Dakle,krenuli smo u prvi razred osnovne skole sa rjesenjem komisije o individualiziranom pristupu o radu.
Znam sto je to,taj dio mi je jasan.
Spadamo li mi sada u djecu s posebnim potrebama i imamo li neka prava na osnovu toga?
Printable View
Dakle,krenuli smo u prvi razred osnovne skole sa rjesenjem komisije o individualiziranom pristupu o radu.
Znam sto je to,taj dio mi je jasan.
Spadamo li mi sada u djecu s posebnim potrebama i imamo li neka prava na osnovu toga?
Individualizirani pristup nastavi je za djecu koja mogu (i trebaju) savladati kompletno gradivo, ali METODE POUČAVANJA učitelj prilagođava potrebama konkretnog djeteta.Citiraj:
sanjaneo prvotno napisa
Oni koji su odredili da dijete ima individualizirani pristup trebaju dati upute za učitelja kako će prilagoditi nastavu. Mi smo imali za svoju djecu dijagnoze iz Suvaga i to je bilo dosta dobro.Moj stariji je imao jako lošu finu motoriku i njemu je učiteljica znala pripremiti isprintane listiće koje bi mu dala na kraju sata/nastave - pisao je koliko je stizao, a što ne bi stigao, prepisao bi doma s tog listića (iako nije inzistirala na tome).
Moj mlađi ima vizualnu disleksiju, pa je preporuka logopeda bila pretežno usmeno ispitivanje u nižim razredima (bilo je tu još toga, ali nije sad bitno moje dijete) a kasnije su mu znali smanjiti broj zadataka u testovima za neki postotak ili produljiti vrijeme. U Suvag-u smo dobiili papir na kojem je pisalo što se preporučuje.
Teško je govoriti o nekim pravima, ali evo ovako: dijete s IP ima pravo da mu učitelj posveti malo više vremena, koliko je moguće da to nije na štetu ostalih učenika. Učitelj s iskustvom prilagodit će nastavu konkretnom djetetu. Ako recimo dijete ima smetnje pažnje, učitelj će mu podijeliti gradivo u manje cjeline, pratit će za vrijeme nastave da li tom djetetu odlutaju misli/pogled i pozvat ga imenom da mu vrati pažnju na gradivo. Ako dijete slabije vidi ili čuje, dobit će odgovarajući materijal (meni su za starijega koji se liječio od strabizma/ambliopije nudili materijale s većim fontom, ali već je njegovo liječenje toliko napredovalo da nije trebalo).
Puno ovisi o učitelju. AKo učitelj zna kako će prilagoditi nastavu, onda super. Ako ne zna ili ne želi - uzalud nam svi papiri. Naravno, u prvim danima (u praksi to bude cijelo prvo polugodište) učitelj će pratiti djecu koja imaju pp ili ip i kad stekne uvid, prilagodit će nastavu. Ako takvo dijete štajaznam ne može napisati test iz komada jer mu pažnja traje 10 minuta, a ne 20 - pisat će iz dva puta, s odmorom. Ponekad je to teško provesti u praksi, ali učitelji bi trebali biti educirani za to. Osim toga, UVIJEK imaš stručnu službu na raspolaganju. Razgovaraš prvo s učiteljem, a onda sa stručnom službom ili svi zajedno. Doznat ćeš sve - uglavnom oni zovu roditelje djece s rješenjima na individualne informacije. Ako želiš, možeš to i sama tražiti.
Moj stariji je uredno prerastao svoje mladenačke smetnje, a i mlađi je na dobrom putu. Sretno i tebi!
Inače, puno ovisi kakva stručna služba stoji na raspolaganju - ako škola ima logopeda, defektologa, psihologa - super, jer oni će u nekom roku organizirati ono što treba takvoj djeci. Moji su išli u malu kvartovsku školu i nije bilo te mogućnosti. Ipak, učitelj je ključna osoba za provođenje individualiziranog pristupa. Moja djeca su školskog logopeda vidjela samo po jednom u prvom razredu. Nisu bili u okviru školske terapije, ali zato jer su oni to već imali organizirano u okviru Suvaga, a školski logoped je brinuo o djeci koja nisu imala nikakvu terapiju, a trebalo im je.
Na kakva prava tocno mislis?Citiraj:
sanjaneo prvotno napisa
na ovo sto Petrlin pise ili na neka socijalna prava?
Peterlin je odlično napisala za prava u školi a socijalna prava na osnovu IP nemaš.
ovo je osnova. ne radi se o intelektualnoj nemogućnosti svladavanja gradiva nego o nekom (najčešće) oštećenju zbog kojeg učitelj prilagođava način poučavanja djetetu da bi ono što bolje i lakše usvojilo gradivo. dakle ne spadate u djecu s posebnim potrebama.Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
naravno da se ponekad radi i o smanjivanju opsega gradiva ili izbacivanju dijelova koji bi djetetu s tim oštećenjem bili nemogući za pohvatati.
u ostalom potpisujem što su ostale cure napisale.
U tom slučaju se radi o prilagođenom a ne individualiziranom pristupu.Citiraj:
melange prvotno napisa
Peterlin - kako ste krenuli u srednju? Moj E ima IP cijelu osnovnu školu. Nisam sigurna da li bi išli na to i sada u srednjoj. Mislila sam vidjeti kako će ići, pa ako će trebati zatražiti u drugom polugodištu. Ne znam koliko to funkcionira u srednjoj. Iako oni imaju njegovu dokumentaciju i pedagogica je upoznata sa tim.
Pa ako je upisala srednu na osnovu IP -a tada ga trebaju provoditi po preporukama iz osnovne.Citiraj:
Eci prvotno napisa
OT, Eci, koju je skolu E. upisao?
Petar ima teskoce razumijevanja,blage govorne teskoce i grafomotoricke.
Od strane logopeda i psihologa dobio je preporuku za individualizirani pristup ali nigdje nije specificirano sto i kako.
Rjesenje komisije na zupanijskoj razini jos cekamo.
Skolski logoped pokriva nekoliko skola tako da ne znam koliko cemo ga uspjeti vidjeti.
U KBC Rijeka je guzva pa su nas usmjerili na tog skolskog.
Koliko sam i sama shvatila sve nam je do ucitelja.i do sada smo uglavnom radili sami po preporukama vrtickog logopeda.
Nadam se dobrome,da mu skola.nece biti trauma vec mjesto gdje ce se osjecati dobro i sretno
što i kako zapravo propisuje školska stručna služba na temelju preporuka
Moj stariji ima blage motoričke smetnje. Nisam dobila na vrijeme zeleno svjetlo od školskog liječnika i stručne službe da mu to skinemo, pa se u školu upisao s tim papirima. Čini se da će biti dobro jer su mi na upisu rekli da je srednja škola to dužna provoditi. U njegovom slučaju bot će razgovor sa školskim liječnikom. Spomenuli su korektivnu gimnastiku, što mi se jako sviđa. On nema sada drugih smetnji, osim što piše ružno, ali to mu nije smetalo u osnovnoj školi, upisao bi mat.gimnaziju i bez toga jer mu u osnovnoj školi ništa nisu radili po tom pitanju otkad je izašao iz boravka. Jedina koja je radila s njim individualiziranu nastavu je profesorica instrumenta u glazbenoj školi, vodila je računa da on nije sjajan kad treba nešto svirati u jako brzom tempu.Citiraj:
Eci prvotno napisa
Eh, da, moj sin je imao papire iz Suvaga, od logopeda, psihologa, neurologa i fizijatra. Nismo mi tražili individualizaciju, to su mu dali kad su vidjeli papire jer mi smo ga vodili tamo od treće godine. On je većinu svojih smetnji prerastao i riješio, ali fini pokreti će mu vjerojatno ostati neprecizni. Nebitno.
Pri upisu u školu bitni su bili papiri logopeda i psihologa, jer tamo su bile upute za učitelje.
Stručna služba to ne radi. Ako preporuke već postoje, postupa u skladu s njima. Stručna služba je bitna za djecu bez dijagnoze, a sa smetnjama, pa upućuje roditelje na dijagnostiku. Ne znam točno kako to ide jer mi nismo čekali da nas škola pošalje na dijagnostiku, ali ima mehanizam praćenja. Ako učitelj pomisli da dijete ima eeficit pažnje ili smetnje čitanja, uputit će roditelje što i kamo dalje.Citiraj:
Mima prvotno napisa
Strucna sluzba bi trebala dati i svoje preporuke na osnovu promatranja i preporuka specijalista. I nadgledati njihovu provedbu , savjetovati se sa profesorima i savjetovati profesore.
U stvarnom zivotu bojim se da ne radi cesto nista od toga. Ovisno o skoli i ovisno o osobi u strucnoj sluzbi.
a bome ovisno i o profesoru koji zapravo provodi preporuke. Ili ne provodi.
To radi upravo stručna služba, barem bi trebala. Na nalazima se ne pišu preporuke što i kako raditi u školi.
Laumi - upisao je za šumarskog tehničara.
Imam rješenje za provođenje ind.pristupa u osnovnoškolskom obrazovanju. Koliko sam shvatila ako bi željela da se nastavi i u srednjoj morala bi ponovno ići na procjenu i tražiti rješenje za srednju školu. Iako oni imaju sve papire jer je upisivao po programu za djecu sa poteškoćama.
Da li je krajem osmog razreda išao na profesionalnu orijentaciju koju obavlja Hrvatski zavod za zapošljavanje?Citiraj:
Eci prvotno napisa
Mog sina su poslali (i nisam to mogla izbjeći - pisala sam već o tome par puta) iako je za njega bilo jasno što želi (mioc) i imao je sve uvjete (5.0 prosjek + rezultate s natjecanja) a ipak su nas poslali. Izgubili smo sin i ja četiri radna dana zbog toga, da bi na kraju završio tamo gdje se mogao upisati redovnim putem.
Nisam se htjela jako natezati sa školom samo zato jer imam još jedno dijete kojem stvarno treba profesionalna orijentacija ove godine.
Isto - za srednju ja ne bih potezala pitanje individualizacije jer se u praksi pokazalo da to mom starijem nije nužno (ionako su samo papiri stajali u školi, ništ se po tome nije radilo... Imao je razumijevanja profesor hrvatskog jezika koji mu je dozvoljavao da sastavke i druge domaće zadaće piše na računalu i printa, znali su da ružno piše i zašto, ali on nikada nije imao problema s usvajanjem gradiva).
U hzz se dobiju papiri (preporuka za tri odgovarajuća srednjoškolska programa) i s tim se upisuje u srednju školu preko Gradskog ureda (ne preko online prijave). Njemu su preporučili mat.gimnaziju, opću gimnaziju i tehničku gimnaziju. A kad su u srednjoj školi vidjeli papire koje je dostavio Gradski ured, rekli su da su DUŽNI nastaviti individualizaciju. Ništa se nije trebalo ponovno vještačiti. Mi nismo mislili potezati individualizaciju, ali kad se već nudi - kanim dogovoriti ono što je dobro za njegovo zdravlje. Ono što mom sinu treba je individualizacija tjelesnog - korektivna gimnastika umjesto nogometa (da ne tuče nogometnu loptu u čoporu). Da se to organizira, treba tijekom rujna otići njihovom školskom liječniku s papirima (imam hrpu i iz Božidarevićeve gdje je išao na fizikalnu zbog kičme) i dogovoriti detalje.
***
Eci, čini mi se da je tvom sinu je ip zaribala stručna služba škole, ako vas nisu slali u hzz (nisam shvatila točno što je bilo - jeste li to obavili ili ne). Ako ste obavili, ima pravo na ip bez ponovnog vještačenja i dijagnostike, samo uz taj pregled kod novog liječnika školske medicine koji je zadužen za njegovu novu školu. To ti je dobro jer ne moraš svima objašnjavati što i kako... Vidi - sama ćeš znati najbolje. Ja još ne znam kako će se otpetljati kod nas - čekamo prvi roditeljski kao i vi. Sretno!
Isao je na profesionalnu i preporučili su mu ovo sto je i sam zelio. Vidjeti cu kako ce se stvari razvijati, pa cu dogovoriti razgovor sa strucnom službom u školi.
Evo, uz dozvolu autorice koja je na jednoj FB grupi lijepo sve sažela, ovdje lijepim upute prvenstveno za roditelje djece koja imaju rješenje o IP-u, odnosno PP-u. Napominjem da je retorika je malo žešća jer je namijenjena osvješćivanju onih roditelja koji misle da će baš svaka škola, svaka stručna služba i svaki nastavnik sve sami napraviti.
Napisani su i nazivi svih Pravilnika.
Svake godine ista priča dijete na IP ili PP, a prilagodbi i individualizacije nema ?!
Vječna pitanja, što se smije, a što ne, što se mora, što ne ?!
To ovisi o Rješenju koje ima, djetetovim potrebama i mogućnostima i uputama stručnjaka !!!
No jedno je sigurno, Rješenje se provoditi MORA, pa prema tome i prilagodbe mora biti inače se krše pravilnici, zakoni i prava djeteta.
Prvo i osnovno je informirati se.
Morate biti upoznati s pravilnicima i pravima vašeg djeteta inače mu nećete moći pomoći. Ne možete proći kroz njegovo školovanje, a da niste upućeni i ne možete se oslanjati da ćete u školi dobiti sve informacije. Nemojte očekivati da će vam sve drugi odraditi. Radi se o vašem djetetu, radite sve što možete najbolje što možete. Najgore je sjediti, čekati i puštati da se stvari odvijaju kako se odvijaju. Strah od "vjetrenjača" je kod svih prisutan ali imajte na umu da to radite za svoje dijete i nije svejedno kako će se školovati. Nije dovoljno da samo prođe kroz obrazovni sustav. Dijete ima svoja prava i vi kao roditelji morate se pobrinuti da se poštuju. Nitko drugi neće... Ne mora !!!
Ovo je osnova i obavezno štivo za svakog roditelja djeteta s teškoćom !
- Pravilnik o osnovnoškolskom i srednjoškolskom odgoju i obrazovanju učenika s teškoćama u razvoju 2015
- Pravilnik o načinima, postupcima i elementima vrednovanja učenika u osnovnoj i srednjoj školi
Članak 5. - Vrednovanje učenika s teškoćama
- NOK - Nacionalni okvirni kurikulum
- Državni Pedagoški Standard OSS OiO
Internet je prepun informacija što je to uopće IP,a što PP, kao i koje su to općenite prilagodbe koje su moguće. Svako dijete je individua za sebe pa tako treba imati i individualizirane prilagodbe. To vam može napisati svaki psiholog ili dj.psihijatar, netko tko poznaje djetetove poteškoće.
Slijedeći korak je izrada IOOP-a programa koji su u školi DUŽNI praviti svi nastavnici mjesečni i godišnji. Imate pravo uvida u njega kao i sudjelovati i dati primjedbe na njega. I o tome se sve može naći na internetu.
Sve nedoumice i pitanja rješavate preko AZOO. Oni su prije svega stručni savjetnici, oni održavaju stručne skupove o izradi IOOP-a, idu u stručne nadzore po školama, savjetuju nastavnike, dakle znaju sve što treba znati.
Svako dijete s teškoćom koje dobije Rješenje o nekom od programa ga je dobilo s razlogom. Postoji točno procedura i pravila što se sve mora obaviti. Odluku donose stručnjaci određenih područja, ljudi koji znaju što rade. Stoga nitko u školi ne može samovoljno osporavati to rješenje i ignorirati ga jednako kao i upute stručnjaka.
- Pravilnik o postupku utvrđivanja psihofizičkog stanja djeteta, učenika te sastavu stručnih povjerenstava - 2014
Ako se zna da pismeni moraju biti prilagođeni količinski, a nisu, zašto šutite ?
Ako se zna da ne može imati zadaće količinski kao i ostali, a ima, zašto šutite ?
Ako se zna da mora biti najavljena svaka provjera, a nije, zašto šutite ?
Ako se zna da ima pravo dobiti napismeno što će ga se pitati, a ne dobiva, zašto šutite ?
Mogla bi ovako nabrajati satima, no mislim da ste shvatili poantu.
Neki će reći ne vrijedi, no kako znate ako niste pokušali ?! Što možete izgubiti ?!
Neki su pokušali pa nisu uspjeli. I što sad ?! Odustati ?! Budite još uporniji i glasniji !!! Oni jesu !!!
Uspiju vas uvjeriti da ste vi krivi i da to što tražite nije u redu ?! Molim ?!
Pa ne radite vi ništa protuzakonito !!! Naprotiv borite se protiv onih koji svjesno krše prava i zakone !!!
Čega se bojite ? Koga ? Institucije ? Kolegijalnosti ? Odmazde ?
Pa to su samo ljudi koji tvrde da im je biti nastavnik poziv i da to rade iz ljubavi prema djeci ?! Neka to dokažu !!!
Ako su stvarno takvi onda neće raditi protiv djeteta, nego zajedno s vama i ZA dijete !!!
Prilagodbe i kod IP i PP MORA biti i DUŽNI su je provoditi i točka !!! Ne zato što to roditelj kaže, nego Pravilnici.
Postoje sankcije za neću, ne mogu, ne znam, ne da mi se, ne stignem, ne moram !!! Dok god budemo prešućivali iz straha dotle će se događati ovakve stvari. Nema tome kraja...
Zar vi ne biste orobili banku ako ste sigurni da vas nitko neće prijaviti i da neće biti posljedica ?!
Mogu li biti jasnija ?!
Ovo u nastavku su općenite prilagodbe, osnova, a još puno toga se može:
UČENICI S POSEBNIM POTREBAMA -
Upute za rad
http://hpkz-napredak.hr/wp-content/uploads/sites/387/2015/08/UCENICI_S_POSEBNIM_POTREBAMA_Upute_za_rad.-radna_verzijapdf.pdf
6. POSEBNOSTI ZA RAD S UČENICIMA POREMEĆAJEM PAŽNJE/HIPERAKTIVNOSTI
RAZVOJNE ZNAČAJKE
• Deficit pažnje/hiperaktivni poremećaj (ADHD) je razvojni poremećaj s izraženim simptomima nepažnje i/ili hiperaktivnosti-impulzivnosti koji su maladaptivni (klinički značajno oštećenje socijalnog, akademskog ili radnog funkcioniranja -DSM IV,1994), i ne odgovaraju razvojnom stupnju. Javlja se kod 5-7 % školske djece i to četiri do pet puta češće kod dječaka.
Sva djeca ne pokazuju iste simptome. Kod neke djece može biti dominantna nepažnja, kod neke hiperaktivnost i impulzivnost, a kod neke se sa podjednakom jačinom i učestalošću može javiti i poremećaj pažnje i hiperaktivnost.
Prema Dijagnostičko statističkom priručniku mentalnih poremećaja (DSM-IV, 1994) koji se najčešće koristi u našoj kliničkoj praksi može se raditi o tri tipa poremećaja:
• Deficit pažnje/Hiperaktivni poremećaj, kombinirani tip
• Deficit pažnje/Hiperaktivni poremećaj, predominantno nepažljivi tip
• Deficit pažnje/Hiperaktivni poremećaj, predominantno hiperaktivno-impulzivni tip
Problem nastaje upravo zbog karakteristike poremećaja, za koji je svojstven nedostatak u izvođenju onog što dijete zna, a ne u samom znanju.
Za samousmjeravanje i samokontrolu ponašanja odgovoran je i unutarnji govor, koji kod djece s impulzivnim i hiperaktivnim ponašanjem nije razvijen u skladu s razvojnom dobi. Zbog toga ga djeca s takvim oblikom poremećaja ne koriste u kontroli i usmjeravanju vlastitog ponašanja.
Uz ADHD često se javljanju dodatne teškoće. Za rad u školi najznačajnije su:
Slab školski uspjeh – teškoće u učenju: Oko 40 do 60 % djece sa ADHD om ima teškoće sa učenjem u školi, a ostali imaju teškoća sa vremenskim ograničenjima, količinom čitanog ili pisanog teksta. Iako najčešće imaju prosječno razvijene intelektualne sposobnosti (a mogu imati i iznadprosječne) ostvareni obrazovni stupanj može biti niži, a profesionalna dostignuća slabija nego kod vršnjaka i nego što bi se obzirom na intelektualne sposobnosti moglo očekivati. Takvo stanje često dovodi do konflikata s autoritetima u školi i obitelji, jer senemogućnost primjerenog posvećivanja zadacima koji zahtijevaju trajniji mentalni napor često tumači kao znak lijenosti, slabog osjećaja odgovornosti i suprotstavljanja.
Specifične teškoće u učenju– poremećaj u jednom ili više bazičnih psiholoških procesa, uključenih u razumijevanje ili korištenje jezika, govornog ili pisanog, koji se može očitovati u nedovoljno razvijenoj sposobnosti slušanja, mišljenja, govora, čitanja, pisanja ili računanja (te sposobnosti su slabije razvijene od općeg intelektualnog potencijala). Smatra se da 15 do 20% djece sa ADHD-om ima specifične teškoće u učenju, a vjerojatno oko 50% djece sa specifičnim teškoćama u učenju ima ADHD.
Poremećaji govornog i jezičnog razvoja- iako ponekad može biti teško reći da li određeni problem proizlazi iz jezičnih teškoća ili ADHD-a.
Razvojno zaostajanjeu drugim područjima (npr. problemi u motoričkoj koordinaciji i finoj motorici) – dijete ima nezgrapan rukopis, sporije piše, ne stiže prepisati sa ploče, pa se može javiti otpor prema radu u razredu
Zahtjevi u odnosu na prilagodbu u nastavi
Učenicima s deficitom pažnje /hiperaktivnim poremećajem nije potrebno sadržajno prilagođavati nastavu ako nemaju neke od dodatnih teškoća. U slučaju dodatnih teškoća treba se rukovoditi preporukama za sadržajnu prilagodbu u odnosu na njihove specifičnosti.
Prilagodba u nastavi za učenike sa ADHD-om odnosi se na individualizaciju pristupa u prezentaciji nastavnih sadržaja i načina provjere znanja, uz napomenu da se sve teškoće ne javljaju kod svih učenika sa ADHD-om a različita je i etiologija i težina simptoma
U nastavku su navedene neke od najčešćih teškoća koje mogu pokazivati djeca s ADHD-om, te neki postupci prilagodbe koji su se pokazali učinkovitima. To naravno nisu svi postupci, oni predstavljaju orijentir i poticaj za pronalaženje i drugih optimalnih rješenja. Važno je svakom učeniku pristupiti individualno te odabrati one postupke koji učenicima mogu pomoći da se ne osjećaju manje vrijednima i da uspješno usvoje potrebna znanja.
Osim teškoća koje često učenicima otežavaju usvajanje znanja, djeca sa ADHD-om imaju brojne vrline, talente i interese, koje je potrebno isticati i koristiti i kao motivaciju i kao područja u kojima mogu biti uspješni i tako prevenirati razvoj loše slike o sebi i razvoj emocionalnih teškoća i poremećaja u ponašanju.
PRILAGODBE U NASTAVNOM RADU
- Ocjenjivati sadržaj, ne rukopis.
- Omogućiti alternativne načine provjere znanja (usmeno, tipkani izvještaji, audio i video prezentacije i sl.).
- Omogućiti alternativne načine rješavanja zadataka, sa reduciranim potrebama za pisanjem; verbalno izlaganje; izrada mapa i grafikona; korištenje slikovnog materijala.
- Privući pažnju prije davanja uputa: koristiti upozoravajuće geste, npr. lagano tapšanje po ramenu; kombinirati verbalne i pismene upute; davati upute jednu po jednu; tiho ponoviti upute učeniku; tražiti da ponovi upute radi potvrde razumijevanja.
- Kombinirati govorne, vizualne, pisane i čimbene metode; možda je učeniku potrebno da sam ponovi kako bi zapamtio; podučavanje memorijskih tehnika (npr. mnemonika, vizualizacija, verbalno ponavljanje viđenog ili pročitanog,...).
- Omogućiti dodatno vrijeme; podučavati vještine i strategije pri pisanju testa (ispita znanja); omogućiti usmeno ispitivanje; koristiti jasne, čitljive i pregledne forme za pisane testove; označiti linijama mjesta za odgovor; ostaviti dovoljno mjesta za odgovor ako je rukopis nezgrapan.
- Nabrojati, napisati i izreći sve korake potrebne za izvršenje zadataka;reducirati zadatak u nekoliko izvedivih dijelova, u očekivanim vremenskim okvirima; često provjeravati napredak;omogućiti učeniku pomoć drugih učenika, tj. točno mu reći kome se i kako treba obratiti ako "zapne".
- Pripremiti pisani materijal sa podcrtanim bitnim dijelovima i idejama vodiljama; predočiti uz tekst bitne činjenice na koje treba obratiti pažnju; podučavati izradi sažetaka bitnih dijelova teksta; pripremiti audio materija! na osnovu teksta.
- Omogućiti učeniku da sjedi blizu nastavnika tako da se omogući bolji nadzor; reći učeniku jasno što se od njega očekuje; nagraditi poželjno ponašanje.
- Omogućiti česte prilike za ustajanje i kretanje uokolo; omogućiti prostor za kretanje; smisliti aktivnosti koje uključuju i zahtijevaju kretanje.
- Nagraditi pažnju;razbiti aktivnosti u manje jedinice; nagraditi izvršavanje na vrijeme; koristiti fizičku blizinu i dodir za preusmjeravanje aktivnosti učenika; smanjiti mogućnost odvlačenja pažnje bukom i događajima u okolini; omogućiti da se učenik aktivno uključi u izlaganje; osigurati razumljivost
predavanja (kako se učenik ne bi "isključio" radi nerazumijevanja.
- Podučavati metodama samonadzora; poticati prekidanje rada i provjeru urađenog.
- Davati pravovremene obavijesti o promjeni aktivnosti (npr. "imate pet minuta do završetka tog zadatka i prelaska na drugi..."); pravovremeno obavijestiti o očekivanjima u sljedećoj aktivnosti (npr." za sljedeći zadatak trebate..."); specificirati sredstva potrebna za izvršenje aktivnosti; specificirati sve korake
potrebne za izvršenje zadatka; ako je potrebno osigurati učeniku pomoćnika za organiziranje i izvršavanje aktivnosti.
7. POSEBNOSTI ZA RAD S UČENICIMA SA SPECIFIČNIM TEŠKOĆAMA U UČENJU
RAZVOJNE ZNAČAJKE
Djeca sa specifičnim teškoćama u učenju (ili teškoćama u učenju, kako se u zadnje vrijeme navodi u stručnoj literaturi) vrlo su heterogena skupina među kojima su učenici s disleksijom, disgrafijom, diskalkulijom, teškoćama u kratkotrajnom pamćenju i teškoćama percepcije.
Ove se teškoće mogu javljati pojedinačno ili u kombinaciji što još može uključivati teškoće pažnje, hiperaktivnost, dispraksiju i poteškoće u radnoj memoriji.
Njihove intelektualne sposobnosti mogu biti različite; od ispodprosječnih do iznadprosječnih.
U odnosu na njihove obrazovne potrebe ističe se neujednačenost njihovih sposobnosti i često izrazie razlike između potencijala i školskih postignuća.
Takve osobine ovih učenika dovode ih u posebno nepovoljan položaj u školi i obitelji zbog neshvaćanja razloga njihovih niskih školskih postignuća. Stoga ih se često smatra lijenima i nezainteresiranima. Zbog poteškoća organiziranja vlastitog prostora i stvari oko sebe, znaju u školu donijeti pogrešne knjige, zakasniti u školu i teško započinjati zadatak ili pripremiti traženi materijal na satu.
Jedna od karakteristika ove djece je u organizaciji informacija jer njihova percepcija situacije ovisi o cjelokupnom polju bez mogućnosti analize pojedinih komponenti. Zbog toga često nemaju dobar uvid u neku socijalnu situaciju te mogu imati problema u interakciji s okolinom.
Kod nekih učenika se mogu javiti i jezične teškoće izražene slabim semantičkim vještinama.
Veliki dio ove djece ne razumije gramatička pravila niti razumiju vezu između pojedinih riječi u rečenicama i frazama te se služe manje kompleksnim rečenicama od druge djece i i njihovo razumijevanje situacije je nepotpuno.
U višim razredima često djeca sa specifičnim teškoćama u učenju imaju nižu razinu samopoimanja u odnosu na sebe kao učenika, dok u nižim razredima ove se teškoće reflektiraju na općenito lošiju sliku o sebi.
Učenici sa specifičnim teškoćama učenja često svoj uspjeh / neuspjeh pripisuju vanjskim čimbenicima, držeći da ne mogu osobno utjecati na promjene. Pokazuju niži stupanj ustrajnosti u zadacima, skloni su tjeskobi i depresivnosti više od druge djece.
S vremenom i roditelji ove djece očekuju manje od njih glede školskog uspjeha i ponašanja.
Ova djeca su najčešće svjesna da ih okolina ne prihvaća, osjećaju nepravdu i pate zbog toga, doživljavaju brojne stresne situacije, što sve može izazvati da postaju nemotivirani za školski rad te su izloženi velikom riziku od depresije pa čak suicidalnog ponašanja i poremećaja u ponašanju.
PRILAGODBE U NASTAVNOM RADU
Potrebno je slijedeće:
- predvidjeti duže vremensko razdoblje za usvajanje nekih tema,
- koristiti različite vrste podražaja – vidne, slušne, dodirne kod obrade novih sadržaja,
- dati prednost češćim usmenim oblicima u poučavanju i provjeravanju znanja,
- sistematski provjeravati da li je učenik razumio sadržaj, pojmove i definicije ta dati dodatna objašnjenja,
- izbjegavati učenikovo čitanje na glas ili pisanje na ploči pred razredom (osim ako učenik na izrazi tu želju),
- koristiti prerađene, sažete, jednostavnije tekstove (i kod čitanja lektire),
- u udžbeniku jasno označiti mjesta koja su bitna – rečenica, pravilo, primjer, slika, postupak,
- koristiti mnogo konkretnih primjera, slika, pokusa, povezanih s poznatim sadržajima,
- zadavati manji broj zadataka, a zadatke po težini rasporediti tako da je prvo lakši zadatak, pa teži, a na kraju opet lakši),
- podijeliti zadaću na više faza,
- pismeno rješavanje zadataka ne ograničiti vremenski, a greške tipa disleksije ne ocjenjivati,
- greške u pisanju ne ispravljati nego ih samo naznačiti (podvući riječ u kojoj je greška) kako bi učenik sam naučio i ispravio greške uz pomoć udžbenika ili rječnika,
- kod učenja koristiti slikovne podsjetnike odnosno pomoći učeniku da nauči tehniku vizualizacije i bržeg zapamćivanja te da uči uz pomoć kognitivnih mapa) koje samostalno izrađuje po područjima koje uči)
- ohrabrivati učenika za spontano izražavanje i poticati ga na samostalnost u radu.
Neophodna je stručna podrška edukacijsko-rehabilitacijskog stručnjaka -logopeda.
Općenito u radu s učenicima s teškoćama učenja neophodne su prilagodbe metoda rada koje će provoditi učitelj u razredu uz podršku edukacijsko-rehabilitacijskog stručnjaka- rehabilitatora ili za neke metode, psihologa.
Neke od prilagodbi:
- koristiti audiovizualna sredstva za ilustraciju izlaganja i teksta za učenje
- upoznati učenika s planom izvođenja nastavne cjeline zbog mogućnosti predviđanja cjeline zadatka
- opažati ponašanje učenika kroz cijelo vrijeme izvođenja zadatka
- koristiti različite oblike grupnog rada kao podrška vršnjaka i učenje u timu
- davati zadatke kao i ostalim učenicima uz detaljni feedback o dobrim i lošim stranama uratka
- koristiti različita sredstva u nastavi za svladavanje određenog gradiva kod učenika s teškoćama u učenju
- često koristiti nagrade za dobar uradak i ponašanje
- koristiti specijalizirane strategije poučavanja kao metakognitivni model učenja odnosno korištenje «unutarnjeg govora» i podizanje razine pažnje putem razvoja vještine samoopažanja
- koristiti načine ispitivanja prikladne učeničkim sposobnostima (usmeno ispitivanje, ispitivanje u više navrata, kraći testovi…)
- kod ocjenjivanja više vrednovati elemente zalaganja na satu i motivaciju za rad, a ocjena znanja treba biti motivirajuća.
U metodama rada biti će korisni mnogi postupci opisani za djecu sa sniženim intelektualnim sposobnostima.
dobar dan,
molim za pomoć onih koji imaju iskustva i koji bi me mogli posavjetovati kuda dalje?
imamo od psihologa napisano da preporučuje da se djetetu omogući individualizirani pristup (trenutno smo ispodprosječnih int.sposobnosti, bili smo graničnih pa smo napredovali i to dobar napedak u relativno kratkom roku, ali radimo i dalje, napredujemo, ....)- nosila sam tu preporuku psihologa pedagogu i učiteljici - ali ništa nisam postigla ???? moram krenuti dalje, a ne znam kuda, naša škola nema psihologa, imamo samo pedagoga i ravnatelja :)
Najbrže će ići ako se ponovno obratiš psihologu koji je napisao nalaz o sposobnostima i zatraži da ti napiše JASNE UPUTE za učitelja i stručnu službu u školi. Ako vodiš nekamo dijete na terapiju, isto to možeš zatražiti. Individualizirani pristup u nastavi se kroji točno po mjeri, pa će u školi trebati taj papir na kojem piše što tvom djetetu točno treba - sjediti u prvoj klupi, posebna priprema materijala (ne znam detalje jer moja djeca nisu imala takvih smetnji - imali su nekih drugih i nosila sam u školu papir od logopeda i psihologa iz Suvaga, gdje su bili na kompletnoj obradi).Citiraj:
sančica prvotno napisa
Osim toga, možeš se obratiti liječniku školske medicine - tamo gdje ste obavljali procjenu sposobnosti za upis u školu. Liječnik je član stručnog tima škole. Ti stručni timovi se razlikuju (u našoj školi isto nema psihologa, ali ima pedagog).
Morat ćeš negdje napraviti timsku obradu, je li dijete vec bilo testirano kod defektologa ili logopeda, vjerojatno ste bili još negdje?
Skoli moras, kad prikupis dokumentaciju, u dogovoru s uciteljicom i pedagoginjom podnijeti zahtjev za IP, zatim ce to sve pogledati i skolski lijecnik.
Zatrazi prvo sastanak s uciteljicom i pedagoginjom zajedno i sve im izlozi. Za prvo vrijeme napravi ovako kako Peterlin kaze, jasne upute psihologa uciteljici, ali mislim da ce ti tu biti korisniji nalaz defektologa jer je konkretniji.
evo prvo ću vam se zahvaliti na odgovorima i savjetima,
a evo naše priče :
bili smo kod logopedice u tretmanu, izgovor smo ispravili. kod psihologa smo bili na procjeni razvoja, zaostajemo u razvoju za svojim vršnjacima (bili smo totalno zanemareno i zapušteno dijete), krenuli smo u školu u rujnu prošle godine, a u prosincu smo bili kod psihologa (na kontroli 2.put), psihologinja je napisala ukoliko bude poteškoća u drugom polugodištu da se djetetu omogući individualizirani pristup. kad su u 2.polugodišu počele ocjene učiteljica je upisivala 1 iz testova (u prvom polugodištu dok je učiteljica čitala zadatke imala je prilično dobro napisan test, ali kad je sama čitala to baš nije išlo),jer ona nema papir po kojem bi drugačije prema njoj postupila, a zna da smo bili kod psihologa i sve sam joj rekla. tada sam otišla pedagogu, rečeno mi je da je to 1.razred pa oni sve to tako puste da vide kako će se stvari odvijati. igrom slučaja dogodilo se da smo promjenili učiteljicu, razgovarala sam s njom, ona će vidjeti kad ju malo upozna kako stvari stoje, a zabrinjava me što se ništa nije poduzelo za drugi razred kad smo već sve to imali i u prvom.
razgovara sam sa jednom psihologinjom koja radi u školi i rekla nam je da dijete ima teškoća u učenju i da bi njoj zlata vrijedio jedan pomoćnik u nastavi, e sad je isto pitanje da li se to radi po preporuci psihologa - da li naša psihologinja kod koje već idemo i pozna nas može preporučiti pomoćnika ili to opet ide nekim drugim putem ???
Ovako - da bi dijete dobilo odgovarajuće papire za školovanje po posebnom programu, moraš imati ne samo nalaze nego RJEŠENJE MINISTARSTVA o individualiziranom pristupu. Zahtjev za to u MZOŠ ne šalje roditelj, to šalje škola, odnosno stručni tim. Budući da od lani već imaš nalaze psihologa, samo vidi da li je to dosta (to će ti reći pedagog u školi i/ili školski liječnik). Oni šalju te papire u MZOŠ i nakon toga dijete dobije rješenje o individualiziranom pristupu.
Papir psihologa je nužan, ali to nije dovoljan. Možeš priložiti SVE papire koje god imaš, rezultate sve dijagnostike koju ste obavljali. Ne znam kako ide osiguravanje asistenta u nastavi, ali to je vjerojatno slična procedura kao za individualizirani pristup. Ovdje na stranici Ministarstva našla sam okvir za to: http://public.mzos.hr/Default.aspx?art=12717
Možda će se javiti netko tko ima vlastito roditeljsko iskustvo kako do asistenta. Često tu pomažu udruge. Inače, čokolada je negdje stavila odličan tekst o tome što sve trebaju znati roditelji djeteta s bilo kojim oblikom posebnih potreba u školi. Potražit ću to.
PRVO moraš imati rješenje o posebnom obliku školovanja tj. individualizirani program po kojem bi joj učiteljica prilagodila metode rada. Tek onda škola može tražiti asistenta, ali to ovisi o mnogo faktora. U školi bi i sada prije rješenja mogli individualizirati, ali bi ih netko trebao uputiti u to. Jako se požuri, oboružaj se informacijama jer jedino informiran roditelj može pomoći djetetu, pritisni školu u traženju IP-a i ništa ne čekaj jer jedna od posljedica čekanja i izgubljeno samopouzdanje.
Pogledaj post #21 u ovom topicu - tu imaš pobrojane sve zakone i pravilnike i dosta praktičnih stvari: http://forum.roda.hr/threads/88659-I...t=#post2813178
duplić
Mi evo već 3-ću godinu imamo asistenta. U našem slučaju sav posao obavi škola a naše je da na vrijeme dostavimo svu potrebnu dokumentaciju u kojoj mora pisati preporuka da dijete uz individualni ima i asistenta. Ja sam svake godine prilagala timsku obradu iz Kukuljevićeve (logoped, psiholog, psihijatar), ERF (logoped i psiholog) i logoped privatno. Ove godine su se rokovi još pomakli pa već u prosincu moramo predati papire za slijedeću školsku godinu.
Što se tiče individualnog naša škola ima defektologa koji sa učiteljima prolazi sve što im nije jasno glede pisanja istog i moraju ga dati napismeno roditeljima.
evo sve ću proučiti,
da zaista roditelj mora biti informiran i to turbo, sve moraš sam rješavati, ne znam čemu služe sve te osobe koje sjede na svojim radnim mjestima, ali evo dok oni sjede ja se moram pokrenuti, važna mi je i ovo informacija za termin u prosincu, moramo što prije dogovorit termin kod psihologa jer bi redovito trebali ići u prosincu, a po potrebi ranije, tako da ćemo prvo zakazat termin za psihologa da do prosinca imamo već "svježi" nalaz i preporuku.
hvala vam na svakom linku i na svakoj riječi, zbilja ste divne i pune znanja :ghug:
evo ukratko samo da javim dogovorili termin u Suvagu i sad čekamo neko duže vrijeme dok dođemo na red......