Printable View
Pozdrav svima!
Zanima me da li sve bebe imaju strah od odvajanja il je moguce da izostane? Moja beba ima 9 mjeseci i jos ga nije razvila. Plus sto se uopce ne zeli maziti! Pa me sad malo muci hoce li to doci ipak kroz neko vrijeme i da li ima veze s tim sto se uopce ne zeli maziti. Jako je zivahna inace i vesela i valjda nema vremena za mazenje :D ali meni to tak jako fali i osjecam neku prazninu u sebi...
I moja je kcer koja sada ima 6 godina isto bila takva beba,mogao ju je uzeti tko je htio , nikad nije plakala zbog toga, a nije se voljela ni maziti. Ako bi je uzela i htjela malo grliti i nositi, pocela bi se otimati i plakati, pa bih odustala. Muz je imao vise srece ,njemu je ipak dopustala da je nosi, ali on je rijetko bio kod kuce.Danas je potpuno drugacija, i stalno se mazi samnom i sa tatom.
Kada se odprilike razvija strah od odvajanja?
Otprilike sa 10 mjeseci. Ali, nije to točno u dan, svako dijete je drugačije, naravno.
Mom malom se razvilo sa 6, kad sam ga ostavila kod svekrve na tocno 2 sata. Kad sam se vratila on jr bio plav od plakanja, jedva sam ga umirila i od tog dana do dana danasnjeg place kad ga netko uzme ili ga negdje ostavim..
Hvala na odgovorima :)
Ma moja cura se ne zeli maziti pa kako se i ne place (jos) za mnom onda se pitam stalno jesam li ja negdje "pogrijesila" il je jednostavno takva beba. S jedne strane je super sto je takva ali fali mi malo povratne informacije :) cak i kad jojj se spava nije mazna, jedva ceka da legne u kinderbet!
JOj, evo i mene tu... moje cura nikad nije plakala bez mene, osim kad je bila gladna i tražila cicat ili spavat i cicat... i isto to sam mislila, bože kakvo čudno dijete. Sad će godinu dana i malo se počela maziti,al malo skroz kad se probudi pa voli da ju ljuljuškam... jednostavno je takva, prilično samostalna, od kad je naučila sjediti može se sama igrati i nitko joj ne treba, a ako nas želi, dođe do nas. Evo i sad dok tipkam, ona sjedi sama ( ili psom) na podu i igra se.
Uobičajeno je da bebe puno plaču- ona nije, uobičajeno je da se vole nosit i mazit-ona ne, nekako je oduvijek bila najsretnija i najmirnija u tišini, bez puno ljudi i buke i da je više ili manje sama, tj. da sama istražuje, igra se itd.
Kad smo među ljudima priča s njima,ne srami se, kod doktora na plače, ma nigdje ne plače osim u sjedalici ako smo već stvarno pretjerali s vožnjama. I prilično je sigurna u sebe.
Pozdrav, evo i tu pitanje, nekako mi najviše tu odgovara, mislim toj temi,
Naime moj Malecki će biti 9mj za tjedan dana, i već duže vrijeme, cca oko 2 mjeseca se budi sat vremena nakon uspavanja, i čim ja dođem do njega zaspi isti čas. I opet tako za sat vremena, tako dugo dok ne dođem i legnem kraj njega. Čak ni ne traži dojiti.
I onda se još kroz noć nekoliko puta budi.
Nije mi to uopće problem, ali zanima me ako koja mama ima takva iskustva.
Inače je veselo i radosno dijete, svima ide, ne boji se nikoga, naravno to je kroz dan. Ali noć je čisto druga priča.
Nemojte shvatiti krivo ovo pitanje, konstataciju ili što li će već biti...
Imam osjećaj da se boji, da ga ne ostavim, a ja sam stalno tu.
Jel uopće postoji način kako da razvijemo osjećaj sigurnosti kod njega i da mirno spava, da se ne budi svako malo??
Oprostite na dužem postu.
:)
Jedini siguran način ti je vrijeme. Kako raste, tako će sam to razviti. Do njegove pete godine već ćeš zaboraviti da te ovo mučilo :)Citiraj:
Fenix:) prvotno napisa
Al' sam te utješila! No, to je baš tako s djecom, sve prerastu, netko prije, netko kasnije.
Ni moj stariji sin se nije volio nositi ni maziti niti je ikada imao strah od odvajanja. Mislim da nemaju sva djeca taj strah i nemaju sva djeca jednaku potrebu za mazenjem. I mene je to brinulo, falilo mi je da me mazi, grli i ljubi sam od sebe, a ne zato sto zna da ja to zelim... Ali takav je. Danas je tinejdzer, nije od nekih izljeva emocija.
Nastavi bit uz njega, i to je to.Citiraj:
Fenix:) prvotno napisa
Hvala na odgovorima, stalno sam uz njega, i to ću definitivno i dalje biti :)))
Utjeha da se to bude posložilo, puno znači. :D ako ne prije, onda i tamo za 5 godina. :D