Angažiranje roditelja oko zadaća

Moja djevojčica je u 2. Rz. I ima problem sa koncentracijom tj. Jako sanjari i na nastavi. E sad stvar je u tome što učiteljica to predstavlja kao nešto što nije njezin zadatak da ju zainteresira i navede da bude pazljiva. Mala je seoska škola i četiri učenika u rz. Od mene očekuje da ispravljam zzadaće da joj 'ne bude puna bilježnica ispravaka' .
Ja pokušava m naučiti je da je to njezin zadatak i odgovornost i da je važniji njezin trud i samostalnost u pisanju od savršene zadaće koju sam joj ispravila. Ukazujem joj na greške i želim da sama ih razumije.
Nadalje uz sve to naše učiteljice dolze na posao oko osam , a u podne, jedan najkasnije idu doma. A JA se ne trudim dovoljno.
Kako vi rješavate zadaće? I kako da svoju sanjalicu i kreativku ukalupim u ono što učiteljica zahtijeva?

Pa čuj, to ti je tvoje dijete, a ne učiteljičino. Dakle, ako dijete ima kakav problem ti si ta kojoj je prvenstveno u interesu da se to riješi i popravi.

Učiteljice, vjerujem, idu doma kad im je gotovo radno vrijeme, pa ne kužim što te to ima brinuti ?!

da, ali to ne znači da treba majka ispravljat zadaću

Pa ne znam što to znači treba, ali da je u mom majčinskom interesu pregledati djetetovu zadaću, vidjeti ako nešto ne zna i to sa djetetom razbistriti - naravno da je. Ne znam zašto ja to ne bih "trebala" raditi i tko bi to trebao raditi.

Citiraj:

---

tangerina prvotno napisa

da, ali to ne znači da treba majka ispravljat zadaću

---

A zašto ne ? Meni je logično da dam djetetu da samo napiše zadaću, pregledam zadaću nakon pisanja i upozorim ga na greške.

eto meni to uopće nije logično

meni to nitko nije radio, a vidit ćemo dogodine oću li promijenit mišljenje

Hvala bogu na dnevnom boravku. Stvarno ne znam kad bih još i zadaće ispravljala :-/

Moji roditelji nisu znali ni kad pišem test, a kamoli da su mi pregledavali zadaće.

ali evo na prvu, mislim da se time potiče dijete da ne mora pazit nego se osloni na to da će mama uočit ako nešto nije točno

Koliko znam dnevni boravak traje 2-3 godine.

Slažem se, tang. I ne želim tu odgovornost preuzeti na sebe.

Učiteljica mora imati jedan sat dopunske/dodatne nastave na kojoj može djeci dodatno objasniti gradivo, ali ako kažeš da je u razredu samo 4 učenika, možeš ju zamoliti da joj pomogne i tijekom nastave. Veći je problem kod mog djeteta u razredu ih je 25, a on je isto takav da ga se mora stalno poticati, kontrolirati...
Doma je normalno da sjedneš s njom i pogledaš što su radili u školi, što je zadaća ako je dijete takvo da ne može samo.
Nisu sva djeca ista, neki lakše svladaju gradivo, neki teško iz x razloga.
U redu je da ju potičeš da sama uvidi greške, ali zadaće uglavnom ja pregledam prije nego ih spremi u torbu. Pregledam i školski rad i pokažem mu gdje je sve pogriješio i to mora ispraviti.
A to što učiteljice nakon nastave idu doma odraz je uvjeta rada u školstvu, jer npr. u našoj školi koja radi u tri smjene učiteljica nema nikakav prostor gdje roditelje može primiti na informacije, a kamoli kabinet u kojem bi ona i eventualno par kolegica držale svoj nastavni materijal, kompjuter i još štošta i pripremale nastavu za sutra te provodile "na radnom mjestu" 8 sati.

Citiraj:

---

tangerina prvotno napisa

ali evo na prvu, mislim da se time potiče dijete da ne mora pazit nego se osloni na to da će mama uočit ako nešto nije točno

---

Svašta, ti znači misliš da djeca sve isprva shvate u školi i da se greške u zadaći događaju samo radi nepažnje?

(to kod djece koja nemaju nikavih problema u učenju)

Evo moja kći je moglo bi se reći prilično dobra u matematici, u ja joj sada u petom razredu gotovo nikada ne kontroliram zadaću, ali sam nedavno, prije testa, pogledala jedan tip zadatka koji mi se učinio teži u zadaći, i vidjela sam da ga je potpuno krivo rješavala. Je li se radilo o tome da im nastavnica nije pokazala, ili je moja kći krivo shvatila, ne znam, ali radila je pogrešku koja nije bila posljedica nepažnje nego toga da je krivo shvatila zadatak.

ja pregledam svojem djetetu zadaću, pregledavala sam i starijem, naravno, prvih par razreda, nisam u 5.
Ljuti me i boravak, učiteljica pregleda, označi što je krivo ali ju ne potakne da to krivo i ispravi. Ja to ne kužim, zar nije poanta da dijete nauči?

koga god znam da ima školsko dijete, taj gleda zadaće, ispituje gradivo... meni to nije baš jasno... Mene moji u životu nisu pitali što ima za zadaću, propitivali gradivo, znali kad pišem test. Jednostavno nisu. Bila sam dovoljno samostalna da sam sve sama odrađivala. Ne samo ja, već velika većina nas iz razreda. Samo je par njih išlo na instrukcije, no oni su stvarno imali loše ocjene. Danas svi idu na instrukcije.
Iskreno, ne mogu baš vjerovati da je danas gradivo teže nego prije 20 i kusur godina (bliže 30 ;-)), mislim da se radi o tome da su djeca sve manje samostalna i da se sve više oslanjaju da će roditelji riješiti njihove probleme.

No, to govorim ja bez školske djece u kući, vidjeti ćemo za koju godinu... :-)

I nisu to samo zadace nego opcenito se mislim od roditelja zahtjeva dosta veliki angazman. Makar ne znam sto je uzrok tome. Mislim da nije do uciteljica.
Medjutim sto je s djecom ciji roditelji nesto ne znaju? Npr engleski? Kod nas se to rjesava takod a se neka mama koja ga zna zamoli da pomogne...

Citiraj:

---

celeste prvotno napisa

Moja djevojčica je u 2. Rz. I ima problem sa koncentracijom tj. Jako sanjari i na nastavi. E sad stvar je u tome što učiteljica to predstavlja kao nešto što nije njezin zadatak da ju zainteresira i navede da bude pazljiva. Mala je seoska škola i četiri učenika u rz. Od mene očekuje da ispravljam zzadaće da joj 'ne bude puna bilježnica ispravaka' .
Ja pokušava m naučiti je da je to njezin zadatak i odgovornost i da je važniji njezin trud i samostalnost u pisanju od savršene zadaće koju sam joj ispravila. Ukazujem joj na greške i želim da sama ih razumije.
Nadalje uz sve to naše učiteljice dolze na posao oko osam , a u podne, jedan najkasnije idu doma. A JA se ne trudim dovoljno.
Kako vi rješavate zadaće? I kako da svoju sanjalicu i kreativku ukalupim u ono što učiteljica zahtijeva?

---

celeste, ovo je problem kojim se inače bave logopedi.

Da se ne radi o maloj seoskoj školi, rekla bih da priupitaš stručnu službu i odvedeš dijete logopedu.

Ovdje ti je problem mala škola s vjerojatno kombiniranom nastavom (nisu svi isti razred) ali tako malo učenika bi trebalo učiteljici biti poticaj da s djetetom radi više, a ne manje.

Ja imam takvo dijete (koje još k tome ima i smetnje čitanja) i sada u osmom razredu sve se svodi na povremene provjere, ALIIII u prva četiri razreda, imao je ne baš suradljivu učiteljicu, pa sam ja doma s njim imala "homeschooling" tj. sve sam s njim morala raditi, jer taj apsolutno u školi nije ništa pisao niti je pazio. Tvrdim da je to dobrim dijelom bio propust učiteljice, a posljedice se vuku do danas. Njen posao je bio da ga motivira u školi, a moj posao da ga motiviram doma. Znam da moje dijete ima kratku pažnju i smetnje čitanja, ali to nije ispravilo krive Drine i loše navike iz nižih razreda.

Što učiniti? PORAZGOVARAJ ponovno s učiteljicom i zamoli je da tvojoj curici svakako vraća pažnju na ono što rade, da ju zovne imenom i pita "pišeš li?" i slično... ONA bi tebi trebala dati upute kako pristupiti domaćoj zadaći, a ne ti njoj. ONA bi trebala zadaće prilagoditi mogućnostima tvog djeteta, što u maloj školi ne bi trebao biti nikakav problem. ONA bi trebala tebe upozoriti da dijete treba logopeda, a ne ti nju... ali što je-tu je, to JEST tvoje dijete i pomozi joj. Probaj izvući najbolje iz cijele priče. Probaj dogovoriti s učiteljicom, zamoli je da ti pomogne, nemoj se (za sada) pretjerano dizati na stražnje noge - to stigneš i kasnije.

U početku će ti trebati uvježbavanje djeteta kako pisati zadaće. Nekoj djeci to ide spontano, ali ima nas koji smo iskusili da djecu treba doslovce "dresirati" kako se to radi, a onda to polako krene.

Evo praktičnih savjeta iz iskustva, kako je odgovaralo mom sinu, a ti vidi što bi ti odgovaralo, jer djeca su različita:

- stroga organizacija vremena - vrijeme za zadaću je strogo određeno i to ODMAH (nakon obroka i kraćeg odmora), jer ako ne odradi odmah, poslije se puno teže koncentrira
- radni stol je PRAZAN, ništa ne smije odvlačiti pažnju
- svi ekrani su isključeni i udaljeni, a po mogućnosti se treba osigurati mir (da ostala djeca ne skaču i ne odvlače joj pažnju) ako je ikako moguće
- prije nego počne pisati, pregledate zajedno sve knjige i bilježnice, da se ne bi neka zadaća zaboravila, a onda dogovorite kojim redom će pisati
- zadaće piše prvo lakše, pa teške, pa opet lakše (prvo se zagrijava, pa onda nešto teško, pa opet nešto lagano kad je dijete već umorno)
- nekoj djeci dobro dođu pauze (mojem je to povremeno trebalo), drugima bolje odgovara da sve naprave iz komada
- nekoj djeci je potrebna motivacija, u smislu "napravi to sada, pa poslije možemo ići u park"

Forumašica čokolada je znala imati dobrih savjeta za takvu djecu. Još malo o učiteljici - SURADNJA roditelja i učiteljice je ključna za napredak ovakve djece. Njima često treba samo sazrijevanje.

Ako se problemi nastave - vidi da li možeš u Suvag s djetetom ili na neko drugo mjesto gdje imaju logopeda i psihologa, da dijete dobije odgovarajuću pomoć na vrijeme.

Sretno!

Bas me zanima gdje bi moja djeca bila da nisam angazirana oko zadace.
Kako netko uopce moze zanati da mu dijete ima problem ako sa njim ne proradi malo doma?
Ja bih rado da to nije moja odgovornost, ali obzirom da djeca imaju poteskoce- jest.
Pa cak i djecu koja nemaju poteskoce treba nauciti uciti u nizim razredima osnovne.

Citiraj:

---

Angie75 prvotno napisa

Hvala bogu na dnevnom boravku. Stvarno ne znam kad bih još i zadaće ispravljala :-/

Moji roditelji nisu znali ni kad pišem test, a kamoli da su mi pregledavali zadaće.

---

Moji roditelji nisu znali koju sam srednju skolu upisala, pa ne kazem da je to nesto super pozitivno.
( i oni i ja smo imali srece, vise nego pameti)

slažem se da djecu treba naučiti učiti, ali to je skroz druga stvar od ispravljanja zadaća. Vrlo je upitno što će dijete naučiti od toga što mu mama ispravi zadaću, možda nauči da tu ide č, a ne ć, a možda nauči da što ona pogriješi mama će ispravit.

meni je baš čudno što je to postalo tolika norma

Moji gotovani bi sve odmah prebacili na mene, nema šanse da im to dopustim. I ovako sam im ja kriva kad ne ponesu vodu ili dres na trening (jer sam u početku brinula o sadržaju ruksaka). Tako bi bilo i sa zadaćama.

Citiraj:

---

bella77 prvotno napisa

Iskreno, ne mogu baš vjerovati da je danas gradivo teže nego prije 20 i kusur godina (bliže 30 ;-)), mislim da se radi o tome da su djeca sve manje samostalna i da se sve više oslanjaju da će roditelji riješiti njihove probleme.

---

S ovim drugim se slažem, a za prvi dio evo primjer. Neki dan pogledam prirodu 4.r.OŠ, građa čovjeka: organi za kretanje, organi za probavu, organi za disanje, organi za krvotok, organi za izlučivanje, osjetila, mozak i živci.... djelovanje i rad svakog organa itd. Starije dijete to nije obrađivalo tako detaljno, a mislim da smo mi to radili tek u 8.razredu.... Nije to ništa teško, ali opet .... možda ipak predetaljno ...

Po meni je glavna razlika:
http://sites.psu.edu/schooled/wp-con.../02/report.jpg

:mrgreen:

Ja ne znam kako bi roditelj mogao spoznati da dijete ima problema sa č i ć ako mu ne pogleda zadaću i ne propita što se u školi radi.

I ako ima problema, što bi trebao, reći da to nije njegova briga i odgovornost, nego čekati da učiteljica riješi problem.

Što se tiče današnje škole, po našem (mom i moje kćeri) iskustvu i uspoređujući, a govorim o petom razredu, da, gradivo je obimnije i profesori više očekuju nego u moje vrijeme.

Već iz tog razloga je mudro da dijete u više razrede dođe sa dobrim osnovama iz hrvatskog (gramatike) i matematike, i sa nekakvim radnim navikama.

Obzirom da je 1-4 razred igra i zabava, ja bih rekla da uopće nije loše malo na tom poraditi sa djetetom (jer nema svatko učiteljicu koja će ga naučiti što treba).

Citiraj:

---

tangerina prvotno napisa

slažem se da djecu treba naučiti učiti, ali to je skroz druga stvar od ispravljanja zadaća. Vrlo je upitno što će dijete naučiti od toga što mu mama ispravi zadaću, možda nauči da tu ide č, a ne ć, a možda nauči da što ona pogriješi mama će ispravit.

meni je baš čudno što je to postalo tolika norma

---

a šta ćeš ti, tang, pogledati jel napisao zadaću, uočiti greške i mudro šutiti i pustiti da ode u školu s greškama, pa da mu učiteljica ispravi?
pa zadaviti će te kad dođe doma, potpuno s pravom - jesi ti normalna, pustila si me u školu s tolikim greškama?? :lool:

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

Ja ne znam kako bi roditelj mogao spoznati da dijete ima problema sa č i ć ako mu ne pogleda zadaću i ne propita što se u školi radi.

I ako ima problema, što bi trebao, reći da to nije njegova briga i odgovornost, nego čekati da učiteljica riješi problem.

---

pa, npr, na informacijama učiteljica kaže: gle, stalno nam je taj č i ć problem, to bi trebalo dodatno vježbat
i onda ok, angažiraju se i roditelji i doma napravi posebne zadatke za vježbanje č i ć
i neki kućni test da vidimo je li to onda bolje ili treba i dalje vježbat

u primjeru iz prvog posta, gdje dijete ima problem sa koncentracijom, nije mi čudno da mama pregleda zadaću, ali da onda kaže "gle, ljubavi, tu ima dosta grešaka, ajde se probaj malo skoncentrirat i naći ih"
pa ako dijete stvarno ne vidi, onda pokazat recimo jednu pa da nađe ostale istog tipa..
ali problem koncentracije ne vidim da se rješava tako da mama ispravlja zadaću
recimo ovo što Peterlin navodi su puno efikasniji načini da se roditelj angažira da pomogne djetetu

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

a šta ćeš ti, tang, pogledati jel napisao zadaću, uočiti greške i mudro šutiti i pustiti da ode u školu s greškama, pa da mu učiteljica ispravi?
pa zadaviti će te kad dođe doma, potpuno s pravom - jesi ti normalna, pustila si me u školu s tolikim greškama?? :lool:

---

ne, reći ću: ne valja, nazad za stol :lool:

ma neću više pisat kad nisam još u tim cipelama, ispravljajte šta hoćete :lool:

Citiraj:

---

tangerina prvotno napisa

slažem se da djecu treba naučiti učiti, ali to je skroz druga stvar od ispravljanja zadaća. Vrlo je upitno što će dijete naučiti od toga što mu mama ispravi zadaću, možda nauči da tu ide č, a ne ć, a možda nauči da što ona pogriješi mama će ispravit.

meni je baš čudno što je to postalo tolika norma

---

Pa neću mu ja ispraviti zadaću :mrgreen: Samo ću mu pokazati greške, objasniti mu u čemu je stvar i poslati ga nazad da ispravi. Po meni, i to je jedan od načina učenja. Ja bih voljela da su moji roditelji tako radili sa mnom, umjesto da su ganjali principe.
Jasno, govorim o prvim razredima osnovne škole. Kasnije sam tu da objasnim ako nešto nije jasno, ne i da pregledavam zadaće.

Zaista ne vidim razloga da roditelj čeka informacije na koje ide 2-3 puta u polugodištu, da bi tamo, ako ima sreće, saznao što njegovom vlastitom djetetu eventualno lošije ide u školi.

A što se tiče ispravljanja grešaka, tu naravno ima raznih kategorija, i jasno da one za koje je jasno da su nastale brzopletošću nećeš ispravljati, a one za koje je jasno da su nastale iz nerazumijevanja ćeš popraviti i objasniti. Ali ako ne pregledavaš zadaću onda nećeš vidjeti niti jedne niti druge.

Citiraj:

---

tangerina prvotno napisa

ne, reći ću: ne valja, nazad za stol :lool:

ma neću više pisat kad nisam još u tim cipelama, ispravljajte šta hoćete :lool:

---

pa o tome i pričamo, nećeš uzeti zadaću i izbrisati krivo i sama napisati točno.
ali, problem je u prvom postu taj što mala dođe u školu sa prilično krivom zadaćom. i onda učiteljica sve zacrveni :D

no, meni je i stav učiteljice isto kriv. ima ih četvero u razredu i onda pere mamu da se mama ne trudi dovoljno jer je mala sve zabrljala. :-/

stavljam sebe u tu poziciju i to mi ne bi palo napamet izgovorit na informacijama.
njenu krivu zadaću ja bih gledala kao svoju grešku, prvenstveno.

Citiraj:

---

tangerina prvotno napisa

slažem se da djecu treba naučiti učiti, ali to je skroz druga stvar od ispravljanja zadaća. Vrlo je upitno što će dijete naučiti od toga što mu mama ispravi zadaću, možda nauči da tu ide č, a ne ć, a možda nauči da što ona pogriješi mama će ispravit.

meni je baš čudno što je to postalo tolika norma

---

Ne razumijem.
Normalno da djetetu pogledam zadaću i ukažem na pogreške. To i je uloga roditelja, barem u je tako opisana u našoj školi.
Hvala Bogu, ne griješi puno.

Imam sličan primjer:
Odlično mu ide matematika, iznad svih očekivanja i onda najednom zadaci kojima se "pojednostavljuje" neki izračun on radi pogrešku. Ne piše postupak,...
npr. (13+27) - (19+22) = ?, ili 18+15+23-11+12 = ?
On to izračuna u glavi i to mu je jedino logično.
Ali bez postupka je pogreška.
Što sam trebala? Napraviti se luda i ne ispraviti mu zadaću, ne pojasniti postupak,...???

Moji obično iz matematike dobiju jednu stranicu za riješiti. Kad pregledam kažem: imaš 2,3,5 ili koliko već grešaka na stranici. Pa sami traže. Dakle, moraju ispočetka riješiti sve (naravno to je dodatna vježba).
Kad im se hoću malo smilovati, posebno kada u zadacima ima 5-6 računa za napraviti, onda kažem da u tom i tom zadatku ima toliko i toliko krivih rezultata. A kad sam stvarno dobrica, onda prstom uprem i kažem: ovaj rezultat je kriv.

Zadaće iz hrvatskog su malo teže za takvo ispravljanje, i moram ukazati točno na pogrešku, i onda sami moraju ispraviti. Ako ne uspijevaju, onda objasnim pa ispočetka....

Baš što se tiče ispravljanja nisam sigurna, puno se stvari izmijenilo i u pravopisu i u načinu računanja. Da,pregledam zadaću i navodim da sama uvidi i ispravi greške. Vjezbamo svakodnevno, pametna je, lijepo priča . i d.obro vidi. Pricala sam s uučiteljicom o njenoj koncentraciji i mislila da smo poatigle neki dogovor ali na informacija ma je ispalo da ne radim dovoljno s njom . Dopunske nastave nema kod nas a mnogima bitrebala. Njihovo odlazenje s posla me se nije ticalo, do ovih prigovora. Ja radim najbolje što znam i mogui ne zelim da su cilj ocjene nego neko znanje i shvaćanje iza toga.

Citiraj:

---

Vrijeska prvotno napisa

Moji obično iz matematike dobiju jednu stranicu za riješiti. Kad pregledam kažem: imaš 2,3,5 ili koliko već grešaka na stranici. Pa sami traže. Dakle, moraju ispočetka riješiti sve (naravno to je dodatna vježba).
Kad im se hoću malo smilovati, posebno kada u zadacima ima 5-6 računa za napraviti, onda kažem da u tom i tom zadatku ima toliko i toliko krivih rezultata. A kad sam stvarno dobrica, onda prstom uprem i kažem: ovaj rezultat je kriv.

Zadaće iz hrvatskog su malo teže za takvo ispravljanje, i moram ukazati točno na pogrešku, i onda sami moraju ispraviti. Ako ne uspijevaju, onda objasnim pa ispočetka....

---

Ovo sam i ja radila - rekla djetetu da ne valja treći zadatak. Moj mlađi nikad ne bi sam našao greške da je morao tražiti na cijeloj stranici. Stariji - nije bilo šanse da taj napravi grešku, sve do srednje škole. Jučer je dobio 3 iz testa, sav je jadan jer to je za njega niska ocjena. ALi nema šanse da mu ja to ispravljam jer on trenutno bolje zna to gradivo nego ja :mrgreen:. Obično traži pomoć kad je u pitanju povijest, pa ja sad s njim učim Grčku u doba Aleksandra Makedonskog...

To sve ovisi o učiteljici. Mi smo imali tri različite i sve tri su imale svoje sisteme rada. S nekima sam morala provoditi sate kući obavljati, po mom mišljenju, učiteljičin posao, s nekima nisam. Ja isto nemam previše vremena a nemam ni živaca da ti pravo kažem, pa mi je draže da, ako dijete ima nekakvih problema, to učiteljica obavi na dopunskoj. Moj sin npr ima stravičan rukopis i njegova učiteljica je od toga napravila toliki problem da mi se kosa diže na glavi svaki put kad to spomene. Inače odlikaš, ima sve petice, nikad nije imao problem s učenjem, pisanjem domaćih..ali s rukopisom nikako na zelenu granu. I kad ona meni onim tonom ponovi kako moj A stvarno, ali s t v a r n o grozno piše, dođe mi da mu kupim onu masnu, tamnu olovku da zasere do kraja. Hebe mi se za rukopis, bitnije mi je da oće učiti, da je bistar i skoncentriran i da mu je stalo do njegovih ocjena. A da ću ja s njim sjediti kući pet sati i pratiti slovo po slovo kako ga upisuje, ma kako da neću. A to da dolaze kući u podne, pa to im je radno vrijeme, što sad?

A mama ih ima troje.

Ja sam vec imala takvu temu.
I jos uvijek stojim iza toga da ako dijete ode u skolu sa zadacom u kojoj piše da joj je naj bolja prijateljica Petra, da je to slika obitelji.
Oni su mali. Jako mali. I ne mislim da ce mi dijete biti nesamostalno i nesigurno ako sam ja pregledom uocila taj naj bolji i usmjerila ju da pročita, razmisli sto ne valja i ispravi.
Nije nesamostalna. Eno sad je doma sama od 13 do 17. Mora nahraniti sebe i pesa, prošetati ga i napisati zadacu i lektiru. A ima samo 9 godina.
Zadaće su prilika da dijete nesto nauci i da dobije dobru ocjenu. Zato ja pregledam.
Da ne pregledam ne bih ni skuzila da moj prvasic ne voli siljilo. E, kako to izgleda, masno i musavo.
Sad silji svaku vecer.

Ako je to mali razred i kombinovana nastava, da li to znači da učiteljica na istom času prelazi gradivo za, recimo, 2 razreda?
Mislim da je to detetu dodatno opterećenje za koncentraciju, ne samo što mora da uči kako da selektivno uključuje pažnju u toku časa, nego mora i selektivno da je isključuje - jer pretpostavljam da jedan razred npr. radi zadatak dok učiteljica predaje drugom razredu njihovo gradivo?

Možda bi dete imalo bolju pažnju u školi da ima, štajaznam, slušalice u ušima ili nešto slično, da fizički ne mora da sluša tuđe gradivo?
Ili nastava ipak nije kombinovana, pa ih ima baš samo četvoro?

Meni se čini da nije svejedno da li postoje razlike u domaćem i školskom radu. Ako je školski rad sa manje grešaka nego domaći, onda valjda znači samo da se dete kod kuće iz nekog razloga nije dovoljno skoncentrisalo, i onda verovatno treba dodatno obratiti pažnju kod kuće.
Ali ako dete ima iste greške i kod kuće i u školi, onda valjda to gradivo nije ni savladalo, a to je valjda propust učiteljice.
Na kraju krajeva, majka nije dužna da zna čak ni gradivo drugog razreda, zar ne?
Tj. ne može se okriviti majka za propuste u pravopisu ako je i sama nesigurna u njemu- MAJKA nije dužna da ga zna, ali dete jeste, a učiteljica je dužna da ga tome uči.

To ja samo tako teoretišem kao i tangerina, a videćemo koliko ću ja sedeti sa detetom najesen...

Nije mama niti dužna niti odgovorna, i normalno da je učiteljica koja špota mamu kako celeste kaže ne baš pametna učiteljica.

Nije tu u pitanju odgovornost nego je roditeljima u interesu, i valjda im je stalo da dijete nauči školsko gradivo, pa mi neprovjeravanje zadaća iz neke vrste principa nije baš jasno.

Peterlin je sve napisala. Takva djeca trebaju TRENING znanja i osobito vjestina, a to nece dobiti u skoli.
Nemoj sudbinu svog djeteta prepustiti sustavu jer je on sustavu samo broj.
Tvoje prebacivanje odgovornosti za dijete S TESKOCAMA na uciteljicu, neozbiljno je. To je kao da imas bebicu s razvojnim problemima i od fizioterapije 1x tjedno, a bez kucnog vjezbanja, ocekujes uspjeh.

Meni je recimo u interesu da mi sin cita bolje nego sto cita sada.
Pa svako popodne cita neki tekst, iz neke lekcije.
Mogu ga pustiti da cita samo u skoli. Njihova je dužnost da ga tome nauce.
A moj pak interes da napokon pocne gledati titlovane filmove kako spada i da me ne ispituje sto je tko rekao. :mrgreen:

Eh, teško je to...

Djeca koja imaju kratak interval pažnje zahtijevaju strpljivost i dosljednost i od roditelja i od učitelja, a to je često teško izvesti jer su nam okolnosti takve da nemamo puno manevarskog prostora.