Posesivnost ili...?

Malac je 13 mjeseci star, dijelimo dvorište s mojima i lud je za dedom i bakom. Moj problem je ljubomora, osjećam kao da negdje griješim, da ne dajem ono što djetetu treba. Kada se udari ili rasplače zbog nečega, hoće baki ili dedi ako je prisutan, a mene srce boli što ne želi da ga mama utješi. Stvarno se trudim da budemo povezani... Moji su inače kontrol frikovi, ali kako to riješiti kad je dijete u pitanju? Počinjem raditi i moja mama će ga čuvati. S jedne strane mi je super jer imam izbor, da ne mora u vrtić još, a s druge strane, zlo mi je i od same pomisli koliko će tek tada imati krila. Moji jako dobro vide i osjete moju ljubomoru, ali sad nisam ja bitna, ne mogu dijete izolirati od onoga što ga veseli. Dosta sam tražila pomoć mame u početku, teško mi je bilo, pa je malo i licemjerno od mene sad reći "ohladi".. Stvarno me to muči. Danas ga je baka čuvala i uspavala u kolicima. Ja sam došla i kad se probudio, plakao je kod mene, odguravao se i htio baki. Mislila sam da ću uvenuti :(

Eh, draga, stojiš s krive strane plota...

Znam da je teško racionalizirati, ali - zamisli da je dijete bolesno vezano za tebe ili da nemaš nikoga kome bi ga ostavila makar i na trenutak?

Da ga moraš dati u jaslice ili čuvalici?

Da ti se srce slama kad se dere dok ga ostavljaš u sredini koju ne poznaje ni on ni ti?

Koja crna ljubomora? Fali Bogu da je tako kako je... Pa ima više od godinu dana - i vrijeme je da stekne povjerenje prema drugim ljudima. Potraži na forumu topice (ima ih brdo) "mama i samo mama" ili kako se noću naspavati jer nemaš nikoga da te ni na trenutak zamijeni, a dijete te treba....

Definitivno ti je vrijeme da počneš raditi i sve je u redu. Dijete će te se zaželjeti kad te ne bude pola dana - dočekat će te s veseljem, a ti ćeš s mirom raditi svoj posao sigurna da je dijete u dobrim rukama, s bakom i dedom.

Opusti se i sretno!

Dodatak: moji dečki su se ovako isto ponašali prema tati u toj dobi - ja sam im bila "inventar", a tata koji je dolazio s posla u 16h bio je glavna faca - k njemu se trčalo, na njega se vješalo itd. To je normalno.

Znam točno kako se osjećaš... u nekim periodima života smo se ja i muž tako osjećali uz kćer(sad joj baka ide na živce) jer kad je baka bila u blizini-mi nismo postojali. Ali... baka joj je uvijek povlađivala i dopuštala ono što mi nebi i mala je više vremena za nju nego mi i bili smo ljubomorni i bilo nam je krivo, pogotovo jer nam je ona bila prvo dijete. Sad vidim da je to bilo potpuno bezrazložno :D. U biti, bakino tetošenje i kćeri i sinu je jako pasalo do neke 3-4 godine a poslije toga ih je počela živcirati. Ali baka je baka, opusti se i uživaj, tebe nitko na svijetu tvome djetetu nemože zamijeniti koliko ti god sad izgledalo da su te zamjenili.
Ja sam čak sa sinom imala dosta ružnu epizodu kad sam počela raditi.... dijete uopće nije htjelo sa mnom imati posla. Nije mi htio dati niti pusu kad sam došla doma, htio je da ga tata hrani, kupa-sve što je trebalo odraditi-mene bi odgurnuo i rekao "tata će".....Tad ga je čuvala svekrva a suprug je dosta uskakao jer je ona tad bila nešto bolesna i mali se totalno prebacio na tatu. Moram priznati da mi je tad stvarno bilo strašno, grozno je kad te dijete tako gura od sebe. To je na sreću bila samo faza, ljutio se u biti na mene što sam ga "ostavila" i otišla raditi jer kod prvog godišnjeg smo se mi opet skompali i sve je opet bilo ok. Klinci na čudne načine zanaju iskazivati svoje osjećaje :D .
Budi sretna jer su ti mama i tata u blizini i spremni pomoći. Svakako pusti neka oni sa djetetom imaju svoj odnos koji nema veze sa tobom, a naravno da ti se nikako nesmiju petljati u odgoj i pravila koja ti postaviš u svome domu dijete mora poštivati bez obzira ne to šta mu je dopušteno kod bake i dede.

Potpis na Peterlin. Mi isto djelimo dvoriste sa bakom i dedom, i on obozava biti s njima. Kakva mama kad ga deda ili baka uzmu.
Kad dodu drugi baka i deda, onda vristi ako ga pokusam uzeti,doslovno ga ne primim cijeli dan nit mi se on obrati kad su oni tu, place kad idu doma toliko da se njima srce slama, a mene pak gura i ljuti se na mene. :)

Pocela sam raditi prije par dana, dijete ostaje s bakom i dedom, i ne mogu opisati koliko sam sretna što ih toliko voli. Zamisli samo da ga moras dati u jaslice? Nepoznatoj osobi na cuvanje?
Ili baki i dedi koji te stalno zovu da ne znaju sta ce s njim koliko place za tobom? To su razlozi da srce puca od tuge, a ne ovo! Divno je da tako voli baku i dedu, prekrasno, nemas pojma kolko ti je lakse sto je tako i koliko je to zdravo za dijete.

Citiraj:

---

Agrum prvotno napisa

Malac je 13 mjeseci star, dijelimo dvorište s mojima i lud je za dedom i bakom. Moj problem je ljubomora, osjećam kao da negdje griješim, da ne dajem ono što djetetu treba. Kada se udari ili rasplače zbog nečega, hoće baki ili dedi ako je prisutan, a mene srce boli što ne želi da ga mama utješi. Stvarno se trudim da budemo povezani... Moji su inače kontrol frikovi, ali kako to riješiti kad je dijete u pitanju? Počinjem raditi i moja mama će ga čuvati. S jedne strane mi je super jer imam izbor, da ne mora u vrtić još, a s druge strane, zlo mi je i od same pomisli koliko će tek tada imati krila. Moji jako dobro vide i osjete moju ljubomoru, ali sad nisam ja bitna, ne mogu dijete izolirati od onoga što ga veseli. Dosta sam tražila pomoć mame u početku, teško mi je bilo, pa je malo i licemjerno od mene sad reći "ohladi".. Stvarno me to muči. Danas ga je baka čuvala i uspavala u kolicima. Ja sam došla i kad se probudio, plakao je kod mene, odguravao se i htio baki. Mislila sam da ću uvenuti :(

---

nemam slična iskustva al ovo bi i mene rastužilo, posve razumijem kako se agrum osjećala.

teško je kad vlastiti roditelj u tebi izaziva osjećaj nemoći.
ta činjenica je dovoljna da shvatiš da su oni samo obični ljudi. nisu savršeni roditelji, savršeni djedovi i bake. savršeno ne postoji ali da jesu savršeni ti bi od njih dobivala i psihološku potporu a ne samo fizičku pomoć.
jesam li previše zakomplicirala što želim reći?
probaj se opustiti. dobra si majka svome djetetu.

Fala cure, to mi je trebalo! Puse :)

noramlan je tvoj osjecaj, ali s vremenom ces shvatiti da je ipak samo ljubomora u tebi, a da blagodeti koje imas i koje mozes koristi su ogromne. te ce ljubomora splasnuti.

Nisi usamljena
ne prestaju sto idu stariji, samo se pojaca
okreni to u svoju korist, ko ja, pusti da se igraju, da imaju vrijeme za igru, svi uzivaju i vesele se, uzitak ih je gledati, a za to vrijeme obavi sto trebas

Uskoro se vraćaš na posao ako sam dobro shvatila? Vidjet ćeš kako će se sve promijeniti. Neće te biti dobar dio dana i malac će se skakati od sreće i bacati ti se u zagrljaj kad dođeš s posla. :-)
Mogu zamisliti kako se osjećaš, nije to ništa neobično i nemoj se gristi zbog toga.:love2: