vratiti udarac?

Da li djeci savjetujete da vrate kad ih netko udari, gurne, počupa?
Kako reagirati kad netko pred vama savjetuje svojem djetetu da vrati vašemu?

Moje dijete je dosta mirno i povučeno, uglavnom izbjegava sukobe, niti udara prvi niti vrati, a znao je pobrati flisku od prijatelja. Nikad mu nismo govorili da vrati udarac jer smatram da to ne vodi nikud- ja vratim tebi pa ti meni, pa ja tebi...gdje je kraj?

I sad se valjda prvi put desilo da je nasrnuo na drugo djete (s kojim se igra lijepo već godinama, nije udario već gurnuo, oko igračke su se natezali), i čujem mamu tog drugog djeteta kako savjetuje svojem da udari moje ako se to opet desi.

Što sad? Da prešutim? Objasnit ću detaljnije ako treba, ali za sad me zanima da li smatrate da je ok savjetovati djetetu da udari nazad?

Da, ucim djecu da se ( izmedu ostalog )i fizicki obrane kada ih netko napada.
Koliko je staro tvoje dijete? Velika je razlika da li je u pitanju dvogodisnjak, predskolac ili skolarac.

moj ide u 1. r., drugo dijete predškola. Moje dijete je hrpu puta pobralo udarac od tog dijeteta, nikad nije vratio. Dovoljno su veliki da smatram da trebaju izverbalizirati problem, ne se potuči. Moj ni sad nije udario, natezali su se oko igračke (to drugo dijete ju je na silu otrgnulo mojem), moj ga je uhvatio onak objema rukama oko lica i pretpostavljam stisnuo jače, ovo drugo dijete se rasplakalo i otrčalo mami, mama mu je rekla da udari moje dijete u drugi put (neću ni reči gdje mu je mama savjetovala da udari moje i kako- ali recimo da mu je dala jasan i detaljan opis kako i gdje udariti). Znači ne ono-obrani se, zaustavi napad,...nego baš opali ga tako i tako tu i tu)

Da li da sad ja promijenim politiku i kažem mojemu da flisne to dijete ako ga opet udari/gurne...? Ili da i dalje ustarjem na razgovoru, dogovoru, pregovoru... Jer , ponavljam- moj nikad nije udario to drugo dijete. Niti vratio. A dobio je. Ne znam majke mi ni što mu je jučer došlo da ga je ovako stisnuo.

Prijatelji smo s tim roditeljima, meni je nekak normalno da neću huškati svoje dijete da tuče njezino (pogotovo u ovoj dobi), povrijedila me ta njena reakcija. Sa svojim sinom nisam još ni pričala o tome (čuo je što je ona rekla), razmišljam što mu reći, da li proći preko toga- dječja posla, ili pridavati važnost tome?

pa ne huškaš da tuče,jedno je samoobrana a drugo kad on prvi udari....

s obzirom da je moja sličnog karaktera ko' tvoja, MM uskoro ima na planu držati joj tečajeve samoobrane....:mrgreen:

Da, postoji razlika od " vracanja" i " samoobrane".

Ja mojima nikad nisam savjetovala da vrate udarac i misu imali problema zbog toga. Vjerujem da djeca takve situacije mogu nauciti rjesavati bez fizickog odgovora.

Cuj, kad se dijete nade u situaciji da joj jedna djevojcica drzi ruke na ledima, a druga ju drzi za vrat (!) tada prelomis i odlucis ju nauciti da u takvoj situaciji vristi i lupi najjace sto moze koju prvu dohvati.

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

Da, postoji razlika od " vracanja" i " samoobrane".

---

E točno ovo me i zanima, jer i ja smatram da postoji razlika, i normalno mi je da se dijete na neki način obrani, ali što kad baš šestogodišnjaku mama da savjet VRATI? Jer i moj se bome branio od njenog, hvatao ruke u naletu da svoj nos, govorio jasno i glasno da prestane, popuštao, odlazio. Razgovarali smo i razgovarali o tome,oni bi se uvijek pomirili, ali nikad nakon što bi se oni pomirili ja nebi rekla "drugi put mu vrati tako", i onda nakon svega imam dojam da ja stvaram nekog mirotvorca, pa je sad MM na tragu ovog od zasad skulirane o držanju tečajeva samoobrane (e da, moj je sin)

Malo mi je osjetljivo opisivati detalje situacije jer ne znam tko sve čita rodu, ali situacija je bila ovako- djeca se igraju, to drugo dijete pokušava udariti moje po glavi, moj podigne igračku ispred glave da se zaštiti od udarca, to dijete mu uzme tu igračku kako bi imalo slobodan put do glave ovaj put; moj ga u tom trenu stisne jako rukama oko lica i vikne prestani ili tak nešta, to dijete otrči u suzama mami i kaže kako ga je moj stisnuo jako za lice, mama mu kaže "drugi put kad ti to napravi ti ga opali nogom u određeno mjesto"

I što sad da ja kažem mojemu? Da ga ne stišće više za lice? Da mu ne hvata ruke jako? Jer će mu ovaj vratiti čim popusti? Il da pustim muža da ga odvede na tečaj samoobrane? :-)

sirius, ovo tvoje JE samoobrana (bome i šokantno)
ali ja isto vidim da mnogi smatraju da je ok udarcem odgovoriti na udarac, u ne tako opasnoj situaciji (više ovakvoj kao iz prvog posta), i s tim se nimalo ne slažem
moj se par puta potukao sa prijateljem i onda mi objašnjava da je onaj drugi prvi udario, i ja kažem da to nije ok što je on udario prvi, ali nije ok ni što je moj udario drugi, svatko je odgovoran za svoje djelo

ja sam mome od rane dobi nudila sljedeća ponašanja: vikni glasno "NEMOJ ME TUĆI", ako to ne upali makni se, potraži odraslu osobu

a šta se uči na tečajevima samoobrane?
moj sin npr trenira judo i teta u vrtiću nas je upozorila da razgovaramo s njim da ne smije koristit to što je naučio na judu izvan treninga

ne znam, po meni je tečaj samoobrane za obranit se od zlonamjerne osobe koja te napada s namjerom da te ozlijedi, a s ljudima s kojima namjeravaš imat neke odnose u životu trebalo bi sukobe rješavati na drugi način, ja bih ipak razgovarala i s mamom, nije mi jasno kako može savjetovat dijete da udari drugo dijete u testise (pretpostavljam), pa to nije nimalo bezazlena stvar, dokle to onda ide, da ti kažeš svome "čuj kad te udari tu, ti ga pogodi kamenom u glavu?". Malo karikiram, ali i ne, ako na udarac vraćaš udarcem onda to uvijek ide na malo jače, jer pobjeđuje tko je jači, kako drugačije?

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

Cuj, kad se dijete nade u situaciji da joj jedna djevojcica drzi ruke na ledima, a druga ju drzi za vrat (!) tada prelomis i odlucis ju nauciti da u takvoj situaciji vristi i lupi najjace sto moze koju prvu dohvati.

---

Grozno, razumijem skroz, al zamisli sad da je tvoje dijete opalilo tu curicu, i njena mama ti je igrom slučaja prijateljica, i čuješ kako ona sada govori toj svojoj curici da sljedeći put kad ju tvoja tako udari ova njoj vrati još jače.

Ja sam skroz zatečena jer sam stvarno dobra s tom ženom, i obje dobro znamo koliko se puta moj branio, i nikad nisam čula ovak nešto iz njenih usta. Ovu situaciju cijelu ona nije vidjela, (ja jesam, ona je samo vidjela ovaj zadnji dio gdje njezin dolazi u suzama jer ga je moj uhvatio za lice), ali ono, nije ni pitala što se desilo, što je dovelo do toga, u afektu je ispalila "vrati mu drugi put" (ali vjerujte mi odvratnim uputama gdje da ga udari i kako, neću citirati). I sad ne znam jel proći preko toga ili razgovarati? Jer žao mi je što je moje dijete to čulo od nje.

Citiraj:

---

tangerina prvotno napisa

nije mi jasno kako može savjetovat dijete da udari drugo dijete u testise (pretpostavljam), pa to nije nimalo bezazlena stvar, dokle to onda ide, da ti kažeš svome "čuj kad te udari tu, ti ga pogodi kamenom u glavu?". Malo karikiram, ali i ne, ako na udarac vraćaš udarcem onda to uvijek ide na malo jače, jer pobjeđuje tko je jači, kako drugačije?

---

Nažalost pogodila si :(

Ja svojem nisam nikad savjetovala da vrati udarac, iz jednostavnog razloga jer u tom trenutku (bijesa, frustracije, ili čegaveć) ne bi znao kontrolirati jačinu udarca, a ne bi bogme ni druga strana, pa bi to na kraju prešlo u tučnjavu.
Gdje je zapravo granica između vraćenog udarca i tučnjave u kojoj se više ne zna tko je prvi počeo? (ovo "ne zna se" je retoričko, naravno da je uvijek onaj drugi prvi počeo :mrgreen:)

ja sam svojima rekla da prvo kažu da ih prestanu udarati, a ako i dalje nastave da kažu nekom odraslom, a onda ako i dalje nastave (jer bilo je i toga) da vrate

jer srednju je u vrtiću svako malo udarao jedan dečkić koji je dosta manji od nje, nije malđi, nego baš fizički manji, ona stalno govorila tetama i njemu da prestane, tete ga micale od nje, njegova mama razgovara s njim, ali on bi je i dalje svako malo s nečim odalamio (jednom joj bacio autić u glavu), onda sam joj rekla da drugi puta vrati i nakon toga prestao


nisam za nasilje, ali nekad stvarno ne znaš kako se drugačije obraniti

Svaka situacija je prica za sebe, tesko je tu suditi "ko je koga prvi" i da li je nesto "vracanje" ili samoodbrana. Ako ja situaciju koju opisuje xxx pravilno shvacam, radi se o susretima u kucnim uslovima, pod nadzorom roditelja, dok su djeca eventualno u djecijoj sobi. Pod tim uslovima, trudila bih se da dijete naucim da se nakon prvih udaraca, guranja i sl. obrati mami drugog djeteta (ne meni, dijete nije moje i nemam u prisustvu njegove majke ni pravo, a ni obavezu da reagujem) sa molbom da preduzme nesto. Ako se to ponovi jos dva puta, a djetetova majka ne reaguje ili ne reaguje adekvatno, moje bi steklo pravo da se samo odbrani.

Sto se tice ulicnih pravila, gdje izostaje nadzor roditelja a vaze pravila copora, pokusala sam da sinu objasnim da sam mora izboriti svoje mjesto i da je drustvo nemilosrdno, postavi te na najnizu ljestvicu pa ako si sposoban penjaces se vise, a ako ne - vazda si donji. Tu vazi pravilo jaceg. Sada sam zadovoljna kako stvari stoje, nije alfa, ali nije ni nasilnik i bori se za sebe kad smatra da treba. Par puta je to bilo i pesnicama, medju djecacima je to ponekad jedini nacin da se zasluzi respekt. Nikad to pred njim nisam odobrila, ali nisam ni kaznila ni mnogo pridikovala, a ovdje cu priznati da bi mi mnogo teze palo da se u tim situacijama povukao podvijena repa nego sto je stao na crtu.

Citiraj:

---

tangerina prvotno napisa

. . .

ja sam mome od rane dobi nudila sljedeća ponašanja: vikni glasno "NEMOJ ME TUĆI", ako to ne upali makni se, potraži odraslu osobu

---

Ovako sam i ja učila svoje klince, ali mlađi je u razredu izrazito agresivne djece i često je bilo problema koje osoblje škole nije znalo ni moglo riješiti. Ja sam tada u 5.ili 6.razredu sinovom razredniku rekla da ću dijete uputiti da se sqmostalno brani i nek školi ne padne na pamet da proziva moje dijete radi toga. Imala sam dokumentirano koliko puta su ga mlatili. U školi su mi licemjerno rekli da nisu odgovorni za ono što se dogodi izvan školske zgrade, a to se odnosilo i na mlaćenje klinaca 2 metra odškolskih vrata...

Ima djece koja razumiju isključivo jezik sile. Ima bome i odraslih. Nisam za nasilje, ali povremeno je dobro pokazati da nisi pasivna žrtva i lak plijen. Moj sin se ne mlati, ali je jednom pokazao namjeru da se odupre. Nekim čudom kasnije nije bilo toliko fizičkog nasilja.

Joj zene razumijem ja ove vase primjere, i moj je povucen, u vrticu je znao biti meta, kad vise nije palilo izbjegavanje sukoba/vikanje prestani/zvanje tete i ja bi rekla "udari i ti", al moj sin je izgleda ipak zabrijao na okretanje drugog obraza i tko tebe kamenom ti njega kruhom. Salim se malo, ali da docaram situaciju.

U ovoj prici je igranje u kuci, pod nadzorom, tu smo im na raspolaganju. Pa zar je ok da mi najbolja prijateljica savjetuje djetetu da udari moje u međunozje iako je ovo PRVI PUT da je moj ikako fizicki naudio njenom djetetu, a stisnuo ga je da sprijeci da ga ovaj udari! Znaci posvađali se, moj vidio da ce OPET dobiti po nosu i uhvatio ovog oko lica i viknuo da stane.

Jer ako je to ok od moje prijateljice onda sam ja godinama krivo odgajala sina govoreci mu da se prijatelje ne tuce. I onda sam ja ta koja treba reci svojemu da odvali njeno pa ga vise valjda nece napadati.

Ajme, xxx, zbilja grozno iskustvo, pa tvoje dijete se ipak branilo u cijeloj toj priči... Ja bih svakako na tvom mjestu porazgovarala sa tom ženom, to što je savjetovala svom sinu za svaku je osudu i upravo njenom djetetu moglo bi se jednog dana obiti u glavu. A ako razgovor ne poluči rezultate, ozbiljno bih razmislila trebam li uopće takvu prijateljicu u životu.
Mog brata su kao klinca (5-6razred) presrela 3 starija dečka i istukli ga. Bezveze, zato što je bio deblji, sa naočalama, povučen i dobar... Tata je razgovorom sa tim klipanima riješio stvar, što im je rekao ne znam, uglavnom brata su se klonili od tada. Ali tata je ipak brata upisao na taekwonto, brat je dogurao do crnog pojasa, i makar mu nikada nije palo na pamet upotrijebiti vještine stečene na treninzima u stvarnom životu, ulilo mu je dozu samopouzdanja koja mu je trebala.
SIRIUS, ovo što pišeš je zbilja grozno! Ne mogu vjerovati koliko okrutne djevojčice mogu biti... I ja osobno svojoj djeci govorim upravo tako kako si ti napisala. Nikad ne prvi, ali ako zagusti, treba reagirati. I nemam ništa protiv tečaja samoobrane, dapače, svijet u kojem živimo odavno je prestao biti ugodno mjesto za život...

meni se stvarno čini da bi trebala popričati s prijateljicom o tome kakav je to savjet dala svom djetetu i to pred tobom i tvojim djetetom. nije ona slučajno to tako jasno i glasno, da oboje čujete. pitaj je je li to zaista mislila i je li svjesna posljedica i činjenice da odgovara za svaku ozljedu koju njeno djete nanese tvojem ili svakom drugom djetetu.

Ma bezveze. Najbolje da se svi 4 pocupate, i njih dvoje i vas dvije, i tako rijesite djecju svadju. Nikad nisam savjetovala djeci da vrate udarac i nisam odobravala fizicko nasilje. Iako, kao sto je Olja napisala, nekad djeca sama fizicki to rijese. ako oko toga ne radim nikakve drame. Ono, mogli ste i bolje i pametnije, al nekad s nekima ne ide bolje i pametnije. To za ove manje.. A i ja i mm, koji je ajmo rec, na ulici odrastao, savjetujemo ako krenu sake, ti bjezi. Kakva samoobrana, trci koliko te noge nose, s budalama bolje nikakva posla ne imati. Govorim o tinejdjerima.

Mislim da je ta žena reagirala jako ružno i pitala bi je kako bi se osjećala da je bila obrnuta situacija.
Mislim da neki roditelji tako uče djecu jer žele da su njihova uvijek nadmoćna.

xxx, tvoj primjer mi je koma, ja sam odgovarala općenito da li sam djeci rekla da vrate

u ovakvom slučaju mi ne bi palo na pamet reći takvo nešto djetetu, pogotovo tako zorno opisati gdje udariti, i slažem se sa miffy

Citiraj:

---

llella prvotno napisa

xxx, tvoj primjer mi je koma, ja sam odgovarala općenito da li sam djeci rekla da vrate

u ovakvom slučaju mi ne bi palo na pamet reći takvo nešto djetetu, pogotovo tako zorno opisati gdje udariti, i slažem se sa miffy

---

Sve 5, tnx na odgovoru! I ja sam u početku općenito postavila temu jer nisam htjela u detalje.