Evo napokon sam i ja odlučila napisati kako je Filip došao na ovaj svijet.
Najprije želim zahvaliti svim Rodama koje su mi pomogle i educirale me o svemu u trudnoći, porodu, dojenju. Bez ove stranice bi bila uplašena i izgubljena. Toliko sam toga naučila i dobila sam odgovore na sto svojih nedoumica i strahova. Porod sam iščekivala s veseljem, a ne strahom.
Najprije želim reći da je Filip dijete velike ljubavi između mene i čovjeka mog života, kojega sam dugo tražila i na kraju mi je sam došao :D !
Termin mi je bio 16.02., ali cijela radnja se odigrala na Valentinovo.
Već tjednima prije sam stavila sebi u glavu da je taj dan posvećen rođenju naše bebe, da ću morat trpit jake bolove, i da će sutra sve biti gotovo. Mislim da je to jako utjecalo na moj porod. Htjela sam prirodni porod, bez ikakvih "dodataka". Pogotovo sam se grozila dripa.
To jutro, na Valentinovo, sam se probudila oko 9. Čim sam se probudila, osjetila sam kao menstrualne bolove, ali ništa posebno jako. Normalno sam se ponašala, doručkovala, popila bijelu kavu, kad su se bolovi počeli ponavljati. I ja promislim da bi trebala zapisivati vrijeme, da ne bi to slučajno bilo to, je l. Međutim, vrijeme je bilo neujednačeno, a ja naručena na depilaciju u 11. I mislim se, ako je propustim, a to budu trudovi, ko zna kad ću opet moć bit glatka! I fino se ja spremim i u kozmetičarke. MM je išao sa mnom, u slučaju da....
Sredi ona mene i ja odem doma. Pošeljem sestru da mi dragom kupi nešto za Valentinovo jer me ipak malo bilo strah ići samu. Što ako su to trudovi?
Kad malo kasnije, ja na wc, i vidim nešto smeđkasto na donjem rublju. A i ovi bolovi se dosta javljaju danas. I počnem ja opet pisat vrijeme. Razmak 4 minute! Ma nemoguće! Ja sam cijelo vrijeme očekivala razarajuću bol, ovo je pjesma.
Uopće nisam povjerovala da su to trudovi i odem popodne malo zaspat. Probudim se oko 17:30. Bolovi i dalje na 4 minute. Ali to stvarno nisam mogla nazvat bolovima. Odlučila sam se otuširat. Nasapunala se ja, uživam u onoj toploj vodi, kad odjednom nešto pukne u meni i počne liti voda iz mene!! Šok i veselje u isto vrijeme. Obrišem se ja, zovem MM-a, bila mi je i seka tu-svi skaču od veselja! Spakovali me, ručnik među noge i u rodilište. Bilo mi je neugodno kad sam došla tamo sva mokra. Toga je bilo na litre!
Pošto smo išli na tečaj, imala sam svoju sobu za rađanje. Presvučem se i doktor me pregleda. Plodna voda je bila totalno smeđa!! Užasno sam se prepala! Otvorena 5 cm!! Divota!
Hitno su me priključili na drip, nisu me ni čistili, ni brijali (to sam ionako doma napravila dan prije), i pozvali mi muža. Onda su mi zabili neku injekciju kao da mi malo opusti mišiće. Ja se nešto bunila, ali ništa nije pomoglo. Onda sam utišala, jer ipak je voda bila užasna i ja sam bila prestrašena. Ta injekcija je bila toliko jaka, da bi ja jednostavno nestala između trudova. MM kaže da sam spavala i hrkala. Izgubila sam pojam o vremenu i prostoru. Užas!! Potpuno drogirana!
Dakle, legla sam na stol negdje oko 21 sat. Kad je odvratni drip počeo djelovat, počeli su i luđački trudovi, negdje oko 23 sata. Doktori i sestre bi navratili, pregledali me i stalno ponavljali istu rečenicu: "Neće ovo još."
A na prijemu mi rekli da ćemo biti gotovi za uru vremena. Što je i meni bilo logično jer sam bila 5 cm otvorena. I negdje oko ponoć, dođe doktor i kaže da sam 10 cm otvorena, ali da beba nije u položaju za izlazak i da je dosta visoko, pa će još potrajat. Tako reći, otvorila sam se bez problema, ali anđelak neće van! Pa na jedan bok, pa na drugi bok, ništa.
Već sam bila poprilično izmučena, kad sam pitala mm-a koliko je sati. 2-odgovori on. Ja se šokirala!! Pa kad je prošlo to vrijeme?! Dobro su me drogirali. U 2:05 evo cijele ekipe unutra, da ćemo sad rodit. Jedva sam dočekala!! I sestra kaže: tiskaj! I ja se napregnem, onako jače malo. Govori doktor: "S takvim tiskanjem bi samo rodila miša." Čak sam se u tim bolovima i nasmijala. I uhvatim ja one dvi šipke sa strane kreveta i upri ko luda! Sestra mi nalegne na stomak (ovo mi je totalna koma, ali u tom trenutku mi je bilo olakšanje) i Filip se malo spusti. Još tri truda i bio je vani!! E ovo me ništa nije bolilo, dapače godilo mi je! A najviše sam se bojala ovog kraja!
Bio je glasan, odmah su mi ga dali. Ja sam bila u polusvijesti, nisam ga dobro ni vidjela. Onda su ga valjda očistili, umotali i dali mi ga da ga držim i ljubim. Bio je namršten i gledao me kao da kaže:
"Di ste me ovo doveli!?"
"U život, ljubavi"-pomislila sam
MM ga je izljubio, počeo plakat i onda su ga odnijeli. Mene su zatim šivali, nije me bolilo, samo malo neugodan osjećaj, mm je otišao.
Onda su me prebacili na pomoćni ležaj i zaspala sam ko nikad u životu. Nakon dva sata u sobi sam samo nastavila spavat.
Kad su mi ga ujutro donijeli, SVE SAM ZABORAVILA!!
Svaka sekunda svakog truda je bila vrijedna tog malog čuda!
Zanimljivo je u svemu tome da smo se Filip i ja rodili u isti sat: on u 2:25, ja u 2:20. A i htjela sam rađat u noći, ne znam zašto. Vidite da je puno toga u glavi.
Sve u svemu, divno iskustvo, bezgranična potpora moje ljubavi i najdivnije dijete na svijetu!
