Moja sretna prica...

Premisljala sam se napisati ili ne napisati svoju pricu. Prvo nisam bas vjesta u pisanju, a nisam bas previse bila ni aktivna na forumu iako sam vas puno citala, veselila se uspjesima i nadala se da cu i ja jednog dana docekati tu srecu.
I jesmo i nismo pokusavali ostvariti trudnocu, ali sve je bilo ima vremena, bit ce. Prvo faks, pa stalni posao pa... Pocetkom 2012. na UZV endometrioticna cista 6cm. Potrebno operativno ukloniti. Napravila sve nalaze, brisevi ureaplazma i saccharomyces cerevisiae. Ureaplazma rijesena prvom turom antibiotika ali gljivica nikako ne odlazi. Moje stanje sve gore. Bolovi konstantni i nepodnosljivi i pod maksimalnom dozom lijekova. Na kraju idem s gljivicom na OP i cistom od 10cm u 7/2012. Pokusaj LPSC ali zbog kaoticnog stanja rade laparotomiju. Rezultat: adneksektomija lijevo, neprohodan jajovod desno, opsezne adhezije.
Mm spermiogram: oligoasthenozoospermia
Dogovaramo prvi IVF 4/2013. Dugi protokol, Lindynette 30, Decapeptyl, Menopur, Ovitrelle. Dobivena jedna JS, ET 8st. 3. dan. Prva beta 10, 2. 15, 3. 20, 4. 80, smedjarenje, krvarenje. Kaze dr. to je to, ukidamo terapiju, dosla menga. Al nemam ja mira idem radit jos jednu betu da se uvjerim u pad. Cijelo vrijeme bolovi lijevo al tamo sam operirana pa sam mislila mozda to. Beta 1200, znala sam da nije dobro. Odmah radimo UZV, endometrij tanak, embrij u lijevom rogu. Jos pozivaju i specijalizante da to vide uzivo. Ostajem u bolnici. Sljedeci dan beta u porastu i uvode MTX. Mjesto implantacije "opasno", kad bi doslo do OP velika vjerojatnost histerektomije. Dva tjedna bolnice, zivim u strahu da ne ostanem bez maternice jer tad je sve gotovo. Otpratili smo pad bete, pustena petkom doma s betom 450. U nedjelju opet bolovi lijevo, popodne kao gadan uroinfekt, jedva idem na wc. Navecer kad sam pokusala lec bol u ramenu. Odlazim na hitnu. Sve ok. Mlada dr. Krvna slika dobra, nema slobodne tekucine al me ostavlja za svaki slucaj na promatranju. U 2.40 sum u usima, mucnina. Ponovno vadjenje krvi, UZV. Mlada dr. zove dezurnog primarijusa. Ruptura roga i unutarnje krvarenje. Hemoglobin sa 120 pao na 90 u roku 10 minuta, tlak pada, puls raste. Zovu ekipu, hitna OP. Ja sita, nalakiranih noktiju, brzo potpisujem zuti papir za anesteziju, kupe me decki s krevetom. Pitam ja dr. dal ce pokusat LPSC i dal cu ostat bez maternice. Kaze on da postoji i ta mogucnost al vjerojatno ne. U sali se vec dobrano tresem, jedva govorim kolko mi zubi cvokocu. Anesteziolog i tehnicar traze venski put. Jedva jer su vene splasnule.
Budim se drhtava na intenzivnoj. Znam da to znaci da je bila laparotomija al to mi uopce nije bitno. U sumaglici od anestezije, mozak zvaka pitam sestru: Jel bila histerosko... Histerektomija? Kaze ona da misli da nije. Dolazi anesteziolog i pitam ga isto. Kaze da sam ga to vec pitala cim sam se pocela budit zar se ne sjecam. Da nije, da je sve ok. Diiiivan covjek. Napokon se opustam i spavam.
Zbog MTX moram imat pauzu min. 6mj. za sljedeci IVF, dakle krajem godine. Dogovaramo 1/2014. Klomifenski jer dugi protokol nije bio bas uspjesan.
Pozeljno je da smrsavim (165cm/95kg), AMH nizak (7,5pmol/l), testosteron visok (33 cini mi se), TSH (ca. 2,5).
11/2013 bolovi u zelucu kako sam ja mislila. Jetrene probe 350-850, opstrukcijska zutica. Hospitalizacija i kolecistektomija. Strah od ponovne laparotomije i odgadjanja IVF-a. Sva sreca uspjesno napravljena LPSC i nema odgadjanja postupka. Klomifenski postupak se blizi, odem na kontrolni UZV, cista na desnom jajniku. Odlazim kod MPO dr. na konzultacije, menga u tijeku na najjace. Kaze on ajmo mi to vidit. Ciste nema. Klomifen zapocet 2x2 od 5dc. Dobivena 1JS. Strah od ponovnih komplikacija neopisiv. Nazalost, triploidan zametak i nema ET. Grozno, al osjetila sam olaksanje jer bolje i to nego nove komplikacije. Dogovor je pauza 1 ciklus i opet Klomifen. Cekanje menge 3mj. Najava u nedjelju, sukrvica. U ponedjeljak nista. Znalo se dogadjat da krene tek sljedeci dan. Utorak nista. Na poslu svako malo na wc, nista. Jedva cekam kraj radnog vremena. Kupujem dva testa i odma ih doma radim. Oba pozitivna. Sok i nevjerica. Mislila sam uz neprohodan jajovod moze bit opet samo izvanmaternicna. Trcim u Breyer vadit betu. Dosla sam iza 17h pa je nalaz sljedeci dan. U nevjerici radim jos dva testa. Oba pozitivna. Sljedeci dan na poslu bunili, samo buljim u mail. Stize nalaz koji mi apsolutno nista ne znaci kao takav. Treba cekat sljedecu betu. Za dva dana ponavljam, pravilan porast. Moguce je i kod izvanmaternicne. Bila sam vec luda. Treca beta, pravilno duplanje. Subota sukrvica, smedjarenje. Odlazim na hitnu. Beta u porastu ali premala da bi se vidilo na UZV. Hospitalizacija zbog anamneze i sumnje na izvanmaternicnu. Svaki dan UZV. I kad su vidili tockicu gdje treba bit ostala sam jos 2 dana u bolnici da potvrde jer ih je "moje tijelo vise puta iznenadilo" a imam i dijagnozu neprohodnog jajovoda. Ali tockica je bila na pravom mjestu. Pustena sam doma i svako malo gledala zaljubljeno sliku svoje male tockice. Sa 6+4 sam vidila kako kucka srce. Nisam cmoljava i ne placem inace al tad sam se gotovo rasplakala. Neopisiv osjecaj. Trudnoca prosla manje-vise super. U 25tt opet sukrvica i hitna. Ali samo decidualni polip i miomcic. Vec sam bila pitala jesam zbog prethodnog kandidat za CR pa su rekli da ne. U 30tt gestacijski dijabetes i dijeta. Sve super osim sto bi takvu trudnocu trebalo zavrsit prije termina. 38tt dr. u ambulanti za visokorizicnu pita za oziljke. Na rupturu roga kaze da je to za CR i sljedeci tjedan da dodjem jer moramo zavrsit trudnocu zbog GD. Kazem ja da su rekli da nisam nuzno za CR. Zove on kirurga koji me hitno operirao. Ne znam kako al sjetio me se odmah i rekao da je ruptura bila mala da ne treba CR. S 39tt idem njemu na pregled i dogovor. S obzirom na moju anamnezu nije nikako pozeljan CR a s obzirom na GD treba zavrsit trudnocu. Valjda sam bila uzbudjena pa je bebin tadasnji CTG bio tahikardan. Salje me u predradjaonu. Malo se sve smirilo ali ostajem u bolnici da sam im na oku. S obzirom da je GD dobro kontroliran daju mi sansu da porod sam krene. Al misica nikako ne bi van. Na 40+4 dolazi opet gin. koji me operirao i iznosi odluku konzilija: i prirodan i CR su jednako dobri u mom slucaju pa nek sama izaberem. U dogovoru s njim odlucujem pokusat prirodno, jer je to bolje za bebu a vjerojatnost rupture roga je mala i opasna u tom slucaju za mene al ne za bebu. Nalaz: otvorena 2-3 prsta ali beba visoko, uopce se nije spustila. Zbog rupture ne smijem dobiti ni gel, ni drip, ni epiduralnu, nista. Dogovaramo da na 40+6 pokusamo prokidanje vodenjaka pa ako ne krene onda CR do kraja radnog vremena. Na 40+6 glava i dalje visoko, otvorenost jednaka. Oko 8:30 prokinut vodenjak i krenuli trudovi, dotad niiiista. Kako uvijek krenu laganiji mislila sam si: Ako su ovo lagani kakvi su pravi. Svako 3 min. i trajali po 2 min. Tad sam pomislila da kad krenu pravi necu izdrzat i da sam trebala odabrat CR. Ali ubrzo krenuo nagon za tiskanje pa sam shvatila da je to to, da su odmah krenuli pravi. Misica stigla u 11:36, apgar 10/10, 3230g i 50cm. Puknuo me adrenalin samo tako. Druzili smo se sat vremena s njom u radjaoni :)
Pohvala cijeloj ekipi. Bila sam im pod nadzorom non-stop. Zvali su odjel babinjaca da me provjeravaju prvi dan, odmah su dofurali UZV u radjaonu i sve provjerili jel ok. Htjeli su da budem u prvom boksu za slucaj CR. Zaista sve pohvale.
Kad sam dosla u sobu jedva sam cekala da mi dovesu malenu. I krevetic uz krevet mi je bio predaleko. Stalno sam je stavljala sebi na krevet, grlila i mirisala. I cijelo vrijeme si mislila: pa ona je moja. I smijem je ponijet doma. I kad kazu nemoj je na ruke, naviknut ce se. E bas hocu. Ona je moja beba. Dugoocekivana beba. Nosit cu je kolko hocu jer nece se ona dugo htjet nosit a vrijeme brzo prolazi. Vec je proslo 3 mjeseca.
Svima vam zelim da dozivite tu srecu. Dok god ima nade ne odustajte.
Oprostite na dugoj i opsirnoj prici

Iako je moja MPO prica kratka mi cemo uvijek bit neplodan par i bez obzira sto je beba zaceta spontano MPO je dio mene i uvijek ce to bit

mima, :love::kiss:
Eto,nikad ne reci nikad...ljubi svoju srećicu!

Drago mi je da je sretno zavrsilo i svaka ti cast sto si izdrzala sve to..stvarno si prosla svasta..treba za to hrabrosti..
A u kojoj si bolnici rodila?

Ajme mima sto si ti sve prosla.....
Ova prica je zasluzila da sretno zavrsi :)
Sretno i uzivaj u smotuljku :*

Teška, bolna, ali na kraju sretna priča! Čestitke na malenoj! Ovo je dokaz da u MPO ništa nije nemoguće ;)

mima :zaljubljen:

Fuksija sve sam radila na SD i samo rijeci hvale imam za njih

prelijepa prica! :heart:

Divna prica, tj divan zavrsetak :-)
Mene si i rasplakala na kraju, cestitam!! :-)


Sent from my iPhone using Tapatalk

mima32 - prekrasno - čestitam od :heart: i ljubi dijete

plačem i ja. divno

čestitam :heart: kakva je radost vidjeti malo srćeko da kuca u nama ,baš si me podsjetila .uživajte ...

mima32-vrlo dirljiva priča i čestitam od srca:heart:

mima32 čestitam na curici!
Sjećam te se kada si imala vanmaterničnu i završila u bolnici, pisala si ovdje o tome a kao što si napisala poslije se više nisi javljala, drago mi je da tvoja priča ima sretan završetak i da sada grliš svoju curicu!!

Sara10 i ja se tebe sjecam. Cestitam na trudnoci, uskoro ces i ti uzivat u svom smotuljku.
Bilo je mene jos nesto tu na forumu u ovoj trudnoci al tebe nije bilo.
Bas mi je drago zbog tebe.
Svima zelim to

Hvala mima, a nisam popratila to kad si bila trudna, na ljeto sam se malo bila isključila, nisam išla na forum, al poslije opet jesam.

Stvarno teška priča sa happy endom. Svaka cast sto ste sve to izdrzali.