Jedna beba više u Vinkovcima!
Nova sam na forumu što se tiće pisanja, ali što se čitanja tiće cijelu trudnoću sam bila s vama ;)
Termin bio 26.6.2014., ujutro pregled, ctg, amnioskopija.. sve uredu, otvorena i dalje 2cm. A inaće sam bila na strogom mirovanju jer sam sa ne punih 5mj počela otvarati.
Šalju me kući i kažu da opet dođem 28.6., ali u noći sa 26. na 27. u pola 2 mene hvataju trudovi, na 30min su, do ujutro do pola 10 izdržavam i ne mogu više, voze me u bolnicu. Prima me mlada dr.koja me šalje na odjel jer sam i dalje otvorena samo 2cm. Cijeli taj dan i noć sam se patila sa trudovima ali pomaka nije bilo 1.7. ujutro nakon vizite pregledava me ista ona dr.i dalje tvrdi da je sve uredu i neka izdržim do posljepodne pa ćemo vidjeti što dalje ako ostane jednako, ali ja onakva u bunilu od bolova na svoju ruku odlazim kod starijeg i iskusnijeg dr i molim ga da me on pogleda da ja osjećam da nešto nije uredu. On pristaje i na brzinu drže frku, ispituje tko me gledao, šta su mi rekli te se dere na pola osoblja. Ja u strahu i pitati što se događa, ali on se sam ljubazno vraća do mene ( ja i dalje na stolu ležim) i objašnjava da je plodna voda zelena te da moram na hitan porod, da bi pokušao sa dripom, a ako ne bude išlo da će morat biti sekcija. Ja pristajem. Voze me u rađaonu, sređuju za porod te u 10:30 priključuju drip, odmah djeluje, a ja nakon cijelog dana i noći nemam više snage, imam osjećaj da se raspadam! A babica se cijelo vrijeme dere na mene da šta sam dolazila ako ne mogu trpiti, oko podne pucam i govorim joj da zove dr.da želim razgovarati s njim,dolazi dr. a ja tražim da mi zamjeni babicu(bile su 2, a druga je bila slobodna) da ću ovu baciti kroz prozor ako još jednom povisi ton na mene (znam, to je bilo bezobrazno od mene) dr.pristaje te se šokira kada vidi koliko mi je ova pojačala drip. Pregledava me i kaže i dalje 2cm,a ja u plač, očajna sam bila! Dobra babica me tješi, zahvalna sam joj do neba za sve što mi je izgovorila i za svaki topli osmijeh i podršlu! Dr.se vraća oko 14h , gleda opet i kaže jednako 2cm, ja opet u očaj, trudovi me udaraju a nema pomaka, a dr.govori ako za sat bude jednako ideš na carski, ne smijem te više patiti! Oko 15h govorim babici da moram tiskat, ona ne može vjerovati, pogleda me i kaže za 15min ćeš držati bebu, i tako je i bilo, u 3 tiskanja i 10 min stigla je moja najveća sreća u 15:10, duga 52cm i teška 2980kg! Zahvaljujem se dr.(kojega sam se inaće bojala cijelu trudnoću i molila boga samo da mi on ne bude tamo)a ispao je pravi anđeo i zahvaljujem se dobroj babici, a onoj lošoj govorim nakon svega da koliko god da je bila loša prema meni nije mi uspila upropastiti porod i da će ipak ostati u lijepom sjećanju iako vjerujem da ću se teško oporaviti psihićki nakon nje (i nisam ni sada, 3mj nakon svega) i da ako ikada više dođem roditi njoj sigurno neću pod ruke! Smještaju nas u sobi i konačno uživam sa svojim anđelom!
