Najgori učenik u razredu

Danas smo se vratili s primanja i dobili saznanje da je naš klinac najgori drugaš u školi.
Domaće zadaće su mu neuredne, u školi ne prati, ne nosi pribor (za koji smo kasnije saznali da mu je cilo vrime u ormariću), vrti se, ništa ne shvaća ozbiljno, za školu je totalno nezainteresira i ne voli je.

Kako pomoći takvom ditetu??
Naime, ja radim do 4, dođem doma, skremam ručak.... A on, umisto da napiše domaći do te ure, on se igra....
I sad, dok dođems posla, dok ručamo, pa on sidne pisati domaći rad s konstantnim dizanjem, piškenjem, kakenjem, pijenjem, jedenjem... ta zadaća traje od 5-6 popodne do 8.. i naravno, u 8 mu je dosta života nema vrimena za vježbanje ni ništa...
ostaje nam jedino vikend, al nisam zlo, pa ga ne tlačim da uči 24 sata...

Šta bi vi u takvom slučaju?

Ja sam svog, u takvom slucaju upisala u glazbenu skolu, nakon sto sam procijenila da ce to utjecati na njegovu motivaciju na raznim podrucjima. To se pokazalo odlicnim potezom. Razmisli o tome sto bi njega okupiralo. Za pocetak trebas bolje strukturirati njegovo vrijeme, makar nekim trikovima, dati mu zadtke koje mora obaviti dok te nema, kao npr. pisanje zadace. Na to ga trebas telefonski podsjecati svaki dan dok ne usvoji shemu. Napisati mu spisak sto kraci to bolji kako spremiti torbu i ostalo za skolu i inzistirati neko vrijeme da se slijedi procedura.

Meni ovo ne izgleda samo kao lagano neorganizirano dijete, ali dajbože da bude.
Ukoliko su i obiteljska situacija i djetetov psihofizički razvoj uredni, sin ti možda ima poremećaj pažnje i možda neke "dis"- teškoće u učenju jer stalno neuredne zadaće znače problem s grafomotorikom, a izrazita zaboravljivost i stalne višesatne domaće zadaće znače probleme u koncentraciji . U dogovoru sa školskom stručnom službom i učiteljicom odvedi ga psihologu-logopedu-defektologu, (prvenstveno psihologu!) na testiranje i kompletnu obradu.
Ovisno o nalazu (naravno, jedinmo ako su teškoće potvrđene) možeš u dogovoru sa školom tražiti i individualizirani program, tzv. IP (guglaj i informiraj se o tome).

Tvoj je zadatak potpuno drugačije organizirati kućnu svakodnevnicu i uzeti uzde u svoje ruke, naučiti dijete discipliniranijem pristupu školi, uvesti strogu kontrolu učenja i DZ i kad te nema doma (telefon), učiti s njim, svaki tjedan biti na informacijama, tlačiti ga itekako bar pola vikenda...ukratko život će ti se pretvoriti u pedagogiju, a slobodno vrijeme zaboravi.
Prije nego što kreneš, pročitaj par knjiga o teškoćama koje će stručnjaci ustanoviti, puno toga ima i na internetu, ali ako se ne educiraš, nećeš mu biti od pomoći.
Alternativa je da ga pustiš da ide kako ide, ali kasnija cijena će biti puno veća, da ne kažem fatalna. Eto, ukratko, realno i iz iskustva svojeg i tuđeg.

Citiraj:

---

jadranka605 prvotno napisa

Danas smo se vratili s primanja i dobili saznanje da je naš klinac najgori drugaš u školi.
Domaće zadaće su mu neuredne, u školi ne prati, ne nosi pribor (za koji smo kasnije saznali da mu je cilo vrime u ormariću), vrti se, ništa ne shvaća ozbiljno, za školu je totalno nezainteresira i ne voli je.

Kako pomoći takvom ditetu??
Naime, ja radim do 4, dođem doma, skremam ručak.... A on, umisto da napiše domaći do te ure, on se igra....
I sad, dok dođems posla, dok ručamo, pa on sidne pisati domaći rad s konstantnim dizanjem, piškenjem, kakenjem, pijenjem, jedenjem... ta zadaća traje od 5-6 popodne do 8.. i naravno, u 8 mu je dosta života nema vrimena za vježbanje ni ništa...
ostaje nam jedino vikend, al nisam zlo, pa ga ne tlačim da uči 24 sata...

Šta bi vi u takvom slučaju?

---

Prvo provjeri da dijete nema neki organski poremecaj zbog kojeg ima probleme u ucenju , pa postoji dobar razlog zasto se ne moze sam organizirati i motivirati.
Kao sto marta kaze moras mu pomoci . Moras mu organizirati vrijeme, ako treba moras mu pomoci da odradi skolske obaveze , a ne da u agoniji sjedi uz knjigu satima ( a bez uspjeha).

Eto, coksa je detaljnija od mene . : dvije stare iskusnjare:

Već je bio kod psihologa i logopeda.... I svi kažu da je sve u redu... al ni meni ne djeluje da je baš sve super. I moj stariji je bija živahan, ali totalno drugačiji od njega....
Volila bi da mi ide na bilo kakvu izvanškolsku aktivnost, al po ovom rasporedu šta sam napisala, nemam to di ubaciti...
Škola u koju ide ima samo jednu smjenu (šta je trebao biti cjelodnevni boravak, al kao i sve i to je totalna poplava)... šta mi stvara problem jer i mi stalno radimo ujutro.
Kad krenemo pisati domaći... e to je toliki stres da vam ne mogu opisati.... sto crviju mu u guzici, ne može se smiriti na stolici, rukopis mu je .. pa ne znam.. orao u letu bi to bolje napravija :-(
Jedino šta stvarno voli i šta mu stvarno ide u školi je matematika, al i dok se oko toga treba malo pomučiti, eto problema...
Čitanje mu ide puževim korakom, ali u principu razumi šta pročita...

Rekla sam njegovoj učiteljici da ako je on jedini u razredu takav, da se na neki drugi način pozabavi s njim, a ona mi je rekla da sva dica moraju ići istim programom i da ona nema vrimena zaustavljati se zbog njega.... Pa ne triba se zaustavljati, sve on hvata, al možda mu triba drugačiji pristup... ne znam.. baš mi je bed, jer bez obzira šta je takav u školi, svi se kunu da je on super inteligentno dite koje se triba pronaći....

Citiraj:

---

jadranka605 prvotno napisa

Danas smo se vratili s primanja i dobili saznanje da je naš klinac najgori drugaš u školi.
Domaće zadaće su mu neuredne, u školi ne prati, ne nosi pribor (za koji smo kasnije saznali da mu je cilo vrime u ormariću), vrti se, ništa ne shvaća ozbiljno, za školu je totalno nezainteresira i ne voli je.

Kako pomoći takvom ditetu??
Naime, ja radim do 4, dođem doma, skremam ručak.... A on, umisto da napiše domaći do te ure, on se igra....
I sad, dok dođems posla, dok ručamo, pa on sidne pisati domaći rad s konstantnim dizanjem, piškenjem, kakenjem, pijenjem, jedenjem... ta zadaća traje od 5-6 popodne do 8.. i naravno, u 8 mu je dosta života nema vrimena za vježbanje ni ništa...
ostaje nam jedino vikend, al nisam zlo, pa ga ne tlačim da uči 24 sata...

Šta bi vi u takvom slučaju?

---

Jeli ti opcija da ti netko pomogne, tipa da baka, dida, susjeda, dođu k njemu dok si ti na poslu i
s njim prorade zadaću? Ako i ne mogu svaki dan, pa makar 2 puta tjedno.

Ako ne, morat ćeš ga nekako motivirati da zadaću napravi odmah poslije škole, jer kasno popodne
djeca postanu već dosta preumorna (pogotovo djeca koja nisu baš motivirana za školu).

Pokušaj mu objasniti, da ako napravi zadaću ranije da će popodne moći igrati nogomet, igrati igrice isl.
Ako treba, na početku mu obećaj da ćete nekuda ići zajedno popodne i onda ga stvarno nagradi,
samo da on iskusi to zadovoljstvo i slobodno vrijeme koje ima nakon obavljenog posla.

Ono što je sada jako važno je to da podržavaš pozitivnu sliku o njemu. da ga podržavaš i bodriš da može biti bolji.
Nemoj ga previše kritizirati jer čini se da to niti ne djeluje previše na njega.
Pogotovo nikako nemojte pred njim govoriti da je najgori u razredu, školi itd.
Djeca lako prihvaćaju takve etikete i prisvoje ih.

Pokušaj od njega saznati što mu je teško, zbog čega nešto ne voli.

Moraš uzeti u obzir da većina djece koja imaju problema u školi u drugom razredu,
doista imaju nekih realnih problema sa učenjem, pažnjom, socijalizacijom, samopouzdanjem isl.
Problema koji se mogu riješiti ako ih dovoljno rano detektiramo i krenemo rješavati.

U tome smislu nemoj oklijevati da potražiš stručnu pomoć u školi: razgovaraj puno sa učiteljicom,
odi do psihologa, logopeda i sl.

Vid ove dvije sto pusu i na hladno :lol:
Jadranka, jel bio u skoli kod psihologa i logopeda ili kod nekog izvan? Ako ti treba vanjaka procjena mogu pitati frendicu. Njena mala ima disleksiju koja bi sigurno bila neprepoznata da se samo skolu pitalo.
Sta se tice aktivnosti, ovaj moj raspadnutin sad u trecem razredu ide tri puta tjedno na karate i 4 puta tjedno u gs. I stigne sve. I dalje se tu i tamo raspadne ali rze se oporavi nego prije. Razmislja o nekoj aktivnosti koja ce mu dati osjecaj da napreduje sukladno ulozenom trudu, to je ono sto je najbolje djelovalo na moga.

Razmisli a ne razmislja....
:facepalm:

evo cure su sve pametno rekle.
Djetetu treba pomoć s"samo" sad treba naći pravi način.

Citiraj:

---

jadranka605 prvotno napisa

Već je bio kod psihologa i logopeda.... I svi kažu da je sve u redu... al ni meni ne djeluje da je baš sve super. I moj stariji je bija živahan, ali totalno drugačiji od njega....
Volila bi da mi ide na bilo kakvu izvanškolsku aktivnost, al po ovom rasporedu šta sam napisala, nemam to di ubaciti...
Škola u koju ide ima samo jednu smjenu (šta je trebao biti cjelodnevni boravak, al kao i sve i to je totalna poplava)... šta mi stvara problem jer i mi stalno radimo ujutro.
Kad krenemo pisati domaći... e to je toliki stres da vam ne mogu opisati.... sto crviju mu u guzici, ne može se smiriti na stolici, rukopis mu je .. pa ne znam.. orao u letu bi to bolje napravija :-(
Jedino šta stvarno voli i šta mu stvarno ide u školi je matematika, al i dok se oko toga treba malo pomučiti, eto problema...
Čitanje mu ide puževim korakom, ali u principu razumi šta pročita...

Rekla sam njegovoj učiteljici da ako je on jedini u razredu takav, da se na neki drugi način pozabavi s njim, a ona mi je rekla da sva dica moraju ići istim programom i da ona nema vrimena zaustavljati se zbog njega.... Pa ne triba se zaustavljati, sve on hvata, al možda mu triba drugačiji pristup... ne znam.. baš mi je bed, jer bez obzira šta je takav u školi, svi se kunu da je on super inteligentno dite koje se triba pronaći....

---

Vrlo cesto djeca sa problemima u ucenju ( organskog uzroka) i visoke inteligencije kompenziraju dio problema inteligencijom. I tada se u nekim opcenitim, nedovoljno detaljnim testovima NE vidi problem vec samo inteligencija.

Citiraj:

---

jadranka605 prvotno napisa

Već je bio kod psihologa i logopeda.... I svi kažu da je sve u redu... al ni meni ne djeluje da je baš sve super. I moj stariji je bija živahan, ali totalno drugačiji od njega....
Volila bi da mi ide na bilo kakvu izvanškolsku aktivnost, al po ovom rasporedu šta sam napisala, nemam to di ubaciti...
Škola u koju ide ima samo jednu smjenu (šta je trebao biti cjelodnevni boravak, al kao i sve i to je totalna poplava)... šta mi stvara problem jer i mi stalno radimo ujutro.
Kad krenemo pisati domaći... e to je toliki stres da vam ne mogu opisati.... sto crviju mu u guzici, ne može se smiriti na stolici, rukopis mu je .. pa ne znam.. orao u letu bi to bolje napravija :-(
Jedino šta stvarno voli i šta mu stvarno ide u školi je matematika, al i dok se oko toga treba malo pomučiti, eto problema...
Čitanje mu ide puževim korakom, ali u principu razumi šta pročita...

Rekla sam njegovoj učiteljici da ako je on jedini u razredu takav, da se na neki drugi način pozabavi s njim, a ona mi je rekla da sva dica moraju ići istim programom i da ona nema vrimena zaustavljati se zbog njega.... Pa ne triba se zaustavljati, sve on hvata, al možda mu triba drugačiji pristup... ne znam.. baš mi je bed, jer bez obzira šta je takav u školi, svi se kunu da je on super inteligentno dite koje se triba pronaći....

---

Ako mu ide matematika bolje od svega drugog, lako moguće da mu je dosadno, da zna gradivo ali da mu ide presporo.... (Pročitaj topic o darovitoj djeci - kombinacija darovitosti i šlampavosti nije rijetkost)

Ja sam svog mlađeg (kao i marta) upisala u glazbenu školu u drugom razredu i to se pokazalo super.

Ali do četvrtog razreda sam doma imala ovo - moj E. nije u školi ni pisao ni slušao jer ga nije zanimalo, a onda smo doma morali imati ponavljanje gradiva. Dodatno - imao je ne baš zainteresiranu učiteljicu. Ja sam imala dvoje klinaca iz susjedstva s kojima sam provjeravala što se u školi radilo i što moj sin nije zapisao, i tako do petog razreda. ALi moj sin je imao problema s disleksijom (koje je prerastao) i tek kad je napokon propisao i naučio čitati kako treba, stvar je krenula. Ali u glazbenoj je bio super od prvog dana i to je puno značilo za njegovo samopouzdanje.

Morat ćeš često na informacije. I smisliti neku motivaciju za njega da proba samostalno napisati zadaće u vrijeme dok se ti ne vratiš. Probaj mu reći "ako napraviš zadaće dok mi dođemo s posla, vodit ću te na to-i-to mjesto", što već želi i što mu možeš osigurati. Naša "mrkva na batini" bio je odlazak u obližnji sportski centar, rolanje, ponekad gledanje filmova s tatom i naravno, dozvoljeno igranje na računalu. ALI tek nakon što se riješe sve obveze. Ako napiše zadaće, za ove aktivnosti ostaje više vremena. Ako ne napiše - nema ništa od zabave.

Treba voditi računa da je to ipak još malo dijete i da ne može samostalno organizirati vrijeme. Neki mogu (moj stariji je to uspješno činio), ali mnogi ne mogu. Nemaju osjećaj za vrijeme. Moj je znao pisati zadaću satima, jer su mu "misli odlutale" pa sam imala kuhinjski timer navinut na 10 ili 20 minuta i to je bilo vrijeme za zadaću iz jednog predmeta, ovisno koliko je bilo zadataka. Ali pomoć odraslih u ovoj dobi često je nezamjenjiva, pa ako ne ide drugačije, probaj naći nekoga da mu s tim pomogne. Sretno!

Citiraj:

---

jadranka605 prvotno napisa

Već je bio kod psihologa i logopeda.... I svi kažu da je sve u redu... al ni meni ne djeluje da je baš sve super.


Rekla sam njegovoj učiteljici da ako je on jedini u razredu takav, da se na neki drugi način pozabavi s njim, a ona mi je rekla da sva dica moraju ići istim programom i da ona nema vrimena zaustavljati se zbog njega.... Pa ne triba se zaustavljati, sve on hvata, al možda mu triba drugačiji pristup... ne znam.. baš mi je bed, jer bez obzira šta je takav u školi, svi se kunu da je on super inteligentno dite koje se triba pronaći....

---

Psiholog i logoped su trebali detektirati zašto je stanje takvo kakvo je.
Ne može njihov zaključak biti da je sve u redu, ako dijete ne funkcionira dobro u školi.

Ako nisi, predlažem ti da detaljno porazgovaraš s njima, pitajući ih za savjet.

Ako ti oni stvarno ne daju nikakve smjernice, onda probaj potražiti drugo mišljenje.

Što se učiteljice tiče, tu moraš biti strpljiva, uporna ali jako pažljiva. Suradnja s njom ti je u ovom
trenu najvažnija.
Dakle ti si uporna mama a "učiteljica je uvijek u pravu".

Znalo se desiti da napiše domaći kad dođe kući iz škole.. a onda mi dođemo doma i pogledamo šta je on napravija, a to... bože, svega.... ne znaš bi li se smija il plaka :D
A kad, primjerice, u petak popodne napiše svu zadaću, ostane mu slobodan vikend, bude sav tako sretan i zadovoljan jer mu je ostalo vrimena i za igru i za sve.... i stalno ga podsjećam na to kako je to super kad riješiš svoje obveze, pa imaš vrimena i za igru i za crtić i za sve...
A nisam ni ljuta na njega, jednostavno ne mogu biti, ja bi samo plakala :D

Šta se tiče logopeda, moram priznati da nismo mi s njom razgovarali nego učiteljica, pa je ona nama prinila šta ova kaže....
Ali volila bi baš popričati s njima.... samo... moram se mala izjadati.. kad dođem tamo i želim pričati s bilo kim, svi odma misle da ću ih pojesti, pa odma krenu s nekakvim obrambenim stavom... kako učiteljica, tako i svi ostali (pričala sam s psihologom prije nego je počeo ići kod nje).

Možda da ga upišem u glazbenu kako vi kažete.... svi u obitelji nešto sviraju, mislim da bi mu to silo :))

Ja kazem da moras otkriti u cemu je tocno problem , te mu puno vise pomagati da se organizira i motivira.
a ne ocekivati da on sve odraduje sam jer je to njegova obaveza. Neka djeca to jednostavno ne mogu. Neka djeca to jednostavno ne mogu u toj dobi. Neka djeca trebaju puno vise angazmana roditelja - konkretno, a ne samo kao nekoga tko podsjeca da oni nesto trebaju odraditi.

Citiraj:

---

jadranka605 prvotno napisa

Možda da ga upišem u glazbenu kako vi kažete.... svi u obitelji nešto sviraju, mislim da bi mu to silo :))

---

ako pokaže interes, makar malo, ja mislim da ti je ovo odlično.

Dodatna aktivnost koja dijete zanima uvijek je dobra ideja, jer ce se osjecati uspjesno ( kad vec u skoli nije).
Ali to ne znaci da ce problem u skoli biti kao carobnim stapicem odnesen.

Ne stignem sve čitati, ali kako je bilo do sada? 1. razred, kako ste rješavali.
Ne razumijem točno problem oko pisanja zadaće poslije podne.
Moje dijete ide u 2 smjene u školu, MM radi, ja radim,...
Zadaću pišemo isto tako poslije podne, još ajde kad je u jutarnjoj smjeni, ali kad je u školi do 17:30, pa ima aktivnost,... opet piše prije spavanja, jer mu ujutro nema tko pregledati.
Da se razumijemo, zadaća mu se nikad ne piše, osim matematike.

Mojem je trenutno motivacija, na koju ga treba stalno podsjećati, ako napiše zadaću bez jaukanja, cviljenja i ostalih popratnih zvukova, onda može još pola sata na komp.

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

Dodatna aktivnost koja dijete zanima uvijek je dobra ideja, jer ce se osjecati uspjesno ( kad vec u skoli nije).
Ali to ne znaci da ce problem u skoli biti kao carobnim stapicem odnesen.

---

da. zaboravih napisati da mislim da je rješenje u više obaveza plus veći vaš angažman, što kažu iskusne majke na ovom topiku.
gestapo kontrola, nema druge :mrgreen:

Takva je nada najstarija. Njoj su isto jako puno pomogle izvanskolske aktivnosti - ide na klavir, zbor i na plivanje. Sada je u 4raz i polako dolazi na svoje, a do sada je bilo svega, od nepisanja zadaca do toga da je uopce nije bilo iz skole jer je isla kod prijateljice bez da ikome ista kaze. Bili smo kod logopeda, psihologa i sve je bilo ok, u nekim pogledima nadprosjecno inteligentna, jedino je zsostajala na govornom podrucju. U skoli nismo po tim pitanjima nista poduzimali osim razgovora sa uciteljicom i pedagogicom. Ali mi imamo srecu sa skolom i uciteljicom pa smo to nekako pregurali. Trenutno je stsnje takvo da sve skolske obaveze rjesava SAMA, sto je meni je meni jos prosle godine bila znanstvena fantastika. Vjerojatno ce i zvoj djecak doci na svoje ali ces ipak morat uloziti malo truda, mi smo znali cijelo pop ( na prekide , odmore) sjedit s njome, pa zvat sve po seluu sto imaju za zadacu i sta su uopce radili u skoli...

A tipfeleri, sramota... Tipkam s moba, a prsti su mi malo u banani ;-)

Citiraj:

---

jadranka605 prvotno napisa

Znalo se desiti da napiše domaći kad dođe kući iz škole.. a onda mi dođemo doma i pogledamo šta je on napravija, a to... bože, svega.... ne znaš bi li se smija il plaka :D
A kad, primjerice, u petak popodne napiše svu zadaću, ostane mu slobodan vikend, bude sav tako sretan i zadovoljan jer mu je ostalo vrimena i za igru i za sve.... i stalno ga podsjećam na to kako je to super kad riješiš svoje obveze, pa imaš vrimena i za igru i za crtić i za sve...
A nisam ni ljuta na njega, jednostavno ne mogu biti, ja bi samo plakala :D

Šta se tiče logopeda, moram priznati da nismo mi s njom razgovarali nego učiteljica, pa je ona nama prinila šta ova kaže....
Ali volila bi baš popričati s njima.... samo... moram se mala izjadati.. kad dođem tamo i želim pričati s bilo kim, svi odma misle da ću ih pojesti, pa odma krenu s nekakvim obrambenim stavom... kako učiteljica, tako i svi ostali (pričala sam s psihologom prije nego je počeo ići kod nje).

Možda da ga upišem u glazbenu kako vi kažete.... svi u obitelji nešto sviraju, mislim da bi mu to silo :))

---

i kod naše je jedne učiteljice slično. čini mi se da je svaki puta iznova moram uvjeravati da je neću pojesti, da je za ništa ne krivim isl.
a razgovaramo barem 1. puta tjedno :roll:

ali treba biti uporan, i kad skineš tu ljušturu, svi su oni u principu spremni za suradnju i duuuge razgovore.

ja sam isto imala problema sa svojom drugašicom, bile smo kod psihologa koji mi je puno toga razjasnio,
stvari koje sam naslućivala, ali mi je trebala stručna potvrda svega.
http://forum.roda.hr/threads/86330-d...BEe+o+ocjenama

sada, par mjeseci poslije je puno, puno bolje stanje, mogu reći da je sve super :)

Hm, ne znam baš da je glazbena škola dobro rješenje za dijete kojem očito fali organizacije i samodiscipline :-|
Možda je bolje prvo mu pomoći da se skocka sa školom (nošenje pribora, praćenje na satu, bar da zapiše što je za zadaću, ako je već ne napiše potpuno samostalno), a onda ići uvoditi dodatne aktivnosti.

I moje dijete ide u glazbenu, ali bogme za nju radi puno više nego za redovnu školu. A nema problema s organizacijom, bar ne na prvi pogled. Iako ga još uvijek moram nadgledati, jesenas se malo opustio pa su krenuli minusi iz zadaća kojima se poslije čudom čudio. Njemu nije bilo jasno kako je moguće da nije napisao zadaću :roll:
Ako se dijete ne može samo organizirati (a mnogi ne mogu u toj dobi, nije to ništa zabrinjavajuće), onda mu treba roditelj pomoći, tako da se potpuno slažem sa zagovornicima gestapo kontrole :mrgreen:

Citiraj:

---

tanja_b prvotno napisa

Hm, ne znam baš da je glazbena škola dobro rješenje za dijete kojem očito fali organizacije i samodiscipline :-|
Možda je bolje prvo mu pomoći da se skocka sa školom (nošenje pribora, praćenje na satu, bar da zapiše što je za zadaću, ako je već ne napiše potpuno samostalno), a onda ići uvoditi dodatne aktivnosti.

I moje dijete ide u glazbenu, ali bogme za nju radi puno više nego za redovnu školu. A nema problema s organizacijom, bar ne na prvi pogled. Iako ga još uvijek moram nadgledati, jesenas se malo opustio pa su krenuli minusi iz zadaća kojima se poslije čudom čudio. Njemu nije bilo jasno kako je moguće da nije napisao zadaću :roll:
Ako se dijete ne može samo organizirati (a mnogi ne mogu u toj dobi, nije to ništa zabrinjavajuće), onda mu treba roditelj pomoći, tako da se potpuno slažem sa zagovornicima gestapo kontrole :mrgreen:

---

Hm, sve je to jako individualno.
Mislim da je, kad ima nekih problema, dobro otići kod psihologa i "dobro" upoznati svoje dijete jer neke stvari mogu biti skrivene jako duboko,
ili se čak očitovati skroz suprotnim ponašanjem.

Npr. dijete koje pokazuje da ga uopće nije briga za uspjeh u školi, možda je dijete kojem je izrazito jako stalo do uspjeha,
ali se i kod najmanjeg neuspjeha pokoleba i kaže samo sebi da ono to ne može.

Što se tiče ovog prvog boldanog, meni je to isto rekla psihologica.
Dijete koje ima otpor prema školi, upisati u još jednu školu :roll:

S time da uvijek postoji mogućnost nelinearnih skokova u razvoju pa tako nešto što važi za dijete kad je imalo
8,5 godina, možda sa 9,5 bude skroz druga priča.

Ljudi moji, aktivnosti i zabave u slobodno vrijeme su jedno, a činjenica da dijete u 2.polugodištu 2.r. slabo/teško/s puno grešaka čita, ima velikih teškoća s koncentracijom te ima katastrofalan rukopis drugi su par rukava na koji je učiteljica već odavno trebala reagirati razgovorom s roditeljima i upućivanjem kod logopeda i ostalih, Nikako ne može biti u redu logopedski nalaz ako dijete ima gorenapisane poteškoće. Dijete treba stručnu pomoć i to odmah, prije nego što krene misliti da je glupo i nesposobno.

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

Dodatna aktivnost koja dijete zanima uvijek je dobra ideja, jer ce se osjecati uspjesno ( kad vec u skoli nije).
Ali to ne znaci da ce problem u skoli biti kao carobnim stapicem odnesen.

---

Pa to nitko nije rekao. ALi glazbena škola silom prilika donosi organizaciju vremena koju se treba poštivati. Moj E. ni dan danas ne bi naučio gledati na sat da nije morao znati kad treba ići na sviranje. A budući da mu se tamo sviđalo, naučio je.

Ali naravno da nas to nije spasilo ni dijagnosti,e ni papira, a ni kasnije višegodišnjeg zavirivanja preko ramena i nadziranja pisanja domaćih zadaća. Znaš i sama - čak i kad problem ima svoje ime, to ne znači da je riješen, samo da je osviješten. S djetetom treba i dalje doma guliti koliko god treba.

I dodatno - svi mi koji smo u tom loncu dobro znamo da čak i kad dijete dobije papire za individualizaciju, to NE znači da će u školi nešto s njima i raditi. Još nisam čula nikoga da je rekao "e, stvarno nam je taj papir pomogao". Toplo se nadam da ima i svijetlih primjera.

Papiri o posebnom obliku školovanja meni su služili samo zato da se mogu argumentirano natezati s učiteljicama i boriti za svoju djecu. U školi prstom makli nisu, nikad nisam vidjela te papire (program individualiziranog pristupa) i sve što smo radili, radili smo mi doma. Homeschooling. Dokle god je trebalo. A i sad ponekad treba.

Zašto su papiri dugoročno korisni: upravo sam otkrila (jer moj stariji je nedavno bio na profesionalnoj orijentaciji u HZZ) da dijete može dobiti preporuku za direktan upis u odgovarajuću srednju školu (određeni program koji mu paše, ali pitaju oni djecu i o njihovim željama) pa eto - papiri se dugoročno isplate. Do sad su samo ležali u nečijoj ladici.

Citiraj:

---

čokolada prvotno napisa

Ljudi moji, aktivnosti i zabave u slobodno vrijeme su jedno, a činjenica da dijete u 2.polugodištu 2.r. slabo/teško/s puno grešaka čita, ima velikih teškoća s koncentracijom te ima katastrofalan rukopis drugi su par rukava na koji je učiteljica već odavno trebala reagirati razgovorom s roditeljima i upućivanjem kod logopeda i ostalih, Nikako ne može biti u redu logopedski nalaz ako dijete ima gorenapisane poteškoće. Dijete treba stručnu pomoć i to odmah, prije nego što krene misliti da je glupo i nesposobno.

---

xxxx
iskreno. cekala sam da netko drugi sa više staža na forumu to izravno napiše,
a ja sve okolišala ko maca oko vruće kaše...

Peterlin,
da slažem se da gl. škola kao i svaka druga sl. aktivnost doprinosi boljoj organizaciji,
važilo je za mm-a, mene, za moju stariju kćer i dr.
ali za dijete, sa poremećajem pažnje, otporom i strahom prema školi, nemotivirano/premotivirano isl.
ipak bi pričekala da se stvari, malo bolje, poslože u OŠ.

Iskreno, moje dijete ima 2 dodatne aktivnosti, obje voli, ali kad je situacija da se njemu ne piše, ne ide mu se ni na aktivnosti.

Citiraj:

---

orange80 prvotno napisa

xxxx
iskreno. cekala sam da netko drugi sa više staža na forumu to izravno napiše,
a ja sve okolišala ko maca oko vruće kaše...

Peterlin,
da slažem se da gl. škola kao i svaka druga sl. aktivnost doprinosi boljoj organizaciji,
važilo je za mm-a, mene, za moju stariju kćer i dr.
ali za dijete, sa poremećajem pažnje, otporom i strahom prema školi, nemotivirano/premotivirano isl.
ipak bi pričekala da se stvari, malo bolje, poslože u OŠ.

---

Pa naravno! Ionako je sad drugo polugodište drugog razreda - vrijeme za dijagnostiku. U glazbenu ionako može najranije iduće škg ako bude želio,. Mojem je to bila odlična motivacija, ali to je individualno.

S druge strane, slažem se da je po svoj prilici problem učiteljica i stručna služba (iskusila na vlastitoj koži i koži svog djeteta). Bilo bi dobro napraviti dijagnostikku na neutralnom terenu, ne u školi.

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

I dodatno - svi mi koji smo u tom loncu dobro znamo da čak i kad dijete dobije papire za individualizaciju, to NE znači da će u školi nešto s njima i raditi. Još nisam čula nikoga da je rekao "e, stvarno nam je taj papir pomogao". Toplo se nadam da ima i svijetlih primjera.

Papiri o posebnom obliku školovanja meni su služili samo zato da se mogu argumentirano natezati s učiteljicama i boriti za svoju djecu. U školi prstom makli nisu, nikad nisam vidjela te papire (program individualiziranog pristupa) i sve što smo radili, radili smo mi doma. Homeschooling. Dokle god je trebalo. A i sad ponekad treba.

Zašto su papiri dugoročno korisni: upravo sam otkrila (jer moj stariji je nedavno bio na profesionalnoj orijentaciji u HZZ) da dijete može dobiti preporuku za direktan upis u odgovarajuću srednju školu (određeni program koji mu paše, ali pitaju oni djecu i o njihovim željama) pa eto - papiri se dugoročno isplate. Do sad su samo ležali u nečijoj ladici.

---

Evo, mi stvarno imamo super iskustvo zahvaljujući "tom papiru".
Pisala sam već na temi o "nadarenima" da je stručni kadar u školi reagirao
bolje nego sam ikad mogla očekivati.
Da, trebalo je puno razgovarati sa učiteljicom, "propričati" njenim jezikom,
pohvaliti je (žena je doista instiktivno (iskustveno) i prije papira mnoge stvari sa papira i sama počela primjenjivati,
a ima 28-ero djece u razredu).

I rezultati su tu :)

Gš nije neka lagana opuštajuća aktivnost, nego zahtijeva svakodnevan rad, nemojte misliti da ga necete morati podsjećati i navlačiti na vježbanje ;-).

Peterlin, ni upis nije siguran jer ako za bas tu skolu ima više kandidata s rješenjem, mogu oh uzeti samo, mislim, tri. Ne znam je li se nesto promijenilo movim pravilnikom.
qw

Ponoviti cu jos jednom. Dijete sa iznadprosjecnom inteligencijom moze itekako solidno ispadati na standardnim testovima , a imati ozbiljan poremecaj paznje i jos drugih raznih problema ( disleksiju, disgrafiju ...).
Pogotovo u dobi od 8 godina.
u toj dobi inteligencija moze zamasirati ozbiljan problem.
Imati dijete normalne inteligencije, i normalne obitelji bez emocionalnih drama ili zlostavljanja , koje je najgore u 2 razredu...meni to izgleda kao vrlo ozbiljan problem u ucenju.
Upravo mi je nevjerojatno da dijete u toj dobi nema neki ozbiljan organski problem , a ima tako lose rezultate.

Pa ja mislim da bi ga prije svega trebalo odvesti na razgovor sa psihologom....Da s njim porazgovara netko tko nije iz njegove uobičajene okoline...
I naravno, nastaviti raditi s njim 150%.

Prvi razred je prošao mrvicu nategnuto, rekla bi razigrano, al ni blizu ovom sad....

Citiraj:

---

čokolada prvotno napisa

Gš nije neka lagana opuštajuća aktivnost, nego zahtijeva svakodnevan rad, nemojte misliti da ga necete morati podsjećati i navlačiti na vježbanje ;-).

Peterlin, ni upis nije siguran jer ako za bas tu skolu ima više kandidata s rješenjem, mogu oh uzeti samo, mislim, tri. Ne znam je li se nesto promijenilo movim pravilnikom.
qw

---

Tako je. Papir nije vise garancija za upis.

Citiraj:

---

jadranka605 prvotno napisa

Pa ja mislim da bi ga prije svega trebalo odvesti na razgovor sa psihologom....Da s njim porazgovara netko tko nije iz njegove uobičajene okoline...
I naravno, nastaviti raditi s njim 150%.

Prvi razred je prošao mrvicu nategnuto, rekla bi razigrano, al ni blizu ovom sad....

---

Kako mislis nategnuto?

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

Ponoviti cu jos jednom. Dijete sa iznadprosjecnom inteligencijom moze itekako solidno ispadati na standardnim testovima , a imati ozbiljan poremecaj paznje i jos drugih raznih problema ( disleksiju, disgrafiju ...).
Pogotovo u dobi od 8 godina.
u toj dobi inteligencija moze zamasirati ozbiljan problem.
Imati dijete normalne inteligencije, i normalne obitelji bez emocionalnih drama ili zlostavljanja , koje je najgore u 2 razredu...meni to izgleda kao vrlo ozbiljan problem u ucenju.
Upravo mi je nevjerojatno da dijete u toj dobi nema neki ozbiljan organski problem , a ima tako lose rezultate.

---

od riječi do riječi potpisujem sirius.

Nama je upis u glasbenu školu preporučila psihologica. Mi o tome nismo razmišljali, na kraju rekli ajmo probat, klinka prošla prijemni i eto - ide u 3razred klavira. Nije da blista, ali jako voli ić i to mi je najbitnije.

Jadranka, ja bi na tvome mjestu otišla do privatnog psihologa, logopeda,...Za početak možeš do pediatrice, naša je bila puna razumjevanja kad sam joj došla s takvim problemom. I sve mi je objasnila te dala uputnice ali smo mi svejedno otišli privatno zbog predugog čekanja.

Ma, mislim, nije potrebno da dijete ide baš u glasbenu školu, nadjite nešto što ga jako zanima - modelarstvo, štrikanje, ....nešto.