Čuvari djetinjstva?

Pamtim nazive humanitarnih organizacija još iz rata kada bi nam donosili pakete s eurokremom, mlijekom u prahu, bobom, i dr. hranom. Ostalo mi je to u lijepom sjećanju, kako nepoznati ljudi ipak brinu, stalo im je.

Tako sam odlučila prije dvije godine prići djevojci na štandu s Unicef letcima i zabilježiti se za skromne donacije jednom mjesečno.
U sljedećim mjesecima počele su stizati poštom brošure i slike djece kojoj je Unicef pomogao, za Božić, pa za moj rođendan. Sve je to lijepo naravno, ali ja ne bih bila ja da ne razbijam glavu pitanjem "A koliko to košta? Nisu li novci za dizajniranje, printanje, slanje poštom mogli biti bolje uloženi - u ono što je cilj, a to je pomoć djeci?" Poslala sam im email i zatražila da više ne šalju papirnatu poštu. Sve to mogu i emailom.

Počela sam prošle godine primjećivati jaku medijsku promociju. Puno plakata, štandova, sadržaja, i sl. Sve je to dakako potrebno, ali i košta. Upravo sam danas u HP prilikom postavljanja štanda pitala dvije mlade studentice volontiraju li. Odgovorila je jedna da su pokušali, ali nije funkcioniralo, previše je stresa. Ponudile su mi brošuru ako im se hoću priključiti.

Poznato mi je da Unicef promovira dojenje i čini mi se, nagađam, da surađuje s Rodama, jer sam vidjela plakate u ambulanti.

Također mi vrag nije dao mira pa sam pretraživala web stranice poput charitywatch, givewell.org, charitiynavigator.org. I dok jedni kažu da Unicef nije dovoljno transparentan, potonja stranica navodi da se cijelih 90 % potroši na humanitarni program koji mu je, na koncu, primarna zadaća. Godišnji izvještaj za 2015 nisam uspjela pronaći na web str. Unicefa.

Zanima me efikasnost udruge i što se uspije napraviti s donacijama, koliko ode na financiranje osoblja za prikupljanje donacija. Drago mi je što si studenti uspiju naći posao, ali nisam zadovoljna ako se većim dijelom donacije pokriva studentska plaća umjesto toplog obroka ili medicinske opreme za djecu kojoj je zaista loše.

Jesam li naivna, ili materijalistica, uskog pogleda?
Kako vi gledate na humanitarne udruge, Čuvare djetinjstva, kampanje, efikasnost svega toga?

Dijelim tvoje mišljenje.
Inače volontiram u jednoj udruzi i mogu ti reći da je to krvav posao.
Nas je desetak i naradimo se ko konji.
Sve besplatno.
Sve što prikupimo ide korisnicima pomoći.
Ali
Pola njih su lažni i tu trošimo jako puno vremena i energije dok to provjerimo.
Na kraju ipak ostaje zadovoljstvo da smo nekom pomogle.
Nekad su ljudi pomagali meni, sada ja pomažem drugima.
I tako to ide.
Mnogi ljudi su kod nas preko noći ostali nakon 20-30 godina bez posla i za 6 mjeseci su u takvoj gabuli da je to strašno.
I onda, pošto nemaju, djeca im prekidaju školovanje.
Ostaju sa 16-17 godina doma, bez zanimanja, bez budućnosti.
Djevojke prerano rađaju i stupaju u brak, umjesto da završe neku školu i imaju kruh u rukama.
Posebno je teško u Slavoniji.
Eto, tu mi pomažemo.
Tražimo sponzore, firme i privatne da pomognu kupiti mjesečnu kartu, knjige, odjeću... Za tu djecu.
I suprug i ja sponzoriramo jednog dečka.
Sve je to anonimno.
On ne zna tko smo mi.
Ni ne treba znati.
On ima divne roditelje, ali siromašne.
Ljudi bi radili, ali nemaju gdje.
Taj dečko je za Božić napisao pismo i u njemu poželio dezodorans.
Ne iPhone, ne ps4, i slična čuda već dezić.
Plakala sam cijeli dan kad sam to pročitala.
Eto, ja to volim tako pomagati i mislim da je to puno konkretnije i efikasnije.

Ja ne podrzavam green peace i unicef i slicne jer smatram da oni istinski zele to promjeniti da bi to vec napravili. I da, nerviraju me njihove reklame, ambasadori i ostalo.
Uvijek kad nekome pomazemo to radimo da bi nahranili svoj ego i da bi u svojoj glavi sami sebi bilo super. No to ne znaci da ja ne pomazem (ipak volim tu svoju sliku o sebi, da sam dobra...), mogla bih i vise pomagati, ali sam ljena i komotna. Kupim na standu od lokalnih udruga, udomim macku, psa, ostavim kraj kontejnera, boce, robu, cipele, sudje. Sviracu na cesti dam koju kn. To je moj domet.

Citiraj:

---

Tanči prvotno napisa

Dijelim tvoje mišljenje.
Inače volontiram u jednoj udruzi i mogu ti reći da je to krvav posao.
Nas je desetak i naradimo se ko konji.
Sve besplatno.
Sve što prikupimo ide korisnicima pomoći.
Ali
Pola njih su lažni i tu trošimo jako puno vremena i energije dok to provjerimo.
Na kraju ipak ostaje zadovoljstvo da smo nekom pomogle.
Nekad su ljudi pomagali meni, sada ja pomažem drugima.
I tako to ide.
Mnogi ljudi su kod nas preko noći ostali nakon 20-30 godina bez posla i za 6 mjeseci su u takvoj gabuli da je to strašno.
I onda, pošto nemaju, djeca im prekidaju školovanje.
Ostaju sa 16-17 godina doma, bez zanimanja, bez budućnosti.
Djevojke prerano rađaju i stupaju u brak, umjesto da završe neku školu i imaju kruh u rukama.
Posebno je teško u Slavoniji.
Eto, tu mi pomažemo.
Tražimo sponzore, firme i privatne da pomognu kupiti mjesečnu kartu, knjige, odjeću... Za tu djecu.
I suprug i ja sponzoriramo jednog dečka.
Sve je to anonimno.
On ne zna tko smo mi.
Ni ne treba znati.
On ima divne roditelje, ali siromašne.
Ljudi bi radili, ali nemaju gdje.
Taj dečko je za Božić napisao pismo i u njemu poželio dezodorans.
Ne iPhone, ne ps4, i slična čuda već dezić.
Plakala sam cijeli dan kad sam to pročitala.
Eto, ja to volim tako pomagati i mislim da je to puno konkretnije i efikasnije.

---

E to je konkretno. A mozes li reci koja udruga? Tako nesto bih i ja: Evo dajem 50, 100kn za peru perica...
To za dezodorans je jako tuzno...

Ja sam bila godinama Unicefova volonterka
ne sjećam se zaposlenih studenata, bilo nas je puno volontera, a neki od angažiranijih volontera javili su se na natječaje za poslove koji su se otvorili u okviru nekih projekata, i onda nastavili radit tamo. Ali to je tek nekoliko ljudi od stotina volontera.
mi volonteri dobivali smo neke simboličke poklone za dan volontera i slično (tipa šalica), ako smo duže dežurali na štandovima mislim da su blii neki sendviči i voda, u biti ne pamtim, pamtim više jako ugodnu i podržavajuću atmosferu

pamtim da Unicef ne plaća mnoge te načine promocije, nego se radi o donaciji, recimo oni jumbo plakati, reklame na televiziji... i mislim da je to važno, recimo izrazi poput Prve 3 su najvažnije ljudima su se urezali u mozak, a prije nisam primijetila da se o tome na taj način pričalo.

meni je to isto pitanje - daj siromahu ribu ili štap za pecanje
u prvu kategoriju mi spada ovo: ostavit boce kraj kontejnera ili dat nekome u šešir 5 kn, dapače, čak ni u tu, jer te će boce pokupit profesionalci, a ne siromasi.

Ja ne znam punoo o poslovanju unicefa, ovaj post si mogla u mailu poslati njima. Ali mi je čini dobro jer su se, u našoj držari, strukturalno bavili nekim pojavama, prvi. i tako otvarali vrata i institucijama i drugim udrugama da se nastave baviti tim stvarima
naravno, sigurno ima prostora za racionalizaciju....

Uglavnom, ja jesam čuvarica djetinjstva jer na osnovu osobnog iskustva imam povjerenje u Unicef kao organizaciju
uplaćujem i za SOS dječje selo

a na druge načine (konkretnim stvarima) surađujem s jednom lokalnom udrugom koja tako radi direktno s najpotrebitijima
mislim da je najbitnije naći nekoga u koga imaš povjerenja, ima puno organizacija koje rade plemenit posao i ljudi koji se daju u to
sada imaju i facebook grupe, mene je netko učlanio u neku za moj grad, zove se nešto u stilu Potrebno mi je- poklanjam, dakle kad netko ima nešto viška i želi nekom poklonit, javi se, i javi se netko kome to treba

Imam vrlo pozitivna iskustva u suradnji sa Unicefom. Nisam surađivala s njima kao volonter, nego u poslovnom smislu - edukacije, dijagnostički materijali, materijali za rad... Vrlo konkretna i djelotvorna suradnja. E sad, postoje ovakvi i onakvi projekti, ovakve i onakve udruge... Treba naći u moru tih djelatnosti i udruga što je stvarno smisleno i potrebno.

Nope.

Pomažem na osobnoj razini - recimo, jednoj ženi iz IVF-a sam poklonila IVF lijekova kad sam ja ostala trudna mislim u vrijednosti do puno, možda i do 1000 kn - tada sam osjećala jaku povezanost s IVF "plemenom" i imala sam jak osjećaj da to moram napraviti i da će mi se dobro vratiti. I vratilo se - ne od te žene, ali od brojnih iz tog "plemena". Moj način solidariziranja je takav.

Sve Unicefovo bez čitanja bacam u smeće nakon svog iskustva "mom-friendly" rađanja i Unicefovog "blessinga" toga načina (bili su, ako se dobro sjećam, sponzor toga). To je neki moj način otpora koji meni nešto znači, a manje mi košta da im provjeravam financijska izvješća, pišem im mejlove i slično.

Manje me vremenski košta nego da se aktivno bavim njima u smislu da ih sad proučavam - financijska izvješća itd. - ili da nešto s njima komuniciram - uvjerena sam da od toga ne bi bilo nikakve vajde.

Citiraj:

---

ina33 prvotno napisa

Sve Unicefovo bez čitanja bacam u smeće nakon svog iskustva "mom-friendly" rađanja i Unicefovog "blessinga" toga načina (bili su, ako se dobro sjećam, sponzor toga). To je neki moj način otpora koji meni nešto znači, a manje mi košta da im provjeravam financijska izvješća, pišem im mejlove i slično.

---

Da, i ja sam nakon tog njihovog projekta u kojem sam se osobno uvjerila da je sramotno da je Sveti Duh dobio tu titulu ( http://www.unicef.hr/show.jsp?page=148436) izgubila povjerenje u njih kao organizaciju.
Ako nisu mogli, ili još vjerojatno je da su namjerno zažmirili na grozne stvari koje se tamo rade samo radi neke svoje medijske promocije, totalno sam izgubila povjerenje u njihovu sposobnost procjene i njihove projekte.

Pomažem direktno, prema svojoj procjeni, osobama ili životinjama kojim zatreba pomoć.

ja sam čuvarica djetinjstva jer mi se sviđa ideja o organizaciji i sviđaju mi se mjesečne uplate za koje dobijem potvrdu.
doniram i udrugama za zaštitu životnja i ženskim (feminističkim) organizacijama jer je to u skladu s mojim uvjerenjima.
najmanje pomažem ljudima direktno,jer mi je teško procjeniti tko treba pomoć i što mu je prihvatljivo. npr. nekoliko parova rabljenih kopački bilo mi je žao baciti i tek sam ih prije par dana poslala u vukovar, u zg nisam imala ideju tko bi ih još mogao nositi.

Ja ne dajem novce ikome bez ziro racuna i obaveze godisnjih izvjestaja. Jer ako to ne mogu osigurati onda smatram da love u mutnom. Unicef to zadovoljava, pomaze i van Hrvatske sto mi je bitno (jer smatram da je djeci u Africi npr neusporedivo losije nego nasoj djeci) i nije povezan s vjerskim organizacijama. Godisnje pismo sto su sve podrzali smatram logicnim i ocekivanim, jer uostalom zelim znati sto rade i da li je to u skladu s mojim uvjerenjima oko toga sto je korisna pomoc a sto bacanje novaca.

Kako profesionalno cesto radim na vecim projektima dubokog sam uvjerenja da bilo sto veceg opsega i duljeg trajanja ne moze biti uspjesno planirano i provedeno iskljucivo temeljem volontera vec zahtijeva nemalu dozu profesionalnog kontinuiranog angazmana i naravno da se to mora i platiti.

A sto se tice "prijatelj djece" rodilista meni i djetetu je bilo neusporedivo bolje u tom nego u onom koje nije imalo tu titulu. Tako da sam ja zadovoljna i osobno tim programom i smatram da smo od njihove aktivnosti imali koristi.

Nemam pojma sto su cuvari djetinjstva, ali radim za non-profit organizaciju koja se bavi djecom, odnosno pruza edukativne sadrzaje kroz igru. Financiramo se velikim dijelom iz donacija i poslujemo transparentno koliko god je to moguce. Iz operativnog proracuna za 2016 u iznosu od milijun dolara, 50,000 otpada na marketing, komunikacije i fundraising. Svakako se mora trositi da bi se skupio novac za bilo sto (konkretno kod nas, za izgradnju onoga sto nam fali, plus za pokrivanje troskova koristenja nasih sadrzaja za djecu cije obitelji si to ne mogu priustiti).

S Unicefom nemam nista; sudjelujem u nekim drugim projektima/organizacijama. Izmedju ostalog volontiram kao La Leche League savjetnica za dojenje, a i za Rodu. U principu mi je uvijek bitno znati kamo ide novac ili ulozen trud, zato cesce biram nesto lokalno, ili opcenito nesto za sto mi je potpuno jasno tko kome, a i zasto.

Da, i ja ovako-lokalno i manje. I to je najcesce za nekog poznatog..osim tipa poplava u Slavoniji, ali se sve rjedje na te sluzbene odlucujem. Unicef mi je bio turning-point, tako da ivi koji iuradjuju godisnja izvjesca otpadaju i po kljucu velucine, plus me tlace s follow-up infoima.

Citiraj:

---

mamitzi prvotno napisa

ja sam čuvarica djetinjstva jer mi se sviđa ideja o organizaciji i sviđaju mi se mjesečne uplate za koje dobijem potvrdu.
doniram i udrugama za zaštitu životnja i ženskim (feminističkim) organizacijama jer je to u skladu s mojim uvjerenjima.
najmanje pomažem ljudima direktno,jer mi je teško procjeniti tko treba pomoć i što mu je prihvatljivo. npr. nekoliko parova rabljenih kopački bilo mi je žao baciti i tek sam ih prije par dana poslala u vukovar, u zg nisam imala ideju tko bi ih još mogao nositi.

---

Kojim?