Druga trudnoca i strah od dojenja

Pozdrav, drage moje! Prvo sam djete dojila godinu i pol, dakle, po nekim mjerilima, moglo bi se reci da spadam u iskusnu dojilju. Trudna sam drugi puta i ne znam uopce odakle mi taj strah, ali, uzasno se bojim dojenja. Bojim se da necu znati sto napraviti po drugi put, bojim se da beba nece znati kako se doji i da nece prihvatiti dojku, bojim se da necu imati mlijeka, da necu imati pojma itd. Ne razmisljam ni o porodajnim mukama, jedino razmisljam sto ako necu znati po drugi pit raditi nesto sto sam radila preko godinu dana. Nekad si mislim, proslo je dosta vremena od kad sam dojila, mozda sam zaboravila. Moze li se zaboraviti ili je to kao voznja bicikla, kad jednom naucis, znas za svagda? Da li je ijedna od vas imala taj strah? Svaki savijet ce mi biti na ohrabrenje! Iskustva?
Unaprijed zahvaljujem!

ja sam imala strah od poroda. ali nestao je cim sam pocela radjati. nadam se da ce i tebi strah nestati cim pocnes dojiti.

i meni odjednom padaju na pamet razni strahovi...do sad nisam ni razmišljala kako ću i šta ću, jer imam jednog dvogodišnjaka doma, a sad 5 tjedana pred porod počinje mi padati na pamet kako sam ja ovo ili ono,kako ono ide s pupkom, što mu ono sve treba od opreme, kako se namješta onaj jastučić za autosjedalicu, itd,itd...a onda si mislim...ma nadoć će valjda....prvo smo savladali pa ćemo i ovo!
tako da ne brini, ja vjerujem da će ti sve doći prirodno i samo od sebe...

A joj! Hvala cure! Ovo mi izgleda ko popravni ispit :lol:

Ma u prosjeku druge bebe su puno bolji sisavci, mame kuze di su problemi, bolje ih "citaju"...
Ja bih rekla da nema mjesta strahu i panici....
Bude grbavije jer nemas toliko vremena za dojenje, ali kao da druga djeca to znaju pa.su efikasniji i spretniji sisavci.
;-)

Joj migulice, nadam se da ce biti tako. Drugi sin moje frendice nije uopce htio sisati, samo je spavao. Nakon 5 tjedana pokusavanja je zavrsio na ad. Cujem svakakve price i onda me hvata frka. Nadam se da ce druga beba ipak biti dobar sisavac :)

Ja sam se strasno bojala dojenja, s proslom sam 3 mjeseca imala krvave ragade, pa ona u bolnici...uspjele smo nekako godinu dogurati. ima 8 god od toga..Sada ispada da smo polozaje rasturile, radada nije bilo, nikakvih tehnickih poteskoca vec neki drugi problemi. Uspjet ces ti to.

Starije dijete sam dojila skoro 2 i pol godine i kad sam drugi put ostala trudna uopće se nisam opterećivala s dojenjem, kao, imam iskustva i lako ćemo, lakše nego prvi put. Međutim, bilo je teže, nije dobivao na kilaži u početku, pa sam morala uvesti i AD jedno vrijeme jer uz svu teoriju koju sam naštrebala za prvi put (i imala isprintane sve tekstove sa Rodinih stranica, tada još nije bilo Rodine knjižice) i uspješno iskustvo, jednostavno si nisam znala objasniti u čemu je stvar, zašto mi je sad sve to tako krenulo nizbrdo. Uglavnom, da ne ulazim u detalje i njega sam ipak dojila 2 godine. Ako jednog dana opet budem trudna, a nadam se da hoću, vjerojatno će me uloviti isti strah kao i tebe (zbog iskustva sa drugim djetetom). Hoću ti reći, ja sam bila sigurna da će nam dojenje ići lako i nisam se opterećivala, a nije bilo tako. Kod tebe će biti obrnuta situacija i sigurna sam da ćete uspjeti! ;-)

Stvarno nema razloga brinuti unaprijed. Kad se dijete rodi, vidjet ces sto ce i kako ce biti, i s tobom i s bebom. Zapamti samo da gotovo sve bebe znaju sto treba raditi, a gotovo sve zene mogu proizvesti dovoljno mlijeka. Ako nesto zapne, znas kome se treba javiti kad dodje vrijeme. :)

Kad god bih pred porode imala nekakve iracionalne strahove ispalo bi da se zapravo bojim nečeg sasvim drugog (osjećaja neuspjeha, povećana odgovornost, nekontrola emocija...). Kad bih t9 osvijestila prestala bih se bojati npr. pupka i počela raditi na onome što me stvarno žulja.

I ja nekako djecu doživljavam kao popravni ispit, odnosno brigom za njih učim i rastem u području majčinstva.

Sad sam se sjetila, dojenje s prvim je bilo u potpunosti izfilozofirano, kratko je trajalo i imala sam sve probleme ovog svijeta. Nije dugo trajalo, a zapravo je u pozadini bio strah od potpunog predavanja djetetu i opiranje stavljanju na raspolaganje.

Pokušajte se smiriti i ne unaprijed sama sebi stvarati pritisak. Svaka beba je drugacija i nema potrebe usporedjivati prvo iskustvo dojenja s drugim (iako je vase prvo pozitivno pa je time i bolje). Kad dodje beba, odmah je u rodilistu stavite na golo tijelo (skin-on-skin) i neka sisa. Ako cete na pocetku i imati kakve probleme razmisljajte da je to sve normalno, ali i da se svaka kriza prebrodi! Pratite svoju bebicu, slusajte svoje instikte i pomalo ce sve doci na svoje. Ukoliko se stvarno nadjete u problemu (iako ce mozda sve proci savrseno i beba uz vasu pomoc lijepo dojiti) uvijek se mozete javiti na ovaj Forum ili SOS broj Rodinih savjetnica koje ce dati sve od sebe da vas umire, saslusaju problem i zajedno ga s vama rijese. Samo POZITIVNO :)

Hvala vam puno na vasim pricama i ohrabrenju. Eto, znam da ima dosta vremena do poroda. Beba dolazi u 8. mjesecu. Ne znam zasto mi je takva panika. 3 frendice imaju termine 1-2 mjeseca prijie mene i cak su same rekle da ce uskociti i podojiti moju bebu ako bude neka frka, imam kontakt LLL voditeljice, poznajem zenu koja je umirovljeni Lactation consultant i rekla je da ce me par dana posjecivati kad se beba rodi, i ovdje na rodi ima strucnog osoblja, jednostavno ne znam sto mi je.
Sa kceri je dojenje bilo jako tesko, nisam imala mlijeka prvih 5 dana radi traumaticnog poroda i primalje su rekle da je jedino rijesenje da drzim gladnu bebu na dojci dok mlijeko ne dodje. 5 dana je vristala i ja skupa s njom jer sam imala svega nekoliko kapi kolostruma i to joj nije bilo dovoljno. Cice su mi bile pune zuljeva i krvarile su. 5. dan je nadoslo mlijeko i s obzirom da mi je curka tih 5 dana bila doslovce zaljepljena za cicu imala sam previse mlijeka i ona se pocela daviti u njemu. Smijesno, ali istinito, cim sam ju primakla cici, fontana mlijeka je pocela teci, pocela me gristi i to je jos pogorsalo stvar. Rekli su mi zatim da je dojim lezeci na ledjima kako bi se kcer "borila" sa gravitacijom za mlijeko. Isto sam par dana morala piti caj od mente i malo persina, kako bi smanjila kolicinu mlijeka. Cista katastrofa, ne znam ni sama kako sam na kraju dojila godinu i pol, bit ce da je razlog bila tvrdoglavost :lol:

Čestitke na drugoj trudnoci, za početak :)
Ako ti ikako pomaze, kod mene je bilo suprotno, tj. Prva i druga beba su potpuno drugacije. D je samo spavala i morala sam ju budit za cicanje, mlijeko je došlo tek treći ili 4. Dan, sve je bilo nespretno, nisam ju znala namjestit, padali su mi sesirići, mlijeka je bilo posvuda.. R je zato bio jako budan i jako energičan, nije ga trebalo buditi, vukao je ko lud, pa odmah drugi dan napravio ragade, pa sam opet morala sesirice angažirati. S njim nisam imala probleme s namjestanjem, položajima i sl. Evo, sad je prešao 2m i sve ide bez problema.
Zaključak, svako je djete različito, a to sto si iskusnija ti samo moze pomoći :) sretno!


Sent from my iPhone using Tapatalk

Pridruzujem se strahovima... Strah da nece htjet sisat, strah od upala, strah od nedobivanja na tezini...
S prvim je recimo bilo sve super i nisam posustajala, ali,jako je lijepo napredovao....
Potpuno te razumijem...
Meni,je termin u trecem mj. Javim kako ce krenut :)

Hvala giussepe! Obavezno javi! Ja sam vec dogovorila sa umirovljenom LLL voditeljicom da mi dodje svaki dan na sat vremena prva dva tjedna. One su jako sposobne i nadam se da ce mi moci pomoci :)

nemojte usporedivati sa prvom bebom i tim iskustvima drugo. ono u sto moZete biti sigurne je da znate dojiti. y_m, da, ko voznja bicikla :) uzivajte u trudnoci, a kasnije, ako nesto ne ide po planu, tu smo :)

Evo da se javim kako nam ide :)
Dojenje je uuistinu kao voznja biciklom, ne zaboravlja se...
Drugo dijete lijepo napreduje, ali imam dojam da sad imam vise saznjanja nego prije pa vise i provjeravam i brinem.
Definitivno je svako dijete drugacije i apsolutno sve od nacina dojenja do ucestalosti je drugacije nego s prvim

Ali da sam puno spretnija od prvog dana jesam:)

U prvoj trudnoći nisam se baš informirala o dojenju, mislila sam šta ili imaš mlijeka ili nemaš i to ti je to. Kada se beba rodila kaos, tri dana ubolnici pod dohranom, imala je žuticu i bila je uspavana. Ja imala uvučene bradavice, sestre na odjelu živčane, nikako da zadrži tu bradavicu u ustima. Došli doma, cice se prepunile, mastitis, temperatura, patronažna šalje muža po izdajalicu, prije svakog dojenja- svaka 2 sata ja se izdajam na bebi navučem bradavice i omekšam. Onda ragade, bol, krv. Bebu si mi namještali i mama i muž, jedan joj otvara usta, drugi je drži :lol: Jednu noč mi je muž u tri ujutro išao u ljekarnu kupiti AD jer nisam imala let downa, (rekla je patronažna zbog nervoze). Nije ga popila ni 50 ml. To je bilo sve AD koje je ikad popila. Taj kaos je trajao neka 3 tjedna.
Onda skokovi u razvoju, sa 6 tj, 3 mj, 6 mj, ja si mislim kako ostajem bez mlijeka. Da nije bilo moje prijateljice Ivane i ovig foruma brzo bih ja odustala.
Također prvih 6 mj sam živjela na juhi i kuhanom povrču jer je mala od svega dobivala grčeve.
Malenu sam dojila 14 mjeseci :sp: i sama je prestala nakon što sam počela raditi .
U cijeloj drugoj trudnoći sam strahovala od dojenja, čak sam bila odlučila da neću opet sve to prolaziti, pa većina mojih frendica ne doji, pa nije to nešto strašno.Ali ipak sam se oboružala izdajalicama, šeširićima, čajevima za poticanje mlijeka, čak i kutijom AD ako zatreba (nisam je na kraju niti otvorila) svime šta mi je trebalo prvi put i odlučila krenuti u novu bitku.
A ono , nisam se imala protiv koga-čega boriti. Mali je odmah nakon poroda prihvatio siku, lijepo papao u svim položajima, prepunjenosti i ragada nije bilo, izdajalicu nisam ni taknula, čajeve nisam pila, i mogla sam jesti šta god hoću, malome ništa nije smetalo. Skokove u razvoju nisam osjetila, to je ono samopouzdanje valjda kada ti nešto uspije prvi put. Sada imamo 2 godine i još dojimo.:-D
Tako da mi je sav strah bio neutemeljen i treba se samo opustiti jer su stvarno djeca jako različita.

Mislim da je i u tvom slucaju iskustvo odigralo veliku ulogu :)
Ja sam nekako punija. Samopouzdanja