Glaukom kod odraslih

Lijep pozdrav svima.Nisam bas sigurna dali je ovo forum za takve teme ali eto da podjelim nasu pricu s vama.Moj suprug ima 29 godina i nakon ablacije,a zatim i reablacije na desno oko nista ne vidi.U tom periodu izmedu operacija na lijevo oko je uz dioptriju od -19 dobio i ocni tlak-glaukom.Na zalost ljecnik koji ga je operirao u jednoj od nasih bolnica nije obracao paznju na lijevo oku unatoc tome sto ga je suprug na kontrolama obavjestavao kako gubi vid,odnosno vidno polje.Nakon sta mu se spustila crna "zavjesa" preko oka i odlaska na hitnu ustanovilo se da ima ocni tlak i dobio je najjacu dozu kapi koje je trebao kapati svako jutro i uvecer prije spavanja.Kako je odlazio redovito na kontrole,a ljecnik samo povrsno pogledao oko i rekao vidimo se za mjesec dana,ni dalje nitko nije znao da njemu kapi ne pomazu,da mu tlak preko dana naraste do 24-25 te time unistava ocni zivac i on polako ostaje bez vida.Nakon sto je primjetio da brzo gubi vid pitali smo tog istog ljecnika dali postoji izvan Hrvatske neka klinika u kojoj bi bilo pomoci za njegovo oko,a on nam je uvijek odgovarao kako je ucinjeno sve moguce i kako vise nema pomoci.Odlucili smo se za privatni pregled u klinici Svjetlost gdje su nam isto tako rekli da nema pomoci i da se mora pomiriti s time da mu s vremenom prijeti sljepoca.Nakon sto smo skoro pomirili se s takvom prognozom na televiziji smo vidjeli reklamu za kliniku Sveti Vid u Beogradu,te malo istrazili o tome na internetu.Nakon vrlo kratkog razmisljanja odlucili smo jos to isprobat kao posljednju slamku spasa nakon sto je suprugu ostalo samo 15 posto vida.9.1. bili smo naruceni na prvi pregled.Kad smo stigli u Beograd,oko 3 sata u noci,jer smo tako imali autobus i bili smo naruceni za pregled u 8 sati,taxijem smo otisli do klinike koja se nalazi u centru Beograda.Na vratima nas je docekao portir koji nam je odmah ponudio kavu ili caj i smjestio nas u cekaonicu gdje smo mogli malo i odmorit do 8 sati kad ljecnici pocinju raditi i kad je bio pregled.Tocno u 8 sati portir nas je ljubazno ispratio do dizala i uputio na 4. kat klinike gdje nas je docekalo vrlo ljubazno osoblje.Nakon pregleda koji je trajao od 8 sati ujutro do pola 3 poslijepodne ipak nakon svih losih prognoza dobili smo nadu da ipak ima pomoci.Iako su nam rekli da se glaukom nalazi u terminalnoj fazi i da se nemozre odredit koliko je jos ostalo do sljepoce rekli su i da postoji operacija kojom se glaukom zaustavlja u toj fazi ,da se drzi u normali ali nazalost izgubljeni vid se nemoze vratiti.Operacija je bila zakazana za 31.1. u 14 sati i vodila ju je prof. dr Sarka Pitrova vodeca ljecnica u borbi protiv glaukoma,sa dugogodisnjim iskustvom iz Češke koja samo 3 puta godisnje dolazi u Beograd.Iz Zagreba smo autobusom krenuli u 8 i 10 i stigli tocno u 14 sati u kliniku gdje su nas opet svi ljubazno docekali.Nakon obavljenog pregleda i razgovore sa suprugom gdje nam je objasnjeno sta ce sve radit,koliki rizik postoji i koji je cilj operacije smjesteni smo u sobu gdje smo cekali do operacije.Nakon presvlacenja i pripreme u pola 5 je sestra odvela supruga do sale gdje je jos imao pripreme sa anesteziologom i pocinje operacija koja je trajala sat vremena.U meduvremenu nam je i vrlo ljubazna sestra na prijemnom salteru rezervirala sobu u hotelu u kojoj smo trebali odsjesti tu noc.Nakon operacije supruga dovode u sobu,gdje ga ja cekam uz svjeze skuhanu kavu.Smjestio se na krevet te je za sat i pol bila prva kontrola na kojoj nam je receno da je ljecnica vrlo zadovoljna te da je operacija bila uspjesna,druga kontrola se zakazuje za 9 sati ujutro.Kako je vani bilo strasno lose vrijeme ponudeno nam je da ostanemo prespavat kod njih u klinici gdje sam ja samo kao pratnja dobila pidžamu,papuce,lijep krevet i neravno tus.Nakon lijepo prospavane noci ujutro smo bili posluzeni opet svjeze kuhanom kavom i mogucnoscu biranja izmedu 4 vrste dorucka.U 9 sati odlazimo na kontrolu na kojoj je izmjereni tlak bez ikakvih kapi bio 10,sto je idealno da bi se ocuvao vid.Presretni odlazimo sa klinike gdje se opet vracamo u petak 7.2.na jos jednu kontrolu znajuci da smo spasili jos to malo vida sto je ostalo i da ce suprug jos dugo vremena moci uzivati u igri sa nasom djecom.Moram naglasiti da se nigdje u Hrvatskoj,pa cak ni u privatnim klinikama nisam susrela sa tako divnim ljudima,sa takvom ljubaznoscu sve od glavne profesorice preko medicinskih sestara,cistacica i portira koji su bili divni prema nama.Svaka im cast i velika im hvala na svemu sta su ucinili za nas.Hrvati bi se trebali ugledati na njih....:heart: :heart: :heart: :heart: