Printable View
Dobili smo ponudu za posao u inozemstvu. Mališa treba na jesen krenuti u prvi razred. Išli bismo u rujnu pa na tri mjeseca cijela obitelj "probati", vidjeti kako je tamo. Ukoliko ne upali, vraćamo se u HR, ali...bojim se da nas ne optuže za zanemarivanje djeteta tu doma jer tamo je kraj školske godine i ne znam da bi ga uzeli (škola traje od ožujka do studenog). A tu ne bi ni krenuo. Ne znam da li sam jasno opisala svoju dvojbu.
Suncokretna, upiši dijete ovdje u školu tj obavi sve što je potrebno za to. Nakon upisa odnesi u tajništvo škole dopis u kojem najavljuješ preseljenje u inozemstvo i obrazlažeš zašto dijete neće krenuti u 9. mjesecu u 1. razred. Svakako dopis urudžbiraj.
Ako se vratite nakon 3 mjeseca u školi će im biti sve poznato i ne bi trebalo biti većih problema. U slučaju da se selite u neku od zemalja EU nakon povratka dijete ima pravo na dodatnu pomoć iz hrvatskog jezika (no to prema kalendaru koji navodiš očito nije slučaj;)).
probajte, pa makar i izgubio jednu godinu, nije to propast svijeta
a napravi ovako kako je no@ rekla
sretno!
Nema straha. I mi smo otisli van u 6 mjesecu i nismo znali koliko cemo ostati. Direktor nase osnovne skole je rekao da se prvo polugodiste djeca iovako ionako vise igraju nego uce i da ce biti sasvim ok ako se vrati drugo polugodiste. Razgovaraj u skoli sa pedagogicom i direktorom skole.
da ne otvaram novu temu, prikljucit cu se ovdje.
dakle imamo priliku otici, MM-u se nudi posao u CH. ali veliki problem nam predstavlja kako to objasniti djeci na pozitivan nacin. znaci, problem je u skolovanju, tamo bi se jako namucili prvo da nauce jezik, pa svladaju skolski program na stranom jeziku. tamo smo boravili vec kratko prije 6 godina ali su klinci bili mali i puno vise prilagodljivi. curka je sad na pragu puberteta i mi ju sad hocemo odvuci od njezinih prijatelja.
ja sam ostala bez posla i za nas dvoje odraslih tu nema dvojbe o odlasku, ali kako objasniti djeci da je to i za njihovu dobrobit kad oni nisu u stanju sagledat stvari prema buducnosti. bojim se da ce vidjet samo probleme u koje bi bili tamo ubaceni.
zna li netko nekoga tko se odselio s vecom djecom van, kako su se djeca snasla, prvenstveno u skoli?
Evo mene na forumu nakon duugo vremena:)
Vitika, mi smo u ljeto 2013. preselili se dvoje djece, jedno završilo 5. drugo trebalo krenuti u 1. razred. Na ideju smo ih pripramali par mjeseci, srećom pa starije dijete voli učiti jezike i putovanja te je to bio dobar start, osim toga je jako društven pa je upoznavalnje ljudi bio super argument za. Puno je teze na početku bilo s mladjim djetetom jer je trebalo nabrzinu svladati jezik i dosta je osjetljivo dijete. Možda je ipak sve olakšalo to što smo doma ostavili stan, stvari, igračke... Dakle imali su osjećaj da još imaju stari dom i da se ako zareba mogu tamo vratiti. Sad, nakon nekih 8 mjesci tu su doma i uživaju ko prasci :D U školi obojici ide jako dobro, imaju dosta prijatelja i dobre učitelje. Da je bilo lako nije, bilo ja dana da sam mislila Bože u šta smo se/njih uvalili, ali nadam se da će se ovo iskustvo višestruko isplatiti. Sretno vam, štogod odlučili:)
vitika, jednostavno razgovarajte s njima. Često nas iznenade svojom zrelošću i razumijevanjem situacije.
Mi se selimo za dva mjeseca. Neki dan idemo iz vrtića i pita moj mlađi sin da kako će njegovi prijatelji znati naći put do njegove nove kuće. Ja mu kažem da neće moći doći do nas i nastavim, prvo što sam se sjetila, da tamo kamo idemo ima puno više sunčanih dana i da će se zato s novim prijateljima moći češće igrati vani (jako voli biti vani). On me na to samo pogleda i kaže: "Pa što nisi odmah rekla!". I za njega je problem odlaska riješen. :) Znam da je banalno, ali često mislimo da postoji problem a da zapravo možda i ne postoji. Ili se da nekako riješiti.
freja i pikulica hvala vam na podrsci.
jos uvijek nismo pricali s djecom, cekamo jos neke detalje oko ponude za MM pa kad sve bude poznato do u detalje onda cemo razgovarati s djecom. ja u meduvremenu skupljam sto vise detalja o zivotu i skolama tamo jer znam da ce biti mnogo pitanja. ne idemo skroz u nepoznato, zivjeli smo tamo 9 mjeseci prije 8 godina, ali klinci su bili mali... curka je isla u malu skolu i sve prihvacala sa smjeskom, ali su ubrzo poceli problemi s bolovima u trbuhu. uh kad se sjetim... sin je tada bio samnom doma jer je bio mali. znam da su djeca prilagodljiva, ali me muci pitanje da li radim pravu stvar bacajuci ih tamo u vatru da se snadu...
dobro je sto imamo vrijeme prilagodbe na sve to godinu dana, mozemo i poceti uciti jezik.
mi ako odemo, nema nazad.
A uvijek se možeš vratiti, nije to putovanje u jednom smjeru. Ako ne bude išlo uvijek možeš nazad u ovaj čemer :D
teoretski da.Citiraj:
pantich prvotno napisa
samo sto odlaskom MM gubi posao i sansu da ista takvog radi vise tu tako da je to za nas ustvari jednosmjerno putovanje. i nakon sto ubacimo djecu tamo u skole da se muce i prilagode godinu dvije sumnjam da bi zakljucila da je ipak bolje da se vratimo...
Nasa deca su imala 7, skroro 4 i pola godine kad smo se iz Srbije preselili u Californiu. Najstariji je u Srbiji trebalo da krene u prvi razred na jesen, a ovde je krenuo odmah u drugi. Znaci da je bez ikakvog iskustva s skolom uskocio medju vrsnjake kojima je to bila 3. godina skolovanja (u USA postoji K koji je kao nas prvi razred, sto se gradiva tice). Emocionalno nije bilo lako nama roditeljima, ali skola je stvarno odlicna, super prihvataju strance i on se za mesec dana snasao potpuno. Sad zavrsava treci razred i cak je reklasifikovan u ucenika koji nije "English learner" sto znaci da je jezicki na istom nivou kao ovdasnja deca. Mladji sin je godinu dana nakon sto smo dosli krenuo u istu skolu, K razred. Nije znao nista sto se skole tice, jezik isto jako slabo, a i imao je 4 godine i 11 meseci kad je krenuo. Sad, na kraju skolske godine on cita i pise na engleskom, racuna do 100 i tako to :) Ispalo je da najvise "problema" imamo s cerkom koja je dosla kao sestomesecna beba, jer ona sad ima skoro 2.5 godine a prica na "klingonskom".
Iz mog iskustva, ako skola ima toplo okruzenje i kvalitetna je uopsteno, ako su deca emocionalno sigurna (to je na roditelju da pruzi), ne bi trebalo da bude loseg iskustva.
Naravno ali nikad ne znaš, možda dobiješ neki super posao u Hrvatskoj (SF znam :D ) možda ti firma ponudi posao koji se može raditi od doma ili iz ureda u Hrvatskoj. Nikad ne znaš što život nosi, valjda nećeš kosti ostaviti daleko od kuće ...Citiraj:
vitika prvotno napisa