Printable View
Jučer sam čula jednu rečenicu koja me malo zaintrigirala, pa me zanima što vi o tome mislite. Naime, komentira žena jedne poznanike i njihovo dijete "tom malom neće biti lako, tata ga uči na jedan način, mama na drugi. Neće znati što je ispravno!"
Primjer, mama kaže nikada se ne tući, pa niti vratiti drugome! To je ružno! Tata kaže, vrati onome tko tebe prvi, ali nikada ne smiješ biti ti taj koji je prvi započeo!
I slične stvari.
Što mislite? Hoće li malom biti lako ili ne???
Nece biti lako malome, a ni mami i tati.
ne mislim da je nuzno, niti moguce, da se roditelji oko svega sloze.
nije niti prirodno i mislim da djeca prepoznaju neiskrenost.
npr. jedan roditelj jako pazi na zdravu prehranu, drugi je malo lezerniji, pa da djetetu neki slatkis...mislim da tu ne treba radit dramu, djeca ionako uce iz ponasanja roditelja.
ali oko nekih kljucnih stvari treba postojati dogovor, neki komprois izmedju roditelja iako su im pocetni stavovi mozda razliciti.
bojim se da bi dijete o kojem pises stvarno moglo biti zbunjeno ovakvim postupanjem.
Stvari o kojima ti pises djete jako zbunjuju i ono ce vremenom ciniti obje stvari za ljubav mame i tate,ali ce ukasnijoj dobi to biti nemogucasituacija za sve,.Oko kljucnih stvari u odgogu moraju biti suglasni,a zahtjevi oraju biti postavljeni jasno i kratko.
Slažem se s Vilmom. Mislim da se treba dogovoriti oko nekih ključnih stvari, ali ne mislim da mama i tata moraju djelovati kao neki monolit. Mi smo dvije osobe, imamo različito mišljenje o mnogim stvarima, različiti pristup, pa i odnos prema djetetu. Ne vidim razloga da se pravimo da nije tako i ne pristajem na to da ja ne smijem izraziti svoje mišljenje i postupiti na svoj način. Što se tiče ovog konkretnog primjera, roditelji griješe.
btw...sto kazete svojoj djeci u situaciji koju je nikadz opisala, smiju li vratit ako ih netko udari ili ne smiju udarit nikad?
Vrati i ne daj da te netko tuce!
Na prvi post - ako jedan roditelj djetetu govori da je udarati ružno, a tata potiče da vrati, mogu zamisliti da će dijete biti zbunjeno.
Na zadnje postove - mi, zajedno s tetama u vrtiću, učimo naše dijete kako da se dogovori. Ako je bila neka tuča ili otimačina, rastavimo ih, pitamo što se točno dogodilo, što je on htio, što je drugo dijete htjelo, kažemo da je ružno udarati, da se djecu ne smije tući, da njega nitko ne smije tući, da želimo da on ne tuče drugu djecu nego da pazi na njih i to želimo i od druge djece, da kada mu se nešto slično dogodi u budućnosti zove nekoga većeg da im pomogne da se dogovore itd. Ovisno o situaciji i prilici. Nema baš nekog jednostavnog odgovora.
Ja isto tako mislim da nema jednostavnog odgovora. Ipak, M. ne učimo da vraća, učimo ga da diplomatski riješi svoje probleme s drugom djecom. Već i sam ponavlja: um caruje... On inače nije bubica, zna se obranit, ali prije je to bilo više fizički, a sad je više verbalno. Poleti mu nekad ruka i sad, ne u tom smislu da bi kinjio neko dijete nego kad se dečkići počupaju i pomire za čas. Ali mi potičemo nenasilna rješenja i vidimo rezultate.