Neplodnost - što osjećate?

Dragi svi,


molimo sve koji to hoće i žele da napišete rečenicu ili maksimalno dvije o svojim osjećajima vezano za neplodnost

što ste osjećali kad ste dobili dijagnozu

ili

što ste osjećali nakon 1. ili 8. neuspješnog postupka

ili

nakon x godina bez djece?

i slično.....

Neke od tih rečenica - osobnih iskustava iz prve ruke - bismo iskoristili za letak (psihosocijalni aspekti neplodnosti)uz navođenje samo inicijala
Molimo vas i da pitate vaše partnere - bitan nam je i muški aspekt i osjećaji.

Molim vas da tu rečenicu - dvije napišete ovdje ili na neplodnost@roda.hr

Za primjer:
"ja o svojoj neplodnosti nisam htjela pričati i nisam pričala godinama niti s obitelji niti s najbližim prijateljima - jednostavno mi je tako bilo lakše nositi se tugom i boli. Sve do trenutka dok nisam rodila, tek nakon rođenja svoje kćerke sam spremna govoriti o neplodnosti i svemu što smo prošli."

HVALA SVIMA

Nasa dijagnoza je bila azoo. Sad je dijagnoza zacepljen jajovod a od mm nalaz po novom normo. Rekli smo samo uzoj obitelji i ja na poslu. Nije nam bilo bas lako na pocetku pogotovo mm al sam ga ja bodrila. Nakon 7 pokusaja idemo dalje iako nije lako. Sad on bodri mene. Tesko je jedino sto mnogi ne shvacaju da ne ide sve od prve. Svi midle da je to lako al nije. Nikome ko to prolazi nije lako. Sve ovisi kako se ko s time nosi. Sad je malo lakse al daleko smo do cilja.

U mojoj okolini ne prica se o tome javno i to me užasno ljutilo. Mi smo apsolutno svima rekli tko god je pitao, a to smo prihvatili kao jos jednu borbu u životu koja ce nas ojačati. Bili smo tužni, ali prilično sigurni da krećemo u liječenje.
Moja reakcija nije bila bas neka jer mi je dr potvrdio sto sam i pretpostavljala- zacepljeni jajovodi, FSH visok, amh nizak.
Bojala sam se sto ce muž reci.
Njegova reakcija na moju izjavu " imamo problem...", bila je
" ja ne vidim nigdje problem, idemo na potpomognutu oplodnju."

Postupke sam dobro podnosila.
Malo sam teže podnosila sve negativne bete, naravno i on, ali je bio priseban i utjesan da bi ja lakše prebrodila.
Nakon 4 aih, 2 prirodna ivfa, krenuli smo u blago stimulirani i ostala sam trudna- sreća najveća, ali u 32 TT naša nas je beba napustila. Užasna bol i tuga. Ja sam mislila da umirem, a muž opet onako kako on zna trpio zbog mene da bi ja lakše preživjela.
Nakon 7 mjeseci odlučili smo ponovno, ušli u full stimuliranu i bingo, nadamo se da ce nam anđelcic, nas braco, čuvati ovu bebu.

Zašto što nisam šutjela, sto sam svoju priču podijelila s drugima dva para su krenula na liječenje.

Ja sam oduvijek htjela puno djece... osobno puno teže podnosim ovaj psihički dio MPO-a... Tko to nije proživio ne može to razumijeti...

Letak je gotov, hvala na vašim riječima! :heart: Stavim link ovdje kad će biti online.
Zbog formata i vremenskog roka nažalost nisam uspjela sve uključiti, ali nadam se da sam pogodila bit. Ako nešto nije OK, znate tko je dežurni krivac :oops:

Međutim, postaje sve izglednije da ćemo mi, osobe s dijagnozom neplodnosti, opet biti prisiljeni boriti se za pravo na liječenje, boriti se za svoju djecu. Molim vas, javite se i ovdje: http://forum.roda.hr/threads/88605-Š...ni-vlast/page4

Citiraj:

---

Inesz prvotno napisa

Dragi svi,
možete li napisati kratke priče sa vašeg mpo puta. Napišite svoje dijagnoze, postupke, strahove, suze, osmijehe, neuspjehe i uspjehe...
Svaka vaša priča dragocjena je i dobro došla.

Neplodnost nije pomodni hir, neplodnost je rašireni zdravstveni problem.
Pomozite svojom mpo pričom senzibilizaciji društva o problematici neplodnosti.

Priče pošaljite nam ih na:
neplodnost@roda.hr

Ako želite anonimno podijeliti svoju priču, anonimnost je zajamčena.

---

Pokažite da nismo, kako su nas jednom nazvali, "samo jedan autobus neplodnih" i dajte ljudsko lice, toplinu, suhoparnoj statistici.
Hvala od srca! :*

Nakon dvije trudnoce koje su zavrsile nazalost spontanim, bila sam uvjerena da mogu ostat trudna. Medjutim vrijeme je prolazilo i nista se nije dogadjalo. Kad sam posjetila dr zbog toga ustanovljena mi je neplodnost i da se javim na humanu, kad sam saznala da cu morat na mpo bilo mi je tesko jer nisam mislila da cu zavrsiti tako.. Obavila sam i injekcije, punkciju koja je zavrsila teskim hiperom i trenutno cekanje na fet.. Iskreno, osjecam se grozno.. Zelim vristati i plakati jer se osjecam nemocno, jako me to sve pogadja a razumijevanja niotkud. Ovo nam je prvi postupak i iskreno se nadam i zadnji