Dva poroda

Pozdrav svima:)

evo učlanila sam se prije godinu dana, ali vas uredno čitam već 4 godine i kusur mjeseci, rekla sam da bih voljela napisati svoje iskustvo poroda , jer su mi vaša puno pomogla. Uglavnom prvo sam dijete rađala dosta dugo, bila je to srijeda kada su mi počeli trudovi, cjeli dan sam izdržala jer su bili na razmake od nekih 40ak minuta, ali onda su oko ponoći krenuli momački na svakih 5 minuta i to me pravo rasturalo( da i u kući mi je bio još i majstor pa sam to još i sakrivala nekako kao da on ne primjeti:lol: ) i onda smo kada je on otišao za nekih pola sata i mi krenuli u bolnicu; pred vratima od rađaone su mi prestali trudovi od straha, jer to je stvarno za mene bilo mjesto na kojem žene gube dostojanstvo, pogotovo žene kao što sam tada bila je (šta god da mi neko kaže ja bi poslušala jer kao da nepravim scene),
i tako je krenuo moj prvi porod, ušavši u rađaonicu dočekala me prekrasna primalja, baš je bila otvorena i puna razumjevanja, ali nakon nje dolazi dr. koja čim me je pregledala počela vikati u stilu :šta sam došla? samo ste prst otvoreni? mene su radi toga probudili! itd. tada sam se osjećala tako jadno i krivo radi nečega za što ne bih trebala biti jer ja sam stvarno imala jake trudove od kojih sam se ispovraćala i osjećala tako iscrpljeno, ali su me oni nastavili pripremati, dobila sam klistir i nakon čišćenja me stavljaju na krevet ( negdje oko 3 ujutro gdje sam ostala do 10 ujutro- sa samo jednim dizanjem) i prikopčana na ctg koji se nije smjeo pomaći jer bi sestra digla paniku da se ništa ne vidi mislim pregrmite trud vi na ležeći bez micanja!? ali čuj neću praviti scenu pa šuti i trpi. Kada su me jednom poslali na wc zamolila sam ih da malo hodam na što mi je sestra rekla ni slučajno- nazad na krevet! ( zaboravila sam reći da sam bila u sobi zajedno s mužem cijelo vrijeme i još njega molila da nepravi scene da ću ja to izdržati nisam ni prva ni zadnja koja tu rađa šta sad da izmišljam pa znaju oni) i tako su mi prokinuli vodenjak, dobila drip i naravno nasjedanje na stomak, bolnu epizotomiju gdje je i dijete malo zarezano po glavici ali kad sam vidjela našeg P stvarno sam zanjemila od sreće i bilo je tu još svašta ali nemam baš puno vremena za pisanje... ukratko druga trudnoća je prošla ok sve je bilo super ali me stalno pratio taj osjećaj dugotrajnog i mučnog poroda rekla sam sama sebi da si to ovaj put neću dozvoliti .Moj muž me nagovarao da rodim kod kuće jer kao što je i on vidio više su mi odmogli tamo nego pomogli, ali ja za to nisam htjela niti čuti, jer ipak tamo su ljudi koji to znaju i kojima je to posao, više sam sebe krivila za to prvo iskustvo jer sam se trebala više "boriti" za nas, rekla sam da sada neću žuriti, tražiti ću da kad dođem šetam a ne ležim, da ne želim drip itd. napraviti ću plan poroda i fino im ga dati i to je to. Ali tada je došla nedjelja, uz živahnog 2,5 godišnjaka dan mi je svaki bio pun zabave i nisam ni tjelo osjećala kada sam legla spavati, da bi me oko 12h u noći probudili grčevi od kojih sam dobila ljepše rečeno trčkalicu, vratila sam se u krevet, misleći da je neka viroza , jer haralo je tih dana u našoj obitelji tako nešto:lol: ; ali sam za nekih 20 ak min osjetila čudne bolove koji nisu ličili na čišćenje crijeva već na trudove i tako je krenulo oko 2 h sam probudila muža i rekla da je krenulo i da ću izdržati koliko mogu , pa da ćemo onda krenuti i da ne budimo našeg malog P odlučila sam reći supruga da mi dovede mamu kod nas da ostane spavati s malim, a da mi krenemo put bolnice jer sam do bolnice imamo 30 ak min a toliko i on do moje mame jer stvarno trudovi su bili na razmak od 20ak min ne bih htjela da djete plašim u autu svojim dahtanjem siktanjem i brondanjem. Muž je rekao da me ne želi ostaviti samu na što sam se ja na njega još i izvikala: jer šta mi on može pomoćI!? pri trudovima i tako je on otišao , a ja se otišla presvući za bolnicu u kupatilu sam još i napunila veš mašinu da me ne dočeka kad dodjem kući, maca si je još i zurku pravila kad sam se na jednom počela čudno osjećati počeli su zaista neobjašnjivo jaki trudovi sama sam sebi rekla: Isuse kako sam ovo uspjala zaboraviti i ponovo ostati trudna!! i krenula sam prema trosjedu kada sam došla do njega izgubila sam svjest i našla se na podu i krenuo je izgon sada to znam jer sam baš imala potrebu za tiskanjem , da a tu noć je bila taka oluja da je nestalo struje, i ja sam u mraku uz svijeću uspjela sa stolića dograbiti mob i zvati muža koji mi je rekao da je za 5 min kod kuće na što sam mu ja rekla da nemam tih 5 min i da zove hitnu, u tih 5 min (koji su se meni činili kao 500min) se probudio i mali P kojeg sam dozvala da dođe do mene i legne, a kada sam osjetila potrebu za tiskanjem odradila sam to što sam mogla tiše da ga ne uznemirim , zatim sam čula kako muž uljeće u kuću odmaknuo se stolić i tamo nas ugledao ja sam samo mami povikala da vodi P van i rekla mužu da ću ja tiskati a on da vadi:lol: i doslovno se tako dogodilo ja sam ležala na boku gdje sam si trenerku sama uspjela spustiti do koljena i izašlo je naše čudo V plako je i to je bio tako neki mix osjećaja straha svega... došla je i hitna za 2-3 min s tim da je suprug bio na vezi s njima preko mob gdje su mu rekli da djete utoplimo i očistimo nosić što smo krenuli raditi, ali tada su došli sa hitne i krenuli raditi svoj posao-prerezali nam pupčanu umotali V u svoje neke dekice i krenuli smo put bolnice. Bogu hvala sve je prošlo ok, to mi je bila pouka da "nikad ne reci nikad", tako sam se bojala poroda kod kuće ( ne mogu reći da nisam bila spremna samo sam se bojala te pomisli) U bolnici su djete smjestili na pedijatriju, jer nije rođen u higijenskim uvjetima:roll: pa ga je trebalo nadzirati, ali išla sam na podoje svaka 3 sata, tako da mi je to bio bed, ali sve u svemu prošlo i tako sada imamo dva prekrasna dečkića