donacija sjemena - kako?

Vidim da je tema od Vetice netragom nestala. (zasto?)

Zato bih htjela cuti ako netko zna - sto je zapravo zakonski dozvoljeno oko donacije sperme?

Da li je zakon iz 1978. o MPO na snazi? Moze li se naci na webu?

Da li donatori bas moraju biti anonimni ili se moze donirati za neki specificni par? (Recimo, ovdje u US se cesto donacija jajnih stanica bas tako radi, cesto iz obitelji ili prijateljica. Za takvu donaciju sperme nisam cula jer uglavnom ljudi idu preko banke, ali to u Hr sad nije moguce.)

Da li se smije traziti donatora putem oglasa, a ako ne, zasto ne? (Mislim, ovdje na svakom collegeu ima oglasa o tome kako se traze donacije j.s. i kolika je naknada.)

Da li postoje dva razlicita zakona o MPO u pripremi, jedan liberalan, a drugi po uzoru na talijanski koji bi zabranio heterolognu, kako se pisalo po medijima prosle godine?

Posto sam vidjela na forumu da jos neke cure idu u Prag bas zbog donacije, pitam se da li se to stanje moze izmijeniti - mozda bas kroz informiranost o zakonskim pravima. Ponekad se i za zakonsko pravo treba boriti. Ali ako nema zakonskih zapreka da se to obavi u Hr, zasto ti parovi ne bi svoje zakonsko pravo mogli ostvariti u drzavi u kojoj placaju porez i zdravstvenu zastitu? Mene ta nepravda dira u srce (iako nisam osobno u takvoj situaciji) kao sto me pogadja u srce taj talijanski zakon cija je jedina posljedica da podijeli ljude na one koji si mogu priustiti otici u susjednu drzavu i one koji si to ne mogu priustiti. Ima li jos netko tko se tako osjeca?

Zakon iz 1978 dopušta heterolognu oplodnju muškim spolnim stanicama donatora, a također su dva članka u Obiteljskom zakonu usmjerena na regulativu ovog slučaja.

Međutim, u ovakovom slučaju nije dopušteno pokrenuti paternitetski spor tj. utvrđivanje očinstva donatora.

Nije dopuštena donacija ženskih spolnih stanica- jajašca u RH. Ona zakonom nije izričito zabranjena, ali se u praksi ne provodi, zbog pravnog načela koje je još uvijek sastavni dio Obiteljskog zakona- mater semper certa est ili "majka je uvijek poznata".

Ne radi se toliko o politici, koliko o općim načelima obiteljskog prava, i po mome osobnom sudu, nedostatka praktičnog znanja osoba koje su sudjelovale u izradi obiteljskog zakona.

Profesori su znalci, ali nisu previše upućeni da bi u ovom dijelu društvenih odnosa mogli uređivati zakone.

Ovaj problem može analizirati osoba koja ima da li osobnog ili poslovnog iskustva u radu sa ljudima koji ga rješavaju, a ne karijeristi, jer je previše težak i suptilan.

Isto tako, pravi stručnjak, kao što je dr.Jukić(i ostali liječnici) posvetiti će cijeli svoj radni vijek i ambiciju radu na ovoj problematici i njenom rješavanju. Kako je praksa pokazala, čak ni cijeli jedan život nije dovoljan da se riješi problem 15% neplodnih parova u RH, a niti svi ostali životi ljudi koji su nesebično u rješavanju ovoga problema dali veliki doprinos.

Veticina tema je maknuta iz jednostavnog razloga-način na koji je njezin zahtjev artikuliran protuzakonit je.

Citiraj:

---

vetica prvotno napisa

Nađemo donatora koji neće imati ama baš nikakve obaveze prema djetetu, samo staviti sjeme u epruveticu i gotovo. Bilo bi praktično da to bude osoba iz sjeverozapadne Hrvatske.Nakrići,promiskuitetne osobe ne dolaze u obzir

---

...to tako ne ide. Biološki otac (a to je, ne zaboravimo, donator sjemena) prema Obiteljskom zakonu ima pod određenim uvjetima pravo zahtijevati utvrđivanje očinstva sudskim putem, a to pravo imaju i djetetova majka, te dijete.

Radi se o precizno reguliranom društvenom odnosu koji nije moguće dogovarati ili ugovarati mimo zakona, odnosno bilo kakav usmeni ili u pisanoj formi sklopljen ugovor o odricanju od obaveza prema djetetu bioliškog oca bio bi ništavan, jer je ostvarenje roditeljskog prava (i obaveze) regulirano zakonom.

Dakle, moglo bi se dogoditi da majka djeteta traži utvrđivanje očinstva sudskim putem (što je danas vrlo jednostavno dokazati DNA analizom), i traži npr. za dijete alimentaciju.
Isto tako biološki otac bi mogao sudskim putem tražti dokazivanje svog očinstva i tražiti od suda npr. osiguranje redovnog viđanja s djtetom...no da ne nabrajam, diže mi se kosa na glavi od Pandorine kutije koja bi se otvorila.

Da ne velim kako se u ustanovama u kojima se vrše mpo postupci upisuju osobni podaci sudionika postupka,a za njih davatelj podataka odgovara pod materijalnom i kaznenom odgovornošću.

Nadalje, moguća manipulacija genetskim materijalom kod davanja uzorka najobičnija je prevara.

Zakon o mpo iz 1978, tj. zakon koji regulira reproduktivna prava građana i danas je na snazi, zove se "Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece" NN 18/78.
Na webu, ga na žalost, nije moguće naći.

Zakonom je omogućena samo obostrano anonimna donacija (za donatora je anoniman primatelj i obrnuto), što je, obzirom na odredbe Obiteljskog zakona, potpuno razumljivo i jedino moguće.

U "Rodi" smo javno nekoliko puta putem govornih i tiskanih medija postavili javni upit što je s zakonom garantiranim donacijama sjemena, no zadovoljavajućeg odgovora do danas nema.

Poznato je da se donacije u RH ne uzimaju već dvije godine (kod je potrošena zadnja slobodna doza).
Na upite zašto je to tako, MPO centri daju neodređene odgovore, iako postoje postupovnici po kojima se do 2004.-te najnormalnije radilo: donator je morao zadovoljiti određene uvjete: biti punoljetan, zdrav, otac dvoje živorođene djece, a za donaciju je bilo potrebno pribaviti i suglasnost donatorove supruge. Sjeme se zamrzavalo na rok od najmanje 6 mjeseci, tijekom tog razdoblja uzorak je testiran na genetski uvjetovane bolesti.

Parovima koji na donaciju odlaze u europske centre gdje je to dozvoljeno, preporučamo neka od HZZO-a traže refundaciju postupka, budući da se u RH ne provodi.

U USA i zemljama anglosaksonske pravne tradicije moguće su donacije i sjemene i jajne koje nisu anonimne (dakle biološki roditelj je poznat), jednako kao i surogat majčinstvo, jer je tamo (za razliku od pravne tradicije kontinentalne Europe, koja se bazira na zakonima, a ne na ugovorima i presedanima) i takve odnose moguće ugovoriti, te takvim pravovaljanim ugovorom predvidjeti sve moguće posljedice takvog postupka.

U RH službeno postoji jedan jedini prijedlog Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji, a to je Nacrt prijedloga zakona koji je predstavila Vlada RH na sjednici 30. rujna 2004. godine.
Zakon je povučen na doradu, no rezultati dorade nisu poznati javnosti, tj. dorada je, prema riječima ministra zdravstva i socijalne skrbi "u tijeku".

Potpuno se slazem s tobom, Ivstarce. Evo nasla sam Obiteljski zakon i ta dva clanka, bilo mi je zanimljivo procitati da se eksplicitno regulira situacija koja bez donacije ne moze nastati.
http://www.poslovniforum.hr/zakoni/obiteljski_zakon.asp
(da bar negdje postoji na webu taj zakon iz 1978. o mpo)

Citiraj:

---

4. Posebne odredbe o majčinstvu i očinstvu djeteta začetog uz medicinsku pomoć

Članak 85.

Nije dopušteno u sudskom postupku utvrđivati ili osporavati majčinstvo, odnosno očinstvo djeteta koje je začeto u postupku oplodnje uz medicinsku pomoć i suglasnost donatora.

Članak 86.

(1) Iznimno, majčin muž može osporavati očinstvo djeteta rođenog za vrijeme trajanja braka ili tijekom tristo dana od prestanka braka, ako je dijete začeto uz medicinsku pomoć sjemenom druge osobe bez pisanog muževa pristanka.

(2) Žena koja je dijete rodila, koje je začeto jajnom stanicom druge žene, ima pravo osporavati majčinstvo ako je do oplodnje uz medicinsku pomoć došlo bez njezinog pisanog pristanka.

(3) Žena čijom jajnom stanicom je dijete začeto bez njezinog pisanog pristanka ima pravo osporavati majčinstvo ženi koja ga je rodila ako istovremeno traži da se utvrdi njezino majčinstvo.

---

Ivstarce, ako se donacija j.s. ne radi zato sto je majka uvijek poznata (clanak 53), onda se zacece donacijom sjemena isto ne bi radilo, jer je i otac uvijek poznat - naime muz - clanak 54 u Zakonu.

E sad, ako je zakon iz 1978. trenutno na snazi, da li to znaci da cure kojima treba donacija sjemena mogu zahtijevati da se inseminacija napravi u HR, ako nadju donatora? Mislim, sto zapravo koci to njihovo pravo?

Stvari nisu uvijek tako jednostavne kakvima se čine...

Suglasnost donatora iz članka 85. predstavlja suglasnost da se njegovo sjeme uzme za donaciju, i to anonimnu donaciju, jer je samo takva dopuštena MPO zakonom, a ne donaciju točno određenoj osobi.

Djetetovmo majkom smatra se žena koja ga je rodila, a djetetovim ocem majčin muž (dakle, pobojna predmnijeva)...

Gost1, nisam vidjela tvoj prijasnji post. Hvala na iscrpnim odgovorima, i nastojanjima Rode da MPO centri objasne zasto se postupak ne radi.

Cini mi se (pardon ako grijesim) da clanak 85 eksplicitno zabranjuje sudske sporove oko medicinskih postupaka gdje je donator dao pristanak, pa sudjenje za alimentaciju ili trazenje posjecivanja djeteta ovim ne bi bilo moguce (buduci da se ocinstvo od donatora iskljucuje tim clankom); a sporovi su moguci samo ako netko od te tri osobe nije dao pismeni pristanak.

Posto je tekst zakona nedostupan, nisam znala da donacija MORA biti anonimna (iako ne razumijem zasto MORA biti anonimna, buduci da onda taj clanak 85 zabranjuje sudske sporove oko bioloskog oca, iako razumijem ako se clanak 85 pojavio u zakonu tek nakon 1978. i da je to povijesni anakronizam.)

Buduci da je forum anoniman, tj. mi cesto ne znamo pravi identitet osoba koji se ovjde javljaju, da li bi bilo prihvatljivo da Vetica zamoli da se napravi anonimna donacija u banku sperme, cisto hipoteticki gledano?

Po tvom odgovoru, Gost1, izgleda da MPO centri muljaju i da bi ih se, opet hipoteticki gledano, moglo tuziti zbog uskracivanja zakonom garantirane medicinske usluge?

I na kraju, da li je realno ocekivati povrat novca od HZZO-a za postupke u inozemstvu?

(i sto je to pobojna predmnijeva? way over my head)

Meni nije jasno zakaj neki privatni ginekolog koji se bavi MPO ne napravi banku sperme. Dakle, ona se po zakonu smije imati ali je u drzavnim bolnicama nema. E sad kako sure ne bi morale u Prag, bilo bi super da se makar u nasim privatnim klinikama moze napravit donacija. Ili je to protuzakonito s obzirom na to da bi se ta usluga placala?

Ne kuzim ovaj nas zakon :?

Sto ako se na primjer homoseksualni (lezbijski) par, ili zena koja nije u vezi i koja zeli dijete, dogovori s prijateljem da ce on dati svoju spermu i zena sama ustrca spermu ... Tu nije potrebna nikakva inseminacija niti MPO. Kod odvjetnika se napravi Ugovor o odgovornostima 'donatora' i to je to'. Nemogu vjerovati da bi to bilo protuzakonito s obzirom da se taj nacin koncepcije koristi napr. u NL.

Lucija, bas ti je dobra ideja. Ja vjerujem da nije protuzakonito placati za to (tj. za troskove donatora kao izgubljeno radno vrijeme, putne troskove itd, a ne samu spermu), jer mi se cini da su to godinama tako radili u HR i da su najveci donatori u banku sperme bili studenti medicine koji su to radili za dzeparac (iako sam sigurna da bi se naslo ljudi koji bi to radili i iz altruistickih razloga). I posto recimo na IVF poliklinici postoji kriogeni tank za embrije, to logisticki ne bi trebalo biti tesko. Treba samo dobra volja doktora, i npr njihova upucenost u zakon, i da se ne boje povlacenja po novinama ili nedajboze sudu. Sjeme bi trebalo i testirati da li ima prenosivih bolesti (u cemu je poznavati donatora veliki plus, i zasto su ljudi na ovom forumu u velikoj prednosti jer su te pretrage kod njih obavljene).

Jedino je zalosno da doktori u bolnici koja vec ima i banku i pravilnik i mogucnosti testiranja to ne radi jedino zato sto se NECKAJU. I valjda cekaju da netko drugi donese odluku. A ljudi pate i moraju ici van zbog nemam druge rijeci nego lijenosti.

Maxime, bio je jedan britanski film u kom se desilo nesto slicno - udata sestra nije mogla zatrudniti, pa se njezina lezbijska sestra ponudila nositi dijete za nju, a nisu isli na MPO nego su to u kucnoj radinosti bas ustrcavanjem (i sve se na kraju sretno zavrsilo). I tu se cesto zna desavati slicno s lezbijskim parovima. Imas pravo, to bi bilo najjeftinije rjesenje, pa i najprakticnije. Gost1 ce ti reci da takav ugovor nije pravovaljan jer nije po zakonu, tj. moze se na sudu osporavati, jer imamo drugaciji zakonski sistem. Bas bi bilo zanimljivo vidjeti da li NL ima anglosaksonski zakonski sistem.

Vjerojatno postoje i druge solucije, tipa, donator se odrekne ocinstva - a majka bas i nije vjerojatna da ce ga ici tuziti za ocinstvo, inace bi vec napustila muza da ga ne voli toliko da joj je sterilitet manje vazan nego ljubav. Nisam procitala cijeli Obiteljski zakon pa ne znam tocno, ali bas ti je dobra ideja, pa idem proucavati.

Inace, na mojoj klinici kazu da u slucaju kad nema muskog faktora, dobro tempiran snosaj ima isti postotak uspjeha kao i inseminacija, pa bi tako nesto bas i moglo raditi.

Usput receno, je l' itko u HR zamrznuo spermu? (Ovdje se prije IVF-a zamrzne jedan uzorak za slucaj da je muz bolestan, odsutan ili ima problema s produciranjem.)

mislim da nije problem da se zamrzne sjeme od muža i poslje ga koristiti
pogotovo ako se radi o odlasku na operaciju i kemoterapiju, ali ta se sperma čuva, a nije za druge nego za taj par,
mislim da nema puno zainteresiranih za davanje sjemena - donatorskog (osim da se plaća), a osim toga ako sam razumjela zakon to ne mogu biti studenti nego oženjeni ljudi s 2 djece.
Što se tiče Veticine molbe iako mi(na ovo podforumu) možemo razumjeti njezinu želju za djetetom - to je jedino što možemo jer barem 50 % nas ima problema s muškom neplodnosti pa joj mi najmanje možemo pomoći.

Dear pino, znaš kaj meni nije jasno? jel tebi cilj uvijek opravdava sredstva? i jel tebi jasno da život nije film i da hrvatska nije amerika (i hvala bogu da nije)?

Fjora, koliko sam ja skuzila, Gost je opisala postupovnik, ali mi nije jasno da je taj postupovnik dio zakona - da li je, i da li je mijenjan tokom godina? Ovo o studentima medicine sam cula jos davno (prije rata) od jednog tadasnjeg studenta medicine. Mozda grijesim. Da, uvjet o dvoje djece bi izbacilo valjda sve prisutne parove na ovom forumu, ali je valjda garant plodnosti. Sigurna sam da ljudi koji bi donirali ne bi bilo puno, kao sto kazes, ali niti ovakvih slucajeva nema previse.

Draga sladjanaf, pogledaj si malo na webu, pa ces vidjeti da kucna inseminacija nije iz filma i da postoje tocne instrukcije kako to provesti kod kuce - i na sajtovima doktorskih klinika izmedju ostalog. Ukoliko si pratila ovu temu, ja se pitam kako jedan par moze ostvariti svoje zakonsko pravo. I oko toga ne namjeravam moralizirati, niti se svadjati s tobom. Lijepo bih molila konstruktivnost, ako je ikako moguce.

Bolnice su same donijele postupovnike o donaciji , po uzoru na slične u ostalim zemljama, jer zakonska obaveza za to ne postoji.

U svakom slučaju, to je bila dobra praksa za povećanje sigurnosti takvog postupka.

No, već dvije godine u RH nema niti jedne doze-sve je potrošeno.

Dijelom je problem i u donacijama-ravnatelj jedne ustanove, u razgovoru s predstavnicima "Rode" o tom problemu, spomenuo je veliki problem-a to je nespremnost parova na davanje donacije.

Vrlo često su upravo supruge potencijalnih donatora kočnica-jednostavno ne daju pristanak.

Kod nas još nije razvijena svijest o tome da se tu radi o donaciji za medicinski postupak, jednako kao što se donira krv ili plazma...

Ostali razlozi ovakvog stanja nisu poznati, preciznije, o njima se ne govori javno.

U svakom slučaju evo nas kod kvake 22:
Donacija sjemena je dozvoljena, ali nema slobodnih doza.

Trenutno, na žalost, nema pomoći.

(Pino, imaš pp)

Cure, citam Obiteljski zakon i mogu se kladiti da niste znale da je i ovo sadrzano u njemu:

Citiraj:

---

Članak 95.

(1) Radi dobrobiti djeteta, a u skladu s njegovom dobi i zrelosti, roditelji imaju pravo i dužnost nadzirati ga u njegovu druženju s drugim osobama.

(2) Roditelji imaju pravo i dužnost djetetu mlađem od šesnaest godina života zabraniti noćne izlaske bez svoje pratnje ili pratnje druge odrasle osobe u koju imaju povjerenje.

(3) Noćnim izlaskom smatra se vrijeme od 23 do 5 sati.

---

Znaci, nista od diskaca i tuluma bez pratnje odraslih prije 16-te! :) Joj sta li ga je moja mama krsila... (dobro, nije tak puno, bila sam manjevise dobro dijete, onda me od 16. MM kvario - i ne, nije mi bio muz u 16.toj)

Načelo- MAJKA JE UVIJEK POZNATA staro je načelo.

No, utvrđivanje očinstva, i materinstva (jer je i ono zakonom dopušteno) ima svoji imovinsko-pravnu svrhu.
Imovinska- uzdržavanje
Pravna- nasljeđivanje imovine

Što mislim reći, ove odredbe Obiteljskog zakona nemaju veze sa onim o čemu se raspravlja, a što vas najviše zanima-rađanje djeteta.

Jedno je pitanje- Kako ostvariti majčinstvo i očinstvo?

Drugo je pitanje- Tko će to da hrani?

Zakon mora regulirati sve situacije, onu prije začeća i onu poslije, tj. kada se dijete rodi.

Pravo saznati tko je biološki roditelj nije identično s dužnosti uzdržavanja djeteta.

Naš stari zakon je manjkav, a to mislim na onaj iz 1978. Obiteljski zakon se osvrnuo isključivo na uzdržavanje, i to u suštini regulira.

Mi smo društvo koje tek sazrijeva za donacije i razvijene heterologne MPO. Nemojte zaboraviti da stvari koštaju, a to je ipak vrlo skupa i složena procedura.

Ivstarce, da li to znaci da postoji i neki drugi zakon gdje se govori o ocinstvu i majcinstvu, osim Obiteljskog? Obiteljski zakon regulira majcinstvo i ocinstvo kod medicinskih postupaka, a za inseminaciju kod kuce isto ima solucija u Obiteljskom zakonu, jer se donator moze odreci ocinstva u korist ocuha (to je jedan stavak u dijelu zakona o posvajanju) koji onda dijete moze posvojiti. Inace, kod donacije sperme radi se najcesce o IUI, koji nije skup postupak u odnosu na IVF.

Inace, ovaj postupovnik koji je Gost1 opisala mi se cini cudan. Ovdje recimo je najvaznije zdravlje i kvaliteta sperme, pa donator mora biti izmedju 17 i 34 godine, nepusac itd. Osobno znam jedan par koji ima muski faktor i dvoje djece oba preko IVFa, ali bi taj par bio ok za doniranje po postupovniku? Stariji ljudi bi bili u redu? Nazalost, ne mogu doci do kriterija za donatore u okolnim drzavama da se utvrde koliko su slicni jer nisu na engleskom. Znam da recimo u Spanjolskoj, u kojoj je dozvoljena donacija jajnih stanica (i puno zena donira jer se to smatra humanim a ne radi love jer su naknade puno manje od 1,000 eura), svakako se ne trazi od zena koje doniraju da budu udate i majke dvoje djece; kao sto to nije ni slucaj u Juznoafrickoj republici, Ceskoj ili Ukrajini ili Engleskoj.

Eto mene bi zivo zanimalo sto bi se desilo kad bi jedan par u Hrvatskoj koji zadovoljava te uvjete dosao u tu bolnicu koja ima banku i zatrazio da donira. Ali to se nece desiti, jer prvo, obicni ljudi nemaju veze s neplodnoscu i ne znaju koji je problem - osim onih koji poznaju nekoga tko prolazi kroz postupke i suosjecaju - a drugo, opcoj javnosti nije poznato gdje i kako to uciniti, pa i nama koji smo zainteresirani za tu polemiku nije jasno gdje i kako.

U biti, da sam u toj situaciji, i meni bi bilo lakse otici u Prag, pa koliko bilo skupo, nego da se borim za to u HR, gdje bi svo zalaganje vjerojatno palo na gluhe usi, dakle jedini rekurs bi bili mediji, a mozete li zamisliti da se u takvoj situaciji povlacite po novinama... I tako, ostaju izlike...

Cini mi se da jedino sto mozemo uciniti kao pojedinci je:
1. Saznati kako i gdje donirati
2. Sami donirati ili upoznati ljude koje poznajemo s problematikom i kako oni mogu pomoci (tocka 1.), najucinkovitije kroz osobne price
3. Postirati zakonske opcije (i kucnu opciju, koja cini mi se nije protiv zakona, ili se varam?) negdje na internet tako da ljudi znaju koja su im prava i solucije ako se nadju u toj nezavidnoj situaciji. (Evo ja se javljam nesto napisati, ali nisam pravnik, pa to netko treba prekontrolirati.)

Pravo na slobodno odlučivanje o roditeljstvu balansira između ustavno garantiranih načela prava na život i prava na obitelj.

Naravno da je ova problematika regulirana sa jako puno pravnih akata, kako međunarodnih, tako i pozitivno-pravnih propisa svake pojedine države.

!. Povelja UN- pravo na život počinje rođenjem.
2. Zakon RH- život postoji od začeća, ali svijest o životu postoji tek kada se razvije organ koji omogućava svjesno razmišljanje
3. Kanoni RKT Crkve- život je rezultat i proizvod prirodnog zakona kojim upravlja Bog a ne ljudi.

E sada, svi državnici svijeta, rimski Papa, čitava povijest čovječanstva nije postavila univerzalna pravila u ovim društvenim odnosima, a mi na forumu ćemo to da riješimo u jednoj debati! Neće moći.(ove noći...).

U RH nema donacija ženskih jajnih stanica. Vidi nacrt zakona koji je prof.dr.Velimir Šimunić sastavljao godinama, pa ćeš vidjeti da je u toj sferi htio uvesti ovaj oblik donacije.
No, na forumu se vidi kako je nacrt prošao.
Ja još uvijek vjerujem da ima nade, ali naše društvo je jako primitivno.

Mi smo razvojno još u 5st.pr.n.ere kada je vladala Patriam potestatis gdje je otac obitelji imao pravo odlučivati o životima njenih članova.

Tko odlučuje najčešće da li će se dijete roditi? Majka?
Da, nakon što razgovara sa biološkim ocem. Ne odobri li on buduću obitelj, vrlo rijetke i vrlo hrabre odlučuju se na majčinstvo. A onda kako ih društvo tretira, to je za scenario dobrog hororca.

Na žalost, naša društvena svijest je poganska. Mi još niti ideologiju kršćanstva ne razumijemo, pa umjesto duhovnog razvoja završavamo u fanatizmu. I što se onda dešava? neumjesni komentari po novinama o ženama koje se liječe.

A donacija jajnih stanica! Gost je savršeno odgovorila o donacijama. Žene su problem.

Donaciju može učiniti samo zrela i odgovorna žena koja će se svjesno odreći svoj biološkog majčinstva u korist druge žene.
Mi u hrvatskoj još uvijek debelo znamo iskoristiti dijagnozu neplodnosti drugih žena da bi se dodvorile njihovim muževima. Pokatkada ne prezamo niti od emocionalne ucjene oženjenih tipova sa kojima se spanđamo.

Treba biti realan.
Profesor je bacio bisere pred... jer one hoće žito. I svi znaju što se desi.

Ovakova situacija mislim da je alarm svima da se zamisle nad problemom pada nartaliteta i ozbiljno ga promotre sa svih strana. I prvenstveno uoče kao gorući problem u društvu.
Do tada, imati ćemo prvotni oblik patrijarhata.

Čitajući sve ovo....slabo mi je došlo...bože pa gdje mi to živimo? Žele da nam je natalitet što veći,a kako to molim vas postić,sa ovakvim "pravnim regulativama" a toliko je parova neplodno. Katastrofa!
Kažete Prag je skup,a može li netko okvirno napisat koliko,jer ja sam upravo u takvoj situaciji da mi neće biti druge nego...put pod noge prema Pragu...

Potpisujem Siennu,nažalost malo se o tome govori a to je sramota.
Jedan postupak u Pragu su dva kod nas,žalosno da mnogi parovi moraju prolazit trnovit put do svog :angel:.Sienna ako te zanima cjena u Pragu mogu ti poslati pp, mi putujemo tamo za par dana.

Bila bi ti jako zahvalna Mirela33 :love:

Pino, kako da dođem do tih stranica na kojima je opisana kućna inseminacija. Rado bih to sama isprobala (MM ima jednojajčanog blizanca - HA, HA, HA - šalim se - probala bih to s MM-om).
Ako ne možeš ovdje objaviti, hajde molim te na pp. :love:

Uh, pino, oprosti meni neznalici :oops: -
našla sam hrpu stranica kad sam ukucala pravi naziv.
Svejedno hvala!

Mi nismo jedina država u Evropi koja nema reguliranu donaciju jajne stanice. Kako bi tek bilo da smo u Irskoj i Italiji?
Imale smo peh sa prof.Kurjakom. Malo je prekoračio službena ovlaštenja.

Osobno mislim da je zakonska regulativa nužna. Ne zbog procedure postupka već zbog sankcioniranja zloupotreba. To je jedno. Druga stvar,
nema logike da se muško sjeme donira, a žensko ne.
No pravno pitanje kao argument su postavili- tko je majka djeteta.
Glupost!Nitko ne može polemizirati oko ovoga, jer je RH potpisnik međunarodnih Konvencija koju je jako ozbiljno obvezuju da poštuje pravilo kako je majka djeteta (u slučaju sumnje) žena koja ga je rodila. Nitko u RH ne bi mogao imati problema oko utvrđivanja svog majčinstva u slučaju oplodnje stanicom druge žene.

Potpuno razumijem što prolazi žena koja želi dijete, koja voli svoga muža i koja ne želi odustati od toga da mu rodi genetski njegovo potomstvo, iako to sama ne može imati.

Primjetila sam da se stavovi žena koje imaju problem znatno razlikuju od stavova onih žena čiji partneri imaju loš nalaz spermiograma.

Ovakva razdijeljenost unutar male grupe ljudi sa problemom neplodnosti nije dobra kod priče o zakonu. Ne podržavam ju.

Ja osobno podupirem mogućnost da se uvede heterologna oplodnja ženskom jajnom stanicom. Sama bih dala svoju jajnu stanicu. Dobar sam genetski materijal, i ne bih nikoga zeznula. Potpisala bi da se odričem svih roditeljskih prava i nikada ne bih išla potražiti svoje biološko potomstvo jer mu činom donacije ne bih automatski postala majka. Zabranila bih i svakome iz svoje obitelji da, u slučaju moje smrti, traži to dijete.
Vjerujem da će u mojoj domovini ovo jednoga dana postati normalna stvar.

Nikome ne osporavam da je kršćanin i katolik, i da nikada ne bi radio MPO i da bi i u dobru i u zlu, zdravlju i bolesti, ap bila to i neplodnost ostao uz svoga bračnog partnera. Ali ako netko želi na MPO, ako donese takvu odluku, jako je glupo ograničiti ga u načinu postupaka zbog volje zakonodavca. Ili daš sve opcije ili ih ne daš. Nema polovičnih rješenja. U stilu, evo ti mercedes pod uvjetom da ga cijelo vrijeme voziš u rikverc.
Nisam niti za neke referendume. Kako o meni bolesnoj i o nas 10-15% može odlučivati cijela nacija. Pa to je nemoralno. Ajde da se odlučuje o nekim normalnim pitanjima, ali kako ćemo nekome dati da se liječi i pod kojim uvjetima je degutantno odlučivati voljom osoba koje nemaju te probleme.

Citiraj:

---

Šuška prvotno napisa

Pino, kako da dođem do tih stranica na kojima je opisana kućna inseminacija. Rado bih to sama isprobala (MM ima jednojajčanog blizanca - HA, HA, HA - šalim se - probala bih to s MM-om).

---

Cure, s ovim se stvarno možemo samo šaliti!

No za svaki slučaj vrlo ozbiljno upozoravam: ovakvo postupanje ostavlja sve sudionike u opasnosti od tužbe za osporavanje/utvrđivanje očinstva i svih daljnjih posljedica.

Nikakve pravne zaštite koja bi garantirala traženu situaciju (tj. očinstvo ženinog partnera, bez bilo kakvih prava za donatora) niti za jednog od sudionika ovakve radnje nema!

Bilo kakav dogovor ili ugovor u pisanom obliku je ništav od početka-kao da nije niti sklopljen, jer je riječ o društvenim odnosima koji su regulirani zakonom.


Obiteljski zakon je tu vrlo precizan, evo samo nekih situacija:

Citiraj:

---

Članak 75.
(1) Dijete može osporavati majčinstvo, odnosno očinstvo osobi koja je upisana u maticu rođenih kao njegov roditelj.
Članak 79.
(1) Majčin muž može osporavati očinstvo djeteta rođenog za vrijeme trajanja braka ili tijekom tristo dana od prestanka braka ako smatra da on nije otac.
Članak 81.
(1) Majka može osporavati očinstvo djeteta rođenog za vrijeme trajanja braka ili tijekom tristo dana od prestanka braka.

---

Ilustracije radi, zamislimo situaciju da je žena zanijela s ljubavnikom, a njezin muž to sazna. Čovjek smatra da nije otac i odluči sudskim putem osporiti očinstvo.
DNK analiza rekla bi svoje i prevareni muž bi uspio u parnici, i to je potpuno u redu.
A sad zamislimo da je žene zanijela s donatorom sjemena, u nekoj "sam svoj majstor" varijanti...muž smatra da nije otac...opet isto: DNK analiza rekla bi svoje i njegovo očinstvo bilo bi osporeno.

Svi smo mi samo ljudi...neka se brak s djetetom iz nelegalne donacije u "kućnoj radinosti" razvede, a osoba upisana kao otac djeteta ne želi plaćati alimentaciju...Blago njemu! Najobičnija tužba za osporavanje očinstva rješava ga svih briga.

Mislim da dalje ne moram nabrajati...

Gost1, mislim da konacna odluka o tome da li je to prihvatljivo ili ne stoji na ljudima koji su u toj situaciji. Kao sto si navela primjer ovoga da zena zatrudni s ljubavnikom i kako muz reagira ako/kad sazna - to je izbor tih ljudi ako si zele zakomplicirati zivot na taj nacin, ali nije protiv zakona. Preljub nije zakonski kaznjiv, osim sto moze biti razlog za razvod. A ovdje se ne radi o preljubu, nego o donosenju na svijet zarko zeljenog djeteta i to od strane dvoje ljudi u braku koji se oboje svjesno odlucuju na takvu soluciju, dakle bez ikakvog skrivanja itd.

Osobno mislim da ako se brak dvoje ljudi od kojih je muz sterilan ne raspadne radi tog pitanja djece, onda je to itekako snazan brak i ljubav, i da tu tuzbi od strane muza ili zene nece biti ili su bar jako ali jako nevjerojatne (koliko je bilo do sada u svijetu donacija sjemena, a ja sam cula za samo jedan jedini slucaj kad je zena tuzila donatora za alimentaciju, ne sjecam se daljnjih detalja niti presude, ali mislim da je zena bila neudata kod postupka).

Slijedece je takodjer jedno zakonsko rjesenje cime se donator moze odreci ocinstva pa je zakonski zasticen od strane tuzbe majke ili oca:

Citiraj:

---

Članak 129.

(1) Za posvojenje je potreban pristanak obaju ili jedinog roditelja djeteta, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

(2) Roditelj može dati pristanak da njegovo dijete posvoji njemu poznati posvojitelj samo ako dijete posvaja maćeha ili očuh. Pristanak se daje na način propisan u članku 137. ovoga Zakona.

---

Znaci moguce je donatora navesti kao bioloskog oca, koji se onda ocinstva odrice u korist muza po rodjenju djeteta.

Takodjer mislim da postoje u zakonu vremenska ogranicenja do kad tuzba za majcinstvo/ocinstvo moze biti podnesena, uglavnom do djetetove 7. godine zivota, ili neko vrijeme (godinu dana) nakon sto covjek posumnja u ocinstvo.

Mislim da je ipak zalosno sto ljudi moraju koristiti takve metode u drzavi u kojoj je
1. dozvoljena donacija sjemena
2. postoje banke sperme (koje zjape prazne)
3. postoji zakonska regulativa kojom se ocem u takvom medicinskom postupku smatra muz, te se to ne moze sudski osporivati.

Ja osobno mislim da je i slijedece po zakonu (molim Gost1 da me ispravis ako grijesim): par nadje donatora koji onda donira u banku sperme. Kod medicinskog postupka se paru NE KAZE otkud donacija dolazi. Dakle, donator je anoniman, jer postoji mogucnost da je i netko drugi donirao.

Kad se vec prica o tuzbama i ocinstvu/majcinstvu, bilo je sudskih postupaka koji su rezultirali iz greske laboratorija ili ljudske greske i kod obicnih postupaka MPO, te je u stampi takvih slucajeva bilo vise nego tuzbi oko ocinstva kod doniranog sjemena - samo mi nastavljamo ici na IVFove bez obzira na tu opasnost od greske ili tuzbe. Npr.

1. jednom paru u Belgiji su se rodili blizanci od kojih je jedan bio bijeli a drugi crni. Roditelji su bijeli. Ispalo je da kateter kojim je bio proveden IUI nije bio dobro opran i prijasnje koristenje je bilo za jedan crni par pa je nesto spermija ostalo.

2. Jedan slucaj kad je za IUI bilo koristeno neoznaceno sjeme, koje je kasnije otkriveno da nije pripadalo tom paru, a desilo se radi greske laborantice.

3. Vise slucajeva u kojima su se embriji jednog para zamijenili s embrijima drugog para. Takve greske se otkrivaju kad rodjeno dijete ocito nije njihovo, npr. druge je rase. Sto onda povlaci pitanje - a sto je s embrijima koji su zamijenjeni a iste su rase. Takvih pogresaka sigurno ima puno vise nego sto se misli ili otkrije.

4. Znam osobno jednu zenu ciji su smrznuti embriji "izgubljeni". Ne zna se sto se s njima desilo. Doktor nema pojma. Mozda u nekoj drugoj zeni? Ova zene ne zeli tuziti jer je psiholoski slomljena. Koliko takvih slucajeva ima za koje se u stampi uopce ne cuje?

I na kraju, dvije istinite price o DNK analizi: zene koje su rodile su DNK analizom ispale da nisu genetske majke djeteta, a nisu bili na MPO, nego je ispalo da su djeca genetski povezana s majkom, ali da im ona nije majka nego da spada u uzu obitelj. Naime, desava se da neki ljudi imaju u sebi dva razlicita DNK jer su se recimo dva embrija spojila u jedan fetus, pa im onda krv ima jedan DNK, a maternica ili jajnici drugi. Smatralo se da su takvi slucajevi vrlo rijetki, ali u zadnje tri godine su dokumentirana cak dva slucaja - i to samo zato sto su isli na sud utvrdjivati majcinstvo jer su se roditelji borili oko djece. Pa toliko o suvremenoj medicinskoj tehnologiji za utvrdjivanje roditeljstva...

Ivstarce, bravo! Kao da si mi rijeci s usta uzela. Potpuno se slazem. I ja bih rado donirala jajne stanice.

Ivstarce :heart:

Ponavljam, niti u jednom MPO centru u RH nije moguće obaviti heterolognu inseminaciju/IVF postupak iz donacije.

Ukoliko banka sperme proradi, opet će se postupati po precizno utvrđenom protokolu, nikakvi dogovori tu nisu mogući, radi se o više nego osjetljivim stvarima.

Moje je upozoriti na rizike i posljedice nepropisnog postupanja.

Ne živimo u idealnom svijetu, niti su emocije ljudi s problemom neplodnosti različite od emocija ljudi koji taj problem nemaju-bolest ne bira, jednako zahvaća odgovorne i manje odgovorne ljude.

Svako nepropisno postupanje može dovesti do nezamislivih komplikacija i posljedica.

U ovom trenutku postoji rješenje: donacija (i sjemene i jajne stanice, te zametka) inozemstvu.
Nepravedno je, skupo je, no drugačije ne ide.

U Rodi smo pokušali sve što god je bilo u našoj moći da se donese predloženi zakon po kome bi donacija sjemene i jajne stanice, te donacija zametka konačno bile regulirane i postale zakonom propisana praksa u mpo ustanovama.
Članice "Rode" javno su u tiskanim i govornim medijima polemizirale s protivnicima donacija među političarima i u Bioetičkom povjerenstvu Ministarstva zdravstva.

Svi dobro znamo kako je stvar završila:ako država nešto neće-neće...No, u ovom trenutku i bolje da neće!
Naime, nedavno iskustvo s pokušajem donošenja zakona o registriranom partnerstvu za istospolne zajednice dovoljno jasno ukazuje kako bi, kad bi istim tim ljudima došao na izglasavanje, izgledao novi mpo zakon.
...Mislim da ovo ne treba dalje elaborirati, stvari su, na žalost, kristalno jasne.


:heart: svim budućim donatorima/donatoricama i primateljima donacije.

Slažem se da je pitenje donacija osjetljivo, ali isključivo u jednom jedinom segmentu. Financijama. Takvi laboratoriji koštaju.
Problem neplodnosti je gorući problem u našoj zemlji.


Neshvatljivo mi je- lijek za neplodnost postoji. Medicinski je prihvaćen i ne radi se o eksperimentu..
Taj lijek je zdrava osoba uskratila bolesnim ljudima.