-
Savršen mali žućo!!
Nakon prvog poroda sa svim mogućim intervencijama – prokidanje vodenjaka, drip, epi, rezanje..., maštala sam da idući bude prirodni. A što se babi htilo...
Prvi porod, 2009. bio je točno na termin, pa me muž zezao da sam prava štreberica i da ću i ovaj put sigurno na termin, 8.12.2015. Taj dan, u utorak bila sam naručena u trudničku, međutim oko ponoći kreće lagana menstrualna bol i shvaćam da bi to moglo biti to. Od uzbuđenja nisam mogla zaspati, pa sam se oko 2 ujutro išla otuširati, oprati kosu, počupati obrve, obrijati...išla sam se srediti za porodJ Noć je sporo prolazila, pa sam odlučila pogledati film o dojenju Mlječna staza jer ga nisam stigla tijekom trudnoće...super je da film traje dugo, pa sam tako i dočekala zoru. Bolovi su bili sve jači, a li razmak među njima dosta nepravilan, kao i prvi puta prije 6 godina, pa nisam mogla procjeniti u kojoj sam fazi. Ipak, oko 6 odlučim buditi muža. Kad je čuo da se nešto događa od ponoći, sav se ustrtario, pa sam se ustrtarila i ja i žurno krenuo spremati da ne upadnemo u najveću gužvu u gradu kad svi idu na posao. Probudili smo i stariju kćer, ništa joj nije bilo jasno jer obično u vrtić dolazimo zadnji. Rekla sam joj da imam trudove i idem roditi bracu. Bila je jako zabrinuta, pitala dal me boli, a na rastanku u vrtiću plakala, što joj nikako nije karakteristično jer je dosta samostalno i hrabro dijete, a i obožava vrtić.
Kad smo došli u bolnicu, oko pola 8, ispalo je da sam otvorena tek 1 centimetar, ctg trudove nije očitavao, iako sam ih ja osjećala dosta snažno, pa su me uz lagane podsmjehe poslali doma jer neću ja tako skoro. Na otpusno pismo je mladi, ali ful neugodan i arogantan doktor mi je napisao da se javim u trudnočku za dva dana.
Suprug me vratio kući i otišao na posao, a ja sam se osjećala ko budala. Znam da imam trudove, osjećam da se nešto dešava, a ovi u bolnici me otpilili. Ma neka, mislim si, odradit ću ja sve doma. Pada mi čak na pameti da bi mogala i sama roditi dok je mlađa u vrtiću, a muž na posluJ No, za samo par sati nisam bila više tako hrabra! Popila sam kavu, otuširala se ponovno i odlučila skuhati ručak. Bilo je podne. Trudovi su već bili dosta jaki, na razmaku od 2-3 minute i kuhanje variva od poriluka izgledalo je kao teže nego inače. Reckala sam u razmaku među trudovima, a kad bi krenulo, prodisavala nad štednjakom...Oko 14 sata varivo još uvijek nije bilo gotovo, a ja sam ipak odlučila zvati muža da bude doma jer su trudovi bili jaki i česti. Bilo mi je glupo opet ići u bolnicu, ali me istovremeno bilo strah jer nisam znala kojom brzinom sve to ide. Meni se činilo da ću roditi sva časJ Kako sam se prevarila. Ponovno smo stigli u bolnici, bilo je oko 15h, otvorena 3 cm. Druga smjena, drugi doktori – uf, hvala bogu da nije onaj blento iz noćne smjene koji me primio ujutro. Nije mi nikako sjeo i bila sam sretna što ga ponovno ne moram gledati. Odlučili me ostaviti jer ću ipak roditi. Ma nemojte, pomislih u glavi, a prije par sati me otpilili...Napravili klistir i dali da šetam sa suprugom...Kako je bol bila dosta jaka, nije mi bilo niti do šetnje, niti do pričanja, pa sam ga poslala kući i rekala da ću zvati kad uđem u boks. Oko 17h me uvode u boks, otvorena 5 cm. Tražim loptu, dobivam! Tražim i epiduralnu, koliko god sam htjela u potpunosti prirodan porod, u tom trenutku padam duhom i ne mogu više trpjeti bol...Rade mi nalaze trombocita i ispada da su granični, tj. mrvicu ispod granice i anesteziolog odbija dati epi! U tom trenutku sam počela plakati i preklinjati da me vode na carski. Naravno da to nije bila opcija, ali sam morala cendrati! Dolazi nova smjena i super mlada doktorica koja me bodri i govori da ja to mogu, da sam super, da su trudovi odlični i da me dobro otvaraju, ali meni se sve to skupa čini presporo i prebolno. Izvijam se na krevetu, plačem, govorim da ću umrijeti, a doma me čeka kćer. Ona me drži za ruku i mazi po glavi. Tješi i govori da ne plačem, da sam hrabra i da ću uskoro roditi! Osjećam se kao da sam na terapije kod egzorcista, izvijam se na krevetu i vrištim, plačem, jaučem, zapomažem, cendram. Psujem sama sebe je sam htjela prirodan porod, pa eto mi prirodnog poroda!! Pitaju me da li želim da mi zovu muža, odbijam jer shvaćam da će mu biti prestrašno vidjeti me u takvom stanju. Želim biti sama, sama sa svojom boli i strahom. Svaki sat otvaram se jedan cm...užasno sporo i imam osjećaj da agonija neće nikada završiti...Nekako, stiže i 21h sat, ja otvorena 9, skoro 10 centimetara. Doktorica bodri da sam došla do kraja, da izdržim još samo mrvicu. Pišem poruku mužu: Kreni!
Idućih minuta se ne sjećam jer sam u polusvjesnom stanju...Doktorica i babica viču da dignem noge i tiskam, a ja se nedam. Izvijena sam na boku i ne mogu se pomaknuti. Nekako se uspjevam okrenuti na leđa, dižem noge i tisak. Osjećam ring of fire. Osjećam da me babica masira. Čujem da pita doktoricu da li da reže. Doktorica odričito kaže NE, masirajte dalje. Osjećam ga kako izlazi, plače...Plačem i ja! Zovem muža, vičem: Jel ga čuješ?? Čuješ ga kako plače? Bio je u Heinzelovoj, za malo nije stigao, ali kad je uletio u boks, maleni je još bio spojen s pupkovinom jer sam tražila da puste da otpulsira do kraja. Mazimo se svi troje. Doktorica kaže da je maleni prekrasan i da je pravi žućo. Ima plavu kosicu, buhtlica mala. Niko se u 21.20h (3630gr i 49cm) - Savršen! :heart:
Drugi porod bio je u potpunosti prirodan, poštovali su sve moje želje, osoblje je bilo savršeno. Rodila sam u Petrovoj! Žao mi je da sam zaboravila ime doktorice i babice jer bi ih vrlo rado otvoreno pohvalila. Doktorica je bila jako mlada, 87 godište. Prekrasna, duge plave kovrčave kosice. Babice se ne sjećam kako je izgledala...
Na kraju me nisu rezali, imala sam samo nekoliko unutarnjih šavova i jako se brzo oporavila. A najviše sam bila ponosna na sebe, svoje tijelo, na nas žene! Ljubim vas sve, majke-žene-kraljice i svima želim porod kakav očekuju i zaslužuju!! :ghug:
-
Prekrasno, čestitam.
Uzivajte
-
A bas sam za rucak danas zamislila varivo od poriluka. Sad ces mi biti u mislima dok cu sjeckati!
Moje iskrene cestitke!
-
-
Svaka čast! Čestitam još jednom!
Sent from my GT-I8190 using Tapatalk
-
-
Ajme kudri suze mi idu! :ghug:
-
-
čestitam kudri :heart:
uživajte s malim žućom
-
Bravo kudri, pusa žući :)
-
-
-
-
Draga kudri hvala na lijepom iskrenom opisu poroda. Jedno tijelo majke, a svaki porod drugačiji, jer je i svako dijete drugačije.
Iz osobnog iskustva rekla bi ti da saznaš ime doktorice i sestre i kažeš im koliko su ti pomogli. Prije skoro 30 godina, ja sam babicu kojoj je isticala smjena u Vinogradskoj uhvatila za ruku i rekla vi ne idete nikuda dok ja ne rodim. I tako je i bilo. Ostala je pola sata duže i pomogla mi. Dani, mjeseci godine su prolazile, još uvijek mislim na tu babicu, povremeno mi dođe da ju idem tražiti u arhivi bolnice...
-
-
-
Kudri, tvoje priče bi objavila na rodilista.roda.hr, tako da bude dostupna većem broju trudnica (i ovu i http://forum.roda.hr/threads/69054-s...1to-je-ljubav-))
Kako ti se čini ideja? Javiš mi se na pp da dogovorimo detalje molim te.
