pripremimo ih za skolu

prenosim tekst sa stranice:
http://www.lilalo.com/index.php?opti...d=79&Itemid=34


U rujnu vaše dijete polazi u školu. Polazak djeteta u prvi razred ozbiljna je provjera ne samo djeteta već i roditelja, provjera da li su roditelji pravilno odgojili svoje dijete, jesu li ga dobro pripremili za školu. Polazak u školu može biti za pojedino dijete jako stresno. Količina stresa i vrijeme potrebno da se dijete prilagodi u novoj sredini može se smanjiti ako roditelji adekvatno pripreme dijete. Ukoliko dijete polazi u vrtić neophodna je suradnja roditelja i predškolskih djelatnika kako bi se olakšao prijelaz djeteta iz vrtića u školu.

Ljiljana Buhač, prof:


Polazak u školu vrlo je značajan doživljaj za dijete. O prvom dojmu djeteta i škole ovisi uspješnost njegovog cijelog daljnjeg školovanja, pa se može smatrati i presudnim trenutkom za cijeli život djeteta.


Polaskom djeteta u školu, krug oko njega se širi i u njegovoj aktivnosti igra više nije osnovna, učenje postaje njegova osnovna aktivnost. Dijete će napredovati u školi i lijepo će se osjećati u društvu svojih vršnjaka ako kod djeteta formiramo pozitivan odnos prema školi, obvezama koje ga čekaju, učitelju, prijateljima…


Što je važno kod pripreme djeteta za školu?


☺ Dijete se mora pripremiti psihički i fizički – dijete mora dostići određeni stupanj spoznajnog, čuvstvenog i socijalnog razvoja, mora imati razvijene određene kulturno higijenske i radne navike kako bi moglo izvršavati zadatke koje mu škola postavlja.


☺ Razvijte pozitivne stavove djeteta prema školi i učitelju – to znači da nikada nećete dijete plašiti školom niti mu prijetiti njegovom učiteljicom. O školi pričajte kao o mjestu na kome će dijete puno naučiti, postati pametnije, raditi zanimljive stvari. Ne graditi sliku idealnog učitelja već sliku realnog čovjeka koji pomaže djeci da nauče mnoge zanimljive stvari.


☺ Naučite dijete na uspoređivanje i procjenjivanje – dijete morate upoznati da će ga u školi ocjenjivati i uspoređivati s drugom djecom, ono ne smije ni pomisliti da će njegova uspješnost utjecati na vašu ljubav prema njemu. Naviknite dijete na situacije procjenjivanja. Uspoređujte ga povremeno s drugom djecom (da je neko dijete veće od njega, neko teže ili lakše) ali mu pritom uvijek pokažite da najviše volite njega.

☺ Razvijte radne navike djeteta u izvršavanju školskih obveza

o Odredite djetetu prostor za rad i učenje – vrlo je važno da dijete ima vrijem i prostor za rad, na kome će moći u miru učiti i pisati svoje zadaće. Važno je da to bude uvijek isto vrijeme, da ga dijete doživi kao svoj prostor za rad, da na njemu nema puno sadržaja koji će odvlačiti njegovu pažnju.


o Priviknite dijete na sjedeći rad


o Naučite dijete na rad na papiru


☺ Na vrijeme i u dobroj atmosferi izvršite tehničke pripreme

Na vrijeme obavijestite dijete o svim promjenama koje slijede: da će ostajati sam u kući, da će se sam kretati prometnicama i objasnite mu kako, da će se sam oblačiti za školu, da mora sam kontrolirati izvršenje nekih higijenskih navika i sl.
Upoznajte ga s osobama koje će o njemu brinuti za vrijeme vaše odsutnosti
Na vrijeme i u ugodnom ozračju nabavite potreban pribor i odjeću za školu – neka dijete sudjeluje u kupnji, zajedno s djetetom upisujte ime na knjige i bilježnice. Uključite dijete u sve aktivnosti.
Uvježbajte s djetetom put do škole.
Naučite dijete da znade svoju adresu stanovanja, da znade gdje mu roditelji rade i da znade brojeve telefona roditelja. Podajte mu mali adresar u kojem će te sve važne informacije napisati.
Pažljivo planirajte godišnji odmor – ostavite si dane kako bi mogli otpratiti dijete u školu i dočekati ga po povratku iz škole.

Savjeti roditeljima


☼ razgovarajte o svim dilemama koje imate u svezi prijelaza djeteta iz vrtića u školu s odgojiteljima, voditeljem, stručnim timom ili ravnateljem vrtića,


☼ ako se bojite da vaše dijete nije pripremljeno za školu, razgovarajte s odgojiteljima o tome,


☼ posjetite prvi razred u osnovnoj školi i njihovu učiteljicu ili učitelja, ispričajte mu nešto o svom djetetu i programu vrtića u koji ide,


☼ saznajte što se očekuje od djece u prvom razredu, razgovarajte s djetetom o razlici između vrtića i škole,


☼ potaknite dijete da se osjeća ponosnim što kreće u školu,


☼ recite djetetu da će te mu pomoći u izvršavanju zadaća i da imate povjerenja u njegove sposobnosti,


☼ prisustvujte svakom pripremnom roditeljskom sastanku,


☼ ako se želite aktivno uključiti u program škole, ponudite svoj volonterski rad,


☼ osnujte, ili se pridružite, grupi roditelja za pomoć u školi; razgovarajte sa ravnateljem škole,


☼ sastanite se s roditeljima čija djeca su išla u isti vrtić u školi,


☼ pobrinite se da učitelj dobije procjene razvoja vašeg djeteta iz vrtića kako bi imao što bolju spoznaju o njemu,


☼ vratite se u vrtić i pomognite odgojiteljima da pripreme buduće roditelje za prijelaz njihove djece iz vrtića u školu,


☼ njegujte kod djeteta pozitivan stav o polasku u školu, o učenju i stjecanju novih znanja i vještina,


☼ njegujte i razvijajte kod djeteta samopouzdanje

Kako da se ublaži ovaj prijelaz, da postane bezbolniji? Kako da se dijete pripremi za zahtjeve škole? Škola zahtjeva od djeteta razvijenu pažnju, zapažanje, pamćenje, dosjetljivost. U školi se mora prilagođavati jednostavnim (u početku za dijete teškim) pravilima ponašanja i rad: dijete mora biti pažljivo na satu, mora se naviknuti na uzdržanost, koncentraciju.


Kako da pripremimo budućeg đaka za ove nove zahtjeve?

To se najbolje postiže upravo kroz igru. Pomoću igre se mogu neprimjetno razvijati pažnja i pamćenje, opažanje. Kroz igru se razvija sposobnost djeteta da sluša i da čuje što govori učiteljica/učitelj, da gleda i vidi što on/ona pokazuje.

Što kaže psiholog. D: Elkonin: «Dijete je teško prisiliti da mirno sjedi za stolom, da ne smeta drugima. Njegovu pažnju svaki tren nešto odvlači, ono postavlja pitanja i znatiželjno je. Ali ako u igri treba mirno sjediti, ono to čini bez velikog napora. Ovo se može objasniti time što mu u igri pravilo nije nametnuto, to je njegovo pravilo…»



Evo nekoliko igara za djecu i roditelje.

Igre za razvijanje pažnje

Dopuni riječ


Igra sastavljanja riječi na slogove priprema dijete za nastavu čitanja i pisanja. Za ovu igru dijete treba prvo uvježbati izgovor riječi po slogovima na svom imenu : Ma –ja, Mi- ro, a zatim na lakšim riječima: ma –ma, ba – ka, vo – da i sl.

Ova igra se odvija uz dobacivanje loptice. Roditelj kaže jedan ili dva sloga i baci loptu djetetu. Dijete treba da završi riječ i da samo, pošto kaže slog , baca loptu dalje.

S toga roditelji uključite se i budite voditelj svom djetetu u procesu učenja.

Prepoznaj po zvuku

Nije lako naučiti djecu da uvijek slušaju i čuju. Za ovo su potrebna česta i sistematska vježbanja. Za vrijeme šetnji skrećite pažnju djeteta na raznovrsnost zvukova u prirodi , u šumi, pruge, gradu i najzad, u svom stanu.


Na ovaj način će dijete naučiti da osluškuje i analizira zvukove.

Iskoristi svaki trenutak

Dijete je već mnogo puta razgledavalo ilustracije u slikovnicama, enciklopedijama i knjigama i opisivalo što je na njima prikazano. U ovoj igri za razgledanje nepoznate slike daje se pola minute i u tijeku vremena slika se jednom – dvaput za kratko pokriva. Zadatak je djeteta da opiše što je na slici vidjelo.


Na taj način razvijamo djetetovu pažnju, njegov vokabular te logično zaključivanje.

Igra za razvoj moći opažanja
Omiljene razglednice

Igre sa slikama, razglednicama potiču razvoj pažnje, pamćenja, zapažanja.


Razglednice se rašire po stolu. Zadatak je djeteta da što prije i brže odgovori na pitanja. Pitanja se, naravno postavljaju u zavisnosti od sadržaja razglednice, postepeno sve teža i teža.


Npr. na kojoj razglednici ima više crvene ili plave boje?, Na kojoj više ljudi, biljaka ili životinja?, Gdje je prikazan rad, igra, sport? Objasni zašto tako misliš?

Kako do kvalitetnog učenja


☺ Učiti je lakše ako dijete ima samoinicijativu – volju i povjerenje u sebe «ja to mogu, ja to hoću, ja to želim».


☺ Interes za učenje razvija se: postavljanjem jasnog cilja učenja, pronalaženje smisla u učenju i ponavljanje prethodnih znanja.


☺ Naučiti dijete da koristi pravilo «Što možeš danas ne ostavljaj za sutra»


☺ Da bi dijete naučilo novo, treba ponoviti staro.


☺ Učiti treba iz više izvora, knjiga, filmova za djecu, kazališnih predstava, životnih situacija…


☺ Učenje treba biti aktivno – postavljanje pitanja prije i poslije učenja, ponavljanja gradiva


☺ Ponavljanje i provjeravanje naučenog uz pomoć i bez literature razvija sigurnost u vlastito znanje.


Roditelji trebaju preuzeti ulogu voditelja u procesu učenja svog djeteta , samo će tako učenje postati zadovoljstvo a ne napor za dijete i za samog roditelja.

Ukoliko dosada niste ništa posebno radili na pripremi svog djeteta za polazak u školu, ne trebate se osjećati krivima, jer puno toga se može naučiti u par mjeseci pred polazak u školu. Pokušajte to shvatiti kao vašu «domaću zadaću». Nikako nemojte izvršavanje te zadaće ostavljati za prve dane škole.

Najljepše je imati djecu,
Jer djeca su budućnost,
Ona su nada u bolje sutra,
Vjera da će ono što slijedi
Zaštitit starost.

Kad čovjek ima djecu
Onda je sve bolje, jer kad vas
Svi napuste,
Opet vam ostaju djeca...
Siniša Glavašević

http://www.dpp.hr/hr/modus2.php?kateg=1


KAKO PRIPREMITI DIJETE ZA ŠKOLU
Polazak djeteta u školu predstavlja veliku promjenu u obitelji. To je nova situacija za dijete, ali i za roditelje, pa i ostale ukućane. Kao svaka promjena, iziskuje novu organizaciju i podjelu odgovornosti unutar obitelji.



Dijete još nema jasnu predođbu o tome što ga čeka, ne razmišlja toliko unaprijed, za razliku od roditelja, koji su uglavnom opterećeni negativnim pričama o školi. Roditelji koji nemaju dovoljno povjerenja u institucije ili u sposobnost prilagodbe svog djeteta često se zamaraju pitanjima: «da li je moje dijete dovoljno dobro?», «koliko se razlikuje od druge djece?», «da li će uspijet savladati sve što se od njega očekuje?», «da li će naučiti čitati i pisati?», «kako će se uklopiti među vršnjake?» «da li će učiteljica imati dovoljno razumijevanja za dijete?» i sl. Svoje strahove i nesigurnosti roditelj neminovno prenosi na dijete, stoga je važno pomoći mu, kako bi svom djetetu što više olakšao start u tu novu životnu situaciju.



Obzirom da je obitelj najvažniji faktor u razvoju mentalnih, emocionalnih i socijalnih sposobnosti djeteta, priprema djeteta za školu počinje zapravo od njegovog dolaska u obitelj.

Dijete kojem se posvećuje potrebna pažnja, koje se u obitelji osjeća prihvaćenim, lakše se prilagođava i savladava nove situacije. Više će profitirati dijete, čiji roditelj vjeruje u njegove sposobnosti, ohrabruje ga i podržava u savladavanju novih zadataka, koji ga uči da je za svako postignuće potrebno uložiti vrijeme i trud. Dijete je od malena važno poticati na aktivno sudjelovanje u zajednici i davati mu priliku da uči na vlastitim iskustvima, jer time ono jača samostalnost i samosvijest, koja mu je neophodna i u uspješnom školovanju.



Radoznala i samosvjesna djeca uče lakše nego ona s predznanjem. Naučiti čitati i pisati djeci je najmanji od svih problema, ona u pravilu vrlo brzo savladavaju te vještine. Puno je važnije kod djeteta razvijati emocionalnu inteligenciju. Sposobnost prilagodbe, samodisciplina, upornost, optimizam, poštovanje drugih, spremnost na suradnju, važniji su za uspjeh od mentalne inteligencije. Mala djeca su prirodno uporna, ne odustaju lako u nastojanjima da savladaju neku novu vještinu, usprkos neuspjelim pokušajima. U dobi od 6 ili 7 godina ona postaju realnija u procjeni svojih sposobnosti. Tada polako uviđaju da je nedostatak prirodnih sposobnosti moguće nadoknaditi ulaganjem napora. Prihvaćanje neuspjeha, pravo na greške, strpljivost, kvalitete su koje će djetetu pomoći u savladavanju školskih obaveza.



Da bi dijete uspješno usvajalo znanja, neophodna je sposobnost koncentracije i pažnje. Pažnja predškolskog djeteta je nenamjerna, tj. usmjerena samo na ono što je dijetetu zanimljivo i ona ne traje duže od 15-20 minuta. Kod školskog djeteta se postupno razvija sposobnost usmjeravanja pažnje na sadržaje koje mora usvajati. Razvoju mentalnih sposobnosti djeteta može doprinijeti obiteljska atmosfera koja potiče istraživanje, želju za usvajanjem novih znanja, za savladavanjem prepreka, za potvrdom vlastitih sposobnosti i postignućem. No, ipak o samom djetetu i njegovom interesu ovisiti će što će i koliko naučiti, ono bira na koje će poticaje reagirati. Djeca se individualno razvijaju, imaju različite razvojne mogućnosti, u različito vrijeme mogu pokazati sposobnosti u odnosu na drugu djecu.



Činjenica je da raste broj djece koja imaju poteškoća u održavanju pažnje i koncentracije, što im otežava usvajanje gradiva i izvršavanje školskih zadataka. Djeca s takvim poteškoćama često su vrlo nesigurna, samokritična i sklona generalizirati svoje neuspjehe, u stilu «ništa mi ne ide od ruke». Takvo je dijete važno ohrabrivati i pomoći mu u privikavanju na životne nedaće, odnosno naučiti ga kako se s njima adekvatno nositi. Sažalijevanje, pretjerano zaštićivanje djeteta ili pretjerana kritika smanjit će njegovu motivaciju, da ustraje usprkos poteškoćama. Dijete će lakše razviti samosvijest ako ga se ne cijeni samo kroz postignuće, ako ga se po dolasku iz škole ne dočekuje samo pitanjima o ocjenama, nego ako ga se uvažava i prihvaća kao osobu, sa njegovim individualnim interesima, sposobnostima ili poteškoćama.



Dijete koje kreće u školu treba poticati u razvoju samostalnosti i odgovornosti, kako bi lakše izvršavalo svoje obaveze i usvojilo radne navike. Važno mu je pomoći u planiranju vremena za učenje, za ostale aktivnosti, ali i za odmor. U prvo vrijeme, ako je potrebno treba biti uz dijete kada piše domaće zadaće, sve dok ne postigne samodisciplinu. Djetetu će se lakše snalaziti u svojim obavezama ako ga se uputiti da samostalno obavlja aktivnosti, za koje je ono u toj dobi sposobno, npr. da dovodi u red svoj radni stol, naročito prije pisanja zadaće, da sprema torbu za školu na vrijeme, da se samostalno budi uz budilicu i sl.



Prilagodba djeteta na školu ovisiti će i o njegovim socijalnim kompetencijama, o sposobnosti da bude prihvaćen u okolini. Dijete koje se nauči nositi s frustracijama i negativnim osjećajima lakše će se prilagoditi i okolina će ga lakše prihvati. Pretjerano zaštićivana djeca ili djeca koja teže podnose frustracije imati će više poteškoća u prilagodbi. Roditelj može pomoći djetetu u rješavanju konflikata s vršnjacima tako da razgovara s djetetom o njegovim poteškoćama, da ga uputi u razlikovanje prihvatljivog i neprihvatljivog ponašanja, da ga potiče na samostalno pronalaženje rješenja. Djetetu koje nije vješto u sklapanju prijateljstva, roditelj može savjetovati, kako da pridobije pažnju i zadrži naklonost drugog djeteta. Ako je dijete češće uključeno u fizičke sukobe s vršnjacima, dobro ga je savjetovati kako da ne reagira na provokacije druge djece, da se brani tako da ne ozlijedi drugoga, da razvija empatiju prema drugoj djeci. U slučaju kada se u razredu događaju uzastopni konflikti, koje prelaze granice djetetovih mogućnosti, važno je da se roditelj uključi u rješavanje, na način da kontaktira učiteljicu, roditelje druge djece ili da se po potrebi obrati s djetetom u savjetovalište.



Općenito se preporuča kontinuirana suradnja sa školom, naročito ako dijete ima neke specifične poteškoće. Dobro je upoznati učiteljicu s eventualnim promjenama ili krizama unutar obitelji, jer one mogu negativno utjecati na školski uspjeh djeteta. Umjesto kritike ili prebacivanja krivnje za poteškoće djeteta na institucije, pozitivan ili bar neutralan stav roditelja prema školi djetetu će više pomoći u prilagodbi i savladavanju eventualnih poteškoća. Dijete ne treba plašiti školom i obavezama, nego ga dobro pripremiti za tu realnost.

Maja Novak Pervan, psiholog

Odlicni tekstovi! :)

evo jos:
http://www.zzjzpgz.hr/nzl/38/polazak.htm

POLAZAK U ŠKOLU

KALENDAR NIJE DOVOLJAN

U trenucima kada dođe vrijeme za razmišljanje o polasku djeteta u osnovnu školu, svaki roditelj se s više ili manje straha zapita: da li je moje dijete dovoljno zrelo? Hoće li uspješno udovoljiti zahtjevima koji ga očekuju?

Iako svaki roditelj izuzetno dobro poznaje vlastito dijete, svjestan je mogućnosti da je subjektivan i da je uglavnom zaboravio koji su sve preduvjeti potrebni za uspješan početak osnovne škole.
Zrelost, odnosno spremnost obuhvaća veliko i kompleksno područje razvoja djeteta u cjelini. Zrelost je rezultat procesa sazrijevanja koji je biološki uvjetovan, a spremnost je rezultat naslijeđa i djetetove okoline, a podrazumijeva djetetovu tjelesnu, intelektualnu, socijalnu i emocionalnu zrelost. Odluka donesena samo na temelju jednog od navedenih aspekata zrelosti često je pogrešna i štetna. Zakonodavac je predvidio da školski obveznici postanu djeca rođena od 1. travnja 1999. do 31. ožujka 2000. Međutim, postavlja se pitanje – koja je razlika između djece rođene 31. 03. i 01. 04. Kalendarski uzrast nije dovoljan pokazatelj fizičke i psihičke zrelosti djece za školu jer se sva djeca ne razvijaju istim tempom, ni u fizičkom, niti u psihičkom pogledu.
Činjenicu da se djeca u fizičkom pogledu ne razvijaju istim tempom svi prihvaćaju bez većih problema jer je fizički razvoj vidljiv. Ne postoji npr. broj cipela koje nosi prosječno šestogodišnje dijete jer bi nekome bile velike, a nekome male.
Različit tempo psihičkog razvoja teže se prihvaća jer se te razlike više zapažaju. Tako nam se dešava da nam se čini u redu što se djeci, samo zato što su istog kalendarskog uzrasta, postavljaju isti zahtjevi. Nismo ni svjesni koliko tim stavom oštećujemo djecu koja se sporije razvijaju, kao i onu koja se brže razvijaju.
Svako dijete ima optimalno vrijeme za početak učenja, a to je onaj period u kojem se većina djece počinje intenzivnije razvijati. Naravno da se to vrijeme razlikuje od djeteta do djeteta.
Svi bismo željeli da nam dijete bude dobar učenik i da mu učenje ne čini poteškoće. No, malo je roditelja koji dobar školski uspjeh povezuju s pitanjem kreće li dijete u školu u pravom trenutku, odnosno da li je dovoljno zrelo (pripremljeno za tako velik korak).
Optimalno vrijeme za učenje pojedinih vještina znači i toda najviši trud neće dati zadovoljavajuće rezultate ako se s učenjem kreće prerano, kad dijete još nije zrelo, a može doći i do otpora i odbijanja. S druge strane, poznato je s koliko teškoća zreli ljudi usvajaju čitanje i pisanje i kako ne mogu postići razinu pismenosti onih koji su se opismenili kao djeca.
Krene li dijete u školu u pravo vrijeme, znatno su povećane mogućnosti da školsko učenje za njega bude zanimljiva i radosna aktivnost, a ne muka.


TJELESNA ZRELOST

Prva briga roditelja briga je za djetetovo zdravlje jer je ono preduvjet za pravilan tijek svih aspekata razvoja. U tjelesnom pogledu dijete je doraslo za školu ako je zdravo i ako zadovoljava minimume standarda u pogledu visine (120/117) i težine (20/18). Od posebne su važnosti osjetni organi sluha i vida, odnosno njihova normalna funkcija. Teškoće s vidom lako su uočljive: glavobolje, trljanje očiju, treptanje, dok su defekti sluha rasprostranjeniji nego što se smatra, a blaži se oblici naročito teško otkrivaju. Važno je naglasiti da to oštećenje ima izravan utjecaj na govornu razvijenost djeteta, a time i na učenje i pisanje kao oblik pismenog govora. Dijete oštećena sluha često ostavlja dojam nezainteresiranosti, neposlušnosti ili čak slabe intelektualne razvijenosti, a po srijedi može biti samo lakša nagluhost koja mu otežava da jasno čuje govor drugih, pa objašnjenja i zahtjeve naprosto ne razumije.
Bitno je voditi računa o primjerenom ritmu i redovitosti hranjenja, spavanja i ovladavanja vlastitih tjelesnih potreba. Treba razmisliti da li dijete može izdržati ritam hranjenja i spavanja koji ga očekuje u školi: da li izdrži cijeli dan u budnom stanju ili mu je još uvijek neophodan dnevni odmor. Nužno mu je osigurati 9 - 11 sati spavanja noću. Uz tjelesnu izdržljivost, javlja se i pitanje koliko vremena može izdržati sjedeći a da ne ustaje, govori ili bude nemirno, te može li u određenom vremenu prijeći put od kuće do škole, a da nakon toga nije jako umorno.
Zdravlje i pravilan fizički razvoj važan su kapital s kojim će dijete krenuti u školu i uvjet su normalnog psihičkog razvoja. Upravo stoga potrebno je posebnu pažnju posvetiti nekim bolestima i defektima koji se mogu riješiti prije polaska u školu, čime se sprečava da dijete stvori lošu sliku o sebi nakon uspoređivanja s vršnjacima.


MOTORIKA

Granično su područje između tjelesne i intelektualne zrelosti dječje tjelesne spretnosti - motorika: hodanje, trčanje, skakanje… Od izuzetne su važnosti razvijene ručne spretnosti koje se očituju u djetetovoj sposobnosti slaganja kocaka, mozaika, nizanja sitnih perli na nit, izrezivanja raznih oblika škarama itd., kao i grafomotoričke sposobnosti baratanja olovkom i crtaćim tehnikama – uvježbavanje vodoravnih, okomitih, kosih i kružnih linija kistom, flomasterom i olovkom; trganja traka od papira i sl.
Vježbe za razvoj motorike:
oblačenje, svlačenje, zakopčavanje, otkopčavanje, obuvanje, vezivanje uzica;
igre loptom: dodavanje, bacanje, hvatanje, gađanje;
ručne sposobnosti: rad s plastelinom, glinamolom, grafomotoričke vježbe.


INTELEKTUALNA ZRELOST

Značajna je s razloga što su osnovne zadaće koje će dijete morati svladati u školi upravo one intelektualne prirode (usvajanje znanja i razvijanje sposobnosti njegove primjene u različitim problemskim situacijama). Intelektualna zrelost podrazumijeva adekvatnu govornu razvijenost te razvijenost opažanja, mišljenja i pamćenja, koji su blisko povezani s opsegom i stabilnošću pažnje.
Intelektualna zrelost očituje se u djetetovoj sposobnosti shvaćanja svijeta i njegovoj realističkoj usmjerenosti, baziranoj na spoznaji da ne može proizvoljno mijenjati svijet koji ima određena stalna i nepromjenjiva svojstva. Da bismo to postigli, dijete mora imati svestrano razvijeno opažanje:
- uočavanje osobina predmeta i njihovih međusobnih odnosa (boja, oblik, veličina),
- sposobnost uočavanja sličnosti i razlika (sortiranje i uspoređivanje prema svojstvima predmeta i materijala),
- sposobnost rastavljanja cjeline na dijelove i obrnuto.
Mišljenje postepeno doseže stupanj konkretnih misaonih operacija koje omogućuju da dijete obavlja generalizaciju i donosi jednostavne logičke zaključke. Zrelost podrazumijeva i usvojenost nekih osnovnih pojmova i znanja. U principu, dijete zna reći osnovne podatke o sebi, roditeljima, adresu stana, odnosno orijentirati se u vremenu (usvojeni pojmovi: dan, noć, jutro, podne, večer) i prostoru (gore-dolje, lijevo-desno, ispred, iza, ispod, u, na). Dijete uočava osnovne količinske odnose i obavlja jednostavna uspoređivanja količine, što treba poticati kroz društvene igre: domino, čovječe ne ljuti se…
Uz razvoj mišljenja usko je povezan i razvoj govora koji uključuje usvajanje rječnika koji se odnosi na svakodnevne događaje, bića i predmete iz djetetove okoline. To znači da je dijete sposobno riječima opisati što radi, što vidi oko sebe, da lakše izražava vlastite misli, želje i osjećaje. Pravilno izgovara sve glasove, iz govora može izdvojiti pojedine riječi, a u riječima pojedine glasove. Dakle, dijete treba biti u stanju jasno i razumljivo govoriti pred drugima, kao i pažljivo slušati i razumjeti što mu govore drugi.
Pored razvijenog govora i mišljenja, od presudne su važnosti i razvijena pažnja i pamćenje. Dijete bi trebalo imati razvijenu hotimičnu pažnju i moći se koncentrirati na rad bez obzira na ometajuće podražaje iz okoline. Pri tome je važno da je uporno u izvršavanju zadataka do kraja. Jedan od indikatora da je dijete sposobno da se duže vremena samo zabavlja u jednoj aktivnosti jest da je u stanju odgledati film ili priču.
I djetetovo pamćenje već je prilično razvijeno (kratkoročno i dugoročno), a može se provjeriti kroz mogućnost da vam recitira pjesmicu iz vrtića, ili da vam ukratko prepriča priču koju ste mu više puta ispričali.


SOCIO - EMOCIONALNA ZRELOST

Socio - emocionalna zrelost odnosi se na to kako se dijete uključuje u život među ljudima te kakve odnose pritom oblikuje. Za zrelo socijalno funkcioniranje neophodna je određena emocionalna zrelost. Predškolsko dijete postiže do šeste godine relativnu emocionalnu stabilnost, emancipirano je od roditelja (bez većih teškoća podnosi odvajanje od roditelja) i dovoljno je samostalno (ta samostalnost ogleda se u tome da se dijete može samo svući, obući i obuti, da je samostalno u održavanju osobne higijene i urednog općeg izgleda te da je sposobno brinuti se za svoje stvari i uredno ih odložiti nakon igre).
Već spomenuta emocionalna stabilnost podrazumijeva da su djetetove emocionalne reakcije primjerene situaciji, da nema naglih promjena ni eksplozija emocija kao u ranijem periodu. Nije pretjerano osjetljivo i dobro se snalazi u novoj okolini, među dotad nepoznatim ljudima - nije pretjerano prestrašeno ili povučeno, šutljivo ili plačljivo, ne traži pretjeranu naklonost drugih i njihovu zaštitu, prilično je strpljivo i u ispunjavanju vlastitih želja uvažava želje drugih. Od izuzetne je važnosti da dijete ima određen stupanj tolerancije na frustraciju, što znači da dijete u susretu s ograničenjima ili teškoćama ne posustane i ne izgubi samopouzdanje, da na teškoće ne reagira tako da se rasplače, razljuti ili uznemiri - da se ne osjeća emocionalno ugroženo.

Socijalna zrelost uglavnom je postignuta u zadovoljavajućem stupnju kod djece koja pohađaju vrtić. Dijete u kontaktu s vršnjacima pokazuje zanimanje za njih i spremnost na suradnju, spremno je dijeliti stvari s njima, obzirno je, a manje sklono prepirkama, tučama i tužakanju. Nažalost ta socijalna zrelost stečena u vrtiću, slobodno i spontano ponašanje, često u školi rezultiraju problemima discipline. Dijete koje je pohađalo vrtić ima određenu prednost u razredu pred djetetom koje ga nije pohađalo (socijalizacija, govor, likovno izražavanje), ali ta prednost je mala i brzo se gubi. To se naročito odnosi na neka stečena znanja (npr. znanja čitanja, pisanja i računanja) koja djetetu ne daju nikakvu prednost niti garantiraju uspjeh u svladavanju školskih obveza.
Za polazak u školu nije nam potrebno dijete koje zna čitati i pisati, već dijete znatiželjno, željno učenja i novih znanja, sposoban promatrač koji dobro razumije govor i sam se dobro izražava, sposoban je logično misliti.

Darko Sambol, prof.

i jos:
http://www.zzjzpgz.hr/nzl/38/doba.htm

MLAĐE ŠKOLSKO DOBA

Početak sazrijevanja

“Od kolijevke pa do groba najljepše je školsko doba…”

Školsko doba počinje sa šest ili sedam godina i završava oko osamnaeste, odnosno devetnaeste godine života. Polazak u školu i intenzivni duševni i tjelesni razvoj glavna su obilježja tog doba. Ono obuhvaća više od polovice cjelokupnog razvojnog razdoblja. Vrlo često se za školsku djecu kaže da su najzdraviji dio populacije, ali pri tome ne smijemo zaboraviti da su i najranjiviji njen dio. Mladi organizam vrlo je osjetljiv na sve vanjske utjecaje te, ako je tijekom rasta i razvoja bio izložen nepovoljnim vanjskim činiteljima, slaboj i neprikladnoj prehrani, poremećajima duševnog i tjelesnog zdravlja i drugim štetnim utjecajima, mogućnosti za razvoj zdrave ličnosti znatno se smanjuju.
Školsko doba obuhvaća dva razdoblja, koja se razlikuju po fiziološkim i psihološkim osobinama.


Izlazak iz djetinjstva

Mlađe školsko doba razdoblje je od šeste, odnosno sedme godine, do desete ili jedanaeste godine života, što obuhvaća učenike nižih razreda osnovnih škola.
Adolescentno razdoblje prijelazno je razdoblje između djetinjstva i odrasle dobi i ono obuhvaća relativno dug vremenski period, od desete (jedanaeste) godine do osamnaeste ili devetnaeste godine života. Glavno je obilježje tog razdoblja postizanje potpune fizičke, psihičke i socijalne zrelosti.
U mlađem školskom dobu brzina rasta u visinu jednolika je i prosječno iznosi oko 5 cm na godinu, a težina se povećava prosječno oko 3-3,5 kg. Gotovo tijekom cijelog tog razdoblja nema većih razlika u tjelesnom razvoju dječaka i djevojčica, iako su dječaci u prosjeku nešto malo viši. Tek potkraj tog razdoblja, odnosno početkom puberteta, djevojčice se ranije počinju mijenjati, ranije ih zahvaća adolescentni zamah rasta i u ranoj su adolescenciji rastom više nego dječaci.
Ocjena stanja uhranjenosti u djece mlađe školske dobi pokazuje da je oko 84% djece dobro uhranjeno, 11% djece je preuhranjeno, dok je 6% djece slabo uhranjeno. Više od trećine djece u školu dolazi bez doručka, a poznato je da je doručak energetska rezerva, „ gorivo“ za svladavanje napora na početku radnog dana. Poremećaji uhranjenosti često su posljedica nepravilnog izbora hrane. Naime, u tome razdoblju djeca počinju sama donositi odluke i birati namirnice, često bez utjecaja i prisutnosti roditelja. Zato je izuzetno važno upravo tada ukazati na to što je pravilna prehrana i omogućiti djetetu da izabere zdravo.
Funkcija mišićnog i koštanog sustava stabilnija je i pokazuje veću snagu nego u predškolsko doba. Zbog veće motoričke i mišićne spretnosti, pokreti se usavršavaju, a kretnje postaju složenije. To je razdoblje vrlo intenzivne tjelesne aktivnosti i pravo vrijeme da se u djece formira pravilan stav prema tjelesnom vježbanju i sportskoj aktivnosti.
Oko 17% učenika mlađe školske dobi ima loše držanje, koje se manifestira mlohavim ili pogurenim stavom tijela, lopatice nisu priljubljene uz rebra, nego koso strše, a ramena su ponekad nejednako visoka. Za razliku od izraženih deformacija kralježnice, skolioze i kifoze, koje se ne mogu ispraviti snagom volje, loše držanje kralježnice može se ispraviti voljno. Međutim, ako loše držanje potraje dulje, zbog rasta u nepravilnom položaju može se razviti i prava deformacija na kralježnici, koja nema samo estetsko značenje. Kritični trenutak za nastanak lošeg držanja u tom razvojnom razdoblju jest polazak u školu, jer dijete iz neograničene aktivnosti prelazi u fazu dugog sjedenja u školskoj klupi, a djeca u dobi od 7 do 9 godina ne mogu dugo izdržati u istom položaju. Važno je osigurati, u školi i kod kuće, pravilan položaj učenika za radnim stolom, kao i prilagođenu visinu sjedalice te pravilno osvjetljenje radnog mjesta.


Znanje je teško

Važno je spomenuti i školsku torbu, čija težina može znatno utjecati na promjene kralježnice. Njena težina ne bi smjela biti veća od 10% tjelesne težine djeteta.
Spuštena stopala nalazimo u 42% učenika, a djeca s jače spuštenim stopalima često se žale na bolove u listovima i križima. Nošenjem adekvatne obuće, ortopedskih uložaka te gimnastikom, smetnje se mogu znatno smanjiti.
Rezultati sistematskih pregleda ukazuju na to da oko 17% učenika ima smanjenu oštrinu vida, a 5% dječaka ne raspoznaje boje. Budući da se oko u tom razdoblju intenzivno razvija, a ujedno je i jako opterećeno, potrebne su česte kontrole vida kod okulista.
Govorne mane nalazimo u 7% učenika mlađe školske dobi, češće u dječaka.
Jedan je od presudnih trenutaka u emocionalnom i socijalnom razvoju djece polazak u školu. Pored obitelji, škola počinje zauzimati središnje mjesto u životu svakog učenika. Ona nije samo nadležna za stjecanje znanja i jačanje sposobnosti spoznaje, nego i za poticanje rasta i razvoja te kvalitetno integriranje u društvenu zajednicu. U školi je dijete izloženo situacijama zbog kojih se javlja potreba za isticanjem, dokazivanjem, natjecanjem. Stoga je važna podrška odraslih u obitelji i školi. Ako se u toj fazi djetetova razvoja dovoljno bavimo njime, pružamo mu sigurnost, ljubav i podršku, ako uspijevamo ostvariti dobru komunikaciju, razvijati odnos povjerenja i ljubavi i pri tome biti osoba od povjerenja za svoje dijete, tada su velike mogućnosti da naš školarac izraste u sretnog i zadovoljnog čovjeka.
Veoma je važno u djece mlađe školske dobi razviti sposobnost da shvate stanovita ograničenja. U suprotnom slučaju, kada je dijete u obitelji prepušteno samo sebi, bez dovoljno ljubavi, kada za uloženi trud i napore koje poduzima ne doživi osjećaj uspjeha, kada je nesigurno u sebe i ima osjećaj neprihvaćenosti, u djece se stvara niska razina samopoštovanja, s krivim sustavom vrijednosti, te može nastati problem u komunikaciji u odnosima učitelj - učenik - roditelj, što može rezultirati dalekosežnim posljedicama u adolescenciji.
Polazak u prvi razred osnovne škole znači i prve obveze u smislu učenja školskoga gradiva, pisanja domaćih uradaka, spremanja školske torbe, ali i vrijeme da se nauči „kako učiti“.
Psiholozi i pedagozi u školi savjetuju da se po povratku iz škole dijete treba kratko odmoriti, porazgovarati s roditeljima o tome kako je protekao školski dan, nakon odmora uraditi domaći uradak, a zatim slijedi opuštanje i igra. Iskustvo pokazuje da sistematičnost, urednost i dobre navike imaju velik udio u postizanju uspjeha.


Savjeti roditeljima prema M. Popkinu:

Budite dobar primjer svom djetetu.
Imajte dobru kontrolu svoga života.
Postavite granice, ali ne postavljajte previše pravila, dogovarajte se oko pravila kad je to logično i prirodno i neka ona budu jasna i razumljiva.
Budite fleksibilni, ali i dosljedni u svojim zahtjevima.
Pomozite djetetu da razvije samokontrolu.
Potaknite i ohrabrite djetetovo prihvatljivo ponašanje i uspjehe. Ohrabrivanje čini dijete sigurnijim i samopouzdanijim. Na taj mu način dajete poticaj da ne odustane i kada naiđe na neku poteškoću.
Ne demonstrirajte moć nad djetetom, borba za moć uništava ljubav.
Ponudite pozitivne savjete i naputke.
Ohrabrite samostalnost i odgovornost svog djeteta.
Zadržite smisao za humor.
Recite djetetu da ga volite, pogotovo ako ima problema.


Prim.mr.sc. Jagoda Dabo, dr.med.

a ima jos zanimljivih školskih tema iz zadnjeg broja Narodnog zdravstvenog lista:

http://www.zzjzpgz.hr/nzl/nzl.htm

dobri clanci. :heart: hvala.
ja bih preporucila i knjigu dubravke misljkovic, takode o skoli i djeci.
mislim da je to: "bolje biti vjetar nego list", ali nisam sigurna u naslov, posto sam procitala vise njenih knjiga, pa sam mozda i pobrkala naslove.

Svaka čast curke!!!! :D

:shock:

sva sreća pa sam taj dio prošla... :lol:

a što me SAD čeka??????? :shock: