Moja priča...

Dobar vam dan drage moje cure...napokon nakon dugo vremena koje slovo i od mene..
Kao prvo pozdravljam sve nove cure koje su nam se pridružile...želim sreću svima koje su u postupcima,sa što manje suza i boli,a onim najsretnijima kojima je uspjelo želim dosadnu,školsku trudnoću od početka do kraja!!!
..Kao što znate malo sam se odmaknula od ovih stranica,priča,postupaka..ali i dalje sam vas čitala,onako poskrivećki...Zahvaljujem vam na svim dobrim željama,savjetima,posebno od drage Inesz,Sadie,Kriszg..ali i ostalih dragih cura koji su mi puno pomogli da krenem dalje,i izborim se za sebe..Hvala vam!
...I izborila sam se za sebe...okrenula sam novi list,s time da sam našu malu rikliniku stavila u prošlost,zbog razloga kojih svi znamo..i uputila se kod privatnika.Oduševljena sam samim njegovim pristupom,komunikacijom,osobljem,i mislim da nisam pogriješila,bez obzira na to koliko smo snage potrošili putujući nakon posla popodne za zg,po svim vremenskim uvjetima,kombinirajući godišnji,slobodne dane-ni dana bol.nisam koristila.
Stimulacija je bila pun pogodak(puregon pen-1800iui+5 orgalutrana+štop.250 ovitrelle)
Rezultat je bio 10 folikula=8 jajnih stanica=oplođeno svih 8 jajnih stanica=transfer 2 odlične blastociste(i još 2 eskimića)
Dr.prezadovoljan,mi još više,nitko nije očekivao takvu dobru reakciju,pogotovo u mojim godinama..
..Nakon tr.nisam mirovala(odmah u arenu šoping,truckanje do doma po staroj cesti,drugi dan nisam mogla dignut nogu u boli,i jedino sam tad mirovala..ostale dane laganini šetnja,obavljanje priprema za Božić-znači tutta forca sve dane.Odmah sam se osjećala drugačije,emotivnije,osjetila sam implantaciju,imala pms,a detaljnije ću to opisati Nakon transfera.
Poznavajući sebe,počela sam radit testiće(a rekla sam da neću)4 dnt=9dnp..nisam mogla vjerovat da se nazirala druga crtica,mislila sam da umišljam...pa sam onda i na Božino jutro napravila još jedan,isto druga crtica.Razmišljala sam da li da je stavim u poklon mog dragog,ali rekoh sebi-"ne još,ipak je prerano,svašta se može preokrenuti"I samo sam ja znala sljedećih 7 dana da sam trudna,nikom nisam govorila,ali iskreno ni sama se nisam previše veselila,jer sam mislila od tolike sreće nešto će poć po zlu..kao da se to meni ne događa..
Betu smo radili na staru godinu(12DNT)-495.9...od suza nisam mogla reć curama na šalteru medika,koje su me u strahu gledale,što mi je,dal je to dobro ili loše...jedva sam izustila-najbolji božićni poklon...14 dnt beta-1391!!!???možda su se obje točkice uhvatile,od početka sam ih nazvala Tonkica i Palonkica!

...I mislila sam se javiti s dobrim vijestima,odmah na početku godine,ma još i prije,jer nisam mogla dočekati da to podijelim s vama..ali razmišljala sam,neka prođe prvi pregled,pa ću se onda javiti..
I došao je prvi pregled 6+3-točkica od 5mm,sve uredno,školski,ali ne kucamo..luda,kako, zašto,možda je još rano,sigurno je...Dr.kaže,ajmo dat šansu još tjedan dana,ali...odmah je bio skeptičan,a ja sam mislila ma što on zna,mislim,moja točkica je usporena,i sve je to još malo...kucat će..Vađenje bete taj isti dan i za tri dana ponovo-ona raste..
Nakon tog prvog pregleda počinje smeđarenje-cijeli tjedan,i nekakvi bolovi,stezanja,ali ne jaki...svi kažu,ako nema krvarenja,crvenog,jakih bolova-normalno je...Mirujem strogo tijeli tjedan..
Drugi pregled 7+2,točkica je još uvijek tu,ali premalo je narasla od zadnjeg puta..ali ista stvar,šansa,vađenje bete taj dan i 3 dana kasnije-ona lijepo raste...Treći pregled(8+2)-ništa novo,osim da se mrvica smanjuje...ali...pogađate beta,šansa...još jedna u nizu.Ta zadnja beta pokazuje blagi pad ,i mišljenje da nema smisla više očekivati nekakvo čudo...
Prestajem sa terapijom...u međuvremenu imam ponovo smeđarenje i blage bolove,i odem na hitnu,dr.kaže-nemojte još dogovarat kiretažu,čekajmo ako se sami možete očisti to je bolje za tijelo,organizam...U međuvremenu sam bila bolesna,temp.,koma,i čekala da to prođe da mogu na zahvat...

Danas je 2 dan nakon kiretaže,4 dana prije 42.rođ.(11+5,razvoj stao ranije)...stigao nalaz-odumrlo jajašce i nehidatidozna mola..fizički skoro ništa,malo boli;psiha-sasvim druga stvar...nakon buđenja u sali,nisam mogla prestat plakati,sestrama nisam mogla reć broj sobe,smirivale su me,držale za ruku,a ja sam i dalje tulila i još uvijek to radim...ali samo kad sam sama,jer ne želim da drugi vide kako se nosim s tim..ionako u obitelji imamo još jedan razlog za bit tužni(svekrva je hvala bogu za sad ok,dobro podnosi sve terapije,a prošla ih je već 4)
..mislila sam da sam se nekako pomirila i prihvatila gubitak,i da će bit lakše..ali nije...i znam da će ta bol proći,i da ću uskoro opet željeti što prije po svoje smrzliće...ali kako se ponovo na to odlučiti???prolaziti strahove,strepnje..nade...i možda se ponovo razočarati???
znam,ima i još gorih priča,teških i mučnih stvari,i divim se ženama koje to moraju prolaziti na njihovoj hrabrosti,i unatoč svoj tragediji imaju snage i želje za ponovni pokušaj..Hvala im na toj njihovoj snazi,jer da nije njih,i njihovih priča koje nas tjeraju da se ponovno uhvatimo u bitku sa strahovima...ne znam kako bi se dalje odlučile na novu trudnoću...

Oprostite na jako dugom postu,zato sam i otvarala moju priču,da ne budem offtop.na drugim temama,ali samo sam vam se htjela javiti,jer znam da sve vi ovdje prolazite i kroz teške i lijepe trenutke,i da nema ovog foruma,i podršku koju pružate/pružamo jedni drugima kad je napotrebnije,bilo bi nam puno teže to same prolaziti.:-D

grlim....
na najjače

:heart:
Hvala...

Mila,
jako mi je zao...
Saljem veliki zagrljaj... Daj si vremena da odtugujes, iako se mozda cini kao isprazna fraza, ali vrijeme uistinu lijeci sve rane, neke bolje, neke losije, ali bude lakse.. Samo ne treba cuvati u sebi lose osjecaje, svaki osjecaj je dobar, makar bio i tuzan, svaki je tu jer mora odraditi svoje. Zato dozvoli si da budes tuzna, placi, trazi podrsku gdje znas da je mozes dobiti.
Grlim.

Draga bubice,pitala sam se gdje si...jako mi je žao što se to dogodilo. Nema riječi,nema utjehe...samo vrijeme. :love:

:(žao mi je...ja tek krećem u mpo, a već me strah svih tih poraza i neuspjeha. znam da trebam biti pozitivna, ali nadanje se na žalost polako pretvara u tugu...

bubice :love2:

baš sam se pitala gdje si i nadala se najboljem.

baš mi je žao, znam da je razočarenje veliko,
ali moraš ići dalje:
eskimići te tvoji čekaju :heart:

Hvala vam drage cure...
žužy-sve i sama znaš...jako sam se radovala i veselila svakom tvom velikom i pozitivnom trenutku,a plakala u tužnima...
ali ne damo se mi...jake smo..kako ti dalje stojiš u postupcima?
bubekice,orange...da vrijeme će učiniti svoje,i ponovo ću biti ona stara vesela ja...sad samo moram svoje ovo malo odtugovati,oplakati,i krenut dalje s osmijehom na licu...a to mogu i hoću,kao i sve one cure koje su doživjele i proživjele,možda i još veću tragediju i bol...jer nitko nas ne razumije,naše osjećaje,tako dobro osim onih koji su to i sami doživjeli.
kudri draga-nemoj bit obeshrabrena,i bez pozitive...jedino tako možeš izaći na kraj sa svim tim zavrzlamama,dijagnozama,postupcima...ja sam na početku mislia,pa ovo nije tako strašno-dođeš,čekaš,uđeš,prođeš..i tako ukrug,danima...pa se ništa ne pokreće,opet čekanje...i to vrijeme mi je bilo najgore-čekanje uvijek nečega,nekoga,svačega...tad sam padala u neki bed...i izvačilo me to ponovo pokretanje s mrtve točke,osjećaj da ne tapkam u mjestu,nego idem dalje,s jednim ciljem..i bila sam umorna od svega,putovanja nakon posla do zg/samobora,radi fm,kasnonoćno vraćanje s puta,pikanje,ludilo hormona...ali znajući da mi se to može stostruko pozitivno vratiti,bila sam strpljiva...i sretna kad je uspjelo,do neba...a čak sam i onda,ne znajući za ovaj negativan ishod,imala u glavi plan b-moje smrzliće...
zato budi pozitivna,i samo hrabro naprijed...mi smo tu,kad ti bude teško,kad misliš da dalje ne možeš...cure su tu stvarno drage i pozitivne osobe,i u teškim trenucima uvijek uz tebe!ti to možeš draga!

Draga moja, žao mi je! Kad sam počela čitati tvoj post mislila sam da je kraj posta ipak lijep i sretan... Grlim...

Grlim te i zelim puno snage za daljnju borbu i da cim prije dodes do cilja,a kad jednom zagrlis svoju bebicu,sva ova tuga koju sada osjecas ce nestati :heart:

bubica žao mi je draga, grlim :love2:

:love2:
I ja sam mislila da nam imaš lijepe vijesti, kad ono.....
Žao mi je, drži se, bit će lakše kroz neko vrijeme. Govorim ti iz vlastitog iskustva.

:heart:
Drži se. Sretno dalje...

Uh, i ja sam mislila da će biti lijepa priča :-( Baš mi je žao! :-( Drži se!

bubice :love2:,
svako malo sam se pitala gdje si nam nestal. Zao mi je sto ova prica nema ipak sretan kraj. Drzi se, odtuguj i onda dalje kako si si zamislila.
Sretno za dalje!

Hvala vam cure moje...moja sljedeća priča imat će sretan kraj i točka!!!(s velikim uskličnikom na kraju)
Draga Mury,čitala sam tvoje priče...ti si jedna od onih hrabrih žena o kojima sam govorila...daješ nam snage za dalje...i hvala ti!!!!!!!! i čestitam ti od srca na tovoj najvećoj srećici!!!!!!
Snekice-samo hrabro naprijed...zajedno ćemo se uspjeti izboriti za naše lijepe priče!

Bubice, naravno da hoce ! Odtuguj i hrabro dalje ♡

...u malom zakašnjenju,jedno :pivo: za sve...za sljedeće nove uspješne i sretne završetke!!!
i grupni :ghug: za sve vas drage cure!!!
p.s.torta je nestala u roku odmah!

Bubicazubica :love2:

:heart:

Citiraj:

---

Mury prvotno napisa

Bubicazubica :love2:

---