Tko bi od nas donirao j.s.? Tko bi donirao spermu?

Citiraj:

---

Otvaram novu temu da ne gušimo dvije postojeće i da bude uočljivija.
Napišite i obrazloženje anonimno ili neanonimno, kao i razloge za to.

---

iako mislim da je vitrifikacija jajnih stanica od mladih donorica sasvim ok postupak s ok rezultatima, ali ono što nije ok jest da tko zna da li će i kad banke saživjeti i kad će početi uopće gamete uvoziti za banke.

Iako, valja razmisliti i ovjde na forumu koja bi od nas donirala j.s. u te svrhe, zašto ne bismo mi bile donorice, mi ovdje - bez nekih težih ženskih faktora, mlade žene, koja bi od nas donirala - NEanonimno kako nalaže zakon u HR?

Cure, vi kojima je potrebna muška donacija, bi li donirale vaše j.s. NEanonimno? I obrnuto, pacijenti ovdje, kojima je potrebna donacija j.s., bi li Vaši muževi pristali donirati spermu NEanonimno?

Kadauna, ja bi donirala svoje js. Ja sam u istoj situaciji, samo što je nama potrebno sjeme donora - na kraju krajeve na isto dođe: da li sjeme donora ili donirane js. Bila bi sretna kad bi bar nekom olakšala situaciju i spremna sam svoje js donirati NEanonimno.
Već sam o tome razgovarala sa suprugom prije nekih godinu dana i složili smo se oko toga.
NEanonimnost mi osobno ne predstavlja problem.

evo draga rijeseno, ja svog nagovorim na donaciju spermica i svi se nademo u petrovoj kao referentnom centru i obavimo postupak
odma rijeseno dva para

OKNP, dogovoreno ;-)

pa kuzis mi se organiziramo, sve obavimo tu, i svi sretni
javi se na pp

nemojte se zezati na ovu temu :oklagija:ja sam iskreno pitala tko bi donirao NEanonimno svoje gamete/jajne stanice ili kod partnera odnosno od partnera, tko bi donirao spermu.


dogovorenih donacija u Hrvatskoj sukladno Zakonu nema, moraju biti NEanonimne donacije ali ne smiju biti dogovorene, dakle ne moze sestra svojoj sestri donirati, prijateljica svojoj frendici, itd

oprosti kadauna ali moram...
imamo dozvoljenu donaciju, ali nemamo banke
kod nas je donacija neanonimna, ali se ne smije dogoovoriti (znam)
isli smo u česku, ali vise ne mozemo
banke ce biti ko zna kada
nastavi niz apsurda
i sad bi kao pacijenti trebali naci rjesenje, obzirom da "institucije pravne drzave" nisu u stanju
malo sam nabrijana pa ne zamjerite

Ja se bojim da će možda meni trebat donorska jajna stanica i moj muž bi pristao da bude donor spermija

Citiraj:

---

Kadauna prvotno napisa

nemojte se zezati na ovu temu :oklagija:ja sam iskreno pitala tko bi donirao NEanonimno svoje gamete/jajne stanice ili kod partnera odnosno od partnera, tko bi donirao spermu.


dogovorenih donacija u Hrvatskoj sukladno Zakonu nema, moraju biti NEanonimne donacije ali ne smiju biti dogovorene, dakle ne moze sestra svojoj sestri donirati, prijateljica svojoj frendici, itd

---

Unatoč "ukoru" :mrgreen: ja još uvijek stojim pri tom da bih donirala svoje js i čim se pokrene banka (ako se pokrene), eto mene.

Da vas pitam: Čemu toliko buke oko NEanonimnosti? U čemu vidite problem? Čega vas je strah?

i dalje stoji moje pitanj, pa isto i florjanu i ostalima,


tko bi od nas donirao j.s. ? tko bi donirao spermu?

Za donaciju js:
1. bmaric


Za donaciju sperme:
1.


ajmo dalje...

Odgovorila sam vec i na ceskom, ali evo i ovdje. Od pocetka sam bila za donaciju i ucinila bih to, neanonimno. Ma zapravo kako god, dokle god bih mogla pomoci.

Mislim da većina žena ne bi donirala neanonimno, no voljela bih znati tko mi donira js (ako bi već išla u takav postupak) isto kao što znam indetitet bioloških roditelja mog posvojenog sina i zanima me tko su te osobe (kome je sličan, itd., nedajbože da treba nekakvu transplataciju). Isto tako razumijem one koji bi to učinili anonimno, ne znam kako bi se osjećala u toj situaciji.

Ja sam za anonimnost (iako bih omogućila i neanonimno onima koji mogu i žele tako).
Mislim da se ipak ne može uspoređivati donacija i posvajanje i da je velika razlika. Osobno ne vidim `koristan´ razlog zbog čega bi donor trebao biti `javan´. U kriznim situacijama koje je špelkica navela (transplantacija isl), donor može biti otkriven i to smo mi i u Pragu potpisali, inače je osigurana maksimalna diskrecija.
Neznam, stavljam se u poziciju da ja imam svoje stanice i da ih doniram, više ih nebih smatrala `svojim´....jedino što bi mi bilo drago čuti od klinike je li uspjelo ili ne, sve ostalo nikako.
Vjerujem da je puno teže muškarcima nego ženama u slučaju donacije. Proći trudnoću i roditi je čudesan i neopisiv osjećaj (i nadam se da ću ga osjetiti još barem jedanput) :-) A tek dojenje :-)
I da, moja Ema je isti tata :-)

kod anonimnih donacija identitet donatora je poznat, ne radi se o tome da donatori daju svoje spolne stanica i da nigdje nije zabilježen njihov identitet. evidenciju vode nadležne institucije i sama klinika koja provodi postupak. kod anonimnih donacija donatori su anonimni za one koji primaju donaciju, tj. primatelji donacija ne znaju o koje su osobe donirale stanice, ali to itekako znaju za to zadužene institucije. ako je kasnije u životu djeteta začetog doniranim stanicama potrebno iz nekih medicinskih razloga radi dijagnosticirana i liječenja određenih bolesti identificirati donatore gameta, to je svakako moguće.

Inesz, u pravu si.

Ali da se i ja nadovežem što se NEanonimnosti tiče - ispravite me ako griješim: primatelji donorskih stanica ne mogu saznati identitet donora. jedino tko može saznati identitet je dijete kada dosegne punoljetnost. ono može otići u nadležnu instituciju i tražiti podatke od donora i bez problema ih može dobiti.

ako sam fulala, ispravite me!

Baš sam nedavno razmišljala o tome. Da zatreba nekom koga znam, ja bih donirala j. stanicu

Imam 6 js od zadnjeg postupka u KBC Ri, mislim ih donirati, kad se u potpunosti dogovorim s MMom, jer ja više ne planiram imati djece, a njemu se nekako sviđa ideja da imamo još jedno dijete.
Donirala bih i "svježe" js, bez stimulacije.
Nije mi problem što bi primatelji znali moje ime, odnosno što donacija nije anonimna.

MM ima tešku dijagnozu, nitko se od njegove donacije nebi baš pomogao :mrgreen:

ne spadam u ekipu s potpomognute, ali bih donirala svoje js
što se tiče anonimnosti, nije mi bitno, odnosno nije mi uvjet

nisam ga pitala, ali mislim da MM ne bi donirao spermu

Ja bih donirala JS, anonimno i neanonimno, a priznajem da bi mi daleko veća motivacija bila da je to netko koga poznajem. Šteta što je to zabranjeno :\
Koliko me pamćenje služi, u ovom zakonu ne postoje propisi tipa "žena ispod 35, muškarac s dvoje živorođene djece", dakle teoretski bih mogla?
Samo, s obzirom na 37 g. i historijat neplodnosti, tko bi uopće uzeo moje JS?

kak se kod nas u teoriji uopce broje postupci s doniranim gametama? postoji li ogranicenje brojcano?
poznavajuci sebe (uvijek moram kopat tamo di ne smijem) - rado bih darovala js, ali mislim da bih imala neopisivu potrebu ostvariti kontakt s tim djetetom, sto vjerujem da vecini ne bi odgovaralo. da treba nekom kog poznam i kome nece smetat da mu djetetu kupim sladoled tu i tamo - moze.

Vidim sad da to nije zakonski dozvoljeno

Citiraj:

---

rossa prvotno napisa

Baš sam nedavno razmišljala o tome. Da zatreba nekom koga znam, ja bih donirala j. stanicu

---

Citiraj:

---

sejla prvotno napisa

Ja sam za anonimnost (iako bih omogućila i neanonimno onima koji mogu i žele tako).
Mislim da se ipak ne može uspoređivati donacija i posvajanje i da je velika razlika. Osobno ne vidim `koristan´ razlog zbog čega bi donor trebao biti `javan´. U kriznim situacijama koje je špelkica navela (transplantacija isl), donor može biti otkriven i to smo mi i u Pragu potpisali, inače je osigurana maksimalna diskrecija.
Neznam, stavljam se u poziciju da ja imam svoje stanice i da ih doniram, više ih nebih smatrala `svojim´....jedino što bi mi bilo drago čuti od klinike je li uspjelo ili ne, sve ostalo nikako.
Vjerujem da je puno teže muškarcima nego ženama u slučaju donacije. Proći trudnoću i roditi je čudesan i neopisiv osjećaj (i nadam se da ću ga osjetiti još barem jedanput) :-) A tek dojenje :-)
I da, moja Ema je isti tata :-)

---

Ja se u globalu slažem sa Sejlom. Donirala bi jedino nekome u svom bliskom okruženju, primila bi samo od nekog sebi bliskog (sestra) i to je krajnja granica neanonimnosti na koju bi mogla pristati. Drugačije se ne bi osjećala ugodno, mada ne znam navesti točan razlog. Nikada ne bi željela znati tko je meni donirao jajnu stanicu i sasvim dovoljno mi je bilo ono što su mi u Pragu rekli a to je da donorica ima zdravo dijete, da ima 30 godina i da ima slične fizičke karakteristike mojima. Vjerojatno zato što bi onda u glavi stalno imala sliku da je ipak ona biološka majka, a ovako je nemam i nemam s kime uspoređivati svoje dijete osim sa svojim suprugom i sa mnom.

Ja sam svakako za to da dijete kad dođe u poodraslu dob kada će moći u potpunosti shvatiti sazna kako je došlo do trudnoće. Sve ostalo `čačkanje´ mi nema smisla....Opet, tu se nemože ni približno uspoređivati situacija sa posvajanjem, i kako je posvojenoj djeci potrebno reći čim prije (ako su posvojeni u toj dobi dok nisu bili svjesni). Mislim, neznam zašto bi npr moje dijete kada napuni 18 godina pokušavalo stupiti u bilokakav kontakt s mojom donorkom i neznam koji bi bio smisao toga.....I meni je bilo čisto dovoljno saznati da mi je donorka zdrava i da je po fizionomiji slična meni (plava dvometrašica sigurno nije bila :lol:). Ne umanjujem značaj onoga što je moja donorka, ma tko god bila, učinila za mene, jer bez nje nikada nebih ostala trudna i rodila svoju anđelicu, ali baš zbog toga što sam iznijela trudnoću i rodila osjećam se i biološkom majkom i stvarno ne razmišljam o tome kako nije začeta iz moje stanice. Iskreno, neznam kako bih da ne postoje anonimne donacije ili da sam si npr sama morala tražiti donorku.....tko može, podupirem, ali ja nebih mogla.

donirala bi js,al za njega sumnjam i da ima bolji nalaz...jednostavno kod nekih ljudi je to bauk i anonimno i NEanonimno

a zasto mora biti donacija NEanonimna? koja je prednost neanonimne pred anonimnom? joj kako mi dizu nesto ovi koji izmisljaju takva pravila i zakone….strava.
ja sam u liniji s bubekicom - ipak su to geni moji, ja bih to dijete smatrala dijelom sebe i zeljela bih ga u svom zivotu, te zbog toga ne bih mogla donirat svoje stanice. teoretski jelte, ko Argente, s obzirom da za koji mjesec kucam na vrata 37g i da se do sad te moje vrle stanice nisu pokazale kao najsretniji genetski materijal :-o
kakva je praksa s djecom iz donorskih stanica? jel im se to kaze? kakav je psiholoski ucinak na njih?

I moja krajnja granica neanonimnosti je samo u sluačju da ja doniram nekome vrlo bliskome ili da netko meni donira vrlo blizak. U svim drugim slučajevima osjećala bih se neugodno. Također nikad ne bih htjela doznati tko mi je donor. Važno je zdrava i meni slična i obrnuto u slučaju da odlučim donirati svoje stanice. No na žalost, to zbog godina više nije moguće.

Ista je stvar s mojom 'boljom' polovicom. Za njega doniranje ne bi bio bauk, anonimno, naravno. Ali to naravno nije moguće zbog njegove dijagnoze.

Sa sobom sam raskrstila o mogućnosti donacije kao opcije, naravno, sve ovisi o novcu i psihološkoj granici.
Objasniti djetetu kad odraste kako je došlo na svijet-da, zašto ne. Kopati po dubljim stvarima-apsolutno, ne!

I suprug i ja smo za donaciju. Možda bi ipak više voljeli anonimno , ali anonimno u smislu da ne bismo željeli znati kome će naša donacija pomoći. Ali pomoći nekome donacijom u svakom slučaju da.

Pratim vas. Ajmo biti konstruktivni, inače ova tema može u Kutak za filozofski trenutak. Predlažem da vi koji ste sigurni da bi donirali prema uvjetima koje propisuje naš Zakon, uputite zajednički zahtjev Nacionalnom povjerenstvu i Referentnom centru za MPO da vam omogući davanje donacije. Dostavite im adrese i tražite da vam osiguraju uvjete da možete donirati. Pretpostavljam da bi za početak bilo jednostavnije početi s muškim spolnim stanicama (do uzorka se dolazi bez skupe stimulacije). Očito ni ovo neće "prohodati" bez inicijative i pritiska pacijenata, struci to očito nije jako bitno. A svi znamo da se njih čekalo, još bi oplodnju 3 js prikazivali kao optimum. Jer je politika tako rekla. Toliko o integritetu struke.

Vec sam negdje napisala da bi bez beda donirala jajne stanice. Isto bi mi bilo draze da mogu pomoc nekom konkretnom, po dogovoru, ali bolje ikom nego nikom. A sad, da reagiram bajno na stimulaciju, nije bas da dobijem more j.s., ove godine punim 39. Sto se tice samog oblika, je li anonimno ili neanonimno, nacelno, ja bi dala j.s. ali s djetetom koje se eventualno kasnije rodi me ne zanima kontakt. Ipak ja dajem samo 50% genetike, a vjerujem da kakva ce osoba biti ipak vise zavisi od obitelji u kojoj ce se roditi, njihovog odgoja, nacina razmisljanja i sl. Da se desi kakav zdravstveni problem nemam nista protiv da me se kontaktira ali nisam bas sigurna da li bi zeljela da mi nakon 18 godina netko zakuca na vrata.

A za muza ne znam kakav mu je stav, ali po nalazu ne vjerujem da bi ga uzeli za donora.

rado bih donirala svoje stanice a i muž spermu (baš smo jučer razgovarali) kad bi materijali bili kvalitetni.
kao što kaže kikica1, ne trebam znati daljnje detalje tko je dobio, da li se rodilo djete, potreba za upoznavanjem mi nije važna, ali ukoliko bi trebali pomoći radi nekog zdravstvenog problema, pomogli bi.

ovo što pišete o doniranju stanica nekom vama bliskom je nepotrebno pisati, jer se to i tako ne može... ali ok, svako ima svoje mišljenje.

moram komentirati tu neke stvari (nek mi nitko ne zamjeri)...
doniranje nekoj bliskoj osobi bi sigurno tek dovelo do "problema", jer biste to dijete viđali često i sigurno biste ga gledali jednim (velikim) dijelom kao svojim. zavoliš dijete prijatelja koje često viđaš, a kamoli dijete za koje znaš da je iz tvojih stanica.
što se tiče općenito donacije stanica (bez obzira anonimna ili neanonimna) ja je osobno gledam kao i svaku drugu donaciju. kada donirate krv, bubreg ili sl. to isto više nije vaše, bez obzira što je nekad bilo u vašem tijelu. ne želim da me pogrešno razumijete... ne želim omalovažavati ljudski život, koji je za mene najsvetije na svijetu, ali onog trenutka kada doniram, ja se odričem svojih stanica i one više nisu moje...

ne znam, možda ja ovako razmišljam, jer sam inače "humanitarka".... ali poštujem sva mišljenja i stavove ovdje, samo sam eto morala reći što mislim na ovo sve.

Ja, naprotiv, ne mislim da je suvišno pisati o tome "što bismo" a ne "što ćemo", jer je prilično jasno da po sadašnjim uvjetima nema mnogo potencijalnih donora, a pogotovo donorica.

Većina nas je starijih, a znamo da je 35+ kod žene dijagnoza samo po sebi. Mnoge su low responderi, PCOS-ovke imaju gomile stanica ali loše kvaliete, neke planiraju još djece, itd.
Znači, ostaju nam mlade zdrave žene koje su izrodile svu svoju djecu i pritom su dovoljno osviještene i altruistične da daruju svoje JS ne-anonimno, a opet ne znajući kome će otići. Kratak nam je taj spisak.

Pa ajmo svi napisati što mislimo - i tu pozivam žene i muškarce koji nisu s potpomognute - da vidimo kako svi skupa dišemo, za što se uopće ima smisla zalagati.
Da tema ne ode u čistu filozofiju pobrinut će se vaši ljubljeni moderatori, a tko bi u sadašnjim okolnostima donirao sad i odmah, naravno, neka se doda na spisak.

evo nisam s potpomognute i zapravo imam pitanje.
kako uopće izgleda proces donacije stanice? muški dio mi je jasan, ali ovaj ženski nije.
pretpostavljam da sam u krivu, ali ja to zamišljam kao nešto nelagodno i relativno bolno.
može mi netko objasniti cijeli proces ili me uputiti na neku stranicu gdje je to opisano?
hvala

argente, zašto kažeš zdrave žene koje su izrodile svu djecu? zar ne bi mogle u nekom trenutku u životu donirati j.s. (jer u to vrijeme ne planiraju trudnoću), a nakon toga, kad im bude odgovaralo, planirati trudnoću.

ispričavam se ako su vam moja pitanja neozbiljna ili vode temu u krivom pravcu, ali mislim da je većina žena koje su potencijalni donori, ali nije uključena u MPO, posve neupućena, evo ja prva.

da možda je i to problem što mi koji smo upućeni ne možemo darovati sve da bi i htjeli j.s. su nam nikakve. Ja ne znam iskreno ni dali bih za svoje potrebe prolazila još jednu stimulaciju i još jednu punkciju, da nisam nikad bila možda i bih...ali isto ne bih mogla za nekog svog iz sličnih razloga kao bmaric jer bi to dijete jednim okom gledala kao svoje i možda se ne bih mogla dovoljno distancirati i pratiti odgoj iz prikrajka. Za mm nisam sigurna...

smatram da se u rh cilja na eventualne "left-overs" oocita i embrija nakon uspjesnih postupaka i ostvarenog roditeljstva. za donaciju sjemena je druga prica, ali za to ce bit potrebna ogromna marketinska kampanja (u vrijeme kad je banka sjemena koliko toliko kod nas funkcionirala, dal se dobivala naknada za donaciju?).

Citiraj:

---

rossa prvotno napisa

evo nisam s potpomognute i zapravo imam pitanje.
kako uopće izgleda proces donacije stanice? muški dio mi je jasan, ali ovaj ženski nije.
pretpostavljam da sam u krivu, ali ja to zamišljam kao nešto nelagodno i relativno bolno.
može mi netko objasniti cijeli proces ili me uputiti na neku stranicu gdje je to opisano?
hvala

argente, zašto kažeš zdrave žene koje su izrodile svu djecu? zar ne bi mogle u nekom trenutku u životu donirati j.s. (jer u to vrijeme ne planiraju trudnoću), a nakon toga, kad im bude odgovaralo, planirati trudnoću.

ispričavam se ako su vam moja pitanja neozbiljna ili vode temu u krivom pravcu, ali mislim da je većina žena koje su potencijalni donori, ali nije uključena u MPO, posve neupućena, evo ja prva.

---

rossa, donacija bi podrazumijevala stimulaciju (korištenje lijekova kako bi se dobio veći broj jajnih stanica) i aspiraciju stanica (tj. punkciju - vađenje js koje se obavlja tako da se probije vaginalni zid da bi se došlo do jajnika i punktiralo stanice). to je uglavnom bolno ako se radi bez anestezije, ali na sreću, anestezija je dostupna u većini klinika (samo je Vuk Vrhovac i jedan privatnik nemaju). nakon nje žena može osjećati umjerene bolove i nelagodu, ali to uglavnom prođe za dan, dva (osim u slučaju npr. hiperstimulacije koja zahtjeva mirovanje i ponekad liječnički nadzor, a može potrajati nešto duže).
i naravno da se može donirati pa poslije planirati ttrudnoću. mislim da se Argente osvrnula na trenutnu situaciju u kojoj donora nema, a nema niti nekakvog potencijala da će ih biti.

boogie, rekla bih da je naziv prije reproduktivno zakinute ili tako nešto, a ne izazvane. i čini mi se da roditelji koji su posvojili ne vole taj naziv "plemenito djelo" - to je jednostavno način na koji su dobili svoju djecu i u tome ne vide ništa ekstra plemenito, humano i sl., baš kao što niti biološkom roditelju nećeš reći da je plemenito što se odlučio dobiti dijete. što se tvoje prijateljice tiče - 100 ljudi, 100 ćudi. njezin primjer ne podrazumijeva da će se svi, pa čak niti većina ljudi u takvoj situaciji isto osjećati. ne vjerujem da bi većini ljudi koji su odrasli u zdravoj okolini bilo potrebno saznati čije gene nose kako bi znali "koji put odabrati" i tko su zapravo. okruženje u kojem rastemo nam stvara onim što jesmo i otkriće biološkog roditelja gotovo pa sigurno neće otkriti naše potencijale. i koliko je samo psihički labilnih i nesigurnih ljudi koji su odrasli uz biološke roditelje - to je mix okruženja, odgoja i, naravno, karaktera i vjerujem da je neovisno o saznanju o genetskom podrijetlu (eventualno može doprinijeti većoj nesigurnosti, ali sigurna sam da ključ takvih osjećaja leži negdje drugdje). apsolutno sam za anonimnu donaciju.

Ovako, brisala sam boogiene postove jer su offtopic i skretanje upravo u smjeru u kojem ova tema nije zamišljeno da vodi. Podsjećam da Roda ima definiran stav oko donacija, i on je prvenstveno pro-anoniman, ne-anoniman u slučaju da involvirane strane tako žele, tako da nema svrhe sad o tome ovdje raspravljati. Ako mislite da i dalje treba - otvorite temu na Filozofskom kutku :)

rossa, imaš pravo glede "zdravih žena", ja sam u "zdrave žene" automatski svrstala žene koje su u MPO zbog muškog faktora (toliko o mom optimizmu da bi zdrave žene iz opće populacije donirale JS :)) Šalu na stranu, to uopće nije ugodan proces- fiksaš se tjednima hormonima koji ti uzrokuju superovulaciju, često uzrokuju PMS-like nuspojave i na kraju sam postupak punktiranja jajnih stanica koji boli od 'ma nije to ništa' do 'skoro sam umrla' (slično kao porod :mrgreen:). Evo ti ovdje ukratko opisano: http://www.neplodnost.com.hr/lijecen...z-ivf-postupak

ajd, Arđo, briši onda i drugi dio mog posta - ovak izgleda kao da se fiksam ne samo hormonima pa trabunjam bez smisla i pameti.

i nemoj nam plašit potencijalne donorice :mrgreen: porod ipak traje i traje i traje, a punkcija je gotova za 5-10 min i sumnjam da bi itko donorima predložio punkciju bez anestezije, a i da bi one na to pristale (e ta mora biti altruist i pol!).