Postovane zene,mame!
Neznam dali sam na pravom mjestu i ako sam zalutala s ovim postom slobodno me premjestite. Imam jedan problem kojem nazalost nemam kom ni ispricati a i lakse mi je mozda traziti savijet od nekog nepoznatog. Naime majka sam tri moja zlata nisam savrsena ali trudim se biti koliko mogu...e sada ovako imam supruga i u braku sam 9 godina i kao vecina ljudi imamo uspona i padova. Zivjeli smo prije tik do njegovih i oni su nam omogucili krov nad glavom. Ja se od pocetka nase veze nisam slagala s njegovima ali sam zaista bila zahvalna na tom stanu od njih. Kako su dosla djeca i s godinama trpila sam jako velike uvrede od strane njegovih ali i ja nisam ostala duzna nije nesto cime se ponosim ali drugacije nisam znala ni mogla. Omalovazavali su me psihicki da su svi moji digli ruke od njih jer su uvidjeli da to ne vodi nikamo. Da ne duzim nakon jedne vrlo dramaticne situacije i nakon 7 godina pakla nakon vec skoro rastave braka nakon suza i suza pokusali smo spasiti nasu obitelj i otisli u podstanare. Djecu sam uvijek stitila i znam da su prokuzili situaciju ali bili su divni. Trudimo se ko mazge da djeci pruzimo najnormalnije uvijete ali ide sve teze. No danas se desilo nesto sto me je potreslo... Na kavi s mamom( mojom)malo sam se zalila na svakodnevnicu mama mi je rekla kako ona zna da je pitanje kad me moj muz ostavit on je krasan puno radi i zalosno sto sam ja dovela u ovakvo stanje... Skoro sam umrla zaista sam mozda predcjenila sebe mozda i je problem u meni koji ja ne vidim trudim se ko idiot cistim spremam brinem se o djeci koja su odlikasi neznam sto ja to radim krivo kakav ja to dojam ostavljam a moj muz na to suti cini mi se......slaze se
