Jutarnji list
http://www.jutarnji.hr/clanak/art-20...djeca,26325.jl
Odlično!!!
Printable View
Jutarnji list
http://www.jutarnji.hr/clanak/art-20...djeca,26325.jl
Odlično!!!
nisam shvatila poantu prof. grubić... :P
ma pusti nju ;) Normalno je da mora popljuvati ženu. Njena djeca su sigurno učena spavati.
baš sam zločesta, nemam ništa protiv žene, niti ne znam tko je, ali tak mi se odmah učinilo da je jedna od onih koje se nikako ne slažu s takvim metodama, a sve radi psihičkog zdravlja djece, a nije ju mogla direktno popljuvati za novine
a sto je sa sestom godinom? :P
Ah, ti si promašen slučaj :P
Super! Izvrstan članak (izuzev onog u sivom kvadratiću).
Ja se ne bih zapitala kako to utječe na psihu djeteta, već na psihu roditelja. MM i ja smo izgubljeni bez M u krevetu. Gledamo u plafon i nemremo zaspat.
A je li istraživanje prof. Grubić potkrijepljeno nekim brojem ispitanika ili ????!!!!
Prof. Grubić: Nema pravila o spavanju
Za dijete bilo koje dobi važan je osjećaj bliskosti s roditeljem, no manje dijete traži više fizičke bliskosti od starijeg. To ne znači da dijete treba spavati u istom krevetu s roditeljima, kaže prof. Marina Grubić, voditeljica Službe za psihologiju u Klinici za pedijatriju na Rebru. Dodaje da isto tako ne treba ni izbacivati djecu iz roditeljskog kreveta već individulano procijeniti što je za dijete najbolje.
- Mnoga djeca imaju problema sa spavanjem jer su roditelji uz njih kada zaspu, no nema ih kada se dijete probudi samo - kaže i ističe da nema pravila do koje godine bi dijete trebalo spavati u roditeljskom krevetu. S. Ciboci Stunja
ja ne vidim ništa sporno u njenoj izjavi. mislim da je sasvim u redu - jer žena kaže da treba INDIVIDUALNO procijeniti. dakle - neka djeca će spavati s roditeljima - neka neće.
mi smo imali zajedničko spavanje, spavanje s kinderbetom do kreveta, pa s krevetom do kreveta - negdje do četvrte godine. kad je prešla u svoju sobu, vrata su uvijek bila otvorena, svjetlo prema želji, a ja sam dolazila na svaki poziv.
mene više zabrinjava nekakvo "treniranje" spavanja o kojem povremeno čitam.
Ja također nisam skužila što je sporno u izjavi prof.Grubić.
A pogotovo ovo mi je o.k.:
Citiraj:
ističe da nema pravila do koje godine bi dijete trebalo spavati u roditeljskom krevetu.
Prvo sam ovo pročitala, pa pomislila na Matildu, a onda sam pogledala tko je to napisao ;) Bingo!Citiraj:
Matilda prvotno napisa
ja mogu svecano objaviti, da nasa kcer - 6 godina i 2 mjeseca, vec jedan tjedan spava u svom krevetu u svojoj sobi. :) (zaspe u nasem krevetu i onda je prenesemo u njen kada mi idemo spavati. )
jest da je nama bilo lijepo skupa i da ona i dalje svaku neku noc se dokotura k nama, ali moram priznati da mi je fini osjecaj da se napokon rasirim u svom krevetu, a ne da sam uvijek negdje zguzvana na rubu. ( a i pocela sam se bojati da nece iz naseg kreveta izaci do gimnazije :P )
i mi se moramo pohvaliti da vec 10tak dana mislav spava u svojoj sobi.....i to samoinicijativno.....jednu vecer je rekao ja idem u svoju sobu, vec sam dovoljno velik...i tamo je sam i cijelu noc....porictamo mu pricu, on kaze dobro je mozete ic i to je to...
a ja, ja sma bila izbezumljena bez njega par dana...stalno sma ga isla povirivati.....a sad sam ponosna na njega i drago mi je sto se osjeca dovoljno veliki i siguran da moze biti sam...
a mi ionako imamo jednu bebu s nama, pa smo valjda sad lakse preboljeli manjak djeteta u krevetu :heart:
Jan od nekih godinu dana spava u svojoj sobi. Probali, njemu se svidjelo, dođe k nama kad poželi i svi sretni i zadovoljni. Počeo je duže i mirnije spavati, rjeđe dojio noću. Ali on je i kao beba bio takav - pusti me na miru i ja sam sretan. Sada kada se probudi noću, rijetko nam se uvuče u krevet, već traži tatu da ga dođe uspavati u njegovu sobu.
Ivor, kakva je sada situacija, će biti s nama dok mu ponovo ne izbiju prištići, zato potpisujem da je spavanje u zajedničkom krevetu individualna stvar.
s tim se potpuno slazem.Citiraj:
Janoccka prvotno napisa
i zaista je interesanto kako su djeca razlicita. moja cura je jako i otvorena i komunikativna. u drustvu nam se sto se, ono kaze, nimalo ne drzi za suknju bez obzira da li se radilo o djeci ili odraslima. nije ni plasljiva, ni zaljepljena za nas.
a trebalo joj je zaista dugo da ode u svoj krevet (koji je prije dvije i pol godine sama izabrala - tobogani slicno)
i zavidim vam svima na vasem uspavljivanju tipa, procitamo pricu , damo si puse i laku noc.
jer nakon price koju citamo lezeci u nasem krevetu (cesce ja nego mm, jer ja kao citam zanimljivije i dramaticnije. je li to mm, namjerno ili slucajno cita dosadno :P ) ja ili mm moramo zagrliti curu koja lezi na boku i drzi moju ruku u svojima i onda cekati da ona zaspe.
to ne traje jako dugo. medutim kako smo i mi obicno umorni nakon naporna dana, ja obicno poluzaspem skupa s curom, pa me onda mm vadi iz kreveta i onda sam ostatak veceri polumrtva, poluziva. :/
Tako će biti i kod nas. Kroz koji dan će biti gotova Leina soba, a kad će početi tamo spavati, sama će odlučiti. Iako već sad priča da će spavati u svojoj sobi, ali vidjet ćemo
evo danas i u
novom listu
hmm.... stvarno ne znam kako ljudi dolaze do tih razno-raznih istrazivanja, cuj to osjecaj tjeskobe, cak fizicke boli, ma dajte
moje dijete od prvog dana spava u svom kinderbetu, koji je naslonjen na nas krevet
nema nikakve ceremonije uspavljivanja, klaun, dekica, ona pogleda svoje zvjezdice na plafonu i u trenu je zaspala, cak i ako je jos malo budna bez problema ce se igrati s klaunom i onda zaspati
NJOJ IDE NA ZIVCE kad je netko pored nje, cak i kad sam se probala maziti s njom prek dana da zaspemo jedna kraj druge - nema sanse, zena hoce svoj komoditet i prostor da se moze rasiriti :lol: - jednostavno klaun - dekica i laku noc
nismo je nikada forsali na to ili je pustali da place - ako place u kinderbetu znaci da jos ne zeli zaspati, uzmem ju nazad i igram se s njom
razlog zbog kojeg ne spava s nama je nas strah da ju umorni, iscrpljeni ne pokrijemo slucajno ili naslonimo ruku na nju ili sl.
i iskreno apsolutno ne vjerujem da ona ima neki osjecaj tjeskobe ili boli zbog razdvajanja, svi koji ju znaju opisuju je kao izuzetno veselo dijete citriram "bas se vidi da je sretna"
a teorija o spavanju do 5 - te godine mi se ne svidja jer se pitam a sta se desava s brakom u tih 5 godina?? I sta na peti rodjendan objasnjavamo djeci da sad vise ne mogu raditi ono sto su cijelog zivota radili - zbog cega??
Tak da mislim da bi ipak ta neka "velika istrazivanja" i jos "vece" izjave znanstvenici ipak trebali prepustiti roditeljima, a ne da nam se stalno zbog neceg nabija griznja savjest tipa "djeca osjecaju tjeskobu i bol"
radost, kako mislim šta se dešava s brakom u tih 5 godina? pretpostavljam da pod time podrazumijevaš sex? pa nije krevet valjda jedino mjesto gdje se ta sveta bračna dužnost može obavit, hi hi...
a što se uspavljivanja tiče, mene je sto puta znalo živcirat što moram ležat s h. dok ne zaspe (jedino s mamom se ide spavat, s tatom nema šanse), ali sam odnedavno promijenila film u glavi i to uspavljivanje uzimam kao "naše" trenutke za pričanje, grljenje i maženje... dobro, sad nam je i bebica tu, pa smo tri na krevetu :heart:
naravno, sva su djeca različita i nema generalnih pravila. ali meni je stvarno tužno, i ne mogu to ni zamisliti, bebicu od godinu dana stavit da spava sama u drugoj sobi. jer se, kao, ne buni i to voli, a i, kažu, dobro je za brak. znam nekoliko slučajeva.
nije ona u drugoj sobi samo u svom krevetu
mada ja ne vidim nista lose niti u spavanju u drugoj sobi niti u spavanju sa mamom i tatom, ali mi je muka od istrazivanja te vrste, ako shvacas sto hocu reci, na kraju ti se dan pretvori u razmisljanje hoce li moje dijete imati traume ako je prozor ovdje ili ondje ako jede prvo voce pa povrce ako sunce sija ili ne sija..... bedastoce
moje dijete kad se probudi u pravilu se jos nekih 20 ak minuta igra u kindacu i guguce dok ne pozove da je gladna, pa zaista ne vjerujem da je frustrirana svojim slatkim sarenim kindacem
ujutro nakon sto je nahranim stavim je kraj sebe da mama jos malo odspava ili bar odlezi dok se ona igra na krevetu - dok mi neki dan skoro nije pala s kreveta dimenzija 2x2 m - dakle nema sanse, mazimo se satima i valjuskamo po krevetu, podu.... ali kad se spava onda se spava
kao sto je i meni odgovaralo da nema uspavljivanja, beskrajno setanje, nosanje, pjevanje, ljuljanje i sl. mi se nije cinilo ni najmanje privlacno, zato moje dijete tokom dana nije ni sekunde bez moje blizine, pjevanja, pricanja, plesanja, valjanja, setanja, nosanja, ali u 7 je spavanje i kraj. I ona to voli, kad nam dodju gosti ili rodbina pa je dobronamjerno uljuljavaju ili pjevuse pred spavanja samo je izivciraju i razcmizdre.
Ali to je moja beba, ono sto hocu reci je da je sve individualno, ali mi smetaju "istrazivanja" s naglaskom kako ce takva djeca kao moje imati osjecaj tjeskobe ili boli
ma nee, nisam to ni mislila. slažem se, ne treba pretjerivat s ničim pa tako niti s izmišljanjem potencijalnih izvora frustracija i trauma kod djece.
samo želim naglasit tu individualnost. dakle, pretpostavljam da tvoja curica spava samostalno zato što je takav tip, tako joj paše, a ne zato što tebi nije odgovaralo uspavljivat je. da ti plače i dere se jer ne želi ostat sama u krevetu nego hoće tebe, čisto sumnjam da bi imala srca ostavit je samu jer ti ne odgovara da je ti uspavljuješ. kao što već rekoh, nije ni meni bila želja svaku večer ležat s h. dok ne zaspe, a to se ponekad otegne i na sat i pol, ali njoj to jednostavno treba i šta mogu? priviknut se i nastojat u tome uživat, samo to :heart: .
radost, ako nije tajna koliko dugo si dojila?
antropolozi tvrde da je prirodno da se bebe sisavaca uz majke i prebacivanje bebe u odvojeni krevet rezultat je eksperimenta koj je krenuo oko 1900. godine. taj je eksperiment takodjer imao cry out ideologiju i hranjenje na raspored
Hvala, ne bih.
M spava u svojoj sobi od srpnja 2oo6. (3 i po god). Do tada je spavao u krevetiću bez jedne strane, prislonjenom uz naš krevet i mm i ja smo se svako jutro budili u modricama.
dojila sam 11 mjeseci, ali imam "srecu" da se ona od nekih 3-4 mjeseca budila samo jednom event. dva put nocu, kad smo krenuli s nadohranom dakle, nakon sestog mjeseca - spava cijelu noc. Inace, njezin krevetac je uz nas krevet i dan danas i ostat ce tako jos duze vrijeme.
mi koji spavamo sa klincima vrlo cesto uspjevamo dotaknuti carobnu granicu od preporucenih "barem dvije godine" i ja sam uvjerena da je zajednicko spavanje jedan od faktora
Mi na naš krevet gledamo kao na leglo :mrgreen: i imamo u njemu slatkog mladunca, sisavca, kojem su mama i tata jako potrebni. Do kada, pokazat će vrijeme. ;)
mislim da i mm ima ovu foru :mrgreen:Citiraj:
seni prvotno napisa
:love:Citiraj:
Mi na naš krevet gledamo kao na leglo i imamo u njemu slatkog mladunca, sisavca, kojem su mama i tata jako potrebni. Do kada, pokazat će vrijeme.
moguce, ja sam prestala dojiti radi druge trudnoce.Citiraj:
stray_cat prvotno napisa