zaniima me da li je nekome ponuđen razgovor s psihologom nakon poroda? ili ako je netko tražio, kome su ga poslali?
postoje li uopće osobe kojima se možeš obratiti u našim rodilištima, a vezano uz postporođajnu depresiju?
Printable View
zaniima me da li je nekome ponuđen razgovor s psihologom nakon poroda? ili ako je netko tražio, kome su ga poslali?
postoje li uopće osobe kojima se možeš obratiti u našim rodilištima, a vezano uz postporođajnu depresiju?
Nama su jučer rekli da u Riječkom rodilištu postoji, slovom i brojkom, jedan psiholog.
E, sad, vjerojatno možeš tražiti razgovor bez uputnice, dok si na bolničkom liječenju, ali kasnije će te poslati nekom drugom. Sumnjam da će se stvar riješiti odmah u ta dva dana, ne znam.
Obično je to tako da su svi izbezumljeni u bolnici nakon poroda pa nikom ne nude taj razgovor, vjerojatno očekuju da će ga pacijentica zatražiti sama.
Možda ti je bolje raspitati se za nekog dobrog i specijaliziranog pa otići tamo. Iako i to je teško s malom bebom. Eto, stvarno ne znam pomoći, žao mi je
:/
u petrovoj ne postoji. naime, spomenuli smo razgovor sa psihologom kod onih zena koje su izgubile bebu i koje se nakon kiretaze vrate u sobu sa ostalim trudnicama ili ih nakon poroda stave na odjel babinjaca sa ostalim majkama jer nemaju posebnu sobu za njih. razgovarali smo sa doktorima kako ne postoji nikakva strucna pomoc za zene koje dozive takvo traumaticno iskustvo. znaci- petrova nema, a ni ne dolazi sa rebra nitko (petrova je KBC te se odjel za psihijatriju i psihologiju nalazi na rebru, pa bi ih trebali zvati da dodju kao sto zovu dermatologa, kardiologa...)
thalia hvala. nije za mene osbno, treba mi općenito
Potpisujem za Petrovu, samnom je ležala mama čije je beba umrla, sa njom je razgovarala VMS, u sobi u kojoj je bilo nas još sedam.
Meni je to bilo prestrašno, mogu misliti kako je bilo njoj!
Meni je porod bio jako traumatično iskustvo jer sam rodila u 32. tjednu i skoro umrla, a beba je naravno bila u opasnosti. Nije bilo psihologa, doktor koji me operirao je obavio i tu ulogu, a muž je skoro čitavo vrijeme bio uz mene. Uz to, ležala sam u dvokrevetnoj sobi i to ne na odjelu babinjača. Da nisu bile takve okolnosti ne znam kako bih izdržala.
sramota..a ljudi vise po zavodu..
Meni se cini da rijecko rodiliste jedino u zemlji uopce ima psihologa.
Neka me netko ispravi ako grijesim.
Da,da mene je posjetila Karin Kuljanić-pjevačica i psihologica.
Dakle,u Rijeci postoji!!
hvala cure
Ja sam se isto o tome puno raspitivala i dosla do porazavajuceg zakljucka, zenama sa postporodajnom depresijom ili nama koje smo izgubile djete ne preostaje drugo nego ili ici kod privatnog psihijatra, sto znaci min. 200 kuna pregled, ili cekati na red kod socijalnog po mjesec dana.
Sta se tice smjestaja u bolnici, to je prestrasno, meni je bilo grozno lezati pored zena koje su normalno rodile, koje pricaju samo o svom djetetu i kak je prekrasno i savrseno....a mog vise nema :cry:
Ali mislim da se to stanje po bolnicama nece tak skoro promjeniti.
Kada sam rodila L, nismo znali da su na SD strogo posjete od do, pa MM nije došao na vrijeme i nisam ga vidjela. Izmučena porodom i valjda puna hormona, otišla sam u wc i isplakala dušu. Nema ni par minuta već je dotrčala sestra i vrlo me nježno pitala treba li mi pomoć. Odmah sam se sredila, ali pretpostavljam da je mislila na pravu pomoć, dakle psihijatra. U Petrovoj sam više puta bila svjedok kada pedijatar majci vrlo "obazrivo" priopćava da nešto nije u redu sa djetetom i hladno odmaršira iz sobe. Jednom je kraj mene bila žena kojoj su rekli da dijete i ona ostaju duže zbog žutice. Žena je bila neuka, i jako se napatila da ostane u drugom stanju, pričala mi je i da su kuću prodali da bi financirali sve njene bezuspješne pokušaje da ostane trudna i sad se pobojala da je novorođenačka žutica nešto smrtonosno. Kad je vrisnula, pedijatrica je dreknula da ne drami i poćela se obraćati drugoj majci. Skoro sam joj za vrat skočila i počela vikati neka točno objasni ženi što je to.
Ma, znam, svaka od nas ima sigurno takvih iskustava po našim rodilištima i zato - pred rodilišta....hoćemo stručno osoblje koje će pomoći ženama koje upravo preživljavaju tragediju.
Pa mozda bi se trebale pokrenut i potpisat kakvu peticiju a?
Ja sam definitivno za. I ako treba sjedit pred rodilištem, i to mogu.Citiraj:
koksy prvotno napisa
Kad sam ja rodila Doru došla sam u sobu malo prije dva popodne,odmah nakon toga došle bebice moje bebice nema pitam sestru gdje je ona kaže reći će vam pedijatar sutra na viziti :shock: halo sutra.Ali ja se nisam dala digla se iz kreveta sišla na intenzivnu usput zvala i MM i pošla tražiti svoju bebicu.Sve na kraju ispalo dobro ali odnos doktora u Petrovoj katastrofa,iako kad je MM uletio na intenzivnu i postrojio doktore i pitao koji je to način i kakvo je to ponašanje,isto večer mi došao prof.K u sobu na razgovor i sve mi objasnio i sto puta se ispričao jer mi nije odmah netko opisao situaciju!Da sam bila imalo labilnija ne znam kako bi bilo!
mojoj prijateljici su u petrovoj ostavili narukvicu - nakon što joj je beba umrla. od raznih sestara je dobivala informacije da je beba živa, odnosno da nije živa. kad je konačno saznala da je bebica umrla (prerano rođena) - pukla je (bila u sobi sa ženama koje su rodile). nakon toga je svašta doživjela... :cry:
:D :D Sutra na viziti kažeš, ha, ha, ajde bravo da niste bili ovce ... al treba hrabrosti za to znam.Citiraj:
ifi prvotno napisa
Za peticiju jesam, ajde vi koje ste članice neka netko otvori topić za to i savjetuje se sa predsjednicom ili voditeljicama na grupi Porodi.
Inače koliko sam čula da ima i u Vinogradskoj psiholog, ali vjerujte da ne želite znati za što ga koriste.
a da roda pokrene akciju PSIHOLOGE U RODILIŠTA. meni se čini da bi oni temo trebali biti osnovna oprema. mogli bi i razgovarati s rodiljama neposredno prije poroda ili tijekom i tako im smanjiti stres i dati imsavjete kako se same opustiti. a i definitivno bi trebali sudjelovati u trudničkim tečajevima.
Pinta, Roda smo mi, ideja ja jako puno a jednih te istih ruku koje stalno potegnu jako malo.
meni je ideja ok, ali radne snage bez obzira na jako veliki broj forumašica imamo skroz malo.
upravo si opisala jedan moj "dream-job" :/Citiraj:
pinta prvotno napisa
koliko smo daleko od toga?
Je, je, kada sam ja rodila, ona je išla po sobama i razgovarala s trudnicama (ja ju nisam zvala, pa je došla).Citiraj:
lali prvotno napisa
I bila je na tečaju, držala predavanje, tako da sam ja sada skroz iznenađena, kada čitam ove vaše postove, pa vidim da to ustvari "nije normalna praksa". :?
ja sam za konkretnu akciju. računajte na mene svakako.
ali ne znam kako to ide ako nisi učlanjena :/ , ili jesi ?
Opet Rijeka među prvima :)
Ako se ovo odnosi na mene onda je moj odgovor slijedeći: formalno sam član, ali neredoviti platiša i ne baš aktivan (još) :oops:Citiraj:
Tinna Z prvotno napisa
Slažem se u potpunosti. To bi bila prava stvar!Citiraj:
pinta prvotno napisa
(I što se tiče potpore, mislim da se može na sve nas računati, bez obzira jesmo li učlanjene ili ne.)
Pinochio, ako ti nije problem napiši u Profilu nešto tipa podupiruća članica.
Ideju stavi da se prvo raspravi među članstvom, znaš već kako ide procedura, ako ne znaš javi mi se na mail.
Meni je trebao psiholog nakon prvog poroda, da istresem nakupljeni bijes što su me tretirali kao objekt na, nećete vjerovati mojem vlastitom porodu :x
meni je očajnički trebao netko još duuuuuuuuuuugo nakon poroda, preokrenula sam cijeli grad, angažirala prijatelje i poznanike, ali bila sam na kraju sama jer preko socijalnog nisam mogla dobiti adekvatnu pomoć, a za privatnu praksu nisam imala love. izvuklo me moje dijete i briga oko nje.
stvarno mi je stalo da se ta praksa kod nas promijeni jer će nekome možda doslovno spasiti život.