonu i mene da se spustimo nazad po škalama, popnemo opet na peti kat, zaprljamo cipele i obrišemo ih ispravnim redoslijedom.
toliko je urlala ispred vrata i tantrumirala da nam nije bilo druge. nakon toga smo itekako pazile ko će prvi brisat noge :lool:

---

Da, to je to, i mi sad pazimo na redoslijed, ali ipak ako sve nije kako je zamislila, npr. prekrivač s lijeve strane nije ona poravnala, nego ja :gaah:

naniluc, a da pitaš onu vašu tetu koja je djeci radila terapije protiv mucanja?

(Sorry ako sam nešto krivo zapamtila, negdje mi je u leđnoj moždini da ste išli na to.)

Sjećam se da sam i ja kao 12- godišnjakinja imala neke prisilne radnje- npr. morala sam primiti kvaku x puta ili sam mislila da će se nešto loše dogoditi ( trajalo je oko 2 godine).

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

naniluc, a da pitaš onu vašu tetu koja je djeci radila terapije protiv mucanja?

(Sorry ako sam nešto krivo zapamtila, negdje mi je u leđnoj moždini da ste išli na to.)

---

Da, i ja sam već na to pomišljala, a žena mi je rekla neka malena dođe da ju pregleda- besplatno ( valjda vidi koliko smo potrošili pa se smilovala). Treba samo izvaditi putovnicu, a to jest problem - kako malenu nagovoriti da gleda u aparat bez hvatanja mene za odjeću i bez da sjedi na meni. :roll:

Pa mozes je drzati u krilu.Mi smo napravili osobnu malenom od 2.mj starosti, mm ga je drzao naslonjenog na sebe, fotograf uslikao i kasnije samo u photoshopu obrisao muža oko glave malenog :)

Citiraj:

---

angel 1 prvotno napisa

kasnije samo u photoshopu obrisao muža oko glave malenog :)

---

Nisam znala da se to smije :oops:

Citiraj:

---

naniluc prvotno napisa

Moja curica , 3 godine, u zadnje vrijeme ima određene rituale bez kojih ne može, a ako ih pokušam izbjeći, histerično počne plakati i ne smiruje se. Npr., navečer obično spremamo dnevnu sobu- krenemo od kauča, pa ugasimo komp, pa počistimo stolić i idemo spavati- e, sad, ako ja taj dan ne želim poravnati prekrivač na kauču, već kažem da ćemo to sutra- urla, ako sve to napravimo drugim redoslijedom, ona sve vraća u prvobitno stanje i hoće sve ispočetka, a sve popračeno urlanjem, i da, ono najvažnije- ja moram biti uz nju stalno- ako je tata ili seka- opet histerično urla :-/ . Mislim da je za psihologa premala, jedino što radim je brain gym vježbe( kao preventiva mucanju i za razvoj motorike) u kojima uživa, a čak i njih mora imati pod kontrolom. Molila bi ako se netko našao u ovakvoj problem da mi odgovori ili pošalje pp .

---

Imam sina od 2god i 3mj. Upravo sam dogovorila termin po hitnom postupku u klaićevoj. Naime, moj sin ne želi da mu se promjeni pampersica (želi staru upiškinu ili ukakinu), ne želi da mu se čiste uši, režu noktiči... ne želi ove hlače ili onu majicu, ne smije ga se češljati, nagovara se oko kupanja, ako izađe u dvorište na igru više ne želi ući navečer u kuću, i još nebrojeno mnogo raznih situacija, rezultat svega je histeričan plač, suze kao krokodili velike, ponekad toliko počne plakati da ne udahne zrak... npr. mi dva u autu, ja vozim, on odozada sjedi u sjedalici, crveno na semaforu, stavim mjenjač u ler on to pogleda,upali se zeleno, ja krečem-prva, njegova reakcija mama ne! Sine mora mama tako inače se nebi vozili, zatim crvenilo u licu, ne diše, ali ono pred plač, pa počne napokon plakati, vrištati doslovno se ufrasti...
Molim vas ima li itko ikakav slučaj sličan mome?? O čemu se tu radi... :cry::cry::cry:

O čemu se radi? Pa, kako to reći, a da ne zvuči grubo.... vjerojatno moraš promijeniti svoj pristup roditeljskoj ulozi.

Bez pregovaranja i nagovaranja. Ti znaš da pelenu treba promijeniti, i- promijeni ju. Bez: "ali sine, mora mama tako...i to još blagim glasom" Očito ne djeluje. Nema tu pregovora, moraš postaviti pravila i granice. Inače ćeš imati još razmaženije i neposlušnije dijete.
Možda sam krivo shvatila tvoj post, ali ovako kako si napisala, zvuči da je on samo neposlušan, a nikako ne bolestan.

Lola. meni to izgleda kao potpuno normalan razvoj dvogodišnjaka. Jedino ako neke ključne dijelove nisi napisala.
Većina djece te dobi su takva. Ispituju granice, a na tebi je da ih postaviš.

I ne razumijem što bi mu to trebali raditi pod hitnim postupkom u Klaićevoj?

Citiraj:

---

Anemona prvotno napisa

Lola. meni to izgleda kao potpuno normalan razvoj dvogodišnjaka. Jedino ako neke ključne dijelove nisi napisala.
Većina djece te dobi su takva. Ispituju granice, a na tebi je da ih postaviš.

I ne razumijem što bi mu to trebali raditi pod hitnim postupkom u Klaićevoj?

---

x

Lola, postoji faza u djetetovom razvoju koja se zove Terrible Two, javlja se u toj dobi djeteta kao što je tvoje, proguglaj malo.

U svakom slučaju svodi se na to da dijete ispituje granice i jako burno reagira na sve što nije po njegovoj volji, nije razmazeno ni zločesto nego se jednostavno ne zna drugacije nositi sa frustracijama, a javlja se i potreba za samostalnošću koju ako ne zadovolji bude frustrirano i burno reagira.

To je normalni dio razvoja, preporucila bi ti da samo malo proucis literaturu da ga lakše možeš razuimjeti i da se ti lakše možeš nositi sa tim ispadima, ima i na forumu puno tema o tome.

Imam okp, moj je malo drugačiji ali ove radnje mi zvuče tako. Moj dobar prijatelj je išao kod dobre psih u Čakovec. Ako hoćeš mogu pitati za kontakt, javi mi se u pp.

Lola, vrlo jednostavno: ako ga netko drugi osim tebe smije pocesljati, promijeniti mu pelenu, cistiti usi i rezati nokte, onda nema psihicki problem, nego se ti moras malo "pozmajiti" i zauzeti drugaciji stav prema sinku:).