Kontrola bijesa

Drage moje molim vas za savjet. Naše dijete (sada skoro 11-ogodišnjak) ima problema sa kontrolom bijesa. Naime ako ga ja ispravim nekoliko puta u mjesecu da zašto je to tako napravio a ne ovako, on kipti od bijesa i kaže kako nikada ništa ne zna dobro napraviti i kako će se ubiti. Ne znam više kako da se postavim, bojim mu se obratiti i kada nešto ne napravi kako treba, dok njega nema ja to ispravim i šutim. Znam da ne smijem ni tako jer tako ništa neće naučiti, puno puta smo razgovarali da svi učimo dok živimo i da i ja i tata griješimo svaki dan ali ne usmjerimo sve sile na bijes već na to da drugi puta ne ponovimo tu grešku. Evo današnje situacije, slažem mu ormar pretumbavamo ljetno- zimsko, otvorim ormar a iz ormara pol stvari na pod ispadne, i naravno da sam u rekla pa dobro sine jesmo li se dogovorili da ćeš ormar držati uredno složenim a ne ovako (bez galame bez ičega samo to pitanje), tu je on kliknuo i poludio, trebalo mi je sat vremena da ga smirim.
Bili smo i kod dječjeg psihologa nekoliko puta i sve uredno nema nikakvih poreba za tretmanom, da je skroz normalno dijete....
Željeli bih ga upisati na neki sport, trenirao je nogomet kao golman(njegova želja) ali to baš i nije bila dobra ideja jer kada bi njegov tim izgubio a još ako bi mu i dečki rekli da je on kriv kao golman jer su izgubilo on je kipio od bijesa. Ispisali smo ga sa nogometa i htjeli bih ga upisati na nešto ali nismo pametni. Njegova ideja je tae kwon do, no mi sami ne znamo što napraviti.
Inače u školi je jako dobar, prolazi sa odličnim/vrlo dobrim
Želimo mu pomoći jer nas srce boli kada se tako raspada...

Mhm, teško pitanje...

Ako psiholog kaže da je sve u redu s djetetom, možda (ali ne bih se usudila tvrditi) je dijete jednostavno našlo način s kojim te drži u šaci, ako je prepoznao da se bojiš njegove bijesne reakcije. Jesi li istražila i sve drugo? MOžda postoji organski uzrok...Niska razina šećera u krvi (općenito, neadekvatna prehrana) ponekad može potaknuti ovakvo ponašanje.

Moj mlađi sin je znao imati ispade bijesa, ali u mlađoj dobi. Bijes nije uvijek iskazivanje frustracije, nego koji put i sredstvo za postizanje cilja.

Mislim da radiš krivo kad ispravljaš za djetetom i šutiš. Nešto tu ne štima... Ima li još kakvih dubljih problema oko kojih se vrti vaš odnos? Ili vas jednostavno mulja? Ja znam što bih učinila sa svojim deranima (ako ne izvršavaju obveze, gube privilegije - vrlo jednostavno), ali ne mogu ti savjetovati što da radiš sa svojim djetetom.

Za početak - probaj razgovarati s razrednikom i stručnom službom u školi. Pedijatar ili obiteljski liječnik isto nisu na odmet. Učiteljica iz razredne nastave također - hrpa odraslih koji poznaju tvoje dijete. AKo misle da nema problema, ako psiholog kaže da nema problema, onda je vjerojatno nešto problematično u vašem međusobnom odnosu. S druge strane, možda mu svojim "popravljanjem za njim" prešutno daješ do znanja da nisi zadovoljna. Zašto misliš da ne bi smjela s njim razgovarati kao s odraslim? Ja bih baš to napravila. Ne bih se puno ustručavala -ako on može imati bijesan ispad, mogu i ja - pa nek vidi kako to izgleda s druge strane plota. Ja bih ga lijepo pitala - zašto tako reagira, što misli time postići i nek mi otvoreno kaže što ga smeta u mom pristupu. Koji put podcijenimo vlastitu djecu misleći da su još mali, a oni se osjećaju odraslima... Treba to iskoristiti. Sretno!

Inače, svakako nek si SAM nađe neku slobodnu aktivnost, jer škola je u ovoj dobi nedovoljna - ostavlja previše vremena za luftanje i razmišljanje o glupostima. DOgovori s njim što bi želio raditi, ali ne da odustane za 2 tjedna kad se pokaže neuspjeh, nego nek izdrži cijelu školsku godinu. Ovo ispisivanje s nogometa ja svojoj djeci ne bih dozvolila nego bih ih pustila da se uče na vlastitoj koži nositi s frustracijom. Ne živimo pod staklenim zvonom. Pitaj trenera za mišljenje - tvoje dijete nije ni prvo ni zadnje... a kad ga ispišeš s aktivnosti, isto tako mu posredno pokazuješ da nije ni za što dobar. Eto, nadam se da ćete uspjeti na zelenu granu. Sretno!

Nisu za takve perfekcioniste i osobe zeljne kontrole grupni sportovi, previse je tu stvari koje nisu pod njegovom kontrolom.
Upisite ga na individualni sport, npr. slobodno penjanje. To ce mu doci dobro kao treniranje samokontrole.

Ono što mi je upalo u oči je rečenica "trebalo mi je sat vremena da ga smirim".

Mislim da bi trebao znati smiriti se sam. Na tome sam inzistirala kod E. skoro od početka. Je li oduvijek takav kratkofitiljni ili je ovo rezultat pretpubertetskih promjena?

E. je takav od rođenja, najviše što sam mogla napraviti je pomoći mu da osvijesti osjećaj, imenuje ga i reakciju prilagodi situaciji u kojoj se nalazi. Kad ovako pročitam, nije ni malo za jednog sedmogodišnjaka.

Do 6 i pol godina nije odigrao niti jednu društvenu igru, od straha da ne izgubi :mrgreen:

Sport pomaže puno, odabrali smo judo (zbog trenera i blizine) a to se pokazalo kao pun pogodak. Postigao je odličnu kontrolu fizičke komponente (a bio je na tom polju uffff). Uz to je kombinacija individualnog i grupnog (u manjoj mjeri, ali bitno mi je da polako svladava i taj dio), a rezultati ovise i o umnom radu (procjena protivnika) i spontanoj reakciji (spontanost mu je, ironično, slaba točka).

Nije dijete krivo. On je jednostavno razmažen i vi ste mu to omogućili. Ovo je realnost, ja to imam doma i znam o člemu govorim, e sada, pitanje je da li ćete (a vidim da do sad niste) vi staviti stvari i vaše dijete na mjesto struktuiranim i dosljednim odgojem ili ćete i dalje od njega praviti razmaženo, frustrirano dijete. On nije sreta jer nema granice i jasne okvire tko je tu gazda :-).
Želim vam puno strpljenja i uspjeha da promijenite sebe a onda i njega.

Citiraj:

---

ženazmaj prvotno napisa

on kipti od bijesa i kaže kako nikada ništa ne zna dobro napraviti i kako će se ubiti.

---

Meni je ovo zabrinjavajuće. Kažeš da ste ga vodili psihologu i da je sve ok, onda mi jedino ostaje pomisliti kako želi na sebe privući pažnju. A koliko čitam, ima je dovoljno, dapače svi na prstima oko njega hodate i u strahu ste od njegovih reakcija. Hej, vi ste u strahu pred vlastitim djetetom!
Složila bih se s zadnjom rečenicom iz Noa-inog posta: promijenite sebe a onda i njega. Jer što će vam tek raditi kad mu bude 18.

Nažalost mislim da nije u pitanju (samo) razmaženost. Ima djece s ogromnom količinom bijesa u sebi, ali to se vidi od malih nogu. Nezgodno je što ispadi često donose pažnju, a to je onda otvoren put ka manipulaciji roditeljima.

To je dobro riješiti prije, on s 11 godinaima već ustaljen obrazac ponašanja.

U svakom slučaju sretno, i ne bježite od njega po kući i ne ptikrivajte njegove greške.

Prvo da vam se zahvalim <3 . Nije prije bio takav, to je počelo sve u zadnjih par mjeseci i mislim da ga pubertet hvata i to gadno, jer je postao jaaaako osjetljiv. Istina ne smijemo si dozvoliti da se bojimo vlastitog djeteta, šta će biti kada napuni 18? I ja sam i to pomislila?
Ovo za aktivnosti nisam mislila da mu radim medvjeđu uslugu, sada vidim da smo ga trebali ostaviti na nogometu pa neka sam nađe načina kako će kontrolirati svoj bjes. Razgovarali smo mi par puta o tome i uvijek kao riješimo to, ali dođe neko vrijeme kada se njemu "nakupi" i onda on pukne.
Istina je da je razmažen (samo njega imamo) i da mu stalno podilazimo, no mislim da ćemo okrenuti ploču.
Iskreno kad malo bolje razmislim mislim da on zna kako me s tom rečenicom drži u šaci i da samo manipulira sa mnom.
Vidjet ću ako se to ne smiri do ljeta, dogovorit ću termin kod naše psihologice pa ćemo vidjeti što će biti.
On je dugo željeno dijete i on to jako dobro zna, ima sve što zine, i baš se mislim kako nas sada malo voza.

moja cura, puno mlađa i u pravilu vrlo suradljiva, ima faze durenja zbog svega i svačega
moje je pravilo da u tom času jasno pokažem da sam i ja, evo, zbog toga sad iznervirana i ljuta
pa se nekad i izvičem i maknem se od nje
ali pazim da ne gubim kontrolu nad svojim emocijama
nego joj samo dam do znanja kakvu reakciju izaziva takvo ponašanje

i to je to, ona je isto jedinica i donekle razmažena, uvijek u centru pažnje i obožavana, i svjesna toga
ali isto tako mora biti svjesna da njeno ponašanje utječe na druge

Pozdrav svima , ja sam nova ovdje , citajuci vas tekst kao da sam gledala situaciju u svojoj kuci ,sa mojim sinom.Mi smo prosli psihologa koji takodje kaze da je sa djetetom sve u najboljem redu, u skoli je odlican ucenik.Trenira kosarku vec nekoliko godina i to mu jako pomaze , cak je najsretniji na treningu.Naravno zna se ljutiti kad njegov tim gubi ali najgore je ako u skoli ne dobije 5.Veliki problem je i kad osjeti nepravdu, to ga jako pogodi.Tad imamo scene , galama , plac i ponavljanje da ce da se ubije.Molim sve za savjet.

Naišla sam na članak koji me sjetio ove teme: 7-ways-help-angry-child