čitanje pričica

ja sam već prije pola godine obišla sve sajmove knjige u Sarajevu i nakupovala hrpu raznih slikovnica, pričica, slikovnih rječnika i svega drugoga (MM rekao da sam poludila, valjda se ne voli družiti sa knjigom :lol: ) e sada je mom bebachu 15 mjeseci i nikako da uspijem bar jednu slikovnicu da mu procitam, a ne mogu mu ni ispričati priču jer me jednostavno ignoriše i ide svojim poslom nije mu interesantno...postoji li način nekako da ga animiram da sjedne sa mnom bar na 10 min kako bi mu citala i pokazivala sličice...vrhunac našeg čitanja je da on lista knjigu i divi se to je to (iako je to super slatko gledati ga kako uzdise aaaaaaaaaaaaaa)

Mi imamo puno slikovnica, ali rijetko kada mu stvarno čitam. Više pokazujem sličice, pričam o onome što vidimo itd. Često i sam uzme slikovnice pa ih lista. Probala sam par puta baš čitati, ali mu to vrlo brzo postane dosadno.
Imaš li slikovnice koje imaju npr. rupice za prstiće (kao crvići u jabuci) ili imaju "vratašca" koja se mogu podići pa se otkriju skrivene životinje i sl.? AA to jako veseli, iako voli i obične slikovnice sa životinjama.

Moji B i K u toj dobi isto nisu voljeli slušat priče, ali je zato pokazivanje slika i objašnjavanje bila glavna aktivnost. Sad već imaju i omiljene slikovnice iz kojih vole odslušat priče. I to su npr. one slikovnice s Petrom i neke druge (Gdje se skriva mačak?, Runčica izgubljena ovčica, Slonica bombonica...), ali nekakve bajke i sl baš i nisu omiljene. Zapravo, što kraće to bolje.

imamo i takvih ali redovno "otpadnu" vratasca :) ma i ja uglavnom pokazujem slicice, ali i to kratko traje izgleda da cu se morati bolje potruditi

bera, Andrej je svoju prvu "veliku" slikovnicu (Djeda i repu) odslušao od početka do kraja baš nekako u dobi od 15 mjeseci, ali zato što je tada bio bolestan i u temperaturi i nije imao energije ni za što drugo.
Tada sam se pitala, koliko normalno traje koncentracija kod male djece stare godinu + nešto.
Danas (20 mjeseci): čitamo slikovnice od početka do kraja, sluša pažljivo i čak komentira sa mnom, koncentrira se i više nego što bih očekivala od njega, uglavnom, uživamo u čitanju :) Trebalo mu je samo malo više vremena.
Ali pravilo je ovakvo: kad dođe nova slikovnica, ima strpljenja samo za stranicu-dvije. Nakon nekog vremena uzme je opet, pa opet prođemo tu istu stranicu-dvije, pa sljedeći dan opet, i tek nakon otprilike tjedan dana mu ta knjiga "legne" i želi da mu je čitam od početka do kraja. Koji mu je to sistem, ne znam, ali njegov je, pa ga poštujem.

Citiraj:

---

tanja_b prvotno napisa

bera, Koji mu je to sistem, ne znam, ali njegov je, pa ga poštujem.

---

ma i ja ne zelim biti naprasna pa prelistamo koliko hoce i kada hoce cak i sam zna traziti slikovnicu...ima jednu koja se pritisne pa se oglasi ovca on je svaki dan otvori bar 10-tak puta i pritisne dugme i onda sam kaze beeee sto je super

Evo vidiš ;)
Bez brige, doći će i čitanje na red, sad je bitno da se upoznaje i sa slikovnicama kao nečim "svojim", kao načinom zabave, kako god već hoćeš.
Inače, do bajki još nismo došli. Uglavnom smo na pričicama o životinjama, slikovnicama D. Brune, i slično. I slikovnice s prozorčićima, naravno.

bera, gledanje sličica i pričanje s mamom je njegov način čitanja.
Nemoj biti prezahtjevna. Iskoristi njegovu želju za gledanjem i pokazivanjem sličica da mu knjigu učiniš zanimljivom. Budeš li ga silila da sluša, dok mu to još njegove sposobnosti ne dopuštaju, samo ćeš ga naučiti da je knjiga nešto dosadno i frustrirajuće.

i ja sam počela kupovati slikovnice i pričice svojoj žabici dosta rano ali tek negdje s oko 18-20 mjeseci počeli smo čitati onako pravo i to sam primjetila da joj se više sviđaju pjesmice, ili pričice u rimi

sada, sa 2 godine i 2 mjeseca zna napamet kratke pjesmice pa dovršava stihove, inače obožava kad joj čitam te male pričice u stihovima prije spavanja, zlato mamino :heart:

nemoj očekivati da će mu biti zanimljivo slušati tvoj monolog koji je često nerazumljiv i nezanimljiv, a ti ga iščitavaš..
legnite, sjednite (uglavnom udobno) i ti drži slikovnicu i prepričavaj priču (za to se naravno trebaš upoznati sa sadržajem, ako ne znaš temu), uključujući njega u sve to..znači interakcija..
ti kažeš dvije rečenice, naravno afektirajući, a onda pitaš jeli vidio, šta misli šta će sad bit, daješ mogućnost da završi rečenice i sl..
Ja sada jedva čekam da nauči čitat, jer ne mogu više..sasuši mi se grlo 12 puta, a ona bi još,još... :mrgreen:

Moja djevojčica ima devet mjeseci i vrti karonske slikovnice kao luda, pokazuje prstićem na sličice, jede rubove. Često joj čitam na način da ona vrti kako ju je volja, a ja sa svake stranice koju otvori pročitam rečenicu ili par riječi. To me često potakne da joj nešto dalje ispričam, primjerice o ljudima ili životinjama kojima smo okružene. Ne znam, meni su te konvencionalne pričice ionako samo polazna stanica za pričanje vlastitih anegdota. Dakle, neka pipka i čupa, dijete ne mora prema knjizi imati nikakav 'ozbiljan' pristup. Neka i naflisa s klopom, bolje nego da čame.

mi nismo imali puno igračaka, pa su slikovnice koje smo dobili (neke sčohane :mrgreen: ) bile idealne. ja sam joj čitala već s nekih godinu dana . bile su u stihovima, i to joj se sviđalo - pa smo tako i nastavile. vrlo brzo - slikovnice su postale ritual za spavanje (neovisno o tome koliko puta sam ih čitala tijekom dana).

Evo, mi sad prije spavanja obavezno imamo čitanje bar 2-3 slikovnice. I sluša ih od početka do kraja, poslije toga samo ide do ormara i bira novu. To mi je takva uživancija, a kad se sjetim da nekad nije htio ni čuti da mu čitam...
I najviše mu se sviđaju stihovi ili ritmično ponavljanje fraza i rečenica.

gledamo slike i divimo se slikovnicama od, ma jooj, vec par mjeseci... nevjerojatno ga zanimaju...
vec i citam ali moram pokazivati, gestikulirati...

a tvrde velike tvrde slikovnice nam sluze i za gradjenje tornja, kazalista za lutke ili ku-ku kazalista (ja sam lutka njemu a on meni pa se preko okvira nasmijavamo)...

vec par mjeseci=vec OD par mjeseci

Mi smo isto tako počeli, od igre, slika, pa kratkih pričica, pokazivanja. Sad već imam intelektualca kojem čitam po 45 min navečer, nikad dosta. Upravo smo počeli s Kušanovim knjigama.

pa evo i mi smo malo uspjeli da dodjemo do citanja...sada ga uglavnom pustim kada on hoce da uzme knjigu i onda on meni pokazuje slike a ja mu pricam i super je :D vec za par mjeseci i mi cemo biti pravi citaci

Čitam mu od cca 3.-4. mjeseca. Najčešće prije spavanja, kao ritual. Imamo i tu jednu slikovnicu sa "vratašcima". Najjača je stranica "Tko se skriva iza cvijeća? Zamorac!!!" Uvijek se smije kad okrene tu stranicu (većinom si sam lista od 9. mjeseca i otvara prozorčiće) i jedva čeka da otvori taj prozor :) Obožava ih prelistavati i grickati. Ove sa dugačkim tekstom još nismo pokušavali, već samo sa stihovima i kratkim tekstom. Najviše ga naravno, zanimaju slike.

moje malo zlato isto nije baš pratilo ali nakon 3 g. ajme več molim Boga da zaspi nako treče priče a kad čitamo slikovnicu , treba nam pola sata za onu od pet strana jer moramo nakon slova se podrobno obraditi i opisati.... :P

Samo da javim da smo došli u fazu "još".
Sinoć smo jednu pričicu čitali nekih pet puta (brzo sam prestala brojati), a jutros drugu slikovnicu triput. Dosad nikad nije tražio da mu ponavljam, a sad samo oduševljeno viče "joo... joo..." :)

ni K jos nije zainteresiran za citanje slikovnica ali je odusevljen listanjem i pazljivo slusa i gleda kad mu nesto pokazujem u slikovnicama

Mi još ne čitamo tekstove u slikovnicama, ali mu prepričavam sliku po sliku. Više ga zanimaju one slikovnice sa sa slikama raznih predmeta, životinja. Voli kad ga ispitujem npr. gdje je vlak, auto, brod, barka... Već masu pojmova zna prepoznati i pokazati.
Trenutno smo u fazi zanimanja za brojeve. Gdje god vidi broj viče daa-daa (u prevodu dva, dva). A vidi ih stvarno svugdje, od numeracije knjiga, do npr. naljepnice sa cijenom ili, kad šetamo, svakog kućnog broja. I onda "čitamo" brojeve.
A doći će i vrijeme za pričice...