kakvi su kod liječnika???

dakle ponukana današnjim danom i odlaskom kod pedijatra, jer je moj dvogodišnjak bolestan sa upalom oba uha, došlo mi je da vas pitam kakvi su vam mališani kod doktora? daju li bez problema da ga pregleda, otvaraju usta? Moj doživi blagi živčani slom čim uđemo u čekaonu jer zna kud smo došli a kad vidi doktoricu u bijeloj kuti doslovno ima slom živaca..... tata ga drži, ja držim glavu, ona ga pregledava ,a nakon svega ju još gleda sa uvredljivom facom i tuli u stilu da me više nisi taknula!!! do kad su takvi? :DD

Kakvi?
U dobi dvogodišnjoj-nemogući!
Čekaona još kak tak, ali kad uđemo, majko mila.
Takvi su dok ne postanu malo razumniji, kod nekih je to s 3 godine, a kod onih upornijih (moja srednja) oko 5.
A neki se valjda nikad ne urazume, nedavno sam vidjela očajnički plač djeteta od 8 godina koje se moralo cijepiti.
Inače je mala ok, ali za kod doktora valjda ima u ladici posebno ponašanje .

Moji nikada nisu imsli problema s doktorima ali jesmo u nekim drugim situacijama pa suosjecam s tobom.moj sin se ne da sisati i rezati nokte .sve cekam kada ce mi susjedi poslati socijalnu sluzbu koliko se dere
A do kada su takvi...do tri,cetri godine.ovisi koliko su razumni i raspolozeni za pregovore.moja kcer je bila nocna mora u tim nekim situacijama dugo,dugo

Sent from my GT-I8190N using Tapatalk

Moja je sa 6 godina prvi put oprala kosu bez revanja.
Starijem sinu sam rezala nokte na spavanju do škole.
Ovaj mali je još najtrpeljiviji od njih, ne voli prat kosu, ali preživi, nije da skače van iz kade.

Mi smo, evo, danas bili na kontroli. Ok je kod doktorice, na sreću, nikad nije radila scene.
Svaki put joj unaprijed ispričam što će biti, pokažem na njoj i sebi, a sad zna i sama sve što ide. Uši, slušanje, grlo.. Prije par dana su je prvi put inhalirali pa je i to ok podnijela, ali je danas rekla da to ne želi, srećom, nije bilo potrebe.
Ima doma i doktorski set pa to isto radi sa svojim plišancima. Prije par dana bili smo vadit krv pa sam je pripremala jer je zadnji put vadila krv kao beba. Rekla sam joj da će ubosti u prst, da će je malo boljeti, da smije reći aaaa ili plakati ako želi, ali da to jako kratko traje i da će kasnije teta njenu krv gledati na mikroskop. Uglavnom, plakala je, ali nije trgala ruku, stoički je podnijela da joj teta izvadi dvije cjevčice krvi. Onda sam joj išla pokazati kako tete gledaju krv na mikroskop (ima prozor u labosu) pa se odmah smirila.

Ali pranje kose :roll:
Ne da je ni šišati, ni prati, a voljela bi i da je ne češljam. Ne voli ni kreme.
Rezanje noktiju smo nekako riješili, iako je prvih 18 mjeseci to bila nemoguća misija. A rezati nokte na spavanju se nisam ni usudila pomisliti, ipak mi je bilo važnije da spava, nego da ne grebe, lol.

ma moj je još relativno mali tek je navršio dvije godine, a i ne priča niš pa je i samim time teško mu i objasnit što i kako kod doktora. šišanje... koje šišanje?! obavili smo jedno jedino šišanje prošlo ljeto i to jedva jedvice, sad ima kosu ko curica, plavu i frčkavu ali s obzirom da stiže toplije vrijeme sve mi je muka ići k frizeru. nokte režemo na spavanju, a kosu smo tek sad počeli prat bez puno vike..... jednom smo bili na hitnoj zbog neke viroze, ovaj je tolko urlao da je doktorica prokomentirala ...ovo je bome težak slučaj *-* ://

sa starijim nisam po pitanju svega ovog imala nikakvog problema on je bio znatiželjno dijete i iz svake situacije napravio full zanimljivo istraživanje još od malih nogu, tak da me ovo sa mlađim onak... šokira :DD

uglavnom kak je on neurorizično dijete i non stop ga vodimo po doktorima, na kontrole. on ima fobiju od bijelih kuta definitivno :(

Moj L. je bio uzornog ponašanja od najranije dobi - strpljiv, trpeljiv, komunikativan. Sjećam se da ga je jednom mm vodio na ORL na redovito odštopavanje (ispiranje) uha - slikali su ga za stručni članak jer je bio savršeno miran i dobar. Takav je i danas. Nikad s njim problema.

Moj E. je druga priča - on je često znao dernjavom istjerivati svoju volju, negdje do treće godine, a nakon toga se i njemu sve dalo lijepo objasniti i dokazati.

Ja bih više volela da se moja dere ako ju je strah nego ova situacija koju mi imamo. Ona se trudi svim silama da ne zaplače, stisne se, a onda kad izađemo padne u nesvest ili joj bude muka i povraća, prebledi, mora da legne i da digne noge.
Kad su redovne situacije kod dr (samo pregled) nije pravila frku nikad ako bi joj dr pristupio strpljivo i lepo rekao: sad ću da ti uradim to i to. Kada ne zna šta je očekuje onda se sva stisne a oči pune suza, a kao mlađa se i drala.

Sa svojom dvogodisnjakinjom jos nekako i prezivim pregled, ali s ovom od 6 godina...nemoguca misija :(
Ne da ni kosu prati, naravno. A i siskanje noktica je zlo. I tako...jupi

Moja je super, jako ozbiljna, malo na rubu suza kad joj je Dr. otvarala usta malo jače... A kod vađenja krvi je zadnji put plakala s godinu dana, nakon toga više ne plače. O svemu puno unaprijed pričamo, posebno o vađenju krvi.

A nokte sama traži da joj rezem. :-)

Vjerovatno ima fobiju od liječnika ako kažeš da ste često kod njih.

Citiraj:

---

iva1602 prvotno napisa

ma moj je još relativno mali tek je navršio dvije godine, a i ne priča niš pa je i samim time teško mu i objasnit što i kako kod doktora.

---

To što dijete ne priča, ne znači da ne razumije, razumijevanje govora je preduvjet za pričanje.
Mi smo od najranijih bebskih dana sve pričali unaprijed, idemo tamo, vidjet ćeš to, bit će to...uopće nije bilo važno razumije li nas, jer djeca ponekad shvate i sam naš ton, izraz lica, pa i brigu koju time iskazujemo.

Moja svog pedijatra nacrtanog ne može vidjeti, urla iz petnih žila!!!

i onda prije jedno mjesec dana nije mogla hodati i završimo u Vinogradskoj (3 sata) i odradila je kompletan pregled bez i jednog aaa i vađenje krvi iz ruke i prstića, zatim smo otišli u Klaićevu (2 sata) i opet ju ispočeka kompletnu ispregledali i slikali na rengenu i opet ni aaa..

Znači mala je mustra na maximalu!! Radi probleme samo kod svog pedijatra!!

Sve mu objasnim, u čekaonici je super, kod doktorice vrišti od početka do kraja.

Moja dvogodišnjakinja je čisto ok na pregledima kod doktora. Ima isto svoj set za doktorice kod kuće pa se s tim igra svaki dan, redovito nas pregledava, operira, što već treba.
Malo mi je I preslobodna kod pedijatrice, sve bi dirala, popela se na sve živo, uzima joj instrumente sa stola... Malo ju je teže smiriti da se na miru obavi pregled, ali da place ili histerizira - to ne.
Pranje kose je već posve druga priča...

Citiraj:

---

Zuska prvotno napisa

Mi smo od najranijih bebskih dana sve pričali unaprijed, idemo tamo, vidjet ćeš to, bit će to...uopće nije bilo važno razumije li nas, jer djeca ponekad shvate i sam naš ton, izraz lica, pa i brigu koju time iskazujemo.

---

Da, tako smo i mi sa prvim detetom...I mislili smo kako smo super odradili sve sa njom jer je ona savršena kod doktora.
I mislila sam kako oni roditelji čija deca vrište u ordinaciji sigurno u nečemu greše.
A onda sam rodila i sina.
Koji je prevrištao svaki susret sa doktorom od dvanaestog dana rođenja nadalje do prvog rođendana.
A moj ton i ponašanje su bili isti sa drugim kao i sa prvim detetom.

Pa većina beba (za)plače kod liječnika. Ovdje je riječ o dvogodišnjacima.

ajde, drago mi je vidjet da nemam jedina dijete koje se boji frizera :raspa:

moj se pedijatrice bojao jedino kao beba, zapamtio joj je cijepljenje. Imao je 4 mjeseca, čekali smo u ordinaciji i on je bio super, dok ona nije ušla, kad je vidio bijelu kutu i stetoskop opalio je serenadu. Doktorica je rekla da se sjeća cijepljenja od prije dva mjeseca, i da joj se to još češće događalo dok je imala crveni stetoskop :)

kasnije je bio uglavnom ok kod doktora, uplašen i držao se nas, ali odradio bi to nekako.

Ali ima tisuće tih situacija u kojima si zacrta da je nešto strašno, i džaba svi razgovori, pripreme.. vodila sam ga sa sobom kod frizera da gleda kako mene šiša, ali nema šanse. Šta da kažem, sve sam bolja frizerka :)

Citiraj:

---

tangerina prvotno napisa

ajde, drago mi je vidjet da nemam jedina dijete koje se boji frizera :raspa:



Ali ima tisuće tih situacija u kojima si zacrta da je nešto strašno, i džaba svi razgovori, pripreme.. vodila sam ga sa sobom kod frizera da gleda kako mene šiša, ali nema šanse. Šta da kažem, sve sam bolja frizerka :)

---

Ovo kao da sam ja pisala
I ja sam sve bolja frizerka

Sent from my GT-I8190N using Tapatalk

Moja je danas s MM odradila prvo pravo šišanje i bila super , ni zaplakala!!

Inače pranje kose super podnosi kao i rezanje noktića !!
ostaje i dalje problem jedino njezin pedijatar!!

Meni nije ni za očekivat da mi tako malo dijete hoće ili treba/mora frizeru. Ja se šišam dvaput godišnje,mm se šiša na nulu sam, a maloga otpočetka ja šišnem,kombiniram škare i mašinicu. A i u mojoj obitelji smo oduvijek jedni druge šišali, rijetko bi išli frizeru.

Citiraj:

---

vissnja prvotno napisa

Ja bih više volela da se moja dere ako ju je strah nego ova situacija koju mi imamo. Ona se trudi svim silama da ne zaplače, stisne se, a onda kad izađemo padne u nesvest ili joj bude muka i povraća, prebledi, mora da legne i da digne noge.

---

da ovo sam i ja primjetila kod svoje i zaključila isto
Moja je dok je bila mala plakala kad bi joj doktorica htjela staviti stetoskop, kad bi bilo cjepljenje. Na zubara smo se isto godinama privikavali, frizera. Uglavnom sve što bi značilo zadiranje u njen privatan prostor je odbijala . No kad je krenula u prvi razred palo je prvo cijepljenje bez nas, stisnula je zube i pokušala suzbiti suze. I posljedica je bilo povraćanje. Drugi put isto tako.

Moja cura 3ipo prije dr. bude pricom pripremljena do zadnjeg detalja sta ce joj dr radit,kako to nista nije strasno,da ce mama bit s njom stalno i blablabla do u beskonacnost,pa ipak jednom od 3 puta nece da otvori usta kad treba pregledati grlo

Za vadenje krvi obavezno vodim pratnju da je mozemo zgrabit plus nam se jos bar jedna sestra pridruzi u tom hrvackom zahvatu,a sve to poprate lavlji urlici moje ljepotice koja cim je iglica ubode momentalno prestane plakati

I jos na kraju kaze da nije strasno i kako je ona bas bas hrabra

Nakon toga izlazimo u cekaonicu s osmjehom a svi redom zbunjeni :-D


Sent from my RM-914_eu_croatia_419 using Tapatalk

Moj dvogodišnjak za sada, ne plače niti kad uđemo kod doktora niti kada ga pregledava.Zna samo malo se okrenuti kao da ide vani ali ga ja pričom zaokupim da idemo vidjeti medu,kocku i sl. pa krene. Kod pregleda samo mirno sjedi a kada uzme žlicu za grlo,odmah otvara usta:lol:

Blago ti se :-D


Sent from my RM-914_eu_croatia_419 using Tapatalk

Citiraj:

---

Zuska prvotno napisa

Pa većina beba (za)plače kod liječnika. Ovdje je riječ o dvogodišnjacima.

---

Pa, da, većina zaplače. Ali ne bi trebalo da plaču, zar ne, ako je istina da i deca koja ne govore prepoznaju neverbalnu komunikaciju telom, tonom i pogledom i poruke koje tako šalje mama? Jer plaču i bebe vrlo opuštenih mama. Ili odojčad ipak ne razumeju tu neverbalnu komunikaciju, a dvogodišnjaci već razumeju?
Moja starija nije nikad plakala ni kao beba :).
Ali je zato mlađi nadoknadio za oboje.

mislim da je to što djeca vide/osjete od roditelja samo dio utjecaja na to što oni osjećaju.
Ne boje se oni nečega samo zato što se mama boji. Imaju valjda i svoje neke razloge, u malim neiskusnim glavama i srcima.

Ma tu je puno utjecaja. Tesko da ce bas dijete ostat "hladno" kad tamo iza zatvorenih vrata netko vristi i place

A nije bas ni pristup nase dr. uvijek isti tako da sve to znaci

Grozno mi je drzati dijete ako se otima ali nekad se nemoze drugacije,evo moja meni sama kaze da vaditi krv nista ne boli al dok dodemo slijedeci put ko zna sta me ceka :-( Sve sto mogu je biti uz nju da je ohrabrim,a nakon svega i utjesim


Sent from my RM-914_eu_croatia_419 using Tapatalk

moja ništa neda.
počne kad ju svlačim za pregled, onda vrhunac ide kad ju dr. pregledava, a nastavi se i kasnije nakon pregleda.
zadnji put sam obećala dr. i sestri čepiće za uha.

u čekaonici je glavna zabavljačica, a u ordinaciji operna pjevačica.

a nas uskoro očekuje i pregled vida....aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa !!!!!!! kako ću to preživjet :D

Suosjećam. Nama se povraća tjedan dana prije odlaska. Živčani slom, jecaji, izbezumljeno vrištanje i kad je bio na prvom pregledu. Samo kod pedice to proživimo. Jedva.

Sa starijom nikad nikakvih scena kod pedijatrice, ali zato mlađa vrišti iz petnih žila čim uđemo u čekaonu, ma ustvari čim parkiramo auto ispred ordinacije..nedavno sam stariju vodila zubaru, i mlađa je išla sa nama, u čekaoni ok jer joj je nepoznat teritorij ali kad smo otvorili vrata i kad je vidjela bijelu kutu vrištanje je krenulo..sreća pa nije često bolesna...

Ja moram spomenuti biser od mog maloga kada smo bili na cjepljenju...Dakle počeo je plakati samo kad je dobio ubod u nogu, i kad je sve bilo gotovo izlazimo van iz prostorije a on kroz suzne oči i pokoji jecaj govori sestri HVALA:lol::lol::lol: