Dojenje nakon velikog krvarenja tijekom carskog reza?

Tražim mame koje su prošle ovako nešto.
Naime, u sred sam druge trudnoće. Prvu curku sam rodila vaginalno, bez problema smo uspostavile dojenje odmah i dojili 14 mjeseci. Sada ću morati na carski zbog placente previe increte i doktori me pripremaju da će ta operacija biti u najmanju ruku komplicirana i neizvjesna, ali i da ću vrlo vjerojatno izgubiti puno krvi i trebati transfuziju, te da je vrlo izvjesna histerektomija.
Ja se još uvijek nadam da ću nakon svega što nas čeka, barem moći staviti svoju bebicu na prsa, ali doktori mi kažu da je moguće zbog šoka koje tijelo prođe uslijed tako velike operacije i krvarenja i da postoji velika šansa da tijelo zaustavi laktaciju.
Ima li tko kakva pozitivna iskustva?
Ili savjet kako ipak potaknuti proizvodnju mlijeka unatoč takvim okolnostima?

Rodila na carski u općoj, izgubila puno krvi (istina, nisam dobila transfuziju), beba u skin to skin s tatom odmah, a čim sam ja izašla iz sale dobila sam ju na prsa, isključivo dojena od prvog dana.

Laktacija uspostavljena odmah, to sam htjela naglasiti.

nemam iskustvo, ali, evo guglam malo. http://www.healthywomen.org/content/...ilk-production

ako ti treba pomoć oko prijevoda, javi.

u svakom slučaju, za poizvodnju mlijeka su zaduženi hormoni, a na njih ne utječe odstranjenje maternice, ni jajnika. tako da, teoretski, s proizvodnjom mlijeka se ništa ne bi trebalo dogoditi.

Da, istina da histerektomija ne bi utjecala na laktaciju, jer se hormoni prolaktin i oksitocin luče iz hipofize. Zbog trudnoće se povećava velicina same hipofize i protok krvi kroz nju, pa zato u slučaju ogromnog krvarenja ponekad dode do ostećenja hipofize, blabla. Zato sam stavila pitanje oko masivnog krvarenja koje moji doktori očekuju....
Poslije prvog poroda sam krvarila jako nakon sto su mi isčupali posteljicu, ali je naposlijetu stalo i nisu mi dali transfuziju. A je mlijeko malo pomalo došlo, jer je moja curka od kad je rodila non stop cicala dok si nije navukla mlijeka (sva tri dana u rodilištu je bila prikopčana na cicu non stop, jer je inače urlala da su sestre dolazile vidjet što se desava :aparatic:
Mislim da svako krvarenje koje ne zahtjeva transfuziju ne spada u ta "teska " krvarenja,

I sad hipotetski, ako budem u lošem stanju nakon carskog, a beba u inkubatoru, da li sestre na intenzivnoj pomažu izdajati ako ja budem preslaba ili si ja to samo zamišljam bajke?:aparatic:

Hipotetski se može dogoditi da zbog hipovolemije (niskog tlaka) dođe do oštećenja hipofize i problema s laktacijom.
Ono što je za očekivati, obzirom da svjesno ulaze u otprije poznatu uraslu placentu, da će te dobro pratiti i opskrbiti tijekom operacije i da neće doću do teže hipovolemije i problema.

Da li će sestre pomagati ovisi o bolnici gdje ćeš biti, okolnostima i sreći; pa ne vidim smisla da puno o tome sad razmišljaš.

I carsli rez sam, i veći gubitak krvi, i histerektomija nose teži oporavak, pa bi to moglo odgoditi početak direktnog dojenja, ali ne tzreba odustajati unaprijed.

Najvažnije (vezano uz tebe)- ući s pozitivnim stavom u operaciju, imati pripremljenu izdajalicu i informirati sve oko sebe (prvenstveno supruga) da želiš dojiti i da ti je to jako važno.
Čim budeš sposobna. idealno 6h nakon poroda krenuti s izdajanjem. Ako kreneš nakon 12,24,36h- opet dobro.
Izdajati obje dojke, bar 6x dnevno- idealno svaka 3h dokle god se ne postigne isključivo direktno dojenje, tj dok ne budete skupa stalno i sposobne samo dojiti.

Nadam se da ćeš roditi u rodilištu gdje se djeca nadohranjuju na čašicu /špricu i time manje ometa tehnika dojenja na dojci.

Sve ostalo ćeš riješavati u hodu- kako će ići uspostava produkcije, eventualna potreba za nadohranom, prihvaćanje dojenja na dojci, itd.

Sretno!!
Javi se ako će trebatu praktični savjeti...

hrpa tipfelera. al to sam ja :-/ sorry

Hvala na odgovorima cure!
Znam da mozda cijepim sa stvarima koje su trenutno manje vazne, ali ovaj potpuni gubitak svake kontrole nad bilo cim je nesto s cim se svaki dan iznova pokusavam pomiriti. Mislim da ovaj dio razumije svaka mama sa malo zescim komplikacijama u trudnoci. Onda se hvatam za konce i pokusavam opet nesto planirati i kontrolirati ;) Mantram da cemo nas dvije to prezivjeti, brzo se oporaviti i mozda cak i uspjesno dojiti nakon svega :)
Paklenica, hvala na puno konstruktivnih savjeta i da, svakako cu za u rodiliste kraj vatrogasaca u mobitel upisati i Rodin sos broj za dojenje, pa cu zvati ako gdje zapne ;)

Nije moje iskustvo ali ako može pomoći
Poznanica rodila prijevremeno zbog placente praevie, dijete bilo još mjesec dana u bolnici i nakon dolaska doma beba je isključivo dojena 6 mjeseci.

Ja sam izgubila puno krvi tijekom carskog.
Mlijeko mi je došlo treći dan, a do tada nisam dobijala bebu na dojenje, već sam primala transfuziju i sl.
Od trećeg- četvrtog dana sam krenula s dojenjem. Uspješno.
Ovo je bilo prije 15 godina, a danas je sve,koliko čujem, puno bolje tako da nemaš razloga za brigu.

Pa to su super vijesti!
Obzirom da su te placente increte/percrete jaaako rijetke, ja sam naravno odmah googlala na engleskom i nacitala se takvih horor prica da jedno tjedan dana sebi nisam mogla doci...
Ali dosla sam k sebi i nasla svoj mir i uzivanje u ovoj posljednjoj trudnoci, a onda doktor svaki put u bolnici kad vidi da sam sva pozitivna i vesela, valjda misli da ja ili ne razumijem ozbiljnost situacije ili da sam ispalila skroz, pa mi svaku put objasnjava sve rizike i smrtne opasnosti ispocetka......
Uglavnom, cini mi se da zene puno manje dramatiziraju na nasim forumima, ne znam zasto je tome tako. Otkad sam si zabranila googlanje o increti na engleskom, na nasim forumima sam nasla price vecinom pozitivnih ishoda..
Na kraju sam zakljucila da je ocito stvar u osobnom dozivljaju situacije i prioritetima koje si postavis.
A za dojenje, koliko vidim vecina zena koje su to htjele su ipak uspjele dojiti i nakon velikih krvarenja i teskih operacija.
Javim vam kako je sve proslo za jedno 2 mjeseca :)

Evo jedno pozitivno iskustvo, možda ti pomogne...
Imala sam carski rez zbog placente previe, doduše posteljica nije bila urasla, ali sam puno iskrvarila, primila sam dvije boce transfuzije, dva dana nisam mogla sjest na krevetu jer sam se rušila, imala sam kateter i infuziju. Carski je bio tjedan dana prije termina.
Beba je bila sa mnom u sobi 5 sati nakon poroda i odmah sam je stavila na dojku i odmah je vukla kolostrum. Od tad se nismo odvajali ni trena, sisala je kad god bi htjela, a mlijeka je bilo po malo od prvog trena, nije nikad došlo naglo u velikim količinama, ali dovoljno da se ona zasiti. U 5 dana u rodilištu samo je dva puta dobila nadohranu iz čašice kada mi se činilo da joj nije dosta. Sisala je do svoje dvije i po godine...
Bebu su mi u početku dodavale sestre ili cimerica iz kolijevke, a dosta vremena je bila i sa mnom u krevetu. Svi su podržavali dojenje i samo su prvu noć predložili da je odvedu da se ja odmorim, ali ja nisam htjela.
Kod mene je bila spinalna anestezija pa smo zato bile tako brzo skupa, mislim da se kod opće dulje ostaje na intezivnoj, ali to ovisi i od bolnice...
Nadam se da ćeš izgurat do termina i da operacija ipak neće bit tako teška kako doktori predviđaju...i naravno ...da ćete uspjeti s dojenjem...

I evo, da zaključimo ovu temu ako netko jednom zaglavi u sličnoj situaciji.
Dijagnoza je bila placenta previa increta/percreta.
Carski su napravili sa 34+3 tjedana. Dobivala sam preventivno nekoliko puta inekcije kortića, pa tako i dva dana prije poroda.
Carski je počeo u 8:30 ujutro. Bebica je izašla u izvrsnoj formi 10/10 apgar, 2270 gr, 45 cm.
Moja posteljica je toliko urasla, čak i prorasla van prema mjehuru, tako da kad su je pokušali odvojiti dogodilo se ono čega su se kirurzi pribojavali. Iskrvarila sam kompletnu svoju krv, morali su mi izvaditi maternicu da bi mi pokušali spasiti život. Dobila sam preko 6 litara transfuzije. U tom cijelom masakru se počela zgruišavati krv, bilo je problema sa srcem, reanimacije, uslijed svega toga i pluća su otkazala. Zavrsila na respiratoru i tek navečer sam se probudila. Sretna da sam živa i da ću ipak upoznati svoju malu bubalicu.
Tri dana na intenzivnoj su mi samo donosili bebicu da leži u jastuku kraj mene na kratko, nije bilo nikakvog skin to skin ni ničega. Za moju mrvu su se brinule sestre na neonatologiji. Niti sam ja bila u stanju primiti bebu, niti je imalo smisla stavljati ju na prsa dok mi utaču toliko lijekova kroz sve te braunile. Samo sam ju gledala i plakala od sreće. Sestra koja mi je donosila bebicu mi je rekla da si svako toliko rolam kroz prste bradavice kako bi potaknula proizvodnju mlijeka i to sam i radila.
3. dan su me spustili na odjel babinjača i tamo su mi ju prvo sestre pokušale samo staviti na kožu. Toliko me bolila cijela trbušna šupljina da nisam mogla izdržati, pa sam ja rekla sestrama da ćemo mi "kožiranje" obaviti preko cikenja na boku. I tako je počelo. Mlijeka nije bilo ništa. Ni kap. Ni treći, ni četvrti dan. Peti dan dan sam odlučila da sam dovoljno dobro i da želim da bebu ostave na kompletnom rooming in samnom i tada je i mlijeko krenulo. Trebalo je još tri dana da mrva počne dobivati na kilaži samo od mog mlijeka i 9. dan su nas pustili doma.
Od tada isključivo doji i super napreduje. Obzirom da je nedonošče prvih mjesec dana sam je morala buditi i hraniti svaka 2 sata. Sa mjesec dana je imala 3600gr, a sada sa 8 mjeseci je imala 9 kila.
Dakle, dojenje i nakon takvog teškog poroda i masivnog krvarenja je moguće. Samo strpljenja i odlučnosti.

dana pljenja