Pokop anđela

Najprije, žao mi je što se susrećemo u ovakvim temama i razmjenjujemo ovako teška iskustva.
Prije dva tjedna su i nas napustila naša dva anđelčića i htjela bih s vama podijeliti naše iskustvo u vezi pokopa.
Bogu hvala, i muž i ja smo bili dovoljno psihički stabilni da na svakom koraku kroz inducirani porod naglašavamo kako želimo pokopati naše bebice i doktori su nas podržali u tome.
Kasnije, iz dana u dan nailazim na žene koje nisu imale tu priliku i danas zbog toga žale jer ne znaju gdje su završila tjelešca njihovih anđelaka.

Dakle, IMATE PRAVO POKOPATI TJELEŠCA VAŠIH ANĐELA bez obzira o kojem se tjednu trudnoće radi!!

Ono što trebate u tom trenutku je naglasiti doktoru da želite preuzeti tjelešce. Ja sam rodila u bolnici sv.Duh u Zagrebu i iako su neki rekli da nemaju baš iskustva s tim nitko se nije protivio našoj odluci. Na patologiji su nam dali koliko god je vremena potrebno da se ja malo fizički oporavim i da sa suprugom organiziramo sahranu.
Obred sahrane za anđele je malo drugačiji (nema bdjenja i bude u krugu obitelji) ali svećenici će vam rado pomoći oko detalja.

Žalosno je da doktori u takvim situacijama ne pitaju roditelje žele li pokopati svoje dijete (a uredno naglase da imate pravo pobaciti ako s bebom nešto nije u redu) i zaista se nadam da će se to vrlo brzo promijeniti. Za sada se nadam da će moja priča pomoći barem nekome da nađe mir za sebe i svoje bebice i tako lakše nastavi živjeti i prihvatiti.