Pomoć! Užasni baka i tata :(

Pozdrav!

Samohrana sam mama dvije djevojčice blizanke (8 godina). Njihov tata nas je izbacio kada su imale 10 mjesece, oženio se i zasnovao obitelj s drugom ženom par mjeseci nakon toga. Naše djevojčice idu kod njega utorkom, četvrtkom i subotom (naš međusobni dogovor, a ujedno i sudska odluka). Kako su bivale sve veće htjele su spavati kod njega, a ja nisam imala ništa protiv, tako da svaki drugi vikend spavaju tamo. On živi sa suprugom, dvoje djece, te svojim roditeljima. Ruku na srce, njegova mama je zapravo ljubav njegova života, što ona kaže i naredi, tako jest.

Moje djevojčice su dvojajčane, ne mogu biti više različite - jedna plava, svijetle puti, mršava, jedna smeđa, tamnije puti, buckasta. Zadnjih par mjeseci njihova baka dosta omalovažava moju kćer bucku (nazvati ću ju "M"). Govori joj da je debela, da će uskoro imati tako debele noge da neće moći hodati i da će završiti kao invalid u invalidskim kolicima. Svim unucima daje štangicu čokolade, ali M dobije kockicu. Svi dobiju šnitu kruha, ona dobije malo kore. Jučer su recimo svi za večeru dobili komad torte, a M je dobila varivo. Prošli tjedan su imali goste i svi skupa su se rugali M kako je debela. Dolazi od njih plačući. Njen tata ju isto tako napada kada to krene i njegova mama (kada nje nema, ne govori joj ništa, već joj i kupuje čips i ostale gluposti). Sada su počeli govoriti i mojoj drugoj kćeri da je debela (ima 8 godina i 25 kg, ne znam po kojim kriterijima je debela). M ide na razgovore kod psihologice i pedagogice u školi, a tata je danas isto pozvan na razgovor u školu. Nekad kada dođe od tate govori da će se ubiti. Ja više ne znam što da radim. Pokušala sam pričati s bivšim i bivšom svekrvom, ali samo me počnu napadati da sam ja kriva što je ona debela (ima 45ak kg i nekih 140-150 cm, bucka je).

Pisala sam i onaj pravnoj klinici, rekli su da moram dopuštati djeci da i dalje idu kod tate. Planiram dići tužbu da se viđanje smanji, ali ne znam što bih još mogla u međuvremenu napraviti. Molim vas sve za pomoć i savjet!

Unaprijed hvala!

Sigurno ni baka nije tanki prutić u svojim godinama. Gle, ako oni verbalno zlostavljaju djecu onda ih valjda treba naučiti da se brane. Makar to značilo odgovaranje vlastitoj baki, sa ne znam "Brini se ti za svoje zdravlje. Prije će tebe strefiti šlak nego mene."
Ne znam koliko je to pedagoški dobro za dijete, ali nekako mislim da je bolje od prihvaćanja sebe za žrtvu.

uf, cutie, baš mi je žao i to je stvarno grozno

moraš nekako doprijeti do tate i bake da napadanje i izrugivanje djevojčice nije način da se riješi ikakav problem, nego samo da se stvori još veći
ako tebe neće slušati, uključi vanjske autoritete, probaj organizirati da tata isto dođe nekad na razgovor kod psihologice i pedagogice kod kojih ide malena
mislim da je to vrlo ozbiljna stvar, i da ni ti ne trebaš trošiti energiju na rat i dokazivanje protiv njih, tipa ti kažeš "vi niste normalni šta govorite djetetu" onda oni tebi odgovore "ti si je dovela u ovakvo stanje!"
i da bi bilo važno da smireno razgovaraš sa njima, naravno bez prisustva djece, da se podsjetite da imate zajednički interes, a to je dobrobit vaše djevojčice

u međuvremenu, budući da je upitno u kolikoj mjeri i nakon koliko vremena možeš utjecati na njih, ti sa svojom curicom moraš pričati pričati pričati. podsjetiti je da to što joj drugi govore nema toliko veze s njom koliko s njima (ma koliko dijete imalo kila, da ima i 120, odrasla osoba koja je zeza da je debela je nezrela i zlobna, to jednostavno nije adekvatna reakcija).

treća stvar, nisam puno u toj temi, ali koliko sam skužila i ovdje na forumu, kad jedno dijete ima problem sa težinom i roditelji odluče da treba reagirati, onda se mijenjaju navike u cijeloj obitelji. dakle, nema mi možemo jest slatkiše a ti ne, nego svi izbacuju slatkiše, svi zajedno idu češće na neke fizičke aktivnosti.. tu možeš onda uključiti i djetetovog oca i baku, reći "ok, odlučili smo uhvatit se u koštac s ovim problemom, raspitala sam se kako se to radi, pa molim da surađujete ako elite da se situacija popravi. kad je ona kod vas, nema nikome čokolade, jedite jabuke"

Uf, baš je nezgodna situacija... Isto mislim da jedino što zapravo možeš (a i trebaš) učiniti je raditi na osnaživanju djeteta, da se zna postaviti i obraniti.
Zanima me kako doma hendlate situaciju, jel ti misliš da je ona pretila?

Poštovana cutie,
suosjećam s tobom i tvojim djevojčicama.

Ne vidim da postoji način da se situacija popravi s ljudima koji ne žele slušati, pri tome mislim na oca djevojčica i njegovu majku. Svakako da je problem velik, posebno ako dijete govori da će se ubiti, problem je OGROMAN. Tom malom srcu je strašno teško.

Ja bih se u toj situaciji obratila neovisnom psihologu da pomogne djetetu ali i da pripremim teren za oduzimanje skrbništva ili susrete pod nadzorom, pa zatim odvjetniku radi pokretanja postupka i centru za socijalnu skrb. A s obzirom da smo država kakva jesmo onda bih s cijelom situacijom išla u medije (ako se danima tempera o vraćenom rođendanskom poklonu) onda se svakako može raditi na senzibilizaciji društva na omalovažavanje djeteta od strane svojte.

I za to treba biti čvrsta osoba da bi se istjerao mak na konac i svakako se treba umrežiti s raznim specijaliziranim udrugama koje mogu biti podrška (moralna, pravna, financijska....)

I puno, puno razgovora s djevojčicama. Vas tri ste ipak uska obitelj, ovi okolo su tek drugi krug.