Kako je fajterica pobijedila sve nedaće :)
Ostala sam trudna 2009., trudnoća je od starta bila rizična-radi virusne bolesti koju sam na samom početku trudnoće prognoze su bile da se neće ni održati u prvih 7,8 tjedana, tako su mi rekli svi doktori sa zarazne, no dogodilo se suprotno...
Malena fajterica je rasla u meni, ali čekala nas je duga borba, čitavu trudnoću sam provela u bolovima, problemi s jetrom, 3 puta urinoinfekt i antibiotici.ginekolozi su radi virusne bolesti u 1. tromjesečju prognozirali da će imati mogića teška mentalna oštećenja, gluhoću ili sljepoću i da mi je najbolje da pobacim. Savjetuju i amnio i ostale invazivne pretrage, ja ih odbijam.
U startu sam jasno i glasno rekla da želim to dijete što god bilo sa njom i sa mnom. Nalazi krvi su mi čitavu trudnoću bili loši, strogo mirovanje, pregledi svaka 2 tjedna, vađenje krvi i obilazak specijalista.
U biti jedine šetnje u trudnoći su mi bile do bolnice, iako bar me nisu hospitalizirali.
Točno s 37 tjedana nakon 10ak dana lažnih trudova dobivam trudove na svakih 4-5 minuta te dolazim u bolnicu. To jutro sam već bila na pregledu, ctg je bilježio dosta jake trudove na 10min, ali kako nisam bila otvorena više od 1cm nekako su me pustili kući. Zaprimaju me popodne, stavljaju na ctg, trudovi na 4 min, idu skoro do max na aparatu, meni su bolni poput menstrualnih, ništa strašno, ali žalim se da me boli glava i ispod rebara. Mjere mi tlak-170/110, vade krv. Ordiniraju mi terapiju antihipertenziva i spazmex, apaurin, stavljaju mi infuziju, otvorena sam samo 1 cm, curka mi pomalo plodna voda svakih par sati. Pregledavaju vodenjak koji je čitav.
Dobivam navedenu terapiju da bi mi ublažili trudove i radi izrazito povišenog tlaka.
Tada nisam bila svjesna da je već nastupila preeklamsija. U idućoj viziti dolazi doktor i govori mi da su nalazi krvi jako loši-viskoki jetreni enzimi, poremećeni parametri zgrušavanja, te da radi toga neće poticati porod. Također mi specijalizant govori da neće poticati porod dok god su otkucaji srca bebe u redu.
Tada nisam znala da je jedino rješenje bio hitan carski, no međutim nije bilo anesteziologa i ostatka ekipe koja bi ga mogla izvesti (na ginekologiji su od liječnika za vikend bili samo specijalizant i mlada liječnica).
Tu noć mène glana počinje neizdrživo boliti, uz to i čitava lijeva strana tijela kao da ću eksplodirati, trudove su mi razvodnili na 10ak minuta, javljam se dežurnoj sestri koja zove doktora.
Mjere mi tlak i pojaćavaju terapiju, vod me u predrađaonu gdje ostajem prikopčana na ctg čitav idući dan. Osjećam se kao da umirem, glava me ubija, isto tako i čitav trbuh i lijev strana tijela, molim ih da mi pomognu, doktor odgovara da ću vjerovatno na carski ali da moraju vijećati. :-o:roll:
Nakon skoro 2 dana u trudovima ujutro, dakle 3.dan u bolnici dolazi ekipa ostalih liječnika, do mene rano ujutro dolazi stariji liječnik i veli mi da su odlučili da će me poroditi hitnim carskim i pita me kako se osjećam, odgovaram da mi je jako loše i da ne znam za sebe, rukom sastavlja izjavu od 3 rečenice koju ja potpisujem.
Dalje se sve jako brzo odvijalo, pitala sam za spinalnu anesteziiju, rekli su da ne može i odvezli me u salu u roku 10ak minuta.Jedva smo ostale žive po riječima doktora.
Budim se jedva nakon par sati, čujem glas sestre i anesteziologinje, pitaju me da odgovorim, pokušavam, ali ne mogu... Malena rođena s apgarom 10/10, potpuno zdrava :zaljubljen:
Tražim ih da vidim dijete, oni govore da je u rađaoni i da mi ga ne mogu donijeti jer bi to značilo da mora proći pola bolnice, vladaju mjere zaštite od gripe.
Ipak muž snima malenu kamerom, ja vrtim snimku i izdajam se,meni je i dalje stanje bilo kritično, trebala sam 7 dana bili na intezivnoj, no ja nakon 3 dana na vlastiti zahtjev odlazim k njoj
I dalje smo imale borbu jer sam ja dobila infekciju rane nakon cr, iv antibiotik 15 dana, ona dobiva urinoinfekt, iv antibiotik 10 dana, borimo se i s dojenjem, ragade, mastitisi, 3 tjedna temperature uz visok tlak i trombocite.
Nakon mjesec dana dolazimo doma, umorne, iznemogle, ali sretne, jer unatoč svim prognozama i bolestima i bolovima preživjele smo i zdrave smo.:mama:
Danas s odmakom znam da se dogodilo čudo i gledam na život drugim očima, radujem se malim stvarima kao dijete, ne opterećujem se više zlim jezicima, ogovaranjem i tuđim životima.
Radujem se svakom danu, i dobrim i lošim trenucima, što prije nisam mogla. Također rano sam shvatila tko su ljudi koji me vole i tko su mi prijatelji i koliko je život vrijedan.
Svjesna sam da nas je čuvao Bog i da je doista sve u njegovim rukama, i nakon svega želim barem još jednom postati mama.
