Prekid izvanbracne zajednice... moja prava
Ljudi moji, trebam pomoc, savjet bilo sto... postala sam ocajna. Naime, vec skoro 9 godina sam u izvanbracnoj zajednici. Zaruceni smo. Prvi problem, ili mozda i ne... za to cijelo vrijeme sam kod svojih roditelja prijavljena. U vezu sam usla sa jako dobrim poslom, primanjima i autom. Nakon godinu - dvije zajednickog zivota, zarucnik mi predlozio da prodam auto (kojim se i on sluzio) jer navodno nismo bili vise u mogucnosti placati kredit. Bilo je upitno dali cu uopce zadrzati posao, zbog njegovih javnih ispada ljubomore. Voljela sam ga i pristala na prodaju. I iz jednostavnog razloga, jer sam ja bila ta koja je kredit redovito placala i ako bi doslo do prekida radnog odnosa, nisam zeljela njemu na teret staviti svoj kredit. Medutim, kako je on vodio racuna o racunima stana u kojem smo boravili jer ja se onda nisam zeljela previse mjestati... nisam znala u kakvom financijskom stanju u biti jesmo. Ja sam na kraju stvarno izgubila doticno radno mjesto. Ali ubrzo se ponovo zaposlila. Tek nakon prodaje auta mi se povjerio i rekao kako ima puno nepodmirenih troskova i kako misli da bi bilo najbolje podici kredit kako bi se sve svelo na nulu. Kredit je digao na svoje ime. On bi ga otplacivao, ja bi ponekad uletila po potrebi, ali su moja primanja vise bila za hranu i nus potrebstine, dok su njegova za kredit i racune. Nakon nekog vremena je opet dosao sa pricom kako smo u teskoj situaciji i kako planira podici jos jedan kredit, time zatvoriti stari i srediti troskove. Cinilo mi se jedinim rjesenjem te sam i taj put rekla ok. Taj put sam ga zamolila da ja vodim racuna o financijama, kako se opet takvo sto ne bi ponovilo. Pristao je na to, ali do toga nikad nije doslo. Kljuc od postanskog ormarica je samo kod njega bio. Ja bi od racuna vidjela samo ono sto on donese. Kad bi trazio novac za racune davala bi mu. Na upite, dali su racuni podmireni, rekao bi da. Ja sam mu vjerovala. I prosle godine me zamolio ako bi htjela na svoje ime uzeti manji gotovinski kredit, prvo se radilo o 15.000,00 kn. Kako bi uzeli neki manji rabljeni auto, koji nam je stvarno bio neophodan. Nisam to zeljela jer me bilo strah dali cu uopce zadrzati trenutno radno mjesto. Ne volim obveze i kredite a i na pameti mi bio njegov kredit koji jos 10 god.traje. Pokusao je sam jos jedan kredit podici, ali su ga odbili. Zatim je opet doslo do komplikacija sa racunima i opomenama pred iskljucenje. Bila sam prisiljena popustiti mu...kad je doslo do dizanja kredita, po njegovoj racunici je ispalo da bi bilo bolje podici 25.000,00 kn. I opet pristanem, pod uvjetom da ja vodim financije. Naravno nikad nije doslo do toga, uz silnu svadu sam lagano vise odustala od toga u nadi da ce taj put biti sve napokon uredu. Auto je kupio sam, po svom izboru, za vrijeme dok sam ja radila i po mom misljenju previse platio za njega. Takoder je auto prijavio na sebe radi postotka koji ostvaruje na osiguranje. I evo zivjeli smo neko vrijeme mirno i opskrbljeno, dok meni opet neke stvari nisu postale cudne, a to su razne opomene o neplacanju racuna. Nakon sto sam pretrazila sve od racuna sto sam mogla naci, ispada da tek nekoliko racuna pocetkom godine platio. Doslo je do toga da su nam struju iskljucili. Od cijele situacije i stresta sam izgubila bebu. U panici sam i izgubljena, ne znam kako dalje. Mozda jesam luda sto sam si sve to dopustila, ali ljubav cini ljude sljepima. Ja znam da je on dobra osoba, nije skrt, pomoci ce... samo ne zna sa novcem. I dan-danas on meni ne zna reci gdje su silni novci nestali, ako racuni nisu placeni i ako je u zaostatku sa dvije rate svog kredita, a da ne pricam o minim. 9.000,00 kn minusa na njegovoj kartici. On tvrdi da su novci otisli na nas, kucanstvo, benzin i cigarete. Samo na sto onda ja dajem svoju placu, ako on svoju daje na to. Jer svaki put kad bi nesto od bilo cega nedostajalo, on bi vec unaprijed me obavjestio kako ne moram na njegovu placu racunati jer je ona za kredit njegov i racune. Sada kad sam mu rekla da ga ostavljam i da zelim da auto na mene prepise jer svakako ja za njega kredit otplacujem.. iskreno nije meni do tog auta, ali od sramote ne mogu se vratiti roditeljima pred oci na taj nacin. Otisla od njih sa svime, a vratila se sa kreditom za koji oni ni ne znaju. Ako cu vec placati kredit, onda zelim auto. On ga ne zeli prepisati na mene, kaze da ce ga prodati i podjeliti novce. Ali znam da za njega nece dobiti ni pola od toga sto je on dao za njega, a ja imam jos skoro godinu i pol kredita na ledima. Kad sam mu rekla da imam pravo na taj auto, jer lipe za njega nije dao, pa cak i popravke, novi akutmulator, gume, pragove, sve sam ja placala... uplasio se i rekao da se ne igram sa zakonom i podjelom imovine, jer se onda i dugovanja djele i time bi se samo ukopala, jer pitaj Boga kolika su njegova dugovanja. Ja ne zelim nista osim tog auta, kao osiguranje tj.razlog placanja mog kredita protiv kojeg sam od pocetka bila. Sorry sto sam se raspisala, ne bi znala to ukratko. Molim vas, ako ima netko da kaze nesto na ovo sve. Da me popljuje :D ili prosvjetli.
