zajednicko spavanje

malena spava s nama ima 9 godina kad joj kazemo da ode u svoju sobu ne zeli I jos nas ucjenjuje da ce otici u babew spavati zivimo u istom stanu to znaci u njenu sobu,ona ima svoj red I mir otprilike uvijek oko istog sata ode lec jer ja o tome vodim brigu al kad nekad ode s njom spavati ne moze do 11,12 h tako da me to sve izivcira jer ona nikakvog reda nema tamo kod nje niti baba ima autoriteta ok baba ko baba ali ista pravila vrijede spavala tu ili tamo po meni ali nikako na zelenu granu strah je spavati samoj u svojoj sobi jer je vec navikla I neznam kako je prisiliti da bude I nama lakse I da se ona osamostali I nikako to ne mogu provest jer je tu ta soba s babom s kojom ona uvijek ucijenjuje uh

ma ne vjerujem da nitko nema slicno iskustvo I kako ga rijesavate tj sta poduzimate u vezi toga

Paaa, mislim da je situacija vrlo jednostavna. Zabranis joj da ide kod bake i to je to. Kakvo ucjenjivanje!!?? A sto se tice trikova kako dijete privoljeti da spava u svojim sobi, imas hrpa starijih postova, pa si mozes potraziti nesto sto bi tvojoj kceri bilo prihvatljivo. Osim toga, devetogodisnje dijete je puno razumnije od 2,3,4,5- godisnjaka, pa ako ne postoje neki Veci strahovi zbog kojih ne zeli, nego je to samo pitanje htijenja ili ne-htijenja.....onda se tu radi o tome koliko se kao roditelji mozete izboriti...

mi spavamo zajedno jer nemamo svoju sobu :mrgreen:

jedva sam procitala post, bilo bi super da ponekad upotrijebis interpunkcijske znakove :)

Ja sam spavala s mamom do 10-te i na tome sam joj jako zahvalna:naklon:
Moja klinka je sama odlučila otići spavati u svoju sobu kad sam bila bolesna jer mi je smetalo kad se mrda u krevetu i evo opet se vratila. Rekla Severica da je to ona mene čuvala, a sad više ne treba pa ok. I sad se svi troje opet guramo i super nam je!

ucjenom

stvarno mi je više išao na živce i lijepo sam rekla da ne može ići u školu u prirodi ako ne nauči spavati sam u svom krevetu.

Kod nas 7 godisnjak i 3,5godisnjakinja zaspu jedva u svojim krevetima ali cim pigasimo svjetla eto ih kod nas u krevet... ja ponekad iscrpljena guranjem i nogatanjem pobjegnem iz bracnog u djeciju sobu i to na krevet na kat jer ako sam u prizemlju mlada dode za mnom ;)

:) Story of my life...

Sin se nije dao iz kreveta skoro 10 god., a sad spavam na bračnom krevetu s obje curke (4 i 5 god.), ja na sredini, da nebi kojoj "falilo mame"... :D

Partybreaker: kad ovo čitam, tako mi je drago što nikada nismo spavali s djecom u istom krevetu...Imaju svoje krevete. Do treće i četvrte godine bili smo u istoj sobi, na dohvat ruke, a kasnije - njihova sobica, njihova slobodica...i naša isto. A istinski razlog zbog kojeg nikad nismo spavali s djecom bio je naš strah da ih ne izguramo ili ugušimo za vrijeme spavanja. Po danu - ok, ali noću...brrrr, ne bih ja to mogla.

Ont. da smo ipak spavali zajedno, ja bih kao maria71 postavila uvjet kojem dijete ne bi moglo odoljeti i kraj priče. A baba - pa ako želi spavati s unukom do njene udaje, nek spava, briga bi me bilo...s tim da bih babi preporučila da malu natjera da sprema krevet svakodnevno i presvlači posteljinu kad treba - budući da u njemu spava, red je da o njemu i brine. I svima dobro...

Moja ima skoro 14 i sad ju je uhvatilo.
Non stop je u mojem krevetu i svaku večer borbu vodim dok ode u svoj, a nekad i ostane pa ja ko zombi hodam po svijetu jer sam neispavana do bola.
Kad je bila beba nismo imali tih problema.

evo moja.
sve je bilo kao ok do nedavno kad smo bili na putu i spavali svi skupa u krevetu.
zadnjih 2mj vodimo svaku noc rat uz suze, budjenja po 5 puta po noci, setnju po stanu...
doslo je do toga da tjera muza da spava na podu da nije sama u sobi.

kad smo same, nas tri, spavamo skupa al ujutro se budi umorna jer se mladja jos uvijek budi po noci. to je jedan od razloga zasto joj ne dopustam da spava s nama.
8.g je.

koliko god uzivam u co-sleepingu, nakon 8g ja zelim svoj krevet. sama za sebe.
zato gustam kad zakrmim u dnevnoj sobi. :mrgreen: