savršeni carski rez u šibeniku
ja sam se jako bojala carskog i bila sam tuzna i razocarana kad sam saznala da moram na carski....a znala sam dosta ranije pa sam se stigla informirat i pripremit.
znala sam jedino da zelim spinalnu iako sam bila dosta prestrasena zbog mogucih nuspojava i posljedica. dosla sam u bolnicu dan ranije da me pripreme....upoznala sam doktore koji su bili jako ljubazni i sva prestrasena sa jaaaaako visokim tlakom sam otisla spavat. nisam spavala vise od 1 sata...ujutro u 6 je dosla med sestra i rekla mi da dodem da mi naprave klistir. to je obavljeno, nakon toga tusiranje i cekanje....nakon par sati su me odveli u radaonu da prate ctg, stavili kateter i nakon toga me upoznali sa anesteziologom koji mi je sve detaljno objasnio. dobila sam spinalnu kako sam i htjela. nije bolilo dok mi je zabijala iglice u leda. ja sam mislila da kod spinalne ne osjecam nista od stomaka nanize ali zapravo, osjecam i dodire i sve samo ne bol. znaci iman osjecaj da me neko dira po stomaku i sve, samo to nije bol..isto kad kod zubara kad ti da inekciju kad osjecas da nesto radi ali to nije bol dok djeluje anestetik. tada anesteziolog zove ginekologe (njih 3) i operacije pocinje. anestez mi nakon nekog vremena govori sada ce izvuci bebu....i govori mi da cu osjetit jak pritisak u prsima. tako je i bilo i nakon nekoliko sekundi cujem plac bebe. nakon nekoliko sekundi babica mi pokazuje moju bebu...a beba placeeeeeee hahhahaha
bebu vode na kupanje a mene nastavljaju krpati :)
anesteziolog je za vrijeme cijele operacije 45 min stalno pricao sa mnom i 100 post se posvetio meni. doktori su bili ljubazni, pristupacni.,...ne toliko na operaciji jer ja bas nisam razgovarala s njima niti csam ih mogla vidit zbog plahte ali prije i poslije operacije su dolazili, provjeravali kako sam...
sta se bebe tice....moja zelja je bila da odma vidim bebu i da dojim.
odma sam vidila bebu iako je nisam dotaknula...ali....beba je okupana i odma predsana mom muzu.....znaci ocu bebe da je drzi. dok sam ja jos bila na operaciji on ju je drzao i setao hodnikom.
kad je operacija zavrsena, doveli su me u sobu i pitala sam mogu li vidit bebu. odma su mi je doveli, stavili mi je na cicu i beba se vise nije odvajala od mene.
za vrijeme operacije, povratila sam iako nisam imala bas nesto povratit, vise je bila pljuvacka....onda mi se tlak spustio pa sam mislila da cu zaspat.....ali to su sve sitne reakcije na anestetik i sreca pa je anesteziolog cijelo vrijeme gledao u mene i pratio promjene i reagirao na svaki moj pokret.
nakon operacije cca 1.5 sat je prestata anestezija i pocelo je bolit. jako. jako. boliko je i dok disem. a beba pokraj mene. ne mogu se micat. lezim na ledima i beba pokraj mene. ali bila sam sretna. sutra su mi ujutro izvadili kateter i pomogli da se dugnem, da prosetam i odem na wc. svaki sljedeci dan bilo je sve manje bolno.
5.dan sam izasla iz bol,nice. popela sam se na 4.kat zgrade u kojoj zivim bez ikakvih poteskoca i bolova. toliko sam se opustila da me eto vjerojatno zbg dizanja teskih stvari i saginjanja sad booli stomak. hahahah malo sam se sad primirila, nek prode mjesec dana i nek to zaraste..
jako sam se bojala to jutro kad su me doveli u radaonu i pripremali i mislila am se nikad vise. ali, eto....nije uopce bilo strasno.
hvala svima u bolnici.
pohvala sestrama, babicama, doktorima (koji su bili za 5!!!)
bolnica tj rodiliste je novo, cisto, hrana ok, sve 5!
jedna zamjerka....za vrijeme posjeta su posjetitelje pustiuli u hodnik. mi smo sa bebama stali svaki dan sat vremena na hodniku na propšuhu a oko nas 100 baba, dida, teta..............................a vrijeme gripe i prehlade itd..........
bilo bi bolje da je samo muzevima dozvoljeno da dodu i da mogu uc u sobu :)
eto, moja prica :)
