Stari djed u depresiji-savjet psihologa

Tema se ne tiče u suštini ovog foruma, ali je obiteljska.

Baka MM je odnedavno u bolnici bez velikih izgleda da se iz nje vrati. Njegov 82 godišnji djed, dosta slabo pokretan, inače lucidan, bistar, duhovit i inteligentan čovjek je u teškom bedu.

Cijeli život živi s bakom u malom mjestu u Istri. Sad kad je nema, pojavljuju mu se fantomske boli, javljaju mu se napadaji panike u kojime ne funkcionira racionalno. U tim trenucima postaje dijete, preplašeno dijete, koje pita iste stvari po 20 puta unutar pola sata. Boji se da će umrijeti, sam po noći. Zahtijeva da netko spava po noći s njim u kući, da ga smrt ne zatekne.
Moj svekar (njegov sin) i svekrva su više na izmaku snaga s njim. Živi 5 km od njih, a 100 puta dnevno ga moraju obilaziti, dvoriti, tješiti, oblačiti i svlačiti i na kraju svekar i spavati s njim. Da netko ne dođe, cijelu bi noć probdio i zvao svakih 20 minuta na telefon u napadu straha.

Pitam..kako mu pomoći? Kako s njim razgovarati da pobijedi strah? Prijatelja nema-svi poumirali. Rodbine nema u blizini 300 km...samo sina, snahu, unuke i praunuke. I jednu lijepu kujicu, koja ga očito ne može utješiti...

Ja bih ga dovela sebi. Ogroman je to sok kada nakon toliko godina ostanes sam.

Svekri rade, sad iznimno je svekrva na bolovanju, pa ima luksus da ga posjeti, ali da je kod njih doma, bio bi 9 sati sam u napučenom stanu na 5 katu, bez psa, svog vrta i poznatog okoliša.

Imala sam slican slucaj, uspjesno rijesen u psihijatrijskoj klinici (ali u pet do dvanaest). Tu depresiju, samocu i strah treba jako ozbiljno shvatiti jer moze zavrsiti kobno.
Postoji li neko, koga mozete platiti da bude s njim, pravi mu drustvo, brine o njemu?

Pretužno. :cry:

Citiraj:

---

Virgo30 prvotno napisa

Svekri rade, sad iznimno je svekrva na bolovanju, pa ima luksus da ga posjeti, ali da je kod njih doma, bio bi 9 sati sam u napučenom stanu na 5 katu, bez psa, svog vrta i poznatog okoliša.

---

A da se svekrva preseli kod njega malo dok je na bolovanju? A istovremeno da trazite pomoc lijecnika/psihologa/psihijatra?

Potpisujem oba Ancicina posta. :)

Teško je sve to izorganizirati obzirom na okolnosti. Svekrva ima ruke u kvaru, od sindroma karpalnog tunela do kalcifikacije ramena i danju i noću pati jake bolove u rukama, to znači da ga ne može ni pridržati, ni mnogo mu pomoći, a i mora 5 sati dnevno biti na terapiji. Pomogne koliko može time što kuha, i održava odjeću.

Svekar radi u turizmu od jutra do navčer, ne može s posla samo tako.

Morat ćemo se obratiti stručnoj osobi. Vjerovali ili ne, u Istri je teško naći osobu koja bi se brinula o starcima, jer većina žena upravo to radi u Italiji za otprilike 3-4 puta veće novce nego bi mi mogli platiti. Ipak, mislim da postoji nešto što se zove dnevni boravak za umirovljenike.

Hvala cure.

Pustite ga da prica, nemojte ga tjesiti, ni umirivati/prekidati, vec ga saslusajte. Njegov strah od smrti nije nerealan, kao ni od samoce. Ako je lucidan recite mu sto osjecate prema njemu, kako je utjecao na vas zivot. Pricajte s njim o baki. Kako je i vama tesko sto je ona tako lose.
Dnevni boravak je odlicna ideja, kao i neko za druzenje ili psiholog. A zasto ne i nesto protiv tjeskobe-naravno da mu psihijatar propise.