Što sve dijete od god dana treba znati i moći?

Dugo me nije bilo na forumu, vodim svakojake bitke pa zapravo ne stižem, ali sad sam već pomalo očajna i trebam vaše savjete, iskustva.
Ovak: imam blizance, upravo napunili godinu dana. Manje krvarenje u mozak su imali obojica, to kontroliramo i dr Sabol potvrdio da to više ne treba predstavljati nikakav problem. Kasnili sa motorikom, vježbači smo i porpilično smo napredovali, dižu se na noge i hodaju uz namještaj, samo se još ne puštaju.
Ono što mene muči je npr što ne razvijaju govor. Ne očekujem da bi trebali pričati ali oni nisu u stanju niti rukom pokazati na nešto, ne povezuju riječi sa predmetima (ne kuže da je duda - duda, da sam ja mama i sl). Imam dojam da me uopće ne razumiju. Jedan ne prihvaća krutu hranu uopće, obojica jaako teško nove okuse, imamo svega par stvari koje jedu. Ne shvaćaju igračke, napunili smo stan raznoraznim didaktičkim čudima koja sada služe samo da bi se lupalo po njima, dečki uopće ne dozvoljavaju da im pokažem da se negdje da ubaciti loptica ili sl. I dio koji meni onako sebično najteže pada: ne vesele se ni meni ni mm. Recimo mm dođe s posla, nisu ga vidjeli uopće taj dan i oni ne reagiraju ni najmanje. Ja sam ih nedavno za test ostavila sa bakom na skoro 4 sata, kada sam došla nisu me ni pogledali, nastavili su se igrati na podu. Inače se hoće igrati sa nama, ono ku-kuc recimo, uspostavljaju kontakt očima, dižu ruke da ih se primi i sl. Dugo se nisu odazivali na ime, ali sada smo uspjeli da me barem na sekundu pogledaju kada ih zazovem (ne uvijek, ali u većini slučajeva).
Veseli su, puno se smiju, rekla bih da komuniciraju međusobno jer se znaju dozivati i puzeći prate jedan drugog i to ih jako zabavlja. Ali sveukupno imam dojam da imam šestomjesečne bebe u tijelima jednogodišnjaka.

Dr Sabol je rekao da su neurološki ok, da njih jedino zeza senzorika, trenutno tražim tko bi ih htio vježbati tako male jer nailazim na odgovor da senzoriku rade sa starijima i da nemaju sobu opremljenu za malene, da se javimo za 6 mj. Za mj dana smo naručeni u Suvag i jedva čekam taj pregled. Psihologica zabrinuta za razvoj govora, većina drugih mi govori da samo kasne i da je to za blizance u redu, sa čime se ja nekako ne mogu pomiriti.

Jel imao netko sličan problem? Kamo da se obratim? Jel paničarim bezveze? Oprostite na podužem postu ;)

Vec je jednom bila ovakva tema, ali posto tipkam s moba, nezgodno mi je traziti. Ja osobno ne bih bas bila toliko zabrinuta, pogotovo kada je govor u pitanju, jer radi se o jednogodisnjacima.

Kada usporedim kcer i sina u istoj dobi - ona bas i nije imala razvijen govor, ali je se super znala igrati - slagati kockice, bojati, slagati one raznobojne kolutove.

S druge strane, sin ima prilicno razvijen govor za svoju dob, ali ni danas sa 17 mjeseci mu ne ide igranje igrackama i svi ti kolutovi, kockice i bojice mu sluze samo zato da bi ih razdragano bacao naokolo.

Ni jedno ni drugo nisu imali problema sa separacijom (u normalnim uvjetima, zanemarujem sada bolnicko iskustvo). Sin se kratko razveseli kada nas ugleda nakon perioda razdvojenosti, ali to traje minutu, a ponekada nas niti ne dozivi.

Ja bih onako laicki rekla da im se mozes malo vise posvetiti u smislu da pricas s njima, kroz igru ostvarujes kontakt i sl, ako bas mislis da im je potrebna stimulacija, ali ne vidim potrebe za vecom intervencijom od one koju su strucnjaci istaknuli (mada mi je bezveze to s govorom, godinu dana im je, pobogu!).

Ispričavam se ako je bila tema, tražim već danima, nisam našla. Ma ovo za govor, ne mislim baš na to da trebaju izgovoriti riječ, više na neverbalni govor, na to što nas ne razumiju.
Moj najveći problem i je taj što koliko god radim sa njima ne mogu doprijeti do njih doista. Po cijele dane smo zajedno na podu, doslovce, tako smo i uspjeli sustići motoriku jer sam već kičmu ostavila klečeći sa njima i vježbajući, ali me ne razumiju i većinom ne doživljavaju. Ne shvaćaju svrhu pojedine igračke, a ne daju si ni pokazati. Pričam po cijele dane, čak čitam slikovnice i bajke, ali kao da pričam i čitam zidu. :(

*mare* ja bih se pouzdala u majčin instinkt i krenula s pregledima.
Meni je jako neobično da oni ne percipiraju svijet oko sebe pogotovo uz toliko tvog truda.

Evo mene mame blizanaca, s jednim sinčićem koji kasni u razvoju.
Mi smo shvatili da malecki kasni kad je imao 18 mjeseci, nije pokazivao prstom, nije se odazivao na ime, nije pričao ništa smisleno, izolirao se i bilo nam je teško doprijeti do njega.
Od tada radimo sa stručnjacima za ranu intervenciju i pomak je golem.
Daj mi na pp pošalji svoj e-mail, da ti proslijedim neke word datoteke koje mi je rehabilitator poslao, sa razvojnim miljokazima za djecu po razvojnim fazama.
Inače, MM i ja smo se jako mučilli uvjeriti okolinu (čak i pedicu) da mali kasni, svi su govorili da je još mali i neka mu dam vremena.
Sad sam jako sretna što ih nisam slušala.
Pogledaj si ovaj link www.hurid.hr, tamo ćeš pronaći kontakte. Inače ERF je broj jedan institucija za takve probleme.
Preporučujem i knjigu dr. Greenspana "Emocionalno poticanje govorno jezičnog razvoja" a za dušu knjigu "Dječak koji je volio prozore"

*mare*, suosjećam :love2: i pomalo ti se prišlepavam na temu jer moj 14-mjesečnjak ima dosta dodirnih točaka s tvojim twinsićima.


Jako slabo jede, ne govori ništa, često se ne odaziva na ime. Igračke služe griženju, udaranju i bacanju, samo one koje sviraju koristi na ispravan način i tek je pred koji tjedan počeo stavljati i vaditi stvari iz kutije-u kutiju. Ne da si pokazati čemu služe igračke i također ga ni najmanje ne zanimaju slikovnice. Jedino, ja imam dojam da dopirem do njega ali da se on inati, ono - ne da me ne čuje/ne razumije, nego da ga baš ne interesira i ne želi to raditi...


Razlike su još što se veseli/tuguje pri susretu/rastanku sa mnom i ostalim bližnjima i izgleda kao da razumije što mu govorim (opet, kako znati razumije li ako ne govori, niti na upit npr. ne pokaže gdje je nos, ne donese igračku itd.) i pokazuje prstićem (isto je dosta kasno počeo) i to uz jednu jedinu riječ koju zna: "ćš!" :lol: Pedijatri (više njih jer smo bili i u bolnici zbog nekih drugih problema) i tete u vrtiću ne vide nikakvih odstupanja za dob, ja sam već pitala prvenstveno za taj govor. Nije ni motorički napredan (prvi drhtavi koračić je napravio prekjučer i to jer ga je huda nevolja natjerala pa je bježao prema meni).


Stoga je moje laičko mišljenje *mare*, ako je sve OK s mojim, vjerojatno je i s tvojima, mlađi su i blizanci, imali krvarenje...a to što su si međusobno samodostatni, možda je to neka twin thing? I vjerujem da je dosta mala vjerojatnost da obojica ozbiljno zaostaju u razvoju - oni su dvojajčani, je l' da?


Sumsko, saljem ti pp, i mene zanima taj word.

Joj, Arđo, po stoti put mi je žao što ne pišem kad i što mi se izdogađalo s phiphy-com i drago mi je da ove teme nije bilo prije jer bih brijala da s njom nije sve ok. Ne želim reći i uvjeravati da je s vašima sve dobro i ne da bih bila bilo kakva referentna točka, no nekad i mene samu zanima kad se što dogodilo. Mi imamo 16 mjeseci pa mogu reći da je tek pred koji tjedan počela govoriti mama i tata. Kuži tko je tko, ali nas ne zove. Nana (banana) govori nešto duže, ali u principu, što se razumljivog pričanja tiče, to je to. Da li je s godinu dana kužila da je mama mama, a tata tata...mislim da nije. I pokazivanje nosa je došlo (po meni) jako kasno. Igračke...možda samo nemate one koje bi njemu bile fora? Nama je jedna igračka koja, kao, služi bebama da pužu za njom (9+) tek sad postala interesantna?! Jesi mu probala pokazati neki časopis umjesto slikovnica? Djeca vole gledati slike drugih ljudi i beba, možda bi to imalo bolju prođu od slikovnica (ako ništa, onda zato jer se stranice mogu trgati)? Phiphyca je, sve mi se čini, budući knjiški moljac :mrgreen:. Ali da i danas dosta igračaka služe za par minuta igranja i onda bacanje po podu, da, služe.

*mare*, ako sam što polovila čitajući i sudjelujući na nekim radionicama, onda je to da od čitanja takoj malo djeci ne trebaš očekivati pretjerane reakcije. To se i svodi na, kako si napisala, čitanje zidu, tvoj je glas pozadinska buka, ali sve to oni čuju. Bolju prođu imaju tekstovi s rimom, jesi probala? Isto tako, treba moći predvidjeti kad je djeci neke aktivnosti dosta i treba znati stati prije nego njima to dosadi :-) . Da, znam, super jednostavno LOL.

ja sam imala sa svojim malim identičan slučaj ali identičan... isto ima neurorizik, na goljaku vježbači od rođenja, motorika je malo kasnila al niš strašno. ali govor i razumjevanje...uuužas,oko tog sam se baš nasekirala do suza. s god i pol nije znao niš, niti je kaj razumio. fina motorika mu je bila loša, nije znao ubacit loptice u posudu, odazivanje na ime ... nikakvo ko da je gluh, pažnja nikakva, koncentracija još manja, igranje nikakvo.... iskreno moj prvi zaključak bio je da dijete ima autizam (ovo si nikako nemoj raditi jer buš poludjela.davat sama dijagnoze.) na goljaku je neuroped rekla da je u fazi ignoriranja al mene je kopkalo i nisam imala mira. prvo sam ga odvela privat defektologu.... tamo smo vježbali svaki tjedan na radnoj terapiji, pet mjeseci, pomaka je bilo u svemu osim u govoru,. razujevanje se popravilo. tad smo bili na slogovima ma, ba bez ikakvopg značenja. onda smo ga upisali u vrtić.... on nije znao ni mogao pokazat prstom na čašu vode, nije se družio s drugom djecom, a privat vježbe i vrttič bilo nam je koma plaćat i tako sam saznala za udrugu Leri. rade u sesvetama, i vrbovcu i imaju fenomenalne terapeute već 6 mj idemo k njima na radnu i logopedsku terapiju svaki tjedan, za samo 200 kn mjesečno ako ste iz zgb probajte ih naći. moje je dijete tamo progovoorilo i komunicira kao da se niš prije nije događalo.... otvoren je, vesel, ima puno riječi, ali je progovorio tek sa 2,6 god, sad ima oko 50-100 riječi, ali ih još ne slaže u rečenicu.
nemate što čekati, potreban im je rad sa terapeutima!!! radna terapija + logo. vrtić po mogućnosti... ako želite još kakve info javite mi se u inbox

da zaboravila sam napisat (žurim se ) da je privikavanje u vrtiću trajalo skoro 2 mjeseca ali se isplatilo! sad se igra sa vršnjacima, zna kako se koji prijatelj zove, ma drugo dijete.... oni su još mali, ali ako imate ikakve sumnje slijedite svoj instinkt i krenite na vježbe što prije. senzoriku je malo teže naći.... probajte centar Silver... mog je malog mučila senzo u toj dobi se nije volio kupati i vrištqao bi dok bi prao ruke, niš nije volio dirat, životinju podragat niti misliti, .... sve te faze je prešao sam, spontano, ali su nam naše terapeutice rekle da većinu male djece muči senzo (npr ne vole šišanje) ali da tu fazu riješe sami sa sobom . :)

Hvala svima na savjetima i iskustvima. :*
Arđo, kako je kod vas? Ima li pomaka?

Mi po malo napredujemo. Produljili smo očni kontakt, sad se sami dolaze šmajhlati i maziti. Doživljavaju me, neke stvari ipak shvaćam da razumiju. Itekako znaju što znači ne :D (nije baš i da me svaki put poslušaju, ali sam tvrdoglavija od njih, nema mi druge). Hrana je i dalje najgora borba, ali to je priča za sebe pa ne budem ovdje time gnjavila.

Iva, na žalost jesam, u jednom trenu sam bila uvjerena da su autisti obojica, naletjela i na doktoricu koja me u to uvjeravala, koješta smo prošli. Uglavnom, bili smo kod svih mogućih i nemogućih doktora, još jedino čekamo ERF, ali i to bude kroz koji tjedan (rekli nam da će nas zvati u 4.mj); psihijatrica se na priču o autizmu nasmijala, dr Sabol isto, ja puno mirnija. Procjena logopeda i defektologa je da kasnimo, dosta, ali koliko god ne žele davati prognoze toliko tvrde da bude sve 5. Krećemo sad sa logopedom, defektologom i kinezi. Nadam se vrlo uskoro i sa senzorikom. Najviše od svega pomogla mi je knjiga "Dijete s posebnim potrebama" Greenspan jer sam se ja naučila drukčije postaviti i "uvaliti" im se u igru. Sad su dosadni čak jer stalno traže da ih animiram, ne smijem se ni sjetiti doba kad su me ignorirali! Brrr!

Šumskice, hvala za preporuku, def idem i po ovu koju spominješ. Zapravo, htjedoh reći da se u ovih par mj puno pomaklo na bolje, osim tog govora. Ali bar znam da me razumiju, imamo odakle krenuti dalje.