Inicijalni razgovor prije rezultata upisa

Tako je ove god.kod nas u VG.( ili možda i drugdje ). Bez obzira da li će dijete dobiti mjesto ili ne , mora doći na razgovor. Meni to nekako nije sjelo, trošim svoje vrijeme, vučem klinca tamo, a možda ( bojim se, više vjerojatno ) nećemo dobiti mjesto. Još mi je nekako došlo ko pljuska kad sam dobila komentar, na osnovu 20 min tamo provedenih, nakon što sam malenog digla iz kreveta, kako nije baš susretljiv, previše koristi mimiku, zatvoren je i ne znam više koje sve epitete je logopedica upotrijebila za D. da ne mogu doć k sebi i po prvi put se pitam jel se moje dijete normalno razvija i iz vrtića sam izašla s nekakvom gorčinom u želucu.

I u Zg je inicijalni prije rezultata.
Tako je već unazad par godina (moja cura se upisivala prije 2 god. i sjećam se da smo imali taj razgovor prije objave rezultata, odnosno svi koji su podnijeli prijave). I ne brini za komentare (mi smo dobili kritiku da teško da će se uklopit u vrtić jer po onom što sam ja rekla nije jela više od pola vrtićke hrane, nije jela samostalno, tj. rekla sam istinu, u to doba sam je ja još hranila a to isto nije dobro i blablabla...isto sam bila sva jadna nakon tog razgovora).
Upala je, bez obzira na intervju.

Inicijalni razgovor je važan zbog stvaranja kompletne slike o djetetu. A važno je i kod slaganja skupina, kako više djece sa nekim problemom ne bi došlo u istu skupinu, već da se usklade potrebe djece sa uvjetima u skupinama.

Citiraj:

---

smrdljiva čarapa prvotno napisa

Inicijalni razgovor je važan zbog stvaranja kompletne slike o djetetu. A važno je i kod slaganja skupina, kako više djece sa nekim problemom ne bi došlo u istu skupinu, već da se usklade potrebe djece sa uvjetima u skupinama.

---

X

Treba dobro slušati što kaže stručna služba. Nisu to kritike i ne treba tako to shvatiti, nego razmisliti o tome što govore i zašto. Imaju vrtićke stručne službe iskustva. Meni su rekli isto za starijega da nije baš komunikativan i to se poslije pokazalo kao debela istina - taj je imao tak dugačku adaptaciju da sam već mislila odustati. Da nije bilo najdraže tete S.:heart: koju moj sin i dan danas zove za BOžić i Uskrs i posjećuje, ne znam kako bi to završilo - morali bi ga ispisati...A iskusna psihologinja ga je "skinula" u roku par minuta i odmah mi je rekla kakve probleme mogu očekivati. Nisam baš vjerovala, ali pokazalo se točnim. Bilo bi još teže da ga nismo to ljeto privikavali na druge osobe (da ostaje s kumom, malo dulje s bakama i dedom i tak).

Mlađi sin mi je imao manje od godinu dana kad smo išli na inicijalni razgovor, a za njega su mi rekli da nema nikakvih problema sa socijalizacijom, a točno tako je i bilo. Njegov problem bio je druge vrste - on je bio palčić, nije još hodao kad je sa 13 mjeseci krenuo u jaslice. Iako su ga rasporedili u drugu po redu skupinu (prema dobi), morali su ga u roku tjedan dana premjestiti u najmlađu jer je bio nehodač valjda još do Božića. Ali socijalizacija - kako su mi rekli, tako je i bilo.

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

X

Treba dobro slušati što kaže stručna služba. Nisu to kritike i ne treba tako to shvatiti, nego razmisliti o tome što govore i zašto. Imaju vrtićke stručne službe iskustva. Meni su rekli isto za starijega da nije baš komunikativan i to se poslije pokazalo kao debela istina - taj je imao tak dugačku adaptaciju da sam već mislila odustati. Da nije bilo najdraže tete S.:heart: koju moj sin i dan danas zove za BOžić i Uskrs i posjećuje, ne znam kako bi to završilo - morali bi ga ispisati...A iskusna psihologinja ga je "skinula" u roku par minuta i odmah mi je rekla kakve probleme mogu očekivati. Nisam baš vjerovala, ali pokazalo se točnim. Bilo bi još teže da ga nismo to ljeto privikavali na druge osobe (da ostaje s kumom, malo dulje s bakama i dedom i tak).

Mlađi sin mi je imao manje od godinu dana kad smo išli na inicijalni razgovor, a za njega su mi rekli da nema nikakvih problema sa socijalizacijom, a točno tako je i bilo. Njegov problem bio je druge vrste - on je bio palčić, nije još hodao kad je sa 13 mjeseci krenuo u jaslice. Iako su ga rasporedili u drugu po redu skupinu (prema dobi), morali su ga u roku tjedan dana premjestiti u najmlađu jer je bio nehodač valjda još do Božića. Ali socijalizacija - kako su mi rekli, tako je i bilo.

---

Znam da vrtićke službe imaju iskustva, ali je li tih 20 min zaista dovoljno da se upozna srž djeteta.Po meni se D. dobro snalazi u susretima s nepoznatima, zavisno od pristupa dotičnog, naravno, no ipak mi je stavila bubu u uho da se sad nakon toga više brinem glede adaptacije. On je jučer rukom pokazao da želi kockicu umjesto da je rekao "daj" ( ima 18 mj), ok to stoji, no ponekad govori "daj" kao i hrpu nekih drugih riječi a što jučer tamo nije govorio.

Citiraj:

---

smrdljiva čarapa prvotno napisa

Inicijalni razgovor je važan zbog stvaranja kompletne slike o djetetu. A važno je i kod slaganja skupina, kako više djece sa nekim problemom ne bi došlo u istu skupinu, već da se usklade potrebe djece sa uvjetima u skupinama.

---

uopće se ne slažem.
za 20 minuta ne može donijeti nikakve zaključke o djetetu, a kamoli KOMPLETNU SLIKU. 18-mjesečnog djeteta. isto je mogao vriskati u tantrumu cijelih 20 minuta. ako im je do problema, nek razgovor obave s roditeljima, a ne s djecom. đizs, ja od ovog cappynog imam grč u želucu, a sva sreća mi nikakav inicijalni razgovor nismo trebali prolaziti. nikakav.

Mi inicijalni razgovor nismo imali sa starijom curom,a čini mi se da ni nećemo sada sa drugim djetetom. U pitanju je privatni vrtić. Čini mi se da bih voljela da me zovu jer mislim da će mi svaki eventualni savjet pomoći. Imam "blagi" osjećaj da će nam ovaj put adaptacija biti trnovita. Prva je prošla ko po loju,ovaj put sumnjam. Mogu li odmah zatražiti razgovor sa psihologom ako nas inicijalni mimoiđe,ili bi to bilo glupo

Taj je razgovor svakako u interesu djetata a i roditelja. Puno naravno ovisi o iskustvu stručnih suradnika, te o raspoloženju djeteta i iskrenosti roditelja (svaki str. suradnik zna kako se sve može ponašati 18 mj. dijete, pa se toga ne treba bojati). Nije potrebno imati grč u želucu jer se na takvom razgovoru ništa ne procjenjuje i ne donose se stavovi, predrasude i sl. o djetetu. Ali često roditelji baš na takvim razgovorima imaju puno pitanja vezana uz polazak djeteta u jaslice/vrtić na koja dobiju odgovore od stručnih osoba. Ja sam stručni suradnik u vrtiću pa govorim iz svog iskustva.

nama je defektologica nakon tih cca 30min zakljucila da se dijete "teze emocionalno izrazava" pa smo morali potpisati opservacijski ugovor na 3mj umjesto na neodređeno ko ostala djeca

mi smo prije mjesec dana krenuli u privatan vrtić.i nakon mjesec dana ODUSTALI.
3godine ima i rekla sam vlasnici i tetama da kasni u govoru i ima pelenu.(o govoru sam pisala na drugom topicu)
sve sam ja to njima objašnjavala.
2tjedna su tražile da budem snjim u vrtiću.jer im je plakao prvi dan.
njemu inače treba 40min da se opusti,a kada bi se opustio one bi rekle da odemo doma jer im je ručak.
bila sam uporna i odlučna da ga stavim u vrtić.za njegovo dobro,da mu se poboljša govor što i je.mi smo doma biliprezadovoljni,jedino je jedna teta prigovarala da on snjom neće komunicira,da neće uči pjesmicu,da ju ne povlači za rukav i ne traži od nje ništa kao druga djeca.
nakon dva tjedna je rekla da ga ostavim dva sata.plakao im je 15min i onda se lipo igrao,drugi dan malo više a treći dan im je plakao 2 sata i to se maziti sa tetom.a to je teta koju ne voli od prvog dana.i sada kad je napokon potražio utjehu kod njega...ona je meni rekla da ona tako nemože,da ima i drugu djecu.a druga teta je tjedan prije bila prezadovoljna jer je stupio u kontakt i tio se maziti dok sam ja nešto doma otišla.

sve do vrtića on je provodio po 4-5satin sa babom i didom,znali su ga uspavati,odlazio snjima skitati.sve super.
a sada...nikoga ne želi osim mene,loše jede,ponoči se budi i viče neeee,stišće se oko mene,ujutro neželi jesti do 12h niti se obuči.u dvorište neželi.sav u strahu da će u vrtić ići.
grozno se osijećam i ostavit ću ga doma još godinu dana.mislim da su one falile jer se on u ta dva tjedna navika da sam snjim i bila mu je trauma kad sam ga ostavila ta 3 dana.

I mi smo obavili inicijalni. Mali je sjedio meni u krilu, jeo pecivo i nije ih htio niti pogledati,a kamoli komunicirati. Na 3 sekunde je sisao pogledati igracke i vratio se meni.
E pa sad, sta su i koliko one mogle zakljuciti iz toga ne znam.
Uglavnom smo prosli sva pitanja iz upitnika i med. sestra je dopistivala jos neke podatke koje sam joj dala. I to je to.

Citiraj:

---

smrdljiva čarapa prvotno napisa

Taj je razgovor svakako u interesu djetata a i roditelja. Puno naravno ovisi o iskustvu stručnih suradnika, te o raspoloženju djeteta i iskrenosti roditelja (svaki str. suradnik zna kako se sve može ponašati 18 mj. dijete, pa se toga ne treba bojati). Nije potrebno imati grč u želucu jer se na takvom razgovoru ništa ne procjenjuje i ne donose se stavovi, predrasude i sl. o djetetu. Ali često roditelji baš na takvim razgovorima imaju puno pitanja vezana uz polazak djeteta u jaslice/vrtić na koja dobiju odgovore od stručnih osoba.

---

Ja bih rekla da bi ovako trebalo biti, a ne da nužno tako uvijek i bude.

Pa čitav problem je u tome što se taj razgovor odvija prije upisa pa ljudi dobivaju osjećaj da je to nekakav prijemni ispit za vrtić, odnosno da dijete neće biti primljeno ako ne "zadovolji". Iskreno, uopće mi nije jasna takva praksa, a najmanje od svega kako se osoblju vrtića da obavljati razgovore sa djecom koja nemaju uvjete da budu primljena u vrtić.

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

Pa čitav problem je u tome što se taj razgovor odvija prije upisa pa ljudi dobivaju osjećaj da je to nekakav prijemni ispit za vrtić, odnosno da dijete neće biti primljeno ako ne "zadovolji". Iskreno, uopće mi nije jasna takva praksa, a najmanje od svega kako se osoblju vrtića da obavljati razgovore sa djecom koja nemaju uvjete da budu primljena u vrtić.

---

Koliko je meni poznato, u VG je ovo prva godina da se razgovori obavljaju prije upisa, meni to isto nije jasno, smatram to čistim gubljenjem vremena i novca. A kako se bojim odbijenice, nije mi se dalo ništa ni ispitivati a što me svakako bi zanimalo da znam da ćemo upasti.

Neki vrtići obavljaju inicijalni intervju nakon što sastave popis upisane djece. I to je ok. Mi ga radimo pri predaji dokumenata za upis ali on nije uvjet za upis djeteta i nije nikakav prijemni test. Smatramo da tako olakšavamo roditeljima da ne dolaze više puta, osobito što većinu djece uglavnom i uspijemo upisati. Što se tiče toga kako nam se da - to je naš posao, a prije ili kasnije sva nam djeca dođu na upis, pa ih i bolje upoznajemo. Često i ponavljamo intervjue (ako je recimo roditelj odustao od upisa pa se vraća nakon godinu dana ponovo), ili ga ne radimo - kada roditelj dolazi na upis sa bebom koja nema godinu dana pa znamo da se i navike brzo mijenjaju. Tada taj razgovor obavljamo neposredno prije upisa djeteta. Puno je tu varijacija, ali vjerujem da svi vrtići i stručne osobe rade u najboljem interesu djeteta, a ne zato da gnjave roditelje.

Citiraj:

---

buba klara prvotno napisa

I u Zg je inicijalni prije rezultata.
Tako je već unazad par godina (moja cura se upisivala prije 2 god. i sjećam se da smo imali taj razgovor prije objave rezultata, odnosno svi koji su podnijeli prijave). I ne brini za komentare (mi smo dobili kritiku da teško da će se uklopit u vrtić jer po onom što sam ja rekla nije jela više od pola vrtićke hrane, nije jela samostalno, tj. rekla sam istinu, u to doba sam je ja još hranila a to isto nije dobro i blablabla...isto sam bila sva jadna nakon tog razgovora).
Upala je, bez obzira na intervju.

---

Meni su, nakon što sam im ja rekla sve slično kao ti, plus da se ne uspavljuje sam, rekli: ma sve će to biti super, naučit će i jesti i spavati kad vidi drugu djecu.
Još je moj bio mali i rekla sam da ne hoda samostalno (jer smo razgovarali kad je imao 10 mjeseci) pa su mi rekli: onda će ga tete nositi.

Citiraj:

---

Jurana prvotno napisa

Meni su, nakon što sam im ja rekla sve slično kao ti, plus da se ne uspavljuje sam, rekli: ma sve će to biti super, naučit će i jesti i spavati kad vidi drugu djecu.
Još je moj bio mali i rekla sam da ne hoda samostalno (jer smo razgovarali kad je imao 10 mjeseci) pa su mi rekli: onda će ga tete nositi.

---

eto. ovo ima smisla. ima mi smisla ajd i da kažu da će adaptacija biti malo teža, i to mogu još nekako shvatiti.

Citiraj:

---

...kako nije baš susretljiv, previše koristi mimiku, zatvoren je...

---

a šta im ovo znači, nemam blage veze. osim skuža da ga ne upišu. ko fol jer je zatvoren i previše koristi mimiku :roll:

da, valjda su nama to rekli jer je moja gospoja tad već imala 2,5 god. i još uvijek sam ju ja morala nadohranit :-)
btw, uklopila se u vrtić bez pol frke... a što se jela tiče - uvijek barem nešto pojede, u svakom slučaju nije izglednjela
rekla bih - u takvim trenucima svako slovo koje izgovori stručni suradnik vrtića, nama zvuči ko kozmička nepravda (tako sad mislim, u tom momentu sam imala osjećaj ko da ide na prijemni za faks i svaki bod manje kojeg ne ostvari jer npr. ne jede mahune, će je udaljit od krajnjeg cilja :-))

E, baš to, cvijeto, zar se ne govori uvijek da je vrtić za socijalizaciju?

Onda bi imalo smisla da baš oni - zatvoreniji, manje susretljivi - imaju prednost.

Ja isto imam negativno iskustvo s tog intervjua prije upisa. Mali je bio pospan i nije htio biti tamo. Rezultat - opservacijski ugovor jer kao "ne komunicira" i posprdno pitanje "da je li on uopce govori?" (dijete inace do tad uredno islo mjesecima u privatni vrtic bez ikakvih problema). Duljina trajanja intervjua - 15 min od cega 5 min citanja upitnika, u sobi 2x2
Sto se tice slaganja grupa to se ionako radi kasnije kad se vec zna tko je upisan i intervjui bi mogli uredno biti nakon upisa (kao sto su prije i bili). Sve skupa glupost teze vrste i da, ja nakon svega mislim da je to na kraju stvarno postao "prijemni" :roll:

...ja ću krajnje pojednostaviti stvar: taj razgovor je jedan od natječajnih uvjeta, bar za Zg vrtiće (uopće ne ulazim u to je li i zašto potreban). Ako netko nije primljen, a nije bio pozvan na taj razgovor, ima jako dobar temelj za žalbu, jer mu nisu ispoštovani natječajni uvjeti.

Mi smo dobili opservaciju na 3mj.! Malo je reci da sam luda al to cu dr.prilikom objasniti.
Nego sto ocekivati tj.kakva je praksa dalje, po isteku 3m?

sad zavisi kakva je priča, onda se dobije i odma puno ili produži opet na neki rok.

Moja je bila neurorizična i vježbala do 2.g.života, iako je uredno prohodala na 1.rođendan i pričala po PS-u (fizijatrica je bila cjepidlaka)
U vrtić je krenula s 22 mj. i nije mi uopće palo na pamet pokazivati debelu medicinsku dokumentaciju po kojoj maltene nije trebala ni prohodati. Spomenula sam da je išla na vježbe prevencije radi. Ne sjećam se točno, ali mislim da sam i dojenje "preskočila". Na razgovoru se ponašala skroz uobičajeno pa očajno antipatična tadašnja psihologinja i još antipatičnija defektologinja (imala sam iskustva sa starijim djetetom) nisu uspjele predvidjeti teškoće u adaptaciji - nije se bunila pri odlasku u vrtić, ali je odbijala bilo što jesti i spavati sve do veljače. Srećom imala je iskusne razumne tete koje od tog nisu radile nikakav problem.

Moj nije imao nikakvu medicinsku dokumentaciju. Samo eto nije se "iskazao" na intervjuu. Imao je 18 mjeseci i nije "dorastao" zadatku.

Sto se tijeka opservacijskog ugovora tice, svasta pise u ugovoru sto ce oni pratiti i raditi, a u praksi se to kod nas svelo na jedno veeeeeliko NISTA. Nakon 2,5 mjeseca pitamo mi da sto je s opservacijskim ugovorom, i kad ce nam dati normalni ugovor. Pa smo dobili polu-sluzbene informacije da ce nam dati normalni ugovor, i zadnji tjedan prije isteka ugovora nas pozvali na sastanak i potpis novog ugovora gdje su nam rekli da sto smo nestrpljivi (?! - mislim a sto bi trebala biti mirna dok mi ugovor istjece a ja nemam "rijesene" papire) i da su oni jos prvi tjedan vidjeli da je s njim sve ok, pa da zato nisu dalje nista radili sto je pisalo u ugovoru... Mozete slobodno zakljuciti koje je moje misljenje o "strucnom timu" nakon svega.