Kako je doletio moj Sokolić :)
Mislim da je vrijeme da nakon 3 mj. i ja napisem kako je moj Sokolic doletio mami u narucje :) unaprijed se ispricavam zbog dugog posta...
Dva dana prije termina pocelo me lagano "boluckat" preko trbuha ali kako je bilo u skroz nepravilnim terminima nisam tome pridodavala nikakvu paznju jer nakon 2 mj strogog mirovanja i vise sam nego bila spremna docekati svoju bebu. Ista prica i sljedeci dan na dan termina,obavljen rodjendan od kumica malog,stan kao apoteka,3 vrste kolaca ( pucalo me kuhanje,pecenje i sve to ) i ja ko leptirica (slonovskih dimenzija :lol: ) ...oko ponoci sam dobila takav neki osjecaj da moram muzu sve pripremit da sam krenula peglat i pisat mu upute za sve moguce stvari...pocelo me jace boliti,gledam na sat-svakih 15-20 min...trudovi! Bas onako kako ih opisuju-MM-u nista ne govorim,dalje peglam ali postaje sve cesce i tjera me da se skupim u cucanj,MM vidi da nesto nije u redu al ja ga uvjeravam da je to lazno da ce proci i kazem mu da gleda razmak izmedju svakog. Svakih 15 min trudovi i traju 1-2 min. sto cu,vidim da cu rodit,spremim sve da on jadnicak odspava ovu noc jer ide radit,mislim u sebi kako cu rodit do jutra i super...u 00:20 stizemo u bolnicu,kazu da sam 2 prsta otvorena jos od prije i da odem lec u sobu da necu jos-tad krece patnja! Trudovi smanjuju razmak na 3-5 min i traju sve duze i duze,tu noc izguram u boli i patnji,ujutro me tek dr pogleda-nikakav pomak a ja trudove i dalje tako intenzivno,CTG pokazuje 100-120 al niko nista...to se nastavilo 2 dana i 2 noci,3.dan mi kazu da cu ja do kraja dana rodit (mozete mislit kako su svi moji ludi a ja neispavana i prestrasena)...stize vec noc a ja i dalje u toj muci,dr dolazi u 11 navecer da me spreme za radjaonu-mislim si hvala Bogu vise- u medjuvremenu 2 puta padam u nesvjest,u 1 sam u radjaoni-drip prikljucen,mene siba svako malo,vristim,placem i molim da mi nekako pomognu ali nista i dalje-dr probija vodenjak i kaze da tiskam,da ce to ubrzo...pregledi me ludjacki bole toliko da se onesvjestim svaki put a jako dobro bol podnosim,kuzim da se sestre pogledavaju i da nesto nije ok,cak mi daju vode i da setam i stojim jer ne mogu od boli lezat,dr opet dolazi i galami kako se ne trudim dovoljno da sam ljena,da jace tiskam da se beba moze spustit jer je jako visoko,ja dajem sve od sebe ali i dalje nista...3.boca dripa i eto nam jutra,sama sebi vicem kako cu umrijeti i to je u redu al da necu dopustit da mi beba pati ili da joj sto bude...u 9 sati ujutro stize "moj dr" koji mi je vodio trudnocu,gleda me i onda pocinje panika-vice na drugu dr.da sto ceka nek hitno sprema salu da cemo umrijeti oboje...tad se pocinjem smijati od svega toga jer znam da ce mi biti lakse napokon...u sali se smijem i placem od boli,za 5 min spavam...budim se u bijelom svjetlu,mislim da sam umrla al vidim MM-a kako place kraj kreveta...pruzam ruku da ga dotaknem al nastavljam spavati. Napokon sam budna,opet ga vidim-smije se i kaze da smo dobili zdravog savrsenog deckica od 4.800 gr i 52 cm,ljubi me i placemo...voze me do moje bebe,napokon ga dobijam na ruke-stvarno je savrsena,krupna beba-moj Sokolic,moje sve na svijetu napokon u mojim rukama...
Bilo je grozno,i dalje imam nocne more da radjam (je smijesno al je tako) ali isplatilo se;imam predivnog,zlocestog deckica koji je sav moj svijet... Hvala sto ste odvojili vremena da procitate i nasu pricu :-*
