Printable View
Pita me 7-mogodišnjakinja: "Mama nešto ću te pitati, znam da je teško pitanje - Tko ti je važniji Bog ili ja?"
Odgovaram: "Ti"
Predškolka: "Kako ja, da nema Boga nebi bilo ni mene."
Pitanje me jako iznenadilo i razmišljanje obzirom da nismo "aktivni" vjernici - više običajni. Živimo po 10 zapovjedi i nismo redoviti na misi.
Imate li slična iskustva i nije li ovo razmišljanje za nekog strarije dobi?
nije, moje dijete se jako bavi time, a mi prava ateistička obitelj..
nema konkretno takvih pitanja jer nije u doticaju s katoličkim (ne)naukom, ali apsolutno se zanima za egzistencijalna pitanja (6,5g)
Ovo je prava i očekivana dob za ovakva pitanja. A moje je iskustvo takvo da djeca Boga doživljavaju na isti način kao i mi. Ako je za tebe (ili mene) Bog nešto "tamo tamo daleko" tako će biti i za dijete. Ali jako ovisi i o karakteru djeteta - neka djeca si od malih nogu postavljaju duhovna pitanja (čak i neočekivano), a drugu to ne zanima.Citiraj:
split prvotno napisa
Moj stariji se nikad nije na tako nešto obazirao, on je biće s nogama na zemlji i vjerojatno se nikad nije zapitao tako nešto, ali mlađi.... taj je vječito ispitivao o dušama, anđelima, raju...
Ja bih svom djetetu rekla da je Bog dio svih nas i mi dio njega. Ako su nam važni naši bližnji, to je također način da budemo bliže Bogu. Ljubav prema djetetu i roditelju također je ljubav prema Bogu - nema tu ili - ili. Svom mlađem sinu sam znala reći da i čovjek (svatko od nas) može biti nečiji anđeo kad pomaže drugima kojima to treba i da to više vrijedi nego ići na svaku misu.
ovo potpisujem.Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
stariji nikad nije imao filozofska pitanja.
al zato moja m...ubi nas s tim tko smo, što smo i kamo idemo :mrgreen:
iako odrasta u ateističkoj familiji, nije joj mrsko ni o bogu ispitivati :mrgreen:
sad je u ateističkoj fazi, al jedno vrijeme je bila velika vjernica.
i moja isto pita i preispituje
sećam se prvog rebusa koji nam je bacila pre više od dve godine: mama gde sam ja bila kad si ti bila mala???
i ni jedan naš odgovor joj nije bio dovoljno dobar
pita i preispituje sve, filozofira, ima ideje o svemu
i mi smo ateisti ali imamo u bliskoj familiji vernike, pa ona gleda i sluša sve
neki dan me je pitala zašto je bogu bitno šta jedna rođaka jede petkom (postila je), a nije mu bitno šta mi jedemo petkom :mrgreen:
Ovo je i moj sin pitao. Svekrva je to genijalno riješila... rekla je da grijeh ne ide u usta nego iz usta (bitnije je što govoriš nego što jedeš) i da nije Bogu bitno što mi jedemo, nego je nama bitno.Citiraj:
vissnja prvotno napisa
Također nismo vjernici, ali nismo pošteđeni kompliciranih pitanja o religijama, zagrobnom životu i slično :)
Na takva pitanja je najbolje odgovoriti iskreno, onako kako sami osjećamo - a za mene bilo je bitno reći kako na takva pitanja ne možemo znati točan odgovor, nego samo nagađati. Nakon toga ja nastavim o različitim vjerovanjima i nevjerovanjima te zaključcima do kojih su došli drugi ljudi, s tim da ja ne zastupam čvrsto ni jednu stranu.
Pretpostavljam da i vjernik može odgovoriti slično, budući da i pripadnici iste religije prakticiraju vjeru na različite načine. Općenito na dječja je pitanja uvijek dobro priznati kad u nešto niste sigurni i reći: Ja mislim / vjerujem / osjećam da je tako, ali xy npr misli da je drugačije, jer...
U ovakvom slučaju možda je u redu i iskreno reći: za razliku od xy, meni si ti važnija od boga. Ili u drugom slučaju: xy misli da je važno postiti, ja mislim da je ipak bitnije... (dopuniti :) )
Kod starijeg su pitanja o smrti i što je poslije došla prilično rano, oko njegove treće, jer mu je tada umrla prabaka. Nekako je godinama prihvatio da sve što živi mora umrijeti. Ide na vjeronauk iako mi nismo praktični vjernici i s dosta oduševljenja priča o bogu. Puštam ga neka nađe svoj put makar mi te kreacionistističke ideje ne drže vodu. Mala se još ne sekira oko više sile, ona je prizemljenija osoba.
Sa svim ovim bih se složila. Ako je roditelju Bog neki daleki i zastrašujući čiko, s kojim se treba boriti, ili komu treba služiti, na način uplašenog sluge, onda je logično da će takvo shvaćanje i prenijeti djetetu.Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
Ako se Bog predstavi kao ono nešto nevidljvo dobro u svima nama, nevidljivo, ali se može osjetiti kao ono dobro i lijepo, onda nema nikakvog izbora između Boga i djeteta.
Ako je Bog jednako ljubav i dobrota, onda je sva ljubav posvećena djetetu ili bilo kome drugome jednako kao i "voljenje Boga".
"Voleći tebe volim i Boga, njega to veseli, on to i želi od mene, zato nas je spojio, da se volimo, tako je i on sretan i voljen", jedan je od mogućih odgovora djetetu.
Nitko tu ništa ne gubi niti je potrebno biranje.
Kao ni biranje veće ljubavi između dvoje roditelja ili roditelja prema djeci. Sve su to velike jednakovrijedne ljubavi koje se samo iskazuju na različite načine.