Maleni kutak u sjećanje na anđela

Nesto se razmisljam zadnjih dana. Jeli itko od vas napravio kod kuce mjesto za sjećanje na svog anđela. Ili u vrtu. Mozda odabrati neko lijepo cvijeće pa zasaditi uz mozda kipić anđela ili u svom domu mali posebni kutak gdje mozemo upaliti svijeću,mozda figuricu anđela i uvijek svježeg cvijeća u vazi.

Ja sam izgubila malenog anđela prije nepuna dva mjeseca i hvala Bogu dobro se nosim sa tugom koliko je to moguće. Veliku utjehu mi daje i odlazak na grob mom anđelu ali nije mi u mogucnosti da odem cesto i voljela bih nesto,neko posebno mjesto kod kuce o kojem mogu brinuti svakodnevno i odrzavati ga lijepim. Cini mi se da bih koliko toliko osjetila njegovu blizinu na taj način,a neznam da li je malo pretjerano. Zanima me i vase misljenje a mozda se nekom i ucini dobra ideja i na taj nacin pronade mir :angel: :heart: :ghug:

Nije ni malo pretjerano. Barem meni nije.

Ja sam od prvog dana kako sam se vratila iz bolnice bez svoje curice
napravila kutak na stoliću u sobi gdje sam poslagala malene anđele
i gdje svaku noć zapalim jednu malenu dušicu za moju jedinu..
I to ću raditi dok god sam živa. Tamo se isplaćem, izmolim..
isprićam se sa svojom curom. proživljavam neke naše trenutke
I to nam nitko ne može oduzeti. :heart::zaljubljen:

:hug: a ja sam mislila da pretjerujem. Drago mi je da nisam jedina :škartoc: Mislim da je to sada to. Nas kutak ce izgleda osvanuti. Vec imam ideje i bas sam uzbuđena

Draga Carmina, po meni nije pretjerano ništa što tvom srcu prija, to je tvoja priča, tvoj bol, tvoj mali anđeo...svi mi imamo neke svoje načine i rituale...zato, samo naprijed:-*

Ništa od toga nije pretjerano, moja je cura otišla u 39 tjednu i godinu ipo stajao je njen krevetić kao onog dana kad sam otišla u bolnicu ...na sreću ona je pokopana i ja uvijek mogu otići tamo no to posebno mjesto držite koliko god vam je potrebno. Jednog dana vjerovatno će doći vrijeme kad ćete shvatiti da to posebno mjesto nije potrebno jer je vaš anđeo uvijek pored vas i pričat ćete s njim uvijek i svugdje ...u redu za blagajnu, u čekaonici kod doktora dok vozite ili se vozite ...
meni je ostala i dalje svijeća na stolu i njena igračka iznad moje strane kreveta ...ništa nije pretjerano, što god vam pomaže da proživite dan, priuštite si ...zaslužujete to ❤

Ja evo već 9 godina od gubitka bebice nosim jednostavan prsten sa unutra ugraviranim njegovim imenom I datumom gubitka.To sam napravila čim sam izašla iz bolnice.