Danas u 18.10 u emisiji Svaki dan dobar dan je tema HIPERAKTIVNA DJECA pa pogledajte ako vas zanima
Printable View
Danas u 18.10 u emisiji Svaki dan dobar dan je tema HIPERAKTIVNA DJECA pa pogledajte ako vas zanima
Super, tnx na obavijesti!
Emisija je bila jako dobra i informativna, zalijepila sam bila link na temu ADHD na podf. Djeca s posebnim potrebama (ovo je podf. Posvajanje....doduše, kratkopažljivih i ovdje ima pun vagon :mrgreen: ).
Interesantna je emisija. I moram reci da, iako je tema otputovala na drugi podforum, ostalo dosta otvorenih pitanja sto se tice i mog posvojenog djeteta. Znam, znam da svaki put kad otvorim forum reagiram kao hipokondrijak koji cita medicinski leksikon i kod mog djeteta nalazim niz slicnosti sa raznim dijagnozama koji put ih uvelicavam, a koji put zatvaram oci pred njima. Velika impulsivnost, niska tolerancija na frustraciju i vrlo raznolika koncentracija u skoli (uciteljica kaze da je najbolji djak kad slusa, "kad je tamo", a najgori kad odluta s mislima) i na sportu (grupnom), dosta tocno moze okarakterizirati i moju kcer.
Iako je psiholog na emisiji decidirano rekla da je ADHD bioloski poremecaj (sto bi trebalo znaciti da je mogucnost da posvojeno dijete ima ADHD isto toliko mali kao i kod neposvojenog), cini mi se iz poznatih slucajeva i literature, da je hiperaktivnost ipak jedna od odlika koja prati vecinu posvojene djece.
Rado bih cula Vase komentare, jer iako rjesenja za hiperaktivnu djecu treba traziti na podforumu, ipak pitanja koja si postavljamo oko te njihove neprestane brbljavosti i aktivnosti, kao i "odsutnosti"(nekoncentracije), opterecena su cinjenicom da smo ih posvojili i da nam je manji ili veci dio njihovog djetinstva ostao nepoznanica.
Sto je ono tocno bilo pitanje ? :D
sa danasnjim spoznajama ADHD je organski poremecaj za kojeg je odgovorna genetika uz neke druge ( ili bez njih) faktore rizika ( prijevremani porod, pusenje u trudnoci...).
Razumijem dvojbe roditelja posvojene djece, nama sa bioloskom koja imaju poremecaj je lakse jer u problemu mozemo prepoznati sebe , ili oca djeteta ili bliskog rodaka. Samo smo mi tada bili lijeni , lajavi i zlocesti. :)
Mozda sam i ja faktor rizika, jer kad se sjetim kad sam bila mala uredno bih od nestrpljenja neuspjelo strikanje ili legice hitila na pod, a pola nastave u osnovnoj skoli sam provela sanjareci i gledajuci kroz prozor :)
No salu na stranu, kad vidim ili cujem da je moje dijete na nastavi ili na gimnastici potpuno nekroncentrirano i odsutno, prvo pitanje koj mi pada na pamet nije manjak koncentracije, nego zasto je odsutna, sta joj se mota po glavi, da li nesto iz njene prtoslosti toliko preokupira njene misli da ne moze skoncentrirati na stvarni trenutak....
mozda si roditelji posvojene djece samo postavljaju vise pitanja:)
A to, sad razumijem sto te brine.
da , to lutanje u mislima i dekoncentracija moze biti iz raznih razloga , ne mora biti u pitanju adhd.
U principu se poremecaj paznje uzme u obzir ako situacija traje dulje od 6 mj.
Ne mora biti adhd (koji mozemo i drugacije nazvati, problemi postoje i kada nema etikete, a i sa etiketom nemamo za njih konstant rjesenja), ali paralele su velike.
Npr. kolericno reagiranje na pisanje zadace, jer se ne zeli/ne moze tako lako koncentrirati - moze biti poremecaj paznje, ali i strah od pogreske cest kod posvojene djece. Moze biti i lijenost, jer i kod mene instantno nastupa poremecaj paznje kad moram prati sude, dok dobru knjigu mogu citati satima :)
Ne skace kroz prozor, ali dugo moze biti "izvan sebe" kad ne dobije nesto sto zeli. U grupi brze gubi koncentraciju, nego u individualnom radu, sto bi u sportu preveli sa "zabusava", a u razredu s "ne slusa". Dobro cita, ali ne cita sama nikada nijednu knjigu (skoro 9 godina), samo kao aktivnost u mom drustvu. No socijalno jako dobro funkcionira, nema problema naci i imati prijatelje i prijateljice, zapravo je jako popularna. Manjak koncentracije nadoknadjuje s inteligencijom, pa se to previse ne vidi. Ali da je "zaboravna", je, stalno trazimo neke stvari po skoli, od spangica, vestica, carapa, do teke sa zadacom.
Iz emisije sam zakljucila da je adhd vise vezan uz poremecaj paznje, nego hiperaktivnost, koja bi bila samo posljedica tog poremecaja. Kod moje kcerke sam ustanovila potrebu za neprestanom aktivnosti ("sto cemo sad raditi?" dok jos nismo ni zavrsili s necim) i neprestanom potrebom govoriti i postavljati pitanja - i pitam se da li je to zato sto ne moze ili podsvjesno ne zeli (jer preteska i prebolna razmisljanja) usmjeriti svoju paznju na neka unutarnja razmisljanja. Zbog tog, nazovimo to "nemira", vrlo je rijetko da se sama zaigra s bilo cime.
Adhd ima tri specificnosti.
1) impulsivnost
2) nemir
3) poremecaj ( ili neki prevode " nedostatak") paznje
Sa odrastanjem prema pubertetu impulzivnost se smanjuje, ostalo dvoje ostaje ( kako kod koga , razlicit je intenzitet kod svakog pojedinog djeteta).
ovo sto si napisala o osobinama je prilicno tipicno za osobe sa poremecajem paznje.
sto se tice etiketa , one nisu potrebne u ranoj dobi kad se samo inteligencijom ( koja cesto uopce nije upitna , nego je izvedba upitna) moze zadovoljiti ocekivanja sustava.
Kasnije , u 5 razredu , treba puno vise od inteligencije.
treba znati sto je tocno u pitanu da se prilagodi metodika rada kod kuce i u skoli .
bez toga je za dijete jako tesko.
Ako postoji sumnja da je u pitanju organski problem , a ne neka zivotna faza ( dekoncentracija privremena zbog vanjskih okolnosti) preporucam savjetovanje sa strucnjacima koji se razumiju u problematku.
I djete moze imati poremecaj paznje bez hiperaktivnosti ( to se onda po internetu nalazi pod nazivom ADD), i zadaje takoder probleme u skolovanju.
Eva71, mislim da je ipak u pitanju poremećaj pažnje s hiperaktivnosti ili bez. Pitanje je samo kako ćete se vi kao obitelj postaviti prema tome, koliko ćete čvrste granice i pravila u školi i doma odrediti i time joj pomoći.
Moram priznati da sam se i ja stoput pitala zašto 90% meni poznate posvojene djece (pa i moje) ima velike probleme s koncentracijom. Ne mislim da je to zato što im je mozak opterećen prošlošću, ali vjerujem da osim genetske uvjetovanosti i okolnosti trudnoće i poroda, ponešto toga napravi i činjenica poznata kao "prve tri su najvažnije". Nikako nije svejedno je li beba prvu godinu provela ležeći u domskom kinderbetu ili u disfunkcionalnoj obitelji gledajući u strop ili je imala stalnu toplu interakciju s jednom osobom.
Hvala Sirius na preciznom odgovoru, jer koliko god slusali o adhd, na kraju bas i nisam bila sigurna sto je to u praksi. Cokolada mislim da je njen poremecaj paznje u onom okviru, dosadno mi je pa mislim na nesto drugo (jer jako je pametna, pa time i zahtjevna), jer nemamo vecih problema u skoli i uveliko se popravila, posebno sa samostalnim (ili koliko toliko samostalnim, ali barem dobrovoljnim) pisanjem zadace. U principu ne ocekujem neke kstastrofe u 5 razredu, ali NNNI.
I da Sirius imas pravo, uskoro se selimo i mijenjamo skolu. Mozda nije najidealnije doba za traznje visoke paznje :)
cini mi se da se poremecaj pažnje ne može previdjeti ukoliko je dovoljno izražen da remeti svakodnevicu (s blagim manifestacijama se dijete samo nauči nositi). Teškoće u obavljanju banalnih školskih i kućnih zadataka, izgubljenost u vremenu, jedan dan zna sve, drugi dan ne zna ništa, zaboravljanje svega i svačega, njoj bitnih i nebitnih stvari, nemogućnost samoorganiziranja...vjerujem da bi ti se alarm davno upalio da je u svemu i stalno tako. Kako uči suhoparne podatke, npr.prirodu? Pročita i zapamti ili moraš izmišljati načine da zapamti?
Imas pravo, ja sigurno pretjerujem, jer u principu nemamo vecih problema ni u skoli, ni doma. No one nebitne stvari nema sanse da nauci, npr. dane u tjednu i citati sat je spremila pod razno (=nepotrebno). Tablice brojeva smo radili, radili, radili i odradili, sad je jako dobra iz matematike. Imam osjecaj da je sve tesko krenuti dok ne stekne neko samopouzdanje i prestane strah od pogreske. Sto jako pomaze je rutina, svaki, ali svaki dan jedna tablica, stranica za citanje ili gimnastika bilo sto samo da je redovno i da je joj je nasa paznja potpuno posvecena. Dva-tri dana tesko, a onda kad se uhoda ko po snjorici. Cak i sa drugim stvarima, kao kad se nije htjela prati i kupati, mm je rekao dobro onda ponedjeljkom, srijedom i petkom se kupa, i otada smo ju samo podsjecali da li je dan za kupanje ili ne.
Kao veliki plus moram zakljuciti da za razliku objesanjenja hiperaktivnosti u emisiji, njena se zaboravnost i dekoncentracija popravlja otkad je u skoli i sto je starija sve je samostalnija i sve je lakse. Tantrume, ispade ili impulsivnost je uredno odradila kod kuce, nikada u skoli :). Ali i to je puuuuno bolje. A do 18godina ce valjda i nauciti dane u tjednu!
To sto opisujes je tipicno za poremecaj paznje.
Nema to veze sa njezinom voljom ili dobi , niti tvojom energijom da ju naucis ( iako naravno pomaze ).
Na vasem mjestu bih posjetila psihologa koji dobro razumije poremecaj paznje , jer su izazovi su sve veci kao i ocekivanja ( a poremecaj paznje se ne preraste).
Mozda samo umjesto zakljucka; hvala na odgovorima iako sam malo uzurpirala prostor mimo istog topika sa posebnim potrebama, no mislila sam mozda se vise posvajatelja ukljuci sa slicnim "sumnjivim" simptomima.
Imamo psihologicu koja prati nasu kcer (i nas) od posvojenja, sporadicno i po potrebi. Kad sam joj to spomenula, malo me cudno pogledala i nemam osjecaj da bilo kakvu dijagnozu smatra utemeljenom. No kako sam si stavila bubu u uho, otisla sam i do uciteljice (ona valjda zna). Uciteljica kaze da je bas suprotno, ovaj tjedan najbolja u razredu, da se ne moze nahvaliti ????
Sta bilo da bilo, mozda da za pocetak prvo uzivam ove ugodne vijesti, a onda rjesavam jedno po jedno kako ce sto vec doci, a za hiperaktivne probleme se preselim na drugi podforum.
pozz
Eva, sve "metode" koje roditelji i učitelji hiperaktivaca u svakodnevnici primjenjuju skroz su pogodne i za nehiperaktivnu djecu. Svijest da neko dijete ima poremećaj pažnje neće ništa promijeniti u njihovom odnosu niti će iskočiti bauk nekakve the dijagnoze, samo će svi shvatiti da neke stvari ne dolaze zbog lijenosti ili namjernog lovljenja krivina.
Svakom djetetu koristi dobar zajednički napravljen plan i dosljednost u provođenju dnevne rutine (spavanje, prehrana, učenje), dosljednost u odgoju (znači da šiza prije domaćih zadaća ili ponašanje kako mu padne na pamet NE prolazi ni doma ni vani), pravovremeni dogovori i najave aktivnosti, pomoć u organizaciji učenja i stalna kontrola izvršavanja obaveza.... sve skroz obične stvari ;-) .