samosavladavanje i izazovi

Jucer sam izasla s Viktorom u parkic. Djecak od tri godine je vozio bicikl. Viktor je sve vrijeme odusevljeno trckarao za njim (naravno ja sam bila o obliku prikolice). Kad ga je mali spazio, najodvratnijim mogucim tonom i izrazom lica ga je pitao :"sta ti mali hoces?"....Ohhhhhh (mom sinu tako da se obraca???!!!!) :mrgreen: Kako sam se savladala da ga ne oborim s bicikla??? Da ga ne lansiram u najblizu baru? Da ga ne bacim lavovima?
Nemam pojma.....(uprkos jakom izazovu). Umjesto toga sam rekla "Znas sta hoce? Hoce da ga jednog dana naucis da vozi biciklo tako dobro kao ti".
U tom trenutku se mala zvijer pretvorila u andjela. Zablistala od ponosa. Umilno pogledala prvo Viktora, pa onda gospodju mamu i izjavila "Hocu. Cim poraste."
Ponosna sam na sebe.
Ali ovo je bio mozda prvi izazov takve vrste, a ja se pitam hoce li uvijek pobijediti moja roditeljska diplomatija ili instinkt lavice vs. mladucenta ....

uh...dobra tema...

i mi se svakodevno (sve češće i češće) susrećemo sa ovim izazovom..Lovru privlače starija djeca...željan je igranja sa njima..prati ih u stopu..daje im svoje stvari, itd itd itd...i onda normalno u jednom trenutku stariji "puknu" i otresu se na njega....arrrrrrrrrgggghhhhhhhhhh! ....ajme koliko je potrebno kontrole u mojem ponašanju kako bih nešto lijepo objasnila svojem djetetu ili nekom tuđem.....uh....

ninet, svaka čast!

meni je u nedjelju došlo da pridavim dvojac koji se ugurao u onu penjalicu za malene u maksiću. andreja su očarale pletenice i špangice na curici a ona ga tjerala rukom ko dosadnu muhu dok ga je dečko gurao jer je zapinjao za njega dok se penjao na tobogan. :aaaaaaaarghhhhhhhhh: uspjela sam maloj reći da mu se sviđa njezina kosa pa je zato dira i neka ga puste da gleda što rade, ali nisam smogla snage za finu psihologiju.

ah, što reći - istrenirati ćemo i to!

Joooj bolna tema.... srce me boli kad Fran trckara za drugom djecom i trazi paznju a malci ga ne fermaju jer je - beba... a on bude tako tuzan :(

that's my girl :love:

pa svaka cast!

jooooj, svima je to bolna točka..

ja se sjećam jedne epizode kad je Tiica imala 16-17 mjeseci i kad se zalijepila za malca od neke 2 godine koji je imao plastični autić koji se onak gura nogicama, a moja žabica sva oduševljena krene da će sjest na autić a malac ju onak bezobzirno gurne a ona umjesto u plač ostane ukopana u mjestu jer nije uopće shvaćala takvo ponašanje...

ja se nisam uspjela suzdržati nego sam je odvela i na glas komentirala da se nećemo igrati sa takvim zločestim dečkom..poslije me je bilo sram :oops:

zato ninet svaka čast

kad nisam zadavila dvije prasice od 6,7 godina koje su joj se rugale, oponašale je i smijale joj se iako su upozorene da to nije lijepo-onda neću valjda pokleknit ni pred ostali izazovima (osim da je netko sutra mlati)

majamajica kako si uspjela? yoga i meditacija? pa meni tlak skocio samo kad sam citala ovu tvoju recenicu - rugale se, oponasale !!!! Ajem meni sta mene jos sve ceka...

Ninet :D
MajaMajica :D

još nisam imala izazove takve vrste, ali kada se dogode ugledat ću se na vas cure :*

Citiraj:

---

pinocchio prvotno napisa

još nisam imala izazove takve vrste, ali kada se dogode ugledat ću se na vas cure :*

---

ma daj, pa ja ih imam svakodnevno po parkovima - ali za sada sam cool i miroljubiva :mrgreen:

Citiraj:

---

korason prvotno napisa

majamajica kako si uspjela? yoga i meditacija? pa meni tlak skocio samo kad sam citala ovu tvoju recenicu - rugale se, oponasale !!!! Ajem meni sta mene jos sve ceka...

---

e jesi me našla s meditacijom..ja se skoro potukla s jednim nadrkanim muškim šovinistom koji me pokuša izgurat s ceste s motora :evil:

jednostavno sam u sebi kipjela i zamolila ih da se maknu iz dvorca
doduše, rekla sam im da se ne ponašaju kako treba, odnosno da bi se trebale zasramiti

o.k. bila sam jača jer sam imala podršku jedne bake, kojoj su gazile unuka

zapitala sam se kako ću naučiti lucu da se obrani od takvih "nasrtaja"..i još ne znam pravu varijantu
čini mi se da sam najbliže onoj da je hrabrim i učim samopouzdanju inače u životu, a onda prepustim da se sama izbori za sebe
čak sam sklonija uzvraćanju, posebice nedaj Bože udaraca, nego izbjegavanju ili odlasku, uzmicanju

Prikeljit ću vam se na topic :) . Dakle, švrljamo jučer popodne gradom i na Cvjetnom A. spazi neki triciklić, a pored njega jednog tatu. Malo dalje stajao je dečkić. Priđemo mi, A. mjerka tricikl i naravno sjedne na njega. Kažem ja njoj - ajde, isprobaj kakav je tricikl, pa ćemo ga onda vratiti dečkiću . I usput pitam dotičnog tatu da li je t. njegov. A tatek meni ledenim glasom: "Ovaj tricikl vlasništvo je jedne curice, čiji roditelji naprosto ne podnose kad se za nju kaže da je dečkić!" i uzme tricikl i odgura ga prema drugom kraju Cvjetnog gdje se njegova cura igrala.
:?

pa što joj je onda kupio triciklić, mogo ju je doma učit heklanju, ko pravu curicu.

Ja sam mama dečkića koji je isto do prije koju godinu gledao veće dečke i njihove akcije ko u Boga, a oni ga nisu fermali. Sad je on veći dečkić kojemu male bebe smetaju - ne dira ih, ali se neće ni igrati s njima. Različite su im motoričke sposobnosti i interesi i to ne možeš spojit. Mislim da se ne treba previše miješati - kad je bio mali micala sam ga iz potencijalno opasnih situacija, a kad bih vidjela da je neko starije dijete blagonaklono, zamolila bih da mu dozvoli da pogleda bicikl i slično.Sad kad je on veći, upozoravam ga da pazi na manje, da im pokaže svoje stvari i to funkcionira, ali zajednička igra ne bi došla u obzir.

U slučajevima koje vi spominjete ja ne bih reagirala, osim na dvije "prasice", njih bih opomenula.

ja mislim da je jako bitno stopirat svako bezobrazno ponasanje.
naravno, ako starija djeca nisu zainteresirana za igru s mojom curom koja nema ni 2 godine...tu ne mogu nista. ali kad su djeca bas bezobrazna, ili cak agresivna... ja se ne maknem, zelim pokazati mom djetetu da se takvo ponasanje moze zaustaviti. ili cu to napraviti ja, ili neka druga odrasla osoba, a cilj mi je naucit ju da kad naraste to moze i sama.
najcesce takvom "zlocestom" djetetu samo smrtno ozbiljno i vrlo ostro kazem da to prestane radit.
i nevjerojatno mi je kako to upali. valjda zato sto se radi o djeci koja su sama zrtve nekakve agresije (roditeljske) i uzasno su prestraseni, ali demonstriraju silu na slabijem. :cry:
ne upustam se bas u objasnjavanja da to nije u redu.
cilj mi je prekinut takvo ponasanje po kratkom postupku.

U igraonici me jedan dječak(5 god) baš onako rasp....o da mi je trebalo da se skuliram.Sjedi u autići(drvenom) a kad mu dosadi kaze Ja sam sad parkirao i nek nitko ne dira i još skine volan i sakrije pod auto,Ja odem izvadim volan da dam Dori ali on to skuži i otme mi i kaže da mi ne želi dati da se igramo.I povuci potegni jer on mi pokušava istrgnuti iz ruke, ja mu velim "Čuj mali ja će zvati policiju ako mi ne daš taj volan jel JASNO". Što je najgore njegova majka cijelo to vrijeme sjedi u kafiću,pije kavu i još se skriva od malog da popije kavu na miru :evil: .

Uh, đe me nađe...
Svakodnevna borba sa samom sobom...

danas u parku igra se moja mira sa svojom dvije godine starijom, najboljom prijateljicom. dolazi vršnjakinja mirine prijateljice, vadi pez bombone i daje jedan mirinoj prijateljici, miri kaže: "tebi ne dam, da mi se ne potroše" (pazi, pez bomboni!!!), mira jadna i u nevjerici pokušava dobiti objašnjenje od mm, a mama od ove male mrtvahladna stoji pokraj, prati čitavu situaciju i ne reagira!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

He he :mrgreen: pa nisam ja jedina koja procjenjuje simpatičnost i karakter djece u parku. MM, koji se inače zgraža na moje komentare, je jučer na Boćarskom jednoj curici koja je dojurila oduzeti Lei tricikl i pritom izgubila mjesto na klackalici rekao: Eto vidiš, sad si izgubila mjesto. Takav ti je život.

Citiraj:

---

Zeko1 prvotno napisa

danas u parku igra se moja mira sa svojom dvije godine starijom, najboljom prijateljicom. dolazi vršnjakinja mirine prijateljice, vadi pez bombone i daje jedan mirinoj prijateljici, miri kaže: "tebi ne dam, da mi se ne potroše" (pazi, pez bomboni!!!), mira jadna i u nevjerici pokušava dobiti objašnjenje od mm, a mama od ove male mrtvahladna stoji pokraj, prati čitavu situaciju i ne reagira!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

---

grrrrrr za mamu...

Danas je k nama došla moja frendica s posla s dvogodišnjom Leonom koja je skroz nježna i plaha. Pia je dobila smokiće pa sam im usipala u zdjelicu pa neka zajedno jedu. Leona je sva sretna krenula prema zdjelici, a Pia je na to zaurlala iz sve glasa:" Bežžžž! Neeeemoj! " i , a ona brzo k mami i u plač.
Uh, srce mi je puklo. Na svu sreću uspjela sam nekako Piji objasniti da mora i Leoni dati smokiće pa su zajedno jele.

Što kad tvoje dijete tako reagira?

ne regira baš često tako, a kad regira obično je prema starijoj djeci-kao da se želi izboriti za nešto
ako nije u pravu-nije i svaki put je se opomene i mora promjeniti stav, ponašanje