Biraju li vasa djeca sto ce jesti

Zanima me imaju li vasa djeca u ovoj dobnoj skupini mogucnost izbora sto ce jesti ili im jednostavno date jednu vrstu hrane i to je to. Pretpostavljam da rucak ne biraju, nego da cijela obitelj jede isto, ali primjerice dorucak i veceru pitate sto zelis jesti, kazete hoces npr. palacinke ili mlijecni namaz ili pak kazete danas su za veceru npr. palacinke i nema vise diskusije.
Mislite li da je dobro da dijete ima mogucnost odabira hrane ili smatrate da je to nesto o cemu ne bi trebalo biti diskusije i da se ono sto je na "meniju" taj dan treba jesti (pod pretpostavkom da dijete to voli, ne mislim na hranu koju bas izrazito ne voli jesti)?

Ja obično nudim dve opcije, a tri ili više samo ako su jako bolesni i bez apetita. Ove jeseni smo imali toliko crevnih viroza da sam srećna kad uopšte bilo šta jedu.
Ponudim ono što imam, ako neće večeru, pojedu voće, ili popiju mleko, ili neki keksić.
Moja deca su takva da, ako ne jedu, ne jedu skoro ništa, a ako su gladni, obično su dovoljne 2-3 opcije za ponuditi.

Kod mene slično kao kod Pulinke, ali često sam ipak morala ja imati zadnju riječ, jer da se moju stariju curu pitalo, od zraka bi živjela... Ponudim 2-3 stvari, po svom izboru i pustim da odaberu.

Biraju. U okviru ponudenog. U pravilu nudim jela koja jedu ili postoji alternativna opcija ako nesto ne jedu. Npr. ne jedu varivo , ali pojedu fasiranac. Stariji je izuzetno problematican, sto granici sa dijagnozom. Davno sam odustala od ideje da uopce proba neku novu vrstu hrane.
Kod nas djeca uvijek imaju mogucnost izbora hrane. Ne zelim za stolom imati bojno polje ili dokazivanja moci, ali isto tako ne zelim od sebe raditi bedaka i pripremati 10 vrsta hrane.

Meni se upravo dogadja da sam u cijeloj prici oko jela ja ispala taj bedak, kak Sirius kaze, a sve u zelji da izbjegnem rat.
Mi oduvijek imamo problema s hranjenjem, cak i dijagnozu. Vrlo, vrlo, vrlo je izbirljiv i ne isprobava novu hranu. Kako bi mu ipak stvorila jedan ljepsi osjecaj oko jela i na neki nacin dala mogucnost izbora, svaki dan sam ispitivala po 2 ili max 3 jela sto zeli za dorucak/veceru. Sve cesce zavrsava tako da ja ko budala pripremam odabrano jelo, a on se kad dodje na stol predomisli i bas bi sad ono drugo. Totalna manipulacija. Ishod svega je da skoro nista ne jede, ja zivcanim, pun sudoper sudja (od pripreme sva 3 jela sto je princ pozelio), bacam hranu jer bi uskoro imala 100kg da to sve svaki dan utrpavam u sebe.
Promjenila sam taktiku danas, stavim pred njega, nece i tu je prici kraj. Onda pocne da bi on nesto drugo, ja kazem da nema...
Jel grijesim? Ne znam kako stati na kraj manipulaciji, ako ne uvedem rezim i uskratim biranje. Kod nas pogodba ne pali. Jako je tvrdoglav i ustrajan u svome. Ima 3 godine.

Bira od samog pocetka, ali u razumnim okvirima. Ako kuham rucak (ili dorucak ili veceru), moze odabrati izmedju onoga sto je servirano. Znaci ako jedemo juhu, meso, prilog i salatu, dobit ce sve to. Ako nesto od ponudjenog ne zeli, ne mora pojesti. Ako ne zeli grasak iz juhe, na primjer, morat ce ga sam upecati i odloziti u neku zdjelicu. Ako uopce ne zeli jesti, moze ustati od stola i otici. Kasnije, kad prijavi da je gladan, dobit ce taj isti rucak.

Za dorucak, na primjer, nudim ono sto smatram prihvatljivim i kao vrstu hrane i kao nesto sto zelim smisliti. Znaci ponudit cu jogurt ILI mlijeko sa zitaricama ili kruh s marmeladom i putrom li marmeladom i peanut butterom. Ako mi se rade palacinke, ponudit cu i to, ili jaja, ili sto vec. U pravilu ne nudim vise od dva jela, a ako se neceg sjeti sam, a meni je usput ili izvedivo, onda ispunjavam zelje. Vecere isto uglavnom nisu unaprijed pripremljene pa moze birati izmedju par stvari. Ako na primjer ispecem neku pitu za veceru, onda ce dobiti tu pitu ili nista (do trenutka kad kaze da je gladan... pa dobije pitu).

Ne svadjamo se nikad oko hrane niti nam je hrana stres. Ima 3 godine i par tjedana i ovako se hrani od uvodjenja dohrane (i tad je dobio pred sebe nesto sto je meni bilo ok, a jeo bi kad i ako bi sam zelio, u kolicini koja mu je odgovarala). Vodim se oduvijek pricom koja kaze da smo mi tu da ponudimo (zdravu) hranu, a djeca mogu/trebaju sama odluciti sto ce s njom. Tako savjetuje i nas pedijatar.

Kod nas slicno kao kod Kaae
mladji je isto jako izbirljiv i jede svega nekoliko namirnica. Ponekad nudim da biraju i nema predomisljanja
ako nece jesti nemoraju, drugog nema
nego mene Idnom zanima koju dijagnozu imate? Kod nas je ta izbirljivost dosta zastupljena u jednom djelu obitelji
pa se nismo jos s doktorima konzultirali ali mene to toliko izludjiva, stalno kuham jedno te isto zbog njega

Rucak dobiju sto je skuhano, nikad ih ne pitam sto da kuhamo. Veceru dobiju ostatak rucka ili ako je nesto skuhano. Ako nema niceg skuhanog onda pitam da li zele A, B ili C, ili samo A ili B, ovisno o stanju u frizideru i mojoj volji koliko mislim minuta provesti u kuhinji. Nema predomisljanja. Ako sam dobre volje pripremim svakom tko sto zeli, ak nisam (a to znaci da su me oni svojim ponasanjem naljutili) cekam da se dogovore oko jednog jela.
Za dorucak mladji jede jedan te isti dorucak od svojih 10 mjeseci (frape od banane) a starija dobije ili to ili nesto sto zeli, opet od onog cega ima u frizideru. Podrazumijeva se da ako nesto pozele to trebaju i pojesti. Odgovor nisam gladan/a je takodjer prihvatljiv, ako nece sad jest ce kad ogladne...

Citiraj:

---

Idnom prvotno napisa

Meni se upravo dogadja da sam u cijeloj prici oko jela ja ispala taj bedak, kak Sirius kaze, a sve u zelji da izbjegnem rat.
Mi oduvijek imamo problema s hranjenjem, cak i dijagnozu. Vrlo, vrlo, vrlo je izbirljiv i ne isprobava novu hranu. Kako bi mu ipak stvorila jedan ljepsi osjecaj oko jela i na neki nacin dala mogucnost izbora, svaki dan sam ispitivala po 2 ili max 3 jela sto zeli za dorucak/veceru. Sve cesce zavrsava tako da ja ko budala pripremam odabrano jelo, a on se kad dodje na stol predomisli i bas bi sad ono drugo. Totalna manipulacija. Ishod svega je da skoro nista ne jede, ja zivcanim, pun sudoper sudja (od pripreme sva 3 jela sto je princ pozelio), bacam hranu jer bi uskoro imala 100kg da to sve svaki dan utrpavam u sebe.
Promjenila sam taktiku danas, stavim pred njega, nece i tu je prici kraj. Onda pocne da bi on nesto drugo, ja kazem da nema...
Jel grijesim? Ne znam kako stati na kraj manipulaciji, ako ne uvedem rezim i uskratim biranje. Kod nas pogodba ne pali. Jako je tvrdoglav i ustrajan u svome. Ima 3 godine.

---

Vazno je da pokusas naci nacin da hrana ne bude stres.
Ako je stres manji kad ne nudis izbor, tada ga nemoj nuditi.

Budem kasnije malo opsirije pisala. Ako dijete ima dijagnozu, tada se ne moze drzati pravila koja vrijede za vecinu. Ali i dalje vrijedi da hrana ne bi trebala biti bojno polje.

mod nas se za ručak jede što je skuhano uz iznimku jednog jela kojeg stariji ne jede- kad je bi manji to je bio rižoto, tada je jeo juhu, a sada voli rižoto no ne jede raviole s kozicama i tada mu obično ispečem neku ribu. prema tim jelima ima baš neki duboki otpor i to toleriram. frkanje nosom i skeptično proučavanje hrane na tanjuru prije nego što ju stavi u usta me ne dira. ne moraju jesti puno, ali moraju pojesti bar malo skuhanog. što zbog zdravlja, što zbog poštovanja prema kuharici. za doručak i večeru imaju uglavnom dvije mogućnosti. tu nisu nimalo problematični. mala nema mjere i nju korigiram po tipu da kad me traži treću šnitu kruha i putra da joj kažem da sad može jabuka.

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

Biraju. U okviru ponudenog. U pravilu nudim jela koja jedu ili postoji alternativna opcija ako nesto ne jedu. Npr. ne jedu varivo , ali pojedu fasiranac. Stariji je izuzetno problematican, sto granici sa dijagnozom. Davno sam odustala od ideje da uopce proba neku novu vrstu hrane.
Kod nas djeca uvijek imaju mogucnost izbora hrane. Ne zelim za stolom imati bojno polje ili dokazivanja moci, ali isto tako ne zelim od sebe raditi bedaka i pripremati 10 vrsta hrane.

---

Ovako je i kod nas. Bira ali postoje granice.
Za dorucak i veceru joj nudim 2 opcije jer se pogubi ako nudim vise, ali dobro to ima veze kod nje i s nekim drugim stvarima.
Inace je dosta izbirljiva, pregledava hranu, ne smiju biti tockice, mrljice i sl. Npr jucer je za rucak jela mlince i krastavce, patku nije htjela i tako. Drugi dan jede npr patku, nece mlince...uglavnom ne jede nikada zajedno.

Ja nekako krecem od sebe, kao da mi netko kaze danas za dorucak jedes spek a meni se bas jedu jaja.

Naš je također dosta izbirljiv i nije neki od jela. Nijednoj hrani se ne raduje, osim maslinama. Njih može pojesti cijelu teglu.

Ponudim 2-3 jela za večeru. Doručak nikada neće pa popije sok od mrkve, jabuke i naranče iz sokovnika ili smoothie. Za ručak se svi dogovorimo, volimo kuhati hranu koju svi volimo jesti. Ne voli meso pa ga ne forsiram, ribu pojede. Meni je važno kao što kaže sasa da pojede svaki dan na žlicu (bile to i dvije) i da je zdravo. Ima dana kad je na jabuci, maslinama i sjemenkama. S tri je počeo jesti kruto voće, nema ni tri obroka, međuobroci su nam SF. I ne brinem se.
Nedavno sam mu počela davati do znanja da to što je odabrao da skuham za večeru mora i pojesti i da nema kuhanja novih jela - jer bih s eznala ubiti u kuhanju večere i onda bi izjavio da bi nešto drugo.
Također proučava hranu, izabere jednu namirnicu, ali ne njurga. I jako je osjetljiv na toplinu. Ako temepraura nije kako njemu paše neće to ni probati više jesti. Je li to senzorika ili što, ne znam.

Majola, jedni nam pisu poteskoce hranjenja, a drugi poremecaj hranjenja pod dijagnozu. Ja ipak mislim da su to poteskoce jer nikad nismo bili u situaciji da dobije sondu ili da jako pada na tezini. Znaci, on ipak ponekad pojede, ali su to prave muke.
Sirius, znam da ne mogu biti ista pravila za svu djecu i zato mislim da bi kod nas hranjenje i obroke trebalo malo vise "strukturirati" jer u protivnome to postaje anarhija. Pitam vas kako vama izgledaju obroci jer mi se vec cini da sam se izgubila od svega. S jedne strane bi htjela da sve bude prirodno i spontano (tako su nas ucili i na terapijama hranjenja-tzv. piknicima u Klaicevoj) s velikom ponudom, bez nagovaranje i nutkanja, svatko gleda u svoj tanjur... Ali kod nas to ne prolazi. Probat cu sad da ima maksimalno izbor od 2 jela ili cak i bez izbora pa cemo vidjeti...

Preveliki izbor djecu neku djecu zbunjuje.
Izbor od tri ili cak samo dvije stvari je izbor.
ako radim palacinke ili zgance za veceru ( a dijete ih jede) tada necu nuditi druge stvari ( namaz, salamu , jaja ili sto vec) nego cu sa palacinkama ponuditi dva razlicita namaza; ili mlijeko, vrhnje ili jogurt sa zgancima.

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

Preveliki izbor djecu neku djecu zbunjuje.
Izbor od tri ili cak samo dvije stvari je izbor.
ako radim palacinke ili zgance za veceru ( a dijete ih jede) tada necu nuditi druge stvari ( namaz, salamu , jaja ili sto vec) nego cu sa palacinkama ponuditi dva razlicita namaza ili mlijeko, vrhnje ili jogurt sa zgancima.

---

Ovo je točno. Izbor između 2 stvari je ok, ali ako d stola napravimo supermarket, to ne valja. Meni je dosta dugo trebalo da to shvatim.

Kod mene izbora ima samo ponekad jednostavno jer mi se neda radit vise stvari a i jer se nemogu dogovoriti
pa zavrsi u svadji
nisam restoran da serviram svakom svoje

Za rucak/veceru se jede ono sto je skuhano i na stolu
Ako ima vise glavnih jela, priloga, salata - onda biraju
Ali mora biti zastupljeno sve
Za dorucak ili brzinsku veceru/medjuobrok ili ponudim dvije stvari (uglavnim) ili samo serviram
Nekad same izraze zelju sto bi htjele pa to uglavnom i dobiju (ako imamo)

Kad su bolesne, jedu sto izaberu, tada ponudim vise opcija, ovisno o bolesti